Архив УНС — Листови странака

GRAĐANI JUGOSLAVIJE!

raćo Srbi, Hrvati, Slovenci, Makedoncl, Crnogorci, Sosanci I Her* pC cegovcl I pripadnici svih nacionalnih manjma SFRJ! Mad našom zajedntćkom domovinom nadvila se avet bratsubiaćkog rata, ko|l preii da unlšti slobodu ove zemlje I plođove njene ctvillzacfje I ouhovne kuiture. Komunlstlćka pailija Jugoslavij® obrsćs vam se u ovom ocSsuclnom trenutku I apeiuijs na vašu svešt i savest ds stanete na put šovinlstlčkom !uđihi, koje podsliču bivši titovski IdeoSozi, a sađa vode novoosnovanih reakctonarnih partija i grupa. Onl vam, pod maskom demokratije, nuds kame, krv i jame! To |e ta njihova s ,sloboda“. Ne nasedajte obmanjivanju već otvorite oči I uši S s vo/e srce poverite svojoj zemiji, jsr vi sts patrioti i sSobodarf, ovo |e vaša zemSJa i vi nemate rezervne otadžblne. Znajte da vss bezbožno lažu, pozivajući se na Boga, darsas, kada vas pozivaju na juriš protiv komunizma, kao što su'vas lagafi i juče, kađa su vas u Ime Tita pozivaii na uništenje svih socijalistlčkih, demokratskih i progresivnih snaga ove zemlje.*Vreme Je za otrežnjenje. Sudbina vaše zemije, vaše braće l sestara, vaših sinova i kceri, vaših majki i očeva, vaših drugova I suseda i prijatelja u vašim je rukama. Slobodu i mir niko vam nlje pokionio t zato ih branite razumorn, tolerancljom, poverenjem, svojim ijudskim dostojanstvom. Otadžbina je u opasnosti i ona to od vas traži i očekuje. fsi komunistr internacionallsti vam verujemo I zato vam se obraćamo, Jer nam je šiobođa ove zemlje zavet, a ojena odbrana na|sveti|a dužnost. Savremenu JugosSaviju rte deSe nlkakvt rovovi prošlih ratova nitl barikade prohujalth politlčkih borbi već osnovna protivrečnost JugosSovenskog društva —• suprotnost između humanih socijaiističkih, demokratskih i progresivnih snaga i primitivnog, agresivnog antikomunizma. w Čuvajte jedinstvo domovine kao svoje oči, jer ona je stvorena krvIju predaka vaših i sinova I kćeri vaših, vaša siavna prošlost i svetla budućnost. Beograd, oktobar 1990. KOMUNISTiČKA PARTtJA JUGOSLAVIJE

DATUM ZA PAMĆENJE

Dvadeseti avgust, sunčani i vreli beogradski dan, biće zapamćen po jednom događaju. 0 čemu je reč? U zgradi Saveznog sekretarijata za pravosuđe i upravu, u zgradi B na šestom spratu, u ulici Omladinskih brigada 1. na Novom Beogradu, u kabinetu 615 kod ovlašćenog savetnika Dušana Milovića, tačno u 11 sati i 25 minuta, delegacija Komunističke partije Jugoslavije u sastavu: Dr. Mileta Perović, profesor univerziteta, Momčilo Jokić, književnik iz Aranđetovca i Dragović Branko, službenik iz Beograda, svi u svojstvu člana u Politbiroa Centralnog komiteta KPJ podneii su zvaničnu dokumentaciju za registrovanje Komunističke partije Jugosiavije kao legalne partije u višestranačkom demokratskom političkom ustrojstvu Jugoslavije. Ovaj datum ući će u istoriji komunističkog pokreta zernlje. jer, Komunistička partija Jugoslavije je i zvanično tog dana postala legalna partija, pošto je pre toga provela punih 16 godina u ilegali, a osnovana je još daleke 1974, godine, 6. apriia u Baru, na poznatom BARSKOM KONGRESU. Ovlašćeni član rukovodstva partije, književnik Momčilo Jokić je tako i zvanično stavio svoj potpis na formular o iegalizaciji i registraciji Komunističke partije, u pratnji svo-

jih drugova. Komunistička partija jugoslavije je prva organizovana i jedina partija ovezemlje kojaje uporedo, ilegalno radila sa Savez om komunista. Ona je prva ukazala na teška ogrešenja u razvoju društva i rukovodstva zemlje posle rata, kao i u samom ratu. Ona se zalaže za izvorni socijalizam, za demokratiju, slobodnu, nezavisnu Jugoslaviju kao federativnu zajednicu ravnopravnih naroda, ona se zalaže za puno ostvarenje građanskih i Ijudskih sloboda, za poštovanje Ijudskih prava, za socijalnu pravdu, za demokratski socijalizam, za ukidanje nezaposlenosti, za priznavanje studentima vreme studiranja u radni staž, za pune penzije seljacima koji provedu 30 godina na zemlji bez posebnih uplata penzijskih doprinosa a na osnovu redovnog poreza, za povratak nacionalizovane imovine iz 1953. godine svim vlasnicima, za besplatno školovanje, jedinstven poreski sistem, za poštovanje tržišne privrede uz planiranje vodećih orivrednih grana zemlje, ona priznaje sve vrste vlasništva, ukida maksimum na zemlji a istovremeno garantuje punu amnestiju svim političkim emigrantima uz poštovanje zakona i ustava, zalaže se za povratak svih naših radnika koji rade u

inostranstvu i njihovo puno zbrinjavanje i zapošljavanje u zemlji, zalaže se za puni razvoj modernih nauke i obrazovanja f besplatno školovanje svih talenata, zalaže se za punu zdravstvenu i socijalnu zaštitu svih građana, i za ukidanje sv!h privilegija. Prograrnska deklaracija i Deklaracija o namerama Komunističke partije Jugoslavije daju jedinstveni i celoviti program izlažka iz krize društvene i ekonomske naše zemlje. To je partija koja na nivou Jugoslavije garantuje, slobodu, mir, bezbednost socijalizam, demokratiju i sor* cijalnu pravdu. Njen Statut omogućav? svim časnim Ijudima koji žele sreću i budućnost ove zemlje da postanu njeni članovi bez obzira na rasu, veru, socijalnu i nacionalnu pripadnost. U programu KPJ je posebna briga o zdravlju naroda i zaštiti radne, životne sredine i ekoloških zakonitosti u odbrani čiste prirode, kao i reviziju svih pofitičkih procesa i suđenja od 1945. godine do danas. Stavljajući svoje potpise na formular o legalizaciji pod broj 013/1 dvadesetog avgusta je u Sekretarijatu za pravosuđe i organizaciju uprave SFRJ obavljen jedan istorijski čin DOGAĐAJ ZA PAMĆENJE.H Pisma uredništvu

28. VII 1990. DAN KADA SAM PRIMLJEN U KPJ-u Dragi druže Momčilo Jokiću, celu noć, posle našeg pn/og sastanka, nisam mogao da zaspim. Hiljadu misli, stihova i ideja, mojih i tudih, prolazilo je kroz užarenu glavu. To nije bila železnička stanica u gužvi, aerodrom, već požar oblaka u pantalonama, kosmodrom sa koga se ispaljuju rakete kao rafali. Mojpuls piši termometrom po zidu oblakodera..."-govorili su u glas, na Politehničkom u mojoj glavi, Zogović i Majakovski. Govorili su u glas - ,Ko to tamo korača desnom? Leva, Leva, Leva..." Hteo bih da vičem, da svi čuju. I vičem iz sveg glasa. Vičemo Majakovski, Zogović i ja -...Jzbečili su oči na našu crvenokožu knjižurinu..." A ovde svi spavaju. Ali znamo Majakovski, Zogović ija da nas čuju na Kubi i Nikaragvi, u našem SSSR-u, u celom našem svetu. Znoj kaplje sa čela. Ja sam sada na mitingu. Mitingujem sa svim svojim živim i mrtvim drugovima Rukujem se sa Če Gevarorn... Mitingujemo. Noć. Vlažna i vrela. Na nebu je samo sitniš zvezda, kao u drhtavoj ruci prosjaka. Za trenutak ostajem sam. Govorim tiho, samo sebi kao molitvu: Drugovi naučite me da budem čovek! Cvetković Milan

Zagreb, 23. 7. 1990. g. Dragi druže Jokiću, Danas nas ni krive ni dužne vode raznih političkih stranaka pozivaju i prozivaju na red za razna nedjela crvene buržuazije, za njihove torture i pljačke, za Jazovku, Jadovno, Glinu, Jasenovac i za sve moguće jame i logore poistovjećujući nas sa gestapovcima, ustašama, četnicima, plavim i bijelim gardejcima, a sve radi vlasti do koje dolaze uglavnom uvijek za svih režima preko leda obespravljenog, polugladnog ili gladnog radnog naroda. Posebno me raduje saznanje da su formirani komiteti i odjelenja Komunističke partije Jugoslavije u Ljubljani, Mariboru, Ptuju, Kranju i drugim mjestima. Uvjeren sam i očekujem da će komiteti KPJ naskoro biti osnovani po mjestima Hrvatske, Bosne i Hercegovine i drugdje. Završavajući ovo pismo slobodan sam poslužiti se vašom izjavom na strani 80. ,Puge“ hoćemo da umremo kao dostojanstveni usamljenici... 11 U tom slučaju ja ću garantno biti medu tim usamljenicima. Član sam i danas komunističke partije odnosno SKH SDP koja je nazive SDP valjda dobila ženidbom ili udajom samo još uvijek nisam jako siguran s kim? Očekujem osnivanje odjelenja ili komiteta KPJ uskoro i u Zagrebu i dok saznam nastojat ću da se učlanim u nju medu prvima uz obavezu da ću prema mojim fizičkim i psihičkim mogućnostima srcem i dušom biti njen član do groba. Tebe i druge članove Politbiroa CKJ drugarski pozdravlja, M. Vujnović

KAKO UKINUTI KOMUNIZAM U JUGOSLAVIJI

Pozajmljeno

Cenjena koleginica Dara Janeković podsetiće na jedan strani tekst o nama, od pre deset godina. Autor: Zbignjev Bžežinski, tada savetnik predsednika SAD za nacionalnu sigurnost. nasiov bi mogao da bude: kako ukihuti komunizam u Jugoslaviji! Tada, u leto sedamdeset osme, u Upsali u Ševedskoj, bio veiiki (jedanaesti) kongres sociologa. I pedesetak naših tamo. A za deo deiegata iz SAD, u pripremama. na predkongresnom treningu, rečeni Bžežinski, govorio upućivao ~o nekim spoljnopolitičkim gledanjima američkih stratega na svetska zbivanja." Tu je bio i deo o nama. Biće da je bilo da su nas neki drugi, neke određene stužbe, proučavale, spremaie nam politički horoskop, pomnije no što smo to sami sebi činili. Tražili nam žive rane. Dijagnosticirali: gde smo najtanji. A lane, deo tog tuđega o nama teksta objavio živahni splitski list OMLADINSKA ISKRA. Dobio je tad malo i po prstima, a ovih se dana, opredelio za reprint. Došlo vreme. Tekst, da ponovimo, od pre deset godina. Pita se i planira: šta sa Jugoslavijom posle dana iks! Titova smrt! Kaže. glasno i jasno: krajnji cilj SAD u Jugoslaviji, jeste uklanjanje komunističke vladavine u bilo kojojformi! Saopštava: „Spoljni dugovi Jugoslavije postaju sve veći, osobito oni u zapadnim zemijama, i predstavljaju ogroman teret za privredu, o čemu se u široj jugoslovenskoj javnosti malo govori." Pa redom, od prognoziranja Titovog naslednika, do nezaposienosti, od strategijskih ciljeva Amerike, do praktičnih saveta šta sutra (to sutraje danas) s nama. Tačku po tačku: Staino „zastrašivati jugoslovenske komuniste i druge levičare u zemlji i svetu" staljinističkom tendencijom o sovjetskoj poiitici. Potom: Sistematski pomagati i davati publicitet raznim opozicionim grupama u Jugoslaviji; u vezi s tim treba mnogo više reklamirati razne jugoslovenske disedente...Ti disidenti ne moraju biti izrazito antikomunistički obojeni, možda je čak i bolje da su više humanistički obojeni, (praksisovci i niima slični)..."

