Београдске новине

uijca cnicmc piunv c.me uure. Italija i Crna Gora. K. B. Lugano, 22. januara. Poslije primljenih vijesti iz Crne Gore ministar spoljnih poslova Sonnino imao je dug razgovor sa ruskim poslanikom, kraljem i ministrom vojnim. Talijanski listovi izjavljuju, da bi bilo pogrješno poslati sto hiljada savezničkih vojnika u Arbaniju radi podpore Crne Gore, jer se Crna Gora neće moći nikada upotrijebiti kao prolazna tačka kakve ofensivne akcije saveznika. Sudbina Balkana, veli „Corriere della S e r a“,"n e može se više riješiti u Crnoj Gori ili Arbaniji. Nova talijanska perfidija. K. B. Kondon, 22. januara. .,Reuter“ javlja iz R i m a, da se sve više počinje vjerovati, da je Crna Gora još prije dva mjeseca zaključila sporazum sa Austro-Ugarskom i da je sađa davala samo prividan odpor. (U ovom tvrgjenju nema, razumije se, ni jedne riječi istine. Primjedba dopis. ureda.) Ratna savjetovanja u Londonu. K. B. London, 22. januara. Ratna savjetovanja sile sporazuma, koja su držana u Londonu, završena su. Donjeti zaključci drže se u tajnosti, ali ,,Reuter“ tvrdi, da u pitanju nastavljanja rata i o mjerama, koje če se u buduće preuzeti, vlada potpuna saglasnost. Na jedno pitanje upućeno u donjem domu na ministra predsjednika Asquitha, da li poslije najnovijih dogagjaja u Srbiji i Crnoj Gori, nije vlada promijenila svoju politiku, odgovorio je engleski premijer, da se vlada i nadalje drži izjave date 2. novembra o svojoj balkanskoj politici. 2. novembra izjavio je engleski premijer, da se pomoć, koju je Engleska obećala Srbiji ima smatrati samo kao pomoč u — ,,političkoin“ pogledu. Bol Belgije zbog polaganje oružja Crne Gore. Frankfurt, 22. januara. Iz Amsterdama javljaju „Frankfurter Zeitungu": Osvojenje Crne Gore izazvalo u belgijskim krugovima zaprepašćenje. List „Echo de Belge“, koji izilazi u Holandiji, a vrlo je blizak belgijskoj vladi, piše: Ne možemo prikriti našu žalost i naše g n j u š a n j e. Ako je junačka Crna Gora dospjela do te tačke, onda je to k r i v i c a 11 a 1 i j e. Može Barzilay govoriti što hoće i iznositi ma kakvo olakšavajuće okolnosti, j a v n o m i š 1 j e n j e u zemljama entente, a prije sviju u Italiji učiniti će odgovornom vladu kralja Viktora E m a n u e 1 a. Plima i osjeka. Skoro već mjesec dana traje velika borba na besarabijskoj granici. Sa pravom moskovskom izdržljivošću izvodi ruska vojna uprava protiv austro-ugarskih položaja nove čete, i stalno čitamo o srčanim, ali besciljnim naletima ruskih bataljuna. 23. decembra prošle godine počela je ova velika borba, u kojoj su Rusi poslije dugog zastoja, pokušali da prodru u Czernowicze. Iz neprijateljskog novinstva vidimo kakvu su sve nadu na protivničkoj strani polagali u ovu ofenzivu, i u toliko više sada izgleda smiješno izvrtanje francuskih, engleskih i talijanskih vojnih kritičara, koji porazu svog poluazijskog saveznika pokušavaju, da dadu poredan značaj. Ali ma koliko da su spretne sile sporazuma u izvrtanju istine i u Iažima, poraz Rusa na besarabijskoj granici ne mogu da poriču. Poslije poraza mjeseca septembra prošle godine kod Sokala, radili su Rusi neumorno, da svoje lijevo krilo opet dovedu u red, i da ga naprave sposobnim za ofenzivu. Sva rezerva, dijelom od starijih, a dijelom od mlagjih godišta, koja je .stajala na razpoloženju, dovedena je tamo. Artilerija, koju je poslao prijatelj iz Japana, dovučena je takogjer tamo i preduzete su u opšte sve mjere, da se ovaj snažni udarac namijenjen protiv vojske

