Архив УНС — Стари листови — Бивша Југославија

va, svi domovi naši vezani su jednom težnjom, jednom vjerom i jednom ljubavi, to je naša seljačka domovina«! (Stj. Radić). Nasuprot po komunističko-materijalističkom shvaćanju ne smije da u svijesti naroda ostane uspomena na dom. Bruce Hooper, prijatelj boljševizma, dobro opaža o konkretnom slučaju komunizma u Rusiji: »Ma da će pojedinci sačuvati svoje privatne stanove, ipak će uz ovakove prilike nestati staroga porodičnog života, te će ga zamijeniti život stada«. 16. Mi hoćemo nesebičan rad za seljački i radni narod, borbu za njegovo materijalno i kulturno podizanje. Stoga smatramo, da narod nije tu radi inteligencije, već inteligencija treba da posluži narodu iz kojega je potekla. Socijal-komunisti pak idu za tim da osvoje vlast ili, kako sami kažu njihov je cilj »da osiguraju sebi što bolju egzistenciju i ništa drugo. Fućkaju oni na interese radnika i radničke klase«. (»Radnički Glasnik« 2. IX. 1933.). 17. Razne internacionalne klikaške i karijenstičko-korupcionoške organizacije kao što su slobodni zidari, rotarijanci i slično, smatramo apsolutno protunarodnim i nama neprijateljskima. Zato ćemo ih pobijati svim silama, te ovo uvjerenje svugdje zastupati. I socijal-komunisti govore doduše kako su i oni proti slobodnih zidara i sličnih organizacija, ali ipak potajno šuruju s njima (najbolji dokaz za to jesu događaji prošle godine u Francuskoj) ,te rade zajedno kadgod treba naškoditi interesima svoga naroda. 18. Svaki narod ima pravo da upravlja sam sobom. Radi toga razni doseljeni elementi imaju se tretirati kao narodne manjina i mogu samo procentualno sudjelovati u svim granama javnog života. Apsolutno je nemoralno, ako doseljenici zauzmu svu vlast. Protiv ovakovih pojava eksploatacije najodlučnije ćemo se boriti. I nigdje veće razlike između nas i komunista, jer je komunizam u svojoj srži, nije ništa drugo nego semitski pokret i zato smatra da je semitskoj rasi slobodno da se bezobzirno širi na tuđem narodnom tijelu. To »stanovište« brane komunisti svim silama i tako pokazuju da su pritsašra eksploatacije naroda po narodu. 19. Komuniste vode danas tuđinci, doseljenici i ostali najveći neprijatelji našeg seljačkog naroda, jer | oni kao i razne druge grupe, rade 1 izričito protiv narodni interesa i težnji. »Nacionalizam i komunizam dvije su beskrompromisne ideje«. (Prof. Lukas). Dozvoljavamo mogućnost, toliko smo tolerantni, da ima komunista, koji drže za sebe da su najbolji »patriote«, ali ti ne vide ili neće da vide da su samo slijepo oruđe moskovskog imperijalizma. Boreći se protiv komunizma borimo 'se zato za trajno dobro i budućnost svoga naroda! Ovim smo iznijeli ukratko naše stanovište, za koje smo uvjereni da će ga prihvatiti sva naša svijesna seljačka, radnička, građanska, akademska i srednjoškolska omladina, te da će u tom smislu poraditi na ostvarenju naših socijalnih i nacionalnih ideala.

BUGARSKO AKADEMSKO PROSVJETNO DRUŠTVO

Na našem Sveučilištu upisan je znatan broj bugarskih studenata. Da bi došli do svoje vlastite organizacije pokrenuli su akciju za osnutak prosvjetnog i potpornog društva. Koncem prosinca prošle godine odrpana je tako osnivačka skupština.