DALJE: U interesu je SAD da pomažu centralističke snage u Jugoslaviji..." istovremeno je i važno pomagati sve separatističko-nacionalističke snage, jer su one prirodni neprijatelji komunizma kao ideologije. lako je protivrečno, ta taktika istovremenog pomaganja...ima svoje duboko opravdanje, što se već pokazalo i u drugim prilikama (razbijanje komunista u Indoneziji)," Još: „Poslednjih deset godina čini se da istorija jasno pokazuje kako je ideja nacionalizma jača od ideje komunizma... Zato na tu kartu treba igrati na dugi rok i kad je Jugosiavija u pitanju, kako bi se angažovanjem raznih nacionalističkih tendencija oslabila otpornost komunizma". Zatim: ~U ideološkoj borbi protiv komunizma, podsticanje potrošačkog mentaliteta, a tu Jugoslavija predstavlja povoljno tle, nije bez značaja. Iskustvo pokazuje da je taj mentalitet gotovo nemoguće zaustaviti..." Do poente: „Veiiki su Jugoslovenski dugovi zemljama Zapada, naročito onima u Evropskoj ekonomskoj zajednici. Ti dugovi, zajedno

sa onitna koje će Jugoslavija i übuduće uzimati, pređstavljaju izuzetno pogodno sredstvo ekonomskog i političkog pritiska na tu zemlju. Stoga je porast jugoslovenskih dugovanja, dugoročno gledano, koristan za američke interese, te Jugoslaviju ne bi trebalo sprečavati da uzima nove kredite maka'r to privremeno imalo negativne efekte za zajmodavca, jer se to lako kompenzira ekonomsko-političkim merama". Ovo je deo. Ima još. Nije to tek neki puki tekst, Tako rade službe. Specijalisti. Seku gde je najtanje. A zašto, zapravo, za ovu čitanku danas, čitamoove recepte stručnog mistera Zbignjeva? Citamo-da pitamo: Koliko to, danas i ovde, u ovoj Jugi-tugi, sve i to sami, sve to sopstvenim snagama postižemo? Razjedinjeni. Neusaglašeni, Suprofstavljenr Ogoljeni. Ranjivi. A još uvek svetu geografski, taktički, strategijski, politički važni. Više važni nego uvaženi. Odmažući sebi, eto gde pomažemo drugima. Još uvek za nas toliko i tako zainteresovanima. Pitamo, da bi se još po ko u nas pitao...B BUDUĆNOST KOMUNIZMA

Iskrice

U mojem dvadesetom veku mrtvih je više no grobova. N. Gorbanjevska Kako u tvrdo uho nežnu reč zabosti. naravno V. Majakovski Jerihonske trube više nikoga ne mogu da probude? Uzaludnost uzaludnog? Čista tautologija. Ati svejedno: „Ljubav će da zabruji, jednostavna ljudska.“

Mi idemo prema Bogu, misleći da se oslobađamo onog što time dugujemo prema sebi i drugima. Pravdajući se: uporište je u Bogu. Tako se rađaju licemeri. Da se barem shvata Bog i Sveto pismo. U svakom slučaju, za svaki slučaj, oni se krste sa tri Mi četiri prsta. Nemoguća Ijubav!? Da! ~Budimo iskreni tražimo nemoguće!“ pisalo je ’6B. Da li to neko sada razume? Ali to je samo čisto religijsko poimanje prema stvarnom, onom što će morati da se ostvari. Ali da bi se ostvarilo mora se imati i vera i to u čisto religijskom obliku. Nažaiost često je samo vera prednjačila ispred racije (kao i svugde), ispred

naučnih principa i određenosti. Verovalo se u čisto, empirijsko iskustvo da mistifikaciia privlači više, a to je predimenzionirano: svi Ijudi mogu i moraju biti dobh' Moraju? Ne, ne moraju! Komunizam je nauka onih koji veruju, čak i čisto religijski misle o dobroti Ijudi. Dobrota Ijudi? Pa to ne postoji! Pa ipak postojaće!!! I eto vam vaš Bog licemerjem izdan. Nedavno jedan reče: Zaspaii su komunisti, probudili se socijalisti. A ima još: Zaspali su kao komunisti, a probudlli se kao četnici. ■ M C

