Београдске новине

Broj 10. PRILOG

Nedjelja 23. januara 1916.

€esh (Nastavak). Sve se više utvrgjivao položaj Čeha, koji su najzacl 1883. godine đobili i većinu u češkom saboru. I ako po češkom državnom pravu nijesu mogli da izvojuju svoj glavni zahtjev, t.'j. da se Češka prizna kao samostalna kraljevina, po primjeru Ugarske, u okviru Austro-Ugarske monarhijo, i da se car Franjo Josip kruniše za kralja Češke, ipak su tokom vremena zadovoljeni njihovi nacijonalni zahtjevi. Najvećih koncesija u tome pogledu učinilo je ministarstvo Badeni, koje je 1897. godine izdalo poznatu naredbu o upotrebi češkoga jeziica za Češku i Moravsku. Ovom je naredbom pokušala vlađa, da oba jezika koji su u upotrebi pučanstva, česki i njemački jezik u Češkoj i u Moravskoj, utvrdi kao ravnopravne jezike u službenom saobraćaju civilnih vl,asti. § 1. odregjivao je, da su sve kancelarije i suđovi obavezni, da sa pučanstvom opće u onom jeziku, kojim se ono bude obratilo. § 7. odregjivao je, da se u službenom opštenju ima upotrijebiti onaj jczik, kojim se pučanstvo usmeno obratilo vlastima, naročito imaju kod suđa sva saslušanja i odluke u senatu, da se donose u tom jeziku. Po § 12. sva zavogjenja u zvanične knjige i registre imaju, đa se vrše u onom jeziku, u kome se pučanstvo obratilo vlastima. Sa ovim ođlukama o zavogjenju ravnopravnosti češkog i njemačkog jezika u Ceškoj i Moravskoj, izdate su i odgovarajuće naredbe o kvalifikacijama, koje činovnici moraju imati. Svi činovnici, koji bi imali biti postavljeni ocl 1. jula 1901. godine morali bi potpuno znati u pismu i govoru i češki i njemački. Ali i nezavisno od ove ođluke,

Beograđsite Noting inialo se je odmah, još od dana izđate naredbe, učiniti takav raspored činovništva, da su u svima uredima i sudovima postavljeničinovnici, koji sa pučanstvom mogu opštiti i češki i njemački. Glavni zahtjevi Nijemaca, koji su se sastojali u tome, da se stvrnri jedna posebna njemačka uprava, nijesu mogli biti uzeti u obzir. Ali da bi se i njima izišlo u susret, modifikovalo je ministarstvo Gautsch-a, koje je slijeclovalo ministarstvu Badeni, donjete odredbe u toliko, što se u okviru Češke i Moravske zavođe trojake vlasti, češke, njemačke i češko-njemačke. § 7. odredaba za Češku glasi: „Službeni govor za vlasti jeste onaj jezik, za koji se pučanstvo dotičnog kraja izjasnilo j pri posljednjem popisu. U krajevima, gdje je pučanst’vo pomješano ima se ravnopravno upotrebljavati i češki i njemački jezik“. §'17. glasi: ,,U pogledu jezikovnih kvalifikacija činovništva ima se strogo pridržavati zakonskik och’edaba, i postavtjanja se imaju vršiti prema stvarnim ođnosima. Svaki , činovnik morati će u da zna onaj jezik, koji služba zaista zahtjeva. 11 I ako je Gautsck-ovim odredbama Cesirna nešto oduzeto od onoga, što im je Badeni dao, ipak su oni sađa postigli sve ono, za čim su težili: češki jezik je priznat kao potpuno ravnopravan sa njamačkim jezikom. 1 u znak triumfa, opštinski odbor i grada Praga, nekadanje prijestoljnice njemačkih careva, naredio je, da se njemački natpisi na idicama zamjene českim natpisima. Polako ali sigurno se razvijao ovaj proces, i donio je českome narodu ne samo slobodu i samostahiost, kao nijednoj drugoj

narodnosti u Monarhiji, nego se njihov glas slušao i u upravi zajeđničkom državom. Bto pak nijesu požnjele plod dugotrajne i teške borbe, i što su đospjeli na Stranputicu na kojoj se danas nalaze, imaju da blagođare samo tajnom rovenju njihovih zavođnika, koji ne prezaju, da iz lične konsti zadaju tešlce rane svome narodu. Mi smo pokazali kako je Česima 1848. godine pošlo za rukom, da u okviru AustroUgarske izvojuju za sebe posebni položaj, kakav ne uživa nijedna druga narodnost u okviru hapsburške monarhije. Prema tome je gnjusna laž, a gnjusnija se laž neda ni zamisliti, kada veleizdajnici, čiji smo rad mi već ocrtaii, pokušavaju dokazati svijetu da češki narod zauzima položaj pepeljuge u Austro-Ugarsnoj. Nijedan narod u ekonomnom i pohtičkom pogledu nema bolji položaj u Austro-Ugarskoj, nego što je to slučaj sa Česhna. Prije svega su oni u austrijskom parlamentu jedan od riješavajućih faktora. Svaki se još sjeća, kako su oni još prije ! nekoliko godina pokazali svijetu, da se u Austriji isto tako ne može uvesti u život zakonski projekat kome car neda svoju sankciju, kao i zakonski projekat protiv koga oni glasaju. Više puta su oni već đali austrijskoj vladi prilike, da osjete njihovu moć, više puta su oni već ukočile točkove državnih lcola. Slobodno se može reći, da je najmanje od đeset vlacla u Austriji osam moralo odstupiti zbog Ceha. I nisu uvijek bili baš najgori ljudi, koji su zbog Čelia morali, da se uklone. (Svršiti će se). ^

