Архив УНС — Стари листови — Бивша Југославија

lje. Obratili su se tužbom na zagrebačku policiju, da nam ova ne odobri održanje plesa. Tom su prigodom policiji priložili i tužbu upućenu na Akademski Senat. Međutim ni tamo nisu mogli uspjeti i mi smo mogli održati ples. Ali izgleda da nisu ni na tom stali, nego su podnijeli tužbu i na više forume. »Veliki Ples Akademičara« je na koncu odgođen, ali ne zato jer su oni toliko nastojali oko toga, nego jednostavno iz razloga, što je priređivački odbor zaključio da se ples odloži. A sad da se vratimo na glavnu stvar. Mi nismo nigdje naglasili da je to reprentativni ples, a ako su ga oni tako shvatili, nismo krivi što J. A. P. R. U. nije siguran, odnosno uvjeren o svojoj »reprezentaciji«. Radi čega su se poplašili nije nara jasno? Možda da se javnost ne bi dosjetila i uvidjela da ovih dvadeset priređivačkih klubova sačinjava stvarnu reprezentaciju, odnosno gros studenata učlanjenih po društvima, te da J. A. P. R. U. na tehničkom, šumarskom, poljoprivrednom, filozofskom i bogoslovskom fakultetu ne predstavlja ni jedan jedini klub, a na pravnom, medicinskom i veterinarskom fakultetu po \ jedan klub osnovan pred nekoliko mjeseci, kao i to, da bi takova tvrd- i nja uzdrmala njihovu »reprezentaci- | ju« koju im Uredba u punom opse- i gu osigurava i omogućuje! I Oni pak članci u »Novostima« o | navodnim decenijama rada toga studentskog Udruženja, odnosno bivšeg J. A. P. D-a. dovoljno su prozirni. Svi znamo tko je pretstavljao naše Sveučilište prije donošenja Uredbe o Udruženjima, kao i to, tko ga danas predstavlja. A ako opet jednom prilikom J. A. P. R. U. hoće, iz bojazni za svoju reprezentaciju, omesti sličnu dobrotvornu akciju naših klubova, neka slobodno preko »Novosti« objavi, da ta i ta društva, koja priređuju tu i tu priredbu nemaju pravo reprezentacije studenata, jer da to pripada po Uredbi o Udruženjima samo J. A. P. R. U. Bit ćemo im zahvalni na besplatnoj reklami! Toliko što se reprezentacije tiče. Obzirom na dobrotvornu, odnosno potpornu stranu ove pa i budućih akcija držimo, da nije važno što se neko društvo zove potporno, što održava skupštine i ima odbor. Ako je ono u istinu potporno, odnosno ako mu dobrobit studenata doista leži na srcu, onda ga mora radovati svaka dobronamjerna korisna akcija. pa dolazila ona bilo s koje strane. Danas kada bi bile potrebne tolike potporne ustanove, da bi bar donekle riješile teško pitanje potpora, oni ometaju, odnosno su pokušali omesti ovu akciju u vezi s osnivanjem Studentske Zaklade. Ne znamo kojim bi riječima najbolje označili ovu njihovu uzaludnu gestu. Iznijeli smo šta mislimo o reprezentaciji i dobrotvornim akcijama, te ćemo bez obzira na smetnje s njihove starne ustrajati u započetom radu oko saniranja teških prilika naših studenata, prepuštajući »Jugoslavenskom Akademskom Potpornom i Reprezentativnom Udruženju« da kod svakog našeg pothvata prosuđuie. ga li je njihova »reprezentacija« ugrožena i da li smo nešto poduzeli što doduše nema u Uredbi ali što svaki zdrav razum može shvatiti kao pohvalno i nužno.*

* O postanku i razvitku potpornih kao i reprezentativnih društava na našem Sveučilištu počevši od 1894. do danas iznijet ćemo pobliže u narednom broju našeg lista.

