Београдске новине

Strana 2.

Beograd, utorak

Beogradske Novine

25. januara 1916.

Broj 11.

zuma pokušavaju da vode tobož neku borbu sa centralnim vlastima i njihovim saveznicima, jer im borba s oružjem ne polazi za rukom. Kako bi i moglo biti saglasnosti megju saveznicima, od kojih svaki teži za drugim ciljem, i gdje je svakome od njih sasvim ravnodušno, da li će onaj drugi izvojevati ono za šta se bori. Englezi se bore, da unište njemačku trgovinu, i njimaninajmanje nije stalo, da li će Francuzi uspjeti, da osvoje Elsass-Lothringen, a Rusi Galiciju. Francuzima je pak sasvim ravnodušno. da li če se probiti Dardanele i da li će Srbima poći za rukom, da ostvare svoj luđi san o Velikoj Srbiji. Rusi hoće, da osvoje Galiciju i Carigrad i nc tiče ih se, dali će Englezima poći za rukom da uništi opasnog njemačkog konkurenta u trgovini, i da li će Talijani uspjeti da ,,oslobode“ Trst. Talijani pak, koji su pronašli divan pojam „saera egoismo”, ne brinu se ni o čemu drugom, nego o svojim ratnim ciljevima, i bili bi čak ljubomorni, ako bi drugi uspio, da postigne ono za šta se bori. U ovoj zavisti treba i tražiti razlog zašto Talijani ne idu u Tolun, i zašto ostavljaju Srbe, da u Arbaniji umiru od gladi. Oni neće, da njihov saveznik, da „brat Srbin“ ojača i da dogje na Jadrane. Kako se pak pod ovakvim okolnostima, stalno prazno uvjeravanje o slozi, koja vlada megju silama sporazuma, zaista može i ostvariti, tajna je, koja će izgleda ostati tajna za sve, pa i za same sile sporazuma. A kako je sasvim drukčije u pogledu vogjenja rata na strani Austro-Ugarske, Njemačke, Bugarske i Turske. Ovdje se nikad ništa ne javlja o nekom ratnom savjetu, ovdje se ne objavljuje na sva zvona, da su saveznici našli za potrebno da objave, da su u svemu sporazumni. Austro-Ugarslcoj i njihovim saveznicima nije potrebno, da to čine izjavama, već oni to pokazuju na djelu, vogjenjem rata. Oni nemaju razne ratne ciljeve, i bore se samo za jedno : da pobjede neprijatelje, koji hoće da ih unište. Oni prema tome nisu megju sobom nepovjerljivi, i nemaju dastrahuju, da će jedan od njih postati suviše jak. Zato se bore austro-ugarski vojnici i u Poljskoj i u Kurlandiji, zato grme austro-ugarski razorači na Dardanclama, a njemački vojnici bore se rame uz rame sa svojim austrougarskim drugovima na Strypi, i zato su Nijemci razvili svoje zastave i na Balkanu. Turski, Njemački, bugarski i austro-ugarski vojnici jesu borci jedne vojske, oni se bore sa istinskim oduševljenjem za veliku stvar, njih vodi k pobjedi jedna volja jedan duh i zajedniški interes. Zato njihove vogje rata i ne osjećaju potrebu, da svaki čas zasijedaju za zeleni sto, kao što to čine vogje sila sporazuma. Kod njih je sloga tu, to đokazuju njihove pobjede. Ivod sila sporazuma pak, poslije svakog poraza, sloga ima vještačni nanovo tek da se stvara. Izmjena brzojava izmegju Njegovog Veličanstva i bugarskog kralja. K. B. Beč. 24. januara. Povodom, što je bugarskom kralju podarena čast maršala austro-ugarske vojske, uputio je bugarski kralj Njegovom Veličanstvu caru i krelju Franji Josipu brzojav, u kome on moli monarha, da primi njegovu najiskreniju blagodarnost, za ovaj novi nezasluženi dokaz najvišeg priznanja. Kralj kaže dalje u svom brzojavu, da njegovo srce ispunjava ona ista blagodarnost prema svetoj ličnosti cara i kralja, koja je i prije tridesetpet godina ispunjavala srce mladića, koga je Njegovo Veličanstvo car i kralj tada proizveo za poručnika; sada to srce još u toliko jače bije, kada njegov nekadašnji zapovjednik, a sada saveznik, njemu

daje najvišu vojničku čast, koju zaslužiše njegove hrabre čete. Njegovo Veličanstvo car i kralj Franjo Josip odgovorio je, da se sinatra srečnim što je gospodar i glavni zapovjednik slavom uvjenčanih bugarskih četa primio odlikovanje sa takvom radošću, i blagodari kralju srdačno na ljubavi, koju je sačuvao preina njemu i njegovoj vojsci još iz mladićskog doba. Šta pišu naši neprijatelji. „Pobjedna godina“ sila sporazuma. Francuzi nisu nikada u nedoumici šta da pišu ? Posljednji ratni zajam, koga je raspisala francuska vlada, nazvan je „pobjedni zajam", a 1916. godina krštena je imenom „podjedna godina". Kao što je već javljeno, početkom godine, kada je saopšteno, da je počela velika ruska ofenziva, pisao je ,,Temps“ : „Pobjedna godina dobro počinje.“ Ali centralne vlasti i njihovi saveznici bili su toliko bezobzirni, da ovo samopouzdanje prekrate još u samom početku. Vojni stručnjaci, u francuskom novinstvu, koii su u svakom porazu i neuspehu sila četvornog sporazuma vidili jamstvo za krajnju pobjedu, pokušavaju sada svojim čitaocima, koje su tako dugo držali u zabludi, da objasne pravo stanje stvari na bojištima. Razuniije se, da i to čine na sebi s vojstven načiti, ocrtavajući stanje u najlepšim bojama. ,,Temps“ od 12. januara pokužava gorku pilulu po mogućstvu što više da zasladi, ali se ona ne da zasladiti. Isti list predvigja, da ako se skoro ne popravi položaj Crnogoraca, moraće ovaj hrabri narod, da podledne pred nadmoćnošću Austrijanaca. Zbog turske je ofenzive i položaj u Mesopotamiji prilično n e p o v o 1 j a n. Ali to ništa ne znači. Prije svega treba da budu p o t u č e n e njemačke, austro-ugarske i bugarske čete. A tada će doći red i na Turke. Centralne sile su moćne na Balkanu, a sile sporazuma ne raspolažu sa toliko četa, da bi sve neprijatelje u isti mah mogle potisnuti. Iz Ruščuka se javlja> da je tamo donijeto mnoