Архив УНС — Хумористичка штампа

ljubav na optuženičkoj klupi

(Nastavak sa 4 strane J —■ Vi ste to već pokušali! upala je u reč okrivljena ali ja sam dosta mlađa, ne možćte... Jeste li je videl;? ciknula je žena. Jeste li čuli?.. ja sam samo rekla da ona sprovodi nemoral, što faktički i jeste, je Г, moliću vas, da je ona udata, čestita supruga, ni reoi ja ne bih rekla, videla bih ja nju, da li bi se stalno mazili, c'comico, pile moje, đavola, znam ja to, ali ona je devojka, kakva devojka, pitam ja vas, da utvrdimo kakva devojka... kojoj dolaze muškarci, do pola noći ostaju, ciče, i p’ju, molim vas, kolačiće stalno grickaju, ona mesi te kolačiće malo koji dan, otkud pare jednoj službenici?... tu se žena zasopila rečima pa je zaplakala, muža je svog gurnula; Govori, šta si se ukipio kao drveni svetac! Muž se nakašljao, tri četiri puta se nakašljao pa je rekao: To se više ne može izdržati! Žena-tužitslj je ridala u svoju maramicu. Muž-tužitelj je razrogačenih očiiu gledao nekud u prazno. Devojka okrivljena se smešila, kao da se nje to ništa ne tiče. mirno je gledala svojim vragolast’m očima, kao da je htela reći: eto, čuli ste, je li vam to dosta? a glasno je upitala: - Možda bi trebalo da i ja nešto kažem? Skup je, naravno, bio impresioniran prvo plačem tuž : teIjice, pa posle mirnoćom okrivljene, i skup je ćutao. —• Znači, nije potrebno? pitala je okrivljena. Pretsednik kućnog saveta prvi se snašao, po dužnosti svojoj se snašao, pa je rekao: —■ Recite i vi šta imate! Okrvljena je prvo zamolila da joj zapalim c : garetu. Žena-tužitelj je na to ciknula: Jeste li je videli?... Takva neosetljivost, ona još puši! Ja sam nekoh’ko puta tresnuo upaljačem. upalio sam devojci c’garetu, ona je povukla пекоГко dimova pg, je progovorila: —• Ja sam, znate... jedna slobodna ženska! Ja sam, znate, punoletna... Imam 25 godina. službenica sam, imam svoju sobu, i imam jednog prijatelja... Mi se, znate, volimo, on i ja, i on je mlad, on ima 30 godina, ja imam, kao što sam rekla 25, i mi se volimo... On dolazi kod mene, skoro svaki dan, bože moj, mladi smo, volimo se! —• Što se ne udaš onda? ciknula je žena-tužitelj. —■ Nemamo još potrebne uslove za brak, draga drugarice! —• potsmešljivo je odgovorila okrivljena. • —| Tako, dakle... u ovoj našoj zemlji nemaš uslove, tako, jeste li čuli? optuživala je žena-tužitelj. —■ To su rnoje stvari! —• začikavala je okrivljena. Ja čekam da moj dragi diplomira... Da diplomira! Da ja puknem od smeha! kazala je žena-tužitelj i grohotom se smejala... A je Г ti onaj pre njega diplomirao? pobedonosno je uzviknula. —• Onaj je diplomirao! mirno je rekla devojka. Diplomirao je, pa me ostavio! —• Ostavio!.. A onaj prvi, onaj još pre njega? Šta je sa njim bilo? žena-tužitelj je počela unakrsna pitanja. Onog sam ja ostavila! kazala je okrivljena, smešeći se. —■ A ako te i ovaj treći ostavi? žena-tužitelj je terala cara do duvara. - Onda ćemo tek videti... mirno je odgovorila devojka. Jeste li čuli? likovala je žena-tužitelj.

Mi smo svi čuli, i ćutali smo. Neko je grickao nokte, neko je brisao nos maramlcom, neko je palio novu cigaretu, i svi smo ćutali. Pretsednik se digao i rekao: Drugovi, ja, stvarno, ne znam, šta bismo mi ovde mogli da uradimo... Dajte recite nešto... Opet smo svi ćutali. Onda sam ja predložio: da pređemo na drugu tačku dnevnog reda, naime, đubre se prosipa pored kanti za đubre, a ne u kante, kako bi trebalo... Žena-tužitelj je vrisnula: Staaa?! Muž-tužitelj je bolno proslovio: Drugovi, spasavajte!... Ja to ne mogu više izdržati! Moja žena, noću, a ja iimoran, kad čuje šaputanje kroz vrata susedne sobe, kad čuje one reči, drugovi, ona mene stalno budi, drugovi, spasavajte, ona me stalno opominje: Jesi li čuo, a ti?.. Drugovi! Svi smo ćutali puni saučešča. Ja sam rekao: Tu nema spasa! Složili smo se da s tim za-

vršimo... Nismo merodavni!

Vasa Popović

27