Što da se radi?

ugrijava uslijed vrućine; to je nešto skuplje od lijevanog željeza, no i udobnije, Eto, što su oni još izmislili: okolo kuće u okrugu stoje visoki, fanki stupovi, koji drže bijeli natkriv. Oni ga uvijek škrope hladnom vodom, — vidiš li, da se nad svakom kolonnom izdiže maleni vodoskohk. Tu nije prevruće, oni udešavaju po volji temperaturu. Tamo dalje su paviljoni i šatori za one, koji ih žele, — Takovih ljudi imade malo, i gradova imade znaino manje nego prije, oni postoje većim dijelom kao središta za soobraćaj, kod velikih luka, danas su ljepši i veći nego prije, Svi odlaze na nekoliko dana u gradove, da malo promjene način života. — Tko živi stalno po gradovima? — Ima ih, koji žive kao Što vi živite u vašim Petrogradima, Parizima i Londonima, — svatko živi, kako mu se sviđa, no 99 postotaka živi onako, kako ti sesira i ja pokazasmo, jer im je taj način života miliji i prikladniji, No udji u dvorac, već je kasno, treba da ih vidiš uveče.

— Ne, prije bih htjela znati, kako se to uredilo? — Što? — Da je pustinja preobražena u plodan kraj. — Kako se to uredilo? Ta zar je to čudo? Nije se to napravilo u jednoj godini, ni u deset, već se radilo postepeno. Oni imadu mnogo strojeva, pa su s obala onih velikih rijeka donosili glinu, gradili kanale, natapali, zelenilo je stalo pomalo uspijevati pa je i vlaše bilo više u vazduhu. Napredovali su korak po korak, — zar je to čudnovato. Postali su pametni pa znadu u svoju korist upotrebljavati onu veliku količinu sila i sredstava, koje su prije uludo trošili, Teško je bilo, dok su ljudi uvidjeli, što je korisno. Oni bijahu u tvoje Vri-

448