Архив УНС — Стари листови — Бивша Југославија

dušobrižničko svećenstvo i neke disciplinirane reforme. Taj je pokret odmah u zametku bio ugušen, tako da je do konca rata hrvatsko svećenstvo bilo prividno mirno, ali većina je težila za reformama i za samostalnom narodnom crkvom. 8. Odmah iza rata, i to baš dneva 10. 11. 1919. sastaje se u Zagrebu uži odbor jugoslavenskog katoličkog svećenstva, pod vodstvom blagopokojnog župnika Rikarda Koritnika, da vijeća u pogledu uredjenja crkvenih i staleških prilika u Jugoslaviji. U tu svrhu jednoglasno su izglasali jednu rezoluciju, tražeći velike reforme unutar katoličke crkve. Svoje zahtjeve izdali su u tako zvanoj „žutoj knjizi a pod naslovom: „Savremene zelje katoličkog nižeg klera države 5. Te njihove želje ostale su samo želje, jer pokretači nijesu bili dovoljno organizirani, a vodja je poslije dva mjeseca umro. 9. Sustavni i organizirani rad oko reforme katoličke Crkve u Jugoslaviji započeo je dne\a 20. V. 1919. Toga dana, ja sam se sastao u Dugom Selu kraj Zagreba sa župnicima Stjepanom Horvatom i Dr. Jurjem Cenkićem. Zaključili smo, da počnemo sa izdavanjem posebne smotre i ц tu svrhu darovao sam Kr; 10.000 — ; fu bečao još Kr: 20.000. U lipnju 1919. izašao je prvi broj pod tajnim uredništvom Đr. Cenkića. „Retorma" je bila veoma dobro aredjivana, a od nižeg klera rado Čitana i tražena, Do konca god. 1919. izašli još su dva broja pod naslovom „ Nova Reforma jer je „Reforma“ od crkvene vlasti bila zabranjena i prokleta. Tražili su i našli pravog urednika, koji dane izgubi beneficij povukao seje. 10. Ja sam tada živio na Rijeci. Dneva 6. 11. 1920. pisao mi je koprivnički župnik Stjepan Zagorac slijedeće: „Dr. Cenkić pokorio se je i povukao, a cijelu stvar meni predao. Isti oni v koji su uz Cenkića bili u prvim redovima uzmakoše, a ostade tek nas nekolicina u bojnim redovima. Molim te stoga, da nam čim prije pružiš obećanu pomoć, jer o tom ovisi dalju i uspješni rad.“ Videći, da je uistinu čitavi pokret u pogibelji, ja sam dneva 17. V. 1920. pošao u Koprivnicu. Izim nas dvojice tu su bili prisutni prof. Stjepan Haberštok, Dr. Stjepan Vidušić, Nikola Cerjak i Davorin Ivanović. Zaključili smo, da se i nadalje izdaje staleška smotra pod imenom „Preporod, a pod uredništvom Stjepana Zagorca, kojemu sam u tu svrhu predao obećanih Kr: 20.000. 11. ~Preporod u je redovito izlazio svakog mjeseca, bio Je dobro uređivan i držao

je na okupu pokietaee i prostaše reformnog pokreta. Početkom god. 1921. Zagorac je bio izabran za načelnika u Karlovcu. Tada su vodstvo pokreta preuzeli: Dr. Stjepan Vidušić, Dr. Dragutin Топгас i prof. Stjepan Haberštok. Oni su uredjivali i izdavali „ Preporod w , koji se je izdržavao redovitom pretplatom i dobrovoljnim doprinosima, dapače s tim doprinosima uzdržavao se je i njegov urednik Dr. Stjepan Vidušić. Kroz god. 1921. svjetovnjaci su počeli u većem broju pristupati reformnom pokretu, tako da su u Koprivnici, Ziagrebu i Karlovcu bile osnovane posebne župne organizacije, u kojima se je vršila služba božja u živom narodnom jeziku i obavljali bogoštovni obredi. Dneva 8. XII. 1921. u punoj dvorani ~Kola u u Zagrebu župnik Ivan Cerovski služio je po prvi put hrvatsku misu uz veliku asistenciju svećenika. 12. Početkom god. 1922. pokretu je pristupio i počeo aktivno sudjelovati i župnik Ante Donković. Kroz godine 1922. i 1923, počele su se organizirati župe i izradjivati župni statuti, Dneva 9. IX. 1923. sastaje se u Zagrebu „Crkveni Sabor“, koji ”*јјllч&МгР[ -Aa -se cmkije pd'š'Č'brfa ’ ’TffvaraSa' Crkva, i u tu svrhu odobrava posebni Ustav i izabire Vrhovno Vijeće Crkve pod presjeda njem žudnika Cerovskog, Takovi zaključci, iako su u sebi bili dobri, ipak pokretu nije su donijeli nikakove koristi, jer Ministarstvo Vjera na temelju Ustava i postojećih državnih zakona, svojom odlukom od 12. X, 1923. V. K. br. 2570 najstrožije je naredilo „da se uprava rasprši i zabrani svaki pokušaj javnog bogoslužja, dapače i privatnih sastanaka.“ Izgledalo je, da je rimska Crkva podpuno pobjedila i da je izgubljena svaka nada uspostave samostalne i neovisne hrvatske Crkve. U tim najsudbonosnijim momentima svjetlost i spas opet dolazi iz Dalmacije, i to preko splitskog župnika kanonika Marka Kalogjera. Он je od prvog početka tajno sudjelovao i obilato novčano potpora aga o hrvatski katolički rc forumi pokret. Prirodjenom svojom pronicavošćn i praktično šću, on je uvidio, daje uzaludna svaka borba, ako nije dopuštena i zakonita. Znao je on dobro, da sve ove reforme, koje mi tražimo, te već п glavnom opstoje u starokatoliškoj crkvi , koja je u Dalmaciji i Sloveniji zakonito opstojala na temelju odluke Ministarstva Bogoštovlja u Beču od 18. X.

4

»NOVA ZO R A«

Maj