Što da se radi?

jeme još i veliki divljaci, grubi, žestoki i nera· zumni, no Ja sam ih učila i uvijek učila. Kad su jednom stali shvaćati, onda više nije bilo teško provađati. Ja ne tražim ništa, što je preteško, to ti je dobro poznato, Ti koješta radiš na svoj način, — zar je to zlo? — Ne, — Dabome, da nije. Sjeti se ateliera, zar ste trebali mnogo sredstava. Ne, A tvoje švelje imadu deset puta više udobnosti, dvadeset puta više veselja u životu, sto puta manje neugodnosti negoli druge, uz ista sredstva, Ti si sama dokazala, da se i u tvoje vrijeme može lijepo živjeti, Treba samo pameti, treba znati urediti život i znati zgodno upotrebljavati sredstva. — Tako je tako, Meni je to poznato. — Hajde, da vidiš, kako žive ljudi, otkad su shvatili ono, što si ti već odavno znala,

OU

Uđu u kuću, Opet ista velika prekrasna dvorana. Prošlo je tri sata od zalaza sunca, najveselije Je doba, Kako je jarko osvijetljena dvorana! No čime? Nigdje se ne vidi svijetiljaka, Ah, tako je to! Na kupoli dvorane imade velika terasa od tamnoga stakla, kroz koje ulazi svijetlo, — dabome, upravo tako mora da bude, — kao sunčano, bijelo, jarko i mekano, — da, to je električno svijetlo, U dvorani imade oko tisuću ljudi, no mjesta imade i za tri puta toliko svijeta, — Što je to? Je li to ples ili obično, svagdanje veče, — Dabome, to je obično veče. — Prema današnjem bi to mogao biti dvorski ples, tako su raskošno odjevene žene, Kroj je haljina posve drugi, imade ih nekoliko odje-

2) | 449