Sveučilišna omladina i seljački narod

Dnevna je pojava u našem kulturnom životu, da se sve više rađa kritičara, a sve manje radnika i stvaralaca. Zauzeti mentorski stav od blagih, ali i nepozvanih očinskih savjeta do zlobnih i ličnih napadaja, u tome nizu doživljavamo sve više riječi, a sve manjie djela. Tipična je pojava za epigonsko vrijeme, da niču s lijeva i s desna »jedini nepatvoreni [tumači« (pojedinih ideologija okupljajući svoje rođake, prijatelje i znance, da u ovakovoj zajednici uzmu monopol te ideologije. Napose kad je u pitanju jedna kulturna ideologija kaošto je ona o kojoj ćemo da pišemo: seljačko-kulturni pokret braće Radića. Već sama struktura ove ideologije protivi se nekom monopoliziranju i širina pogleda osnivača seljačko-kulturnog pokreta nije bazirana na prijateljskim kružocima odakle se sije mržnja na sve, koji je hoće da upoznaju Seljačkokulturna ideologija počiva na narodnom etosu, ona poziva na suradnju sve one koji je hoće upoznati i iz nje povući konzekvence. Seljačka narodna kultura ima značenje našeg preporoda, ona diktira ljubav, pravicu i mir, a ne ličnu mržnju i borbu pozvanih interpretatora zvali se oni Hercegi, Murgići ili Maštrovići. Seljačka kulturna nije cimer za razne žučljive ispade pojedine gospode, koji samo sebe smatraju jedinim njezinim tumačima. To je pogrješno shvaćanje narodne kulture, a kako se je odrazilo u jednostranom i ličnom mišljenju jedne grupe dokazne članak »Sveučilišna omladina zaostaje za seljačkim narodom«, što ga je u listu »Dom« (od 2. I. 1935.) napisao slušač prava g. Vjekoslav Maštrović. Doduše mogao je takav članak napisati i g. Rudolf Herceg ili Dr. B. Murgić, ali da je to napisao g, Vjekoslav Maštrovič daje članku naročiti čar. Mi dobro poznamo g. Maštrovića, aii on nažalost ne pozna dobro život na Sveučilištu. Q. Maštrovič želi da društveni život dade »pojedincu ono što bi morao dati, a to je socijalnu političku i ekonomsku orijentaciju«. Doista Maštrovič je lijepo »zaželio«, ali je ostao kod želje. On opaža da

»prevlađuju lični momenti« nasljednu konzervativnost granica Sveučilišta« i onda ove pljačljive argumente (s istinom treba vani) sintetizira: »sveučilištarci su daleko, daleko od izvora narodnog i državnog života daleko od sela i seljaka. No iza sve ove tuge ipak se g. Maštrovič tješi: »ima ipak sveučilištaraca, koji su shvatili svoj poziv« i patetično ponavlja: »Omladinci neka idu u narod, da ga nauče, ako što znadu i da se od naroda nauče onom što ne znala«. Lijepo je od g. Maštrovića da znade ovaj citat i neka ga još pet stotina puta ponovi i neka ga se i drži. Mi poznamo riječi g. Maštrovića, ali i djela njegova. On može biti spretan u odabiranju citata pok. Radića (pa to mogu učiniti i KovačPfifikus i »Novosti« kad im treba), ali zahtjevamo djela u duhu onih velikih riječi. Dolazi mlad i idealan srednjoškolac na Sveučilište. On hoće da upozna literaturu o narodnoj kulturi, da je znanstveno proučava. Netko ga dovodi do »jedinog autentičnog tumača« i tu mjesto iskrenih riječi čuje mržnju, igru riječi i stvaranje kruga poklonika oko tog »autentičnog«. Pniike ga namjere na drugoga. Ovome jre onaj prvi pijanica, luđak, kšeftaš. Dolazi do trećega. Svi su neznalice, samo je on jedini odabrani, a svi drugi ništice. Takovi su eto ovi mentori i nepozvani tumači autohtone kulture. G. Vj. Maštrovič je jamačno i njih osjetio. Ta on je bio po raznim ovim grupicama. Dok si kod jednoga kade te tamjanom i frazama iz pangeističkog rječnika, drugi brusi pred tobom najčišče misli ruralizma. Jedan utapa drugoga pak u najtežu močvaru i svaki se ponosi; monopoi narodne kulture. Prodaja na malo i veliko. Dođite i poklonitrs se, Q. Maštroviću, zar ne da je tako? Eto Vam klice zašto zaostaje omladina. Brojni mentori, nepozvani ciceroni, »besplatni« tumači i oni koji monopolišu tu narodnu kulturu krivi su. Mi smo skromni i ne dijelimo lekcija. Iznosimo činjenice, koje su Vas zaplakale. Badava je žongliramo s riječima i citatima. Vaša djela odaju Vas da niste učili od naroda.

Što ste Vi prepun citata učinili da se prilike poprave. Opet ponavljamo; hoćemo djela u duhu onih velikih riječi. Vi se postavljate u pozu kritičara s rekvizitima tugaljivih konstatacija, a niste li upitali sebe: stojim li ja na pravome putu? Ne pripadam li možda grupici, koja se okuplja da bude lična avanlgarda. Treba uči u sebe kad se piše o grijesima, koji su i Vaši. Sveučilišna omladina znade što je za nju seljački narod i narodna kultura. Ona to znade i bez raznih »pangeista« i sličnih. Sveučilišna omladina, koje je gros potekao baš iz sela uči živjeti i raditi od naroda, a ne po receptima pangeističkih, ruralističkih i sličnih »stručnjaka«. Sveučilišna omladina znade pogrješke starih, ona ide linijom, koju je naučila od naroda, pa ako treba mimo, a i protiv g. Vjekoslava Maštrovića i svih drugih nepozvanih tumača i kritičara.

Sabiranje za „siromašne studente"

Zadnjih godina često se može zapaziti na ulicama Zagreba, kako nekoji studenti stoje po uglovima sa žarama i skupljaju priloge za »siromašne studente«. Svrha je svakako plemenita, ali zašto se ne objavi tko skuplja za »siromašne studente«. Ti anonimni sabirači godinama zloupoirebiluju dobrotu Zagrepčana i sabiru priloge, a nikad i nigdje nije bilo objavljeno tko je sakupljao, koliko je sakupljeno i tko je dobio pomoć. Tako se i 13, ov. mj. pojavile žare po ulicama, I mnogi su davali za »siroffišne studente«, Ni ovaj put nije nigdje objavljeno tko sii sabirači pa se nadamo, da će javnost povesti o tome računa, da onima koji se sakrivaju iza plemenite svrhe ovakvih akcija, ne objavljujući svoja imena, uskrati svaki prilog.

Jedna nova mjera na Sveučilištu ?!

Pri upisu u ljetni semestar uveo je Rektorat jednu novost. Svaki je naime student dobio jedan formular, da na njem izjavi u kojem se stručnom klubu nalazi, a onda, kojima još akademskim društvima pripada. Nigdje nije naglašeno da pojedinac mora ispuniti taj formular! Moglo se pak opaziti, da su izvjesne grupe počele, iz poznatih razloga protiviti se ispunjavanju tih lista, a javno je to izneseno u »Studentskim Novinama« od 6. ožujka, gdje ustadoše u obranu »slobode i autonomije« (zamislite tko ustaje!) Sveučilišta, nazivajući ovu mjeru »policijskom«. Cak drže, da js time izvršena presija(?!) na akademičare! Na koncu još vele, da će nekoji klubovi zabraniti svojim članovima ispunjavanje toga formulara i to po nalogu Japru-a. Sta je zapravo na stvari? Rektorat traži da svaki student direktno izjavi u kojem je klubu, ali nigdje nije naglašeno, da to studenti moraju izjaviti. Koliko nam je poznato uveo je Rektorat ovu novost iz razloga, što mnogi klubovi nisu podnosili na kraju šk. godine popis članova, a neka se društva i

na opetovano traženje nisu se tome odazvala. Rektorat je, nalazeći za to oslona i u samoj Uredbi o Udruženjima, htio provesti statistiku, u kojem će klubu pojedinac biti unesen u biračke spiskove, jer Uredba izričito traži, da svaki student može biti unesen kao birač u spisak samo jednog kluba. Tako će se morati povesti kontrola, da ne bi neki studenti, u koliko su već članovi više društava, glasali odnosno čak bili birani u odbore više klubova. Jer ova permutacija istih osoba po raznim odborima karakteristična je za izvjesne klubove! O nekoj presiji na akademičare nema ni govora, jer kad student može po svojoj volji začlaniti se u neki klub, zašto da ne može to izjaviti, odnosno kazati istinu? Ako netko ima razloga da to taji, može još uvijek predati formular neispunjen, Kako se vidi, bila je cijela stvar prepuštena studentima, da po volji izjave u kojim su klubovima, ili da ostave prazne formulare, a gdje može volja odlučivati, nema mjesta presiji. Za nas je veća presija na zdrav razum što na pr. Uredba traži izričito

da se javno glasa. A protiv te Uredbe nisu ovi »zaštitnici slobode i autonomije« Sveučilišta ni glasa digli. Tu su trebali pokazati, koliko su za autonomiju i slobodu Sveučilišta. Tražili smo u ovoj stvari obavijest u Rektoratu, pa nam je saopćeno, da do danas nije nijedan klub službeno protestirao protiv ove novosti. Tim nam je čudnije izjava u »S. N.«, da je Japru već tražio da se ispunjavanje formulara obustavi. Mi držimo da ova neznatna statistička lista ni e nikakvo kršenje autonomije Sveučilišta, a najmanje pak od akademskih vlasti. Nastojte vi, gospodo, koja stojite iza članka u »Studentskim Novinama«, da se Sveučilišna autonomija i sloboda ne krše s drugih strana, a ne trošite Vaše dragocjene energije za ovakove sitnice, na koje akademske vlasti imaju pravo, u kojem obliku to je njihova stvar a nama je glavno, da se time ne nanosi šteta pojedincu i društvu, A sve one koji smatraju ovu novost nekom »policijskom mjerom« možemo shvatiti kao ljude, kod ne žele da istina prodre na svjetlo Božje,

»ALMA MATER«

Broj 1