Београдске новине

Izlazi utornikom, četvrtkom i nedjeljom. CIJENA 2 FILIRA.

Broj 11. BEOGRAD, utorak 25. januara 1916. GODIŠTE II.

UREDNIŠTVO i UPRAVA: BEOGRAD, ČUBRINA ULICA 3., SVI SE DOPISI ŠALJU NA ADRESU: TISKARA: ULICA VUKA KARADŽIĆA br. 26. „BEOGRADSKE N0VINE“, ETAPNA POŠTA 131.

RATNI IZVJESTAJI.

Izvještaj austro-ugarskog generalnog štaba. Predaja 1.500 Srba. K. B. Beč, 23. januara. Zvanično se javlja: Južno bojište: Polaganje se oružja Crnogoraca produžuje. U mnogim mjestima zemlje položeno je oružje, Na sjevero-istočnom frontu Crne Gore predalo se 1.500 Srba. Naše su čete posijele pristaništa Jadrana: Bar i Ulcinj. Balkansko bojište: K. B. Beč, 24. fanuara. Razoružanje Crnogoraca. Juče uveče posjeli smo Skadar. Nekoiiko hiljađa Srba, koji su bili kao posada u Skadru, povukli su se na jug i nepokušavajući, da prihvate borbu. Osim toga su naše čete u toku jučerašnjeg dana posjele Nikšić, Danilovgrad, Pođgoricu. Razoružavanje je Crne Gore izvršeno do ovoga časa b e z i k a k v e smetnje. Na pojedinim mjestima, crnogorska odjelenja položila su oružje i prije dolaska naših četa, samo da bi što prije mogli da se vrate kućama. Na nekim mjestima pak mnogi su predpostavili, da budu odvedeni u ropstvo, nego da se vrate svojim domovima. Pučanstvo nas je dočekalo svuđa prijateljski, na nekim mjestima i svečano. Protivljenja, kao što je bio slučaj u Podgorici, nisu se više ponovila, čim bi se pokazali prvi odredi naših četa. Talijansko bojište: Pokušaji neprijatelja, da se približi u odsjeku Lafraun, i da izvrši jedan novi napad talijanskih odjelenja na obroncima Rombon, odbijeni su. R u s k o b o j i š t e: Ništa novo. Zamjenik glavara glavnog stožera podmaršal pl. Hofer.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. K. B. Berlin, 24. januara. Jaka artilerijska vatra, i akcija aeroplana na obema stranama. Jeđna eskadra neprijateljskih aeroplana bacila je bombe na Metz, i po jedna bomba pala je na biskupski stan, i na jednu poljsku oolnicu, 2 civilna lica su poginula, 8 je ranjeno. Jedan vazduhoplov iz ove eskadre, u borbi koja je vogjena u vazduhu pogogjen je, vojaici koji su bili u ovorn vazduhoplovu zarobljeni su. Naši avijatičari bacali su bombe na kolodvore i vojna postrojenja iza neprijateljeve borbene linije. Istočno bojište: Sjeverno od Diinaburga zapaljen je vatrom naše artilerije jedan ruski vlak. Balkansko bojište: Jednaneprijateljska avijatičarska eska dra, koja se podigla sa grčkog zemljišta, bacala je bombe na Bitolj, više stanovnika je poginulo i ranjeno. D o g a g j a j i n a m o r u. 23. januara poslije podne dva naša hidroplana bacili su bombe na Hougham izapadno od Dovera). Bačene su 3 bombe i prouzrokovan je veći požar. Izvještaj turskog glavnog stana. K. B. Carigrad, 24. januara. Iz glavnog stana se javlja: U srjedini beznačajua artih-rijska vatra, na lijevom krilu sudari konjiče. Inače ničeg značajnog. Turske pobjede u Perziji. K. B. Carigrad, 23. januara. Prema vijestima, koje su stigle sa persijske granice, odijelenja turskih trupa i urogjenih ratnika posjela su 1. januara grad Kengavar izmegju K e rmanrchana i Hamadana i tako oslobodile iz ruskih ruku. Turske čete i urogjeni ratnici produžili su ofenzivu i ponovo su zauzele gradove A r a d a b a d, Hoji i Parkam. Jedan je ruski konjički puk, koji je bio preduzeo napad iz Maraga u pravcu Mrandvaba, potisnut, izgubio oko 100 mrtvih. Drugi je ruski puk potučen južno od U r m i j e.

Ratni savjet sila sporazuma. Svijet ima opet da čuje za novi uspjeh sila sporazuma: vlađajući državnici sila sporazuma održali su opet jedan ratni savjet u Londonu. Bog bi ga znao već koji po redu. Zaključci donijeti na ovom savjetu nisu saopšteni javnosti, ali je zato ipak saopšteno, da su sile sporazuma složne u pogledu cilja za kojim rat teži, i u pogledu produženja rata. To je vrlo lijepo od njih. I još ljepše, što oni to saopštavaju, jer onda će pakosni svijet možda i vjerovati. Do sada pak osim svećanih izjava i suglasnosti, koja se s vremena na vrijeme čini sa zvanične strane, ni po čemu se ne vidi, da ta suglasnost zaista i postoji. Oni zato ne grješe što donjete zaključke drže u tajnosti, a naročito što ne objavljuju, kako se je došlo do tih zaključaka. Može se lako zamisliti, do kakvih je sve grubosti i megjusobnih predbacivanja došlo na ovom posljeđnjem ratnom savjetu, — koji je održan poshje poraza na Darđanelama, poslije uništenja srpske vojske i poslije polaganja oružja od strane Crnogoraca — prije no što je postignuta suglasnost, o kojoj se zvanično javlja. Ne može se zamisliti, da je zastupnik Rusije bio prožet osječajima blagodarnosti prema Francuskoj i Engleskoj, koji su diletantskim vogjenjem rata na Darđanelama za vječita vremena uništili rusku nadu na osvajanje ovog morskog tjesnaca. Isto je tako malo vjerovatno, da je zastupnik Itahje ljubazno predusretnut što njegova vlađa nije htela, da učestvuje u solunskoj ekspediciji, koja je tako slavno pretrpila opšti podsmjeh, što nije na talijanskom zemljištu htjela, da trpi srpske bjegunce, i što je ostavila bez pomoći Crnu Goru. Najmanje je pak vjerovatno, da su se Francuzi, Rusi, Talijani i Belgijanci pohvalno izrazili o engleskom načinu vogjenja rata. Naprotiv su Asquith i lord Kitchener, zacijelo imali da čnju mnoga gorka predbacivanja, što oni ovaj rat još vode sa tugjim vojnicima, a ne sa svojim vlastitim. Dakle, sa toliko pominjanom saglasnošću sila sporazuma, kada se ona gleda na pravoj svijntlosti, izgleda vrlo žalosno, a što se pak tako često naglašuje, da postoji ta saglasnost, najbolji je dokaz, da sile sporazuma i same ne vjeruju, da te saglasnosti zaista ima. Ta jasno je, da je ta saglasnost samo jedna prosta laž, kojom sile spora-