Podlistak. Kakoje„kultura" rionijetau Srbiju. Po raznim zabilješkama. Danas narn izgleda prosto nevjerovatno sa kakvim je teškoćama pučanstvo u Srbiji prelazilo iz faze nekulturnog doba u fazu koliketolike civilizacije. Nevjerovatno se sporo prenosila jedna po jedna stvar, jedan po jedan predmet, koje su kulturniji narodi već usvojili i upotrebljavali. I ma da će svakoga iznenaditi kada će pročitati, da je prvi biljar došao u Srbiju 1822. godine, a prvi glasovir 1824. godine, ipak ne treba to uzeti u prilog kulturnog stanja toga doba. Biljar je nekako uporedo sa kartama prenijet u Beograd. Ubrzo je, već te godine, bilo još nekoliko biljara u Beogradu, i njima su mladići toliko visili, da je to već bilo prešlo granice. Aleksa Simić, na primjer, piše knezu M i 1 o š u o jednom čovjeku, pa da bi ga karakterisao kao propalicu, on veli: „Njegovi su poslovi od mejane do mejane, od biljara na b i 1 j a r!“... Jer valja znati, da se na biljare tada nije igralo, nego se u stvari k o c k a 1 o. Najviše se igrala ona igra sa malim iopticama. Strast je igranja bi-

ljara toliko zavladala, da je 1849. godine predlagano preko novina, da se biljar uvede i u Gfi t a 1 i š t e, samo da bi se članovi zbirali. Prvi glasovir je došao u knez Milošev dvor. Nabavio ga je Vito Romita za Savku, m 1 a g j u k ć e r k n e z M i 1 o š e v u, jer je taj talijanski avanturista bio učitelj kneževe kćeri. Prva je sluškinja iz Zemuna prešla u Beograd 1824. godine. Nju je za kneza Miloša nabavio i prebacio iz Zemuna Lazar HadžiBajić. Godine 1827. nabavio je knez Miloš prvi put kašike za supu. Inače ih u Srbiji nikako nije biio. Iste godine, 1827., doputovao je u Beograd prvi ženski suncobran, koji se tada zvao „zonenširm”. Godine 1829. đolazi prvi kapul u Srbiju. Nosio ga je knežev liječnik dr. Stejić. Otto Dabislav Pirch, koji je te godine putovao po Srbiji, zapisuje naročito ovaj osamljeni Stejićev kaput. Godine 1834. prvi put je doneto iz Zemuna p i v o. Godine 1835. dolazi u Srbiju prvi s a d ž i j a. To je nekakav Piler, koji je stigao iz Petrograda i nastanio se u Kragujevcu kao „izučeni sadžija". Kako u Srbiji tada nije bilo toliko satova, da bi od njih mogao živjeti, to je Piler zatražio dozvolu od kneza, i 1836. godine vidirno ga u Beogradu gdje pravi i prodaje crveni vosak za

pisma. Godine 1839. javlja se u Beogradu jedan interesantan tip. To je neki Karlo K a r 1 o v s k i „prvi u Srbiji sirćeta fabrikant", koji objavljuje svoje „žestoko i kiselo“ sirće. Taj isti Karlovski, kad u Srbiji nije prošao dobro sa sirćetom, prelazi u Pančevo i tamo, augusta 1843. godine, otvara školu kao učitelj trgovačkih n a u k a. Kad mu ni taj posao ne polazi dobro, on se opet vraća u Srbiju, uzima ime D r a g ut i n Karlovski i otvara u Beogradu 25. maja 1847. godine „Prvo srpsko plivalište i kupatilište". To je kupalište bilo pod gradom, niže Kalimegdana i stajalo je pod upravom Dragutina Karlovskog, a učitelj je plivanja bio neki Alberto Dragoner. Plivalište Karlovskoga prvo je počelo bilježiti meteorološka pos m a t r a n j a, to jest, pratilo je toplotu vazduha i vode, i bilježilo je, koliko je u mjesecu bilo kišovitih, koliko ljepih, a koliko neprijatnih dana. Tako je 1847. godina ujedno i datum, kad se u Srbiji začela observatorija. Kada ni ovaj posao Karlovskom nije pošao za rukom on se odluči, da otvori b a k a 1 n i c u. To je bila prva bakalnica u Srbiji, i on je otvori 1850. godine, na Terazijama. U toj bakalnici on prodaje prašak za buve, sve farbe, rafinirani zejtin za lampe, švajcarski sir i haringe. Osim svega toga Karlovski liječi i odžuljeva. Ali i pored