Što da se radi?

»Zasićenost poznaje samo prazna mašta, a ne srce, ne Živi čovjek, već pokvareni sanjar, koji ne živi, već sanjari«,

»Kao da moj tek slabi i kao da se moj ukus kvari zato, što ne gladujem, već svaki dan dobro i nesmetano jedem. Naprotiv, moj se ukus razvija uslijed toga, što mi je stol pun. Apetit ću” izgubiti, kad izgubim i život, bez njega se ne može Živjefi,«

Ta to je drubi materijalizam tvrdim ja kao i pronicavi čitatelj, |

»Zar bliski odnošaji među ljudima vremenom slabe, a ne jačaju? Kada Je prijateljstvo milije i čvršće nedjelju dana, godinu ili dvadeset dodina nakon prvoga začetka prijateljevanja? Treba samo da se nađu ljudi, koji su sposobni da budu prijatelji«.

To su obični razgovori među njima, ali nijesu česti, Pa zapravo, što se i može o tom često govoriti?

No ovi su češći i dulji,

— Saša, koliko mi tvoja ljubav daje snage: Pomoću nje ja postajem posve slobodna, oslobađam se pače i od tebe. Što je tebi donijela naša ljubav?

— Meni? Ništa manje nego tebi, To je trajno, jako i zdravo uzbudjenje živaca, koje razvija živčani sustav {grubi materijalizam tvrdimo opet pronicavi čitatelj i ja); stoga u meni raste i duševna i fizička snaga, | ___— Da, Saša, čula sam od mnogih, — sama ne mogu biti vjerodostojna, jer su moje oči podmićene, — da tvoj pogled postaje sve jasniji i bistriji, |

425