Što da se radi?

- — Vjeročka, ne treba da se ja pred tobom hvalim ili kudim, — ta mi smo Jedan čovjek. No

__fo se zaista mora očitovati u mojim očima. Moje

su misli postale mnogo smjelije. Kad stvaram zaključke iz raznih opažanja, za sat dovršim ono, o čem sam prije nekoliko sati morao razmišljati, Sad mogu u mislima obuhvaćati mnogo više nego li što sam prije mogao, moji su za·ključci širi ı potpuniji, Da je u meni, Vjeročko, kakav zametak genijalnosti, ja bih uz to čuvstvo postao velikim genijem, Kad bih imao od prirode snagu, da stvorim kakovu novu malenkost u nauci, meni bi to čustvo pomoglo da preobrazim znanost. No meni je suđeno, da budem radnik, tamni i neznatni radnik, koji obrađuje _ silna privatna pitanja, takav sam bio bez tebe. No sada, kako ti je poznato, nijesam više onaj isti, Od mene se mnogo očekuje, misli se, da ću preobraziti veliku granu nauke, — živčani sustav. Ja osjećam, da ću ispuniti njihovo očekivanje, Sa 24 godine čovjek šire i smjelije gleda _u svijet nego li sa 29 godina, no u ono sam doba ja manje toga posjedovao. Osjećam, da još uvijek rastem, dok bi bez tebe već odavna prestao rasti, Da, zadnje dvije tri godine, prije no što smo se nas dvoje našli, ja više nijesam rasao. “Ti si mi vratila svježinu prve mladosti, snagu da pođem mnogo dalje, nego li što bih išao bez tebe,

— A zar malo znači, Vjeročko, energija u, radu? I u rad se unosi strastveno uzbudjenje sila, kad je čitav život u takovom raspoloženju. Tebi je poznato; kako djeluje na energiju du·ševnog rada kava, vino; — ono isto, što se tim dobiva na stanovito vrijeme, nakon kojega

426