Što da se radi?

gdje ste samo vi, no u mnogim drugim kućama stanuju stranci, No budući da vi primate ljeti goste, to je i vama „moguće na 7—8 najgorih mjeseci otputovati na jug, u tako zvanu Novu Rusiju, — Je li to tamo, gdje je Odesa i Herson? Tako je bilo u tvoje vrijeme, a sad pošledaj, gdje je Nova Rusija,

Gore pokrite vrtovima, Između gora su” uske doline i široke ravnice, Ove su gore prije bile gole, a sada su pokrivene debelim sloj em zemlje; u vrtovima raste razno drveće, u Uva-– u su zasađena stabla kave, datule i smokve, Na njivama imade pšenice, no više uspjeva riža. — Kakova je to zemlja? — Popet ćemo se više, da joj vidiš granice, Daleko su na sjeveroistoku dvije rijeke, koje se sastaju istočno od onoga mjesta, s kojega gleda Vjera Pavlovna. Još dalje prema jugu vidi se dugi i široki zaljev, južnije Je zemlja, — Mi smo nasred pustinje? — pila začuđena Vjera Pavlovna, — Da, mi smo u centrumu nekadašnje pustinje, no sad je, kako vidiš, sve preobraženo u majblagoslovljeniji kraj, u kraj, gdje teče med ı mlijeko. Onaj gornji dio poluotoka još je uvijek neplodan ı gol, no ljudi rade i pomalo iščezava ta pustinja. Drugi ljudi opet rade na drugim stranama svijeta, svi imadu dosta mjesta i dosta posla, Da, sve je zeleno i u cvatu od one velike rijeke na sjevero-istoku sve dovle; svuda se na tom prosloru uzdižu ogromne zgrade u udaljenosti od tri, čeliri vrste, Spustit •ćemo se k jednoj zgradi, <

Kristalna, ogromna kuća, kolonne su bijele, — One su zato iz aluminija, — reče starija sestra, jer je ovdje vrlo vruće, a bijelo se manje

447