U Ui5 U U ■ Ug CU 31VCj IVIUIIIOC J C11 U 111. UlCllZl VUIIl JL rukovodio general I v a n o v, jedan od najsposobnijih ruskih vojskovogja. Ali nadmoćnost u broju njegovih četa, ni njegova neosporna sposobncfct, ne mogu Ruse da dovedu do željene pobjede. U tri maha napali šu oni na vojsku generala konjaništva P f 1 a n z e r - B a 11 i n a, na Božić, na Novu Godinu, i sada opet, ali su uvijek odbijeni od carskih i kraljevskih četa, i pred našim rovovima mogu se izbrojati hiljade i hiljade ruskih Iješeva. Ali izgleda, da još nije uništena ruska snaga, koja je uskrsla posljednjih mjeseca, i kako se vidi iz izvještaja austro-ugarskog glavnog stana, Rusi dovode novu snagu u borbu, i kratki prekidi izmegju pojedinih napada služe Rusima za to, da pričuvne čete, koje stoje u pozadini, uvedu u borbu. Prema tome ne može se viditi kraj velike borbe. Ali stavlja se na dnevni red drugo pitanje. Mi, to će reći Austro-Ugarska i naši saveznici, ne možemo se zamisliti u položaju neprijateljevom, koji možda iina isto pouzdanje u pobjedu, kao mi. I Austro-Ugarska i Njemačka imale su da prežive kritične momente, časove u kojima se ratna sreća nije na njih osmjehnula i pored sve srčanosti njihovih četa. Ali Austro-Ugarska i Njeinačka nisu ni za trenutak sumnjale, da će prebroditi teške časove i da će pobjeda biti na njihovoj strani. Oni su stajali sami protiv jednog cijelog svijeta od neprijatelja, i zato je ponekad izgledalo, kao da će od te nadmoćnosti biti ugušeni. Ali oni su ostali gospodari situacije, i njihovo pouzdanje u krajnju pobjedu pokazalo se kao opravdano. Ali kako izgleda na protivnikovoj strani? Mi to ne pitamo sa gledišta Austrijanaca. Magjara ili Njemaca, nego sa gledišta čovjeka zdravog razuma, koji odmjerava tačno svaku dobit prema svakom gubitku. Sile sporazama su na svirna bojištima | pobjegjene, one nisu povratile Belgiju, PoIjsku 4 i j Kurlandiju, nisu mogle da spreče uništenje Srbije i pokorenje Crne Gore, potpuno su propale na Galipolju i odagnate sa Bagdada. Sporazumne sile pretrpele su ogromne gubitke u Ijudstvu i materijalu, i ne mogu se pohvaliti ni sa jednim | postignutim uspjehom osim samovlašćem i nasiljem izvršenim prema maloj Grčkoj. AustroUgarska i Njemačka stoje svuda duboko na neprijateljkom zemljištu, iz borbenih redova izbacili su već tri neprijatelja: Beigiju, Srbiju i Crnu Goru, a dobili su za to dva moćna prijatelja: Tursku i Bugarsku. Koja se strana dakle može pohvaliti, da je na njenoj strani plima za uspjeh ? Centralne vlasti ili sile sporazuma? I iz ovog pitanja proističe drugo pitanje, koje glasi: Zar se zaista ne uvigja na protivničkoj strani, zar se ne vidi u Engleskoj, ili Francuskoj, u Rusiji, ili u Italiji, da sile sporazuma imaju sve manje izgleda na uspjeh, a da za Austro-Ugarsku i njene saveznike uspjeh postaje sve sigurniji. Ali izgleda, da se to ne uvigja. Izgleda, da se na protivničkoj strani još gleda kroz maglu, koje vlade umjetno stvaraju, da obmanu narode. ! Što Sazonov, Grey, Poincaree i Sonnino ne pomišljaju na mir, razumljivo je. Za njih će dan mira bit' dan strašnog obračunavanja, ali kako mogu oni sprječiti, da se istina najzad ipak sazna, i da narodi njihovih zemalja najzad počnu na stvari tako gledati, kakve su one zaista, da vide, da pomisao na pobjedu nad AustroUgarskom i njenim saveznicima svakim danom sve više gubi oslonca, da se u buduće sva krv uzaludno proliva, i da čak i tako velike nade, kao što je ruska ofenziva na b e s a r a b i j s k o j granici imaju da pretrpe samo podsmjeh, a da je najmudriji megju državnicima sila sporazuma, kralj N kola crnogorski.

