Архив УНС — Стари листови — Бивша Југославија

SADRŽAJ

; Strana 4. i 5. Politika ličnih dohodaka — ispit zrelosti radničkog samoupravljanja Strana 6. Naš komentar: Psihoza fiksnih zarada — »Za ili protiv«: Direktor društveni radnik Strana 7. Problem brodskih kolektiva: oko svijeta na sjednicu radničkog savjeta * Strana 8. Anketa u komunama: Sto misle građani, a što odbornici Strana 9. Interno zakonodavstvo kolektiva Strana 10. Kalendar radničkog pokreta: 1. maj 1886 — 1. maj 1962. * Strana 11. Politika, planiranje, perspektive: Sto je zapravo produktivnost? Poštanski pretinac broj 542 ★ Strana 12. i 13.

ZRELO DOBA PROIZVOĐAČA

ZAČECI radničke samouprave u našim poduzećima nazirali su se znatno prije 29. prosinca 1949 kad je radni kolektiv tvornice cementa u Solinu prvi u zemlji izabrao radnički savjet. Naime, neke funkcije dosadašnjih organa radničkog samoupravljanja, doduše u manjem opsegu i pretežno savjetodavnog karaktera, obavljale su sindikalne organizacije.

Prvi redovni izbori Kasnije su te funkcije postepeno prelazile na radničke savjete. Ali se opet sve završavalo samo na prijedlozima i savjetima, jer za neka prava u odlučivanju nije bilo zakonske podloge. Praksa je, međutim, izborila i ta prava: sve više poduzeća biralo je radničke savjete, tako da oni više nisu bili izuzeci. Postali su stvarnost. Potkraj 1949. došlo je i Uputstvo tadašnjeg Privrednog savjeta Vlade FNRJ i Centralnog odbora Saveza sindikata Jugoslavije o biranju radničkih savjeta. Oni su tada izabrani u 215 većih kolektiva različitih grana privrede u čitavoj zemlji. Nedugo poslije tog Uputstva, 27. lipnja 1950, na prijedlog druga Tita Savezna narodna skupština donijela je i Osnovni zakon o upravljanju državnim privrednim poduzećima, na temelju kojeg su do kraja te godine radni kolektivi širom zemlje obavili prve redovne izbore radničkih savjeta. Na žalost, o tim prvim izborima ne postoje potpuni ■podaci, O njima su kroničari našeg vremena zapisali;

Milijun i po upravljača >Do _kraja listopada 1950. izbori su održani u 6319 poduzeća s ukupno 947.932 zaposlena radnika i službenika. Od ukupnog broja upisanih n biračke spiskove glasalo je 84 po• U poduzećima s više od 30 radnika i službenika izabrano je okupao 114.313 članova radničkih savjeta; 34.730 članova radničkih savjeta bilo je u poduzećima s manje od 30 radnika i službenika. U stanovitom broju poduzeća, u kojima i e ranije bio izabran radnički savjet sa savjetodavnim funkcijama, nisu obavljeni izbori, već im je produljen mandat ! ujedno dane upravne funkcije. U tim radničkim savjetima bila su 6123 člana. Prema

tome, tada je u radničkim savjetima ukupno bilo 155.166 radnika i službenika.« Otada do ovih, devetih izbora, u organima radničkog samoupravljanja našom privredom izmijenila se čitava armija radnika i službenika, ili tačnije 1,538.901 upravljač. Njima treba pribrojiti još oko 160.000 upravljača, koji su izabrani ili će biti birani na sadašnjim izborima. Računica još nije konačna, a ni tačna, jer su ovim, brojkama označeni samo članovi radničkih sa-

vjeta: među njima nema 403.900 članova upravnih odbora, a ni stotine tisuća neposrednih proizvođača izabranih prošlih godina u pogonske radničke savjete, odbore i savjete ekonomskih jedinica tih osnovnih samoupravnih organa neposrednih proizvođača. A to su baš organi s kojima je radničko samoupravljanje dobilo svoj puni smisao, jer u njima neposredni proizvođači direktno i dnevno raspravljaju i odluču. ju o svira bitnim problemima poduzeća.

Od onog dana kad se začela ideja 0 prenošenju upravljanja proizvodnjom na radnike, kad se govorilo samo o pomoći i stručnim savjetima neposrednih proizvođača upravi poduzeća, radničko samoupravljanje prešlo je do danas nekoliko faza u kojima se neprekidno razvijalo i uvijek dobivalo nova i veća prava 1 nadležnosti. U tom su razdoblju mnoga prava precizirana pravnim propisima, osobito iz oblasti radnih odnosa, raspodjele čistog prihoda i osobnih dohodaka, raspolaganja osnovnim i obrtnim sredstvima. Slobodno se može reći da danas radnički savjeti upravljaju osnovnim sredstvima u vrijednosti od nekoliko stotina milijardi dinara i da raspolažu s ne manjom vrijednošću obrtnih sredstava. Prisjetimo se samo nekih detalja. Još do kraja 1956. radni kolektivi uopće nisu imali vlastitih obrtnih sredstava, pa i do kraja slijedeće godine dobit poduzeća dijeljena je na temelju stopa koje je određivala federacija, a do početka 1958. bila su na snazi razna ograničenja u vezi s raspolaganjem čistim prihodom. Otada radni kolektivi posluju pod znatno povoljnijim uvjetima, jer su ukinuta mnoga administrativna ograničenja, a odnosi s društvenom zajednicom na području raspodijele trajnije su i preciznije regulirani i postavljeni na nove temelje.

Sve brzi lem po razvi tka Statistički podaci dalje potvrđuju pravilnost takve politike: baš u tom razdoblju kad su krupna društvena materijalna sredstva decentralizirana, tj. dana radničkim savjetima na upravljanje, ispunili smo osnovne postavke petogodišnjeg plana u četiri godine, zabilježili prosječan godišnji rast industrijske proizvodnje po stopi od 14 posto, nacionalni dohodak nam je rastao u prosjeku za 12 posto godišnje, a u privredu čitave zemlje uključili smo gotovo pola milijuna novih radnika. Ovi i drugi uspjesi očito potvrđuju da su

Mladi ljudi koji dolaze u tvornice ne stječu samo proizvodne nego i upravljačke kvalifikacije

2

INFORMATIVNI POLTJM JESECNIK ZA ORGANE SAMOUPRAVLJANJA

SAMOUPRAVLJANJE

1. MAJ 1962.