Što da se radi?

kući Polozova nije nimalo stvarao podlogu za cksaltiranu idealnost, Dakle, je ta naklonost dolazila iz njene prirode. Ona nije volila buku rado je čitala i maštala; sad je teško podnosila i bogatstvo. Ne treba je zbog toga smatrati neobičnim čovjekom; lo je čuvstvo poznato svim bogatim ženama, koje su skromne i mirne. U njoj se to čuvstvo rano razvilo, jer je rano stekla veliko iskustvo.

»Komu da vjerujem? Čemu da vjerujem?« — pitala je sebe nakon pripovijesti sa Solovcovim., Odgovarala je: »Nikomu.« »Ničemu,« Bogatstvo njenoga oca mamilo je ljude, izazivalo je pohotu za novcem, lukavost i prevaru, Bila je okružena koristoljubivim lašcima; svaka riječ, koja je bila njoj namijenjena, govorila se iz računa na očeve miljune,

Bivala je sve ozbiljnijom, Mučile su je misli o bogatstvu, koje je njoj smetalo, i o siromaštvu, koje je nevolja za druge, Otac joj Je davao mnogo novaca za sitnarije, a ona Je, kao svaka dobra žena, pomagala siromasima, No ona je čitala i mislila pa je vidjela, da pomoć, što ona pruža, vrlo malo koristi donosi, Opažala je, kako često biva prevarena od ljudi, kojima zapravo ne lIreba pomoći, dok onima koji su dostojni pomoći, novac malo dobroša donosi, Oni se na neko vrijeme oslobode bijede, no poslije biva opet isto, Mislila je: »Čemu bogatstvo, koje toliko kvari ljude, Zašto tako često nailazi na siromahe, koji su isto tako nerazumni . i zli kao i bogataši?«

Ona bijaše sanjarka, no njene sanje bijahu tihe poput karaktera joj, u njima bijaše malo

469