Iz prošlosti našeg Sveučilišta

Nisu naši studenti živjeli u teškim prilikama samo danas i u poratnim vremenima, već su slabe ekonomske prilike zabrinjavale hrvatske studente odmah u početku rada ■našeg Sveučilišta. Mi kao seljački i relativno siromašni narod teškom mukom možemo odgajati svoju inteligenciju, a bez zdrave i sposobne inteligencije nema budućnosti hrvatskom narodu. K tome je u našoj sredini dosta tuđeg življa i pripadnika drugih naroda, a ovaj, inače privredno jak elemenat nema smisla za potrebe našeg školstva i naše nauke. To je i razumljivo, jer kolikogod su se ti elementi ovdje aklirnatizirali ipak se u krajnoj konsekvenciji osjećaju strancima. Da nije ove rak-rane našeg javnog života mnoge bi stvari drugačije izgledale. To su sve činjenice, koje moramo uzeti u obzir prikazujući postanak »Hrvatskog Akademskog Potpornog Društva« (Hapede), koje bi, da nije pred par godina raspušteno, slavilo već šezdesetu godišnjicu opstanka. Uz teške muke i napore osnovano je »Hrvatsko akademsko društvo za podupiranje übogih i bolesnih sveučilišnih građana na Kr, Sveučilištu Franje Josipa I. u Zagrebu« kako se prvotno zvalo. Nastalo je zapravo sjedinjenjem četvero društava, od kojih je bilo najveće i najstarije »Društvo za potporu übogih pravnika«, utemeljeno 1872. godine. Sva su ta društva imala uglavnom istu svrhu, pa se odmah u početku pomišljalo na unifikaciju, a inicijativu je za to dao Mile Starčević, koji je kao predsjednik pravničkog kluba na odborskoj sjednici od 15, siječnja 1888. iznio svoj prijedlog o unifikaciji. Trebalo je pak dugo vremena, da se ostvari Starčevičeva zamilao. Starčevićev prijedlog opet .iznese novi predsjednik pravničkog kluba M. Kramarič. Za to se zauzme i dekan pravnog fakulteta Dr. Vrbanič, koji je naročito naglasio, da bi sjedinjenjem društava hrvatski sveučilištarci dobili svoje središte i reprezentaciju. Međutim tek 1891. god. započeli su stvarno pregovori za sjedinjenje. < Filozofsko društvo odmah pristane na sjedinjenje, a prijedlog odbije »Društvo za njegovanje bolesnih slušača kr. hrvatskog sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu«. Filozofima se iste godine pridruži i književno-zabavno društvo »Zastava«. God. 1893. predsjednik filozofskog društva Stanko Mondi i tajnik pravničkog društva Vuk Kiš sastave uz pomoć Dr. Josipa Pliverića pravila, koja vlada potvrdi. Tako je osnova-

no Hrvatsko Potporno Društvo, a prva skupština održana je 15. studenog 1894., na kojoj je na prijedlog Vladimira Franka jednoglasno izabran prvi društveni odbor. Dotadašnja studentska društva bila su pod nadzorom dekana, a H. P. D. je pod neposrednim nadzorom Rectora Magnificusa. članom društva može biti svaki student hrvatske narodnosti, a od ostalih Slovena mogu biti članovi samo oni, koji nemaju vlastitih potpornih društava u Zagrebu. Tako je društvo potpomagalo mnoge Poljake, Bugare i Slovence. Svoj rad započeo je H. P. D. s glavnicom od 77.476 kruna, a od tog je najviše pridonijelo pravničke društvo (51.488 kruna). I sada se uistinu obistinilo ono što je u 1888, god. kazao dekan Dr. Vrbanić, jer su u novom društvu hrvatski studenti dobili svoje središte i predstavništvo i H. P. D. je postalo platforma, na kojoj su svake godine omjeravale svoje snage studentske političke grupacije odnašnjeg hrvatskog javnog života. Svečanom akademijom u auli za predsjednikovanja Aleksandra Horvata proslavljena je 25-godišnjica Ali još nije H. P. D. bilo potpuno formirano, jjer su studenti iz dalmatinskih krajeva imali zasebno potporno društvo, a uz to su mnogi bili i članovi H. P. D. To je bila \anomalija, ali 1906. združilo se i ovo društvo s H. P. D-om. Kad je 1898. osnovana Hrvatska akademska Menza H. P. D. i tu surađuje, a kasnije je imalo svoju menzu u Dugoj ulici 32. Društvena su se pravila u više navrata mijenjala, a najvažnija je ona promjena od 2. studenog 1911. koja određuje način biranja društvene uprave, a po kojoj su u, upravi mogle biti zastupane i manje grupe. Na taj su način u H. P. D-u mogle doći do izražaja sve studentske grupacije, koje su se formirale kao odražaji opóeg hrvatskog političkog života. 1914. god. svečano je proslavljena 40-godišnjica opstanka H. P. D-a, jer postanak H. P. D-a vidimo već 1872., kad je osnovano »Društvo za potporu übogih pravnika«, a H.P. D. je nastao kasnije fuzijom ovog i troje drugih društava, kako smo već vidjeli. Proslava 40-godišnjilce imala se zapravo održati već 1912., ali je tada u Hrvatskoj nesnosni komesarijat gušio svaki slobodni izražaj i manifestaciju, te je naročito stradala akademska omladina. Tako je proslava održana 14. lipnja 1914.