Mojedmosti otenzive protivu Lovćena. Opis jednog očevldca. U „Bosnische Post“, opisuje jedan očevidac svoje utiske prvog dana napada carsko i kraljevskih četa na Lovćen, dakle početak same ofenzive. Taj očevidac piše: Prve borbe protivu Lovćena vršene su pred očima zapovjednika napadne vojske, zapovjedajućeg generala Bosne i Hercegovine, generala pješadije pl. S a r k o t i ć a, koji se sa svojim šefom generalnog štaba pukovnikom M ii n i c h o m i pratnjom nalaziona brodupomorskejahte„DaImat“. General je bio u pouzdanom raspoloženju, kada je iz zaliva Krtule pratio prve početke strahovite borbe. Vrijeme je bilo vanredno. Iz zaliva Krtule, u kome se jahta neko vrijeme u blizini inanastira Otoka nalazila, odplovio je general u pravi zaliv Boke Kotorske, da bi posmatrao ” i artilerijsku borbu kod Orahovca, gdje se neprijatelj u strmenitom stenju Gomolice ugnjezdio bio. I sa ranijih osmatračkih tačaka čula se neprekidna grmljavina topova kao pravi pakleni koncerat, ali je strahovita grmljavina još silnija bila, kad smo ušli u Kotorski zaljev, gdje je svaki metak prelamajući se o visoko stenje po nekoliko puta odjekivao. Napad je bio u najboljem i za nas najpovoljnijem toku, kada je od jednom nastupila promjeni vremena. Nebo se naoblačilo, vrhovi Lovćena sve su više nestajali u oblacima i brzo se počela da spušta gusta magla na bojno polje. Uzalud je pl. Sarkotić svojim oštrim sokolovim očima pogledao golo stijenje, njega je nemilostivo pokrivala gusta magla, kao da ga je htjela uzeti u zaštitu od naših topova. Taman je zapovijedajući general htio da izda kapitanu broda naredbu, da se vrati u Zeleniku, kada primjetismo da nam se velikom brzinom približuju jedan motorni čamac. Generalštabni kapetan L. doneo je saopštenje o stanju na desnom krilu. Iz njegovih svijetlećih očiju čitali smo, da je sve dobro išlo, i brzo smo saznali, da je neprijatelj potisnut na cijelom trontu, I ako je nastupilo ne može biti rdjavije vrijeme, ipak je raspoloženje na brodu bilo dobro, jer sve pojedinosti, koje je kapetan o toku borbe saopštio, govorile su o tome, da će i dalje sve ići. I išlo je dobro, jer su s večeri stigle vijesti, da je naša pješadija prodrla do neprijateljskih položaja na Solaru (1308 metara). Doista, da oko podne nije nastalo rdjavo vrijeme, naše bi neobično hrabre čete već drugog napadn o g d a n a, a to je bila subota, osvojile Lovćen; jedino zbog toga produžilo se 24 sata postignuće cilja. Naročita zasluga za osvojenje Lovćena pripada bosansko-hercegovaekim četama, jer su one prve prodrle u neprijateljske glavne položaje. „Znati će što je Bošnjak", tako mi reče jedan kršan mladić b. h. lovaca, kad je sa svojom trupom pošao na položaj. I data mu je prilika; da se uvjeri, tko je Bošnjak. Uvegjenje karata za hljeb i brašno u Beogradu. Carsko i kraljevsko zapovjedništvo za grad Beograd izdalo je slijedeću zvaničnu O b j a v u. Trgovci i furundžije u Beogradu mogu stanovništvu prodavati brašno i hljeb saino na osnovu liljebne karte, koju izdaje gradski oabor, i to u količini, koja je na karti propisana. Tko brašno ili hljeb prodaje gragjanstvu bez pođnesene hljebne karte, ili prodaje u većoj količini, nego što je propisano, izgubiti će koncesiju i biti će strogo kažnjen. Karte za hljeb i brašno dobijaju se kod gradskog odbora Makenzijeva ulica 40. Seljačkom je svijetu zabranjeno da prodaju žito i brašno bez naročite dozvoleT<otarskog zapovjedništva jer postoji oskudica u sjemenu za usjev. Carsko i kraijevsko kotarsko zapovjedništvo grada Beograda