Što da se radi?

'venih u naše haljine, no to su one učinile za šalu. Da, one se smiju i rugaju svojim odijelima, — Druge imadu najrazličnije haljine, različnih istočnih i južnih krajeva, no prevladava grčki kroj. I muževi nose široko i dugo odijelo, donekle slično mantijama; vidi se, da mu je to kućno odijelo, a tako je skromno i prekrasno! Kako ono lijepo ocrtava forme, kako pokazuje _graciju kretnja! Kakav je to orkestar! — imade —~iše od stotinu umjetnika, pa kakav kor! Da, za vaše vrijeme nije u čitavoj Evropi bilo desetak takovih glasova, kakvih danas imade u ovoj dvorani oko stotine. Način je života drugačiji, mnogo zdraviji i ljepši, pa su i prsa jača i glas ljepši, govori svjetla ljepotica,

Veče je posve obično, svakidanje, oni se uvijek tako zabavljaju, vesele i plešu. Kad sam vidjela takovu bujnu radost? No kako da oni ne budu radosni? — Ujutru su se naradili. Tko nije dovoljno radio, onaj nije pripremio živce da može osjećati nesmetano to veselje, 1 sada je radost priprostih ljudi svježija i snažnija od naše, i ako su njihova sredstva vrlo neznaina. Veselje se naših priprostih ljudi kvari sječanjem na mnoga lišivanja, neudobnosti, bijede i stradanja, smućuje ga svijest, da isto dolazi i u budućnosti, —O njihovo je veselje samo časak zaboravi, — Ovdje nema ta= kovih uspomena, ni straha pred bijedom. Tu su uspomene o slobodnom trudu, o zadovoljstvu i dobru, a isto se očekuje i u buduće. Kakova dakle prispodoba! I još nešto, Naši radnici imadu jake živce, stoga sposobne da podnesu mnogo veselja, no njihovi su živci grubi nijesu osjetljivi, Ovdje su živci jaki i osjetljivi za sve

450 a