IN MEMORIAM

STANA R JOKIĆ (PEROVIĆ)

penzioner i ratni vojni ivnalid NOR-a iz Peći, Prištine, Bara i Aranđelovca Prestalo je da kuca srce komuniste i našeg druga „majka Stane" 27. avgusta 1990. godine u, Aranđelovcu, u svojoj osarhdesetoj godini časnog života. Rođena na Rudinama (Cece) Crna Gora 1910. godine, sudbipa joj odredi Metohiju kao životni prostor, kao zavičaj. Još pre rata bila je aktivni član radničkog pokreta i kpmunističke ilegale, prateči na putu borbe svog životnog druga, publicistu Radomira M. Jokiča, često proterivana, sumnjičena, hapšena. U ratu, suprug Radomirje aktivno učestvovao u NOR-u od oktobra 1941 godine, a ona aktivni pozadinski radnik, boracj majka koja če izgubiti u ratu troje svoje dece. Posle rata, ahgažovano radi na društvenom prosvečivanju žena, aktivist i odbornik AFŽ-a u Peči, član Opštinskog odbora boraca NOR-a i; Opštinskog odbora Ratnih vojnih invalida, predani komunista i omiljeni drug. Rano uočava društvene devijacije i staje na stranu onih koji se bpre za izvorne principe socijalizma a protiv diktature i samovolje. Tako je uz svog sina Momčila i Gvozdimira, već na samom početku 1974. godine postala član KPJ, očuvala na svojoj vezi grupu ilegalaca, borila se za život i odbranu zatvorenih drugova i svoga sina, ostala verna i odana principima komunrzma, omiljena i žbog svog ugleda i legendarnog držanja na suđenju svom sinu pred Okružnim sudom u Titogradu (21. septembra 1974): „Neka su ti sretni lanci sine! Bori se, budi covek do kraja. Tako su i tvog oca hapsili joŠ prije rata zbog komunizma i istine, a ja ću žjveti sto i jednu godinu da bi te videla slobodnog i dočekala na kučnom pragu u Baru." To su njenereči kao v odgovor sudu na 11. godina izrečene kazne strogog zatvora njenom sinu Momčilu. I održala je reč. Sačekala ga je i videla slobodnog 1. marta 1982. godine. Za sve vrerne nije nikada izostala da poseti svog sina u logoru u Spužu. Nje više nema. Sahranjena je 28. avgusta u porodičnoj grobnici na gradskom groblju Risovača u Aranđelovcu. Grad, u srcu Šumadije divno je ispratio. Od Stane su se biranim rečlma oprostili, pred njenom kučom, ugledni Ratko Kikanovič a ispred Komunističke partije Jugoslavije koja je priložila i svoj prvi javni venac, govorio je Branko Dragovič. Povorka tuge i ispraćaj do večne kuće našeg omiljenog druga još jednom je potvrdio ugled naše „junakinje Stane", kako su je mnogi zvali u znak uvažavanja i poštovanja. Kada je saznala, samo nedelju daha pre svoje smrti da će biti registrovana naša Komunistička partija rekla je: Sada mogu spokojna da umrem, da se ne plašim vaših novih hapšenja, jer više nema ko da vas po tamnicama obilazi... Umrla je u shu, u’ osvit dana, kao leptir lako, kao pravednik časno. ■

KOMUNISTIČKA ISKRA, 11000 Beograd, Vlajkovićeva 11/V. Telefon: 330-394 Izdaje; Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije Uređuje: Redakcijski kolegijum. Glavni i odgovorni urednik; Momčilo Jokić. Urednici: Mitko Apostolovski, Milan Cvetković, Branislav Dragović, Desanka Drešić Brkić, Jovan Petričević Dragoslav Marković Kaševar. Tehnički urednik: Srđan Pečeničić Chop. Štampa: GLAS, 11000 Beograd, Vlajkovićeva 8.