Pokret francuskih medicinara

Krajem siječnja su objavili štrajk studenti svih medicinskih fakulteta u Francuskoj u ime protesta protiv »najezde liječnika stranaca« u Francuskoj. U rezoluciji, veli se između ostalog, da ovaj njihov pokret ne treba tumačiti kakovim političkim motivima, niti neraspoloženjem prema strancima kao takovima, već jiedino kao težnju za zaštitom domaćeg francuskog liečničkog staleža i njegovog podmlatka. Francuski medicinari traže: 1. Da se pravo prakse u Francuskoj liječnicima stranog porijekla može dati poslije deset godina pro-

vedenih u Francuskoj, računajući od prelaska u francusko državljanstvo; \ Isključenje studenata medicine stranaca iz bilo kakovih novčano nagrađenih služba po bolnicama; 3. Isključenje studenata medicine stranaca iz službe liječničkih pomoćnika i 4. Da se izvrši revizija diploma svih liječnika stranog porijekla, koji imaju pravo prakse u Francuskoj, Delegati studenata kemije i studenata zubnog Ijekarstva usvojili su rezoluciju, kojom se solidarišu sa odlukama studenata medicine.

Oko izbora ljubljanskog rektora

Rektor slovenskog sveučilišta u Ljubljani Dr. Fran Ramouš predao je početkom siječnja ostavku. Pošto se nije nikako htio ponovno primiti, senat je izabrao za novog rektora Dra Maksa Samca, prof. kemije na tehničkom fakultetu. Međutim to nije išlo tako jednostavno. Po dosadašnjim naime običajima imao je to mjesto zauzeti prof. Jovan Hadži, rodom Srbin, ali protiv njega ustao je dio profesora zahtijevajući jednog Slovenca, a i brojni studentski klubovi izjasnili su se u istom smislu protiv prof. Hadži-a. »Jutro«, organ Alberta Kramera i bivše JNS oštro je ustalo protiv ovih postupka ističući »da bi po separatističkoj logici nekih samo-Slovenaca slovenstvo bilo ugroženo, ako bi rektor postao Srbin Hadži«, te se pita; zašto Srbin ne može postati rektor? Kod prvih izbora prof. Hadži je dobio 20 glasova, Samec 18, Cankar 3, Kralj 1 i Nachtigal 1. Kako nijedan kandidat nije dobio apsolutne većine prešlo se na uži izbor, pa je izabran prof. Samec sa 23 glasa, prema Hadžijevim 21. »Jutro« je nakon toga objavio imena profesora, koji su glasovali za Sameca i onih koji su glasovali za Hadži-a. Za »samo-Slovenca« Sameca glasovali su profesori gg. Kidrič, Ramouš, Forster, Hrovat, Osana, Plečnik, Vidmar, Vurnik, Župančič, Eller, Kušej, Ogriz, Polec, Kausky, Šerko, Plečnik i svih 7 profesora teološkog fakulteta. Za Dr. Jovana Hadžija glasovali su profesori gg. Radojčić, Kelemina, Kos, Nachtigal, Oštir, Stojčević, Veber, Oostiša, Frost, Kralj, Kasal, Dolenc, Krek, Lapajne, Skinuo vič, Skerlj i 4 profesora Rusa.

Veliki ples akademičara i JAPRU

»Studentske Novine« donose pod naslovom »UspjelaO) zabava studentica Ekvš« i ove redke, koji ne odgovaraju istini: »Međutim kako je ples akademičara morao biti odložen, kako doznajemo na intervenciju Jugoslavenskog akademskog potpornog i reprezentativnog udruženja, koje je tu svoju intervenciju osnivalo na propisima nove uredbe o Univerzitetima, to je priredba u Glazbenom Zavodu imala vrlo lijep efekt«. Izjavljujemo, da nije istina, da je »Veliki ples akademičara« u Zboru morao biti odložen, a još manje na intervenciju Japru-a, nego stoji, da je priređivački odbor sam odgodio zabavu ne vodeći ni najmanje računa o intervenciji Japru-a. Kako je u članku »Tko zapravo radi protiv studentskih interesa?« prikazana pobliže stvar, mislimo, da se ne moramo dalje upuštati u ovo pitanje. »Studetske Novine« neka u buduće gledaju pribaviti tačnije informacije o sličnim stvarima.

Akademska omladina Đalskomu

Prigodom smrti i sprovoda nestora hrvatske književnosti Ljube Babica Đalskog odala je počast ovom velikom sinu našega naroda i naša akademska omladina, koja je na sprovodu bila zastupana brojnom delegacijom. U ime stručnih i kulturnih klubova našeg Sveučilišta oprostio se od velikog pokojnika kol Pavao Šimunić, predsjednik Kluba studenata slavista. Neka je vječna slava nestoru hrvatske književnosti Ljubi Babicu Đalskom!

4

»ALMA MATER«

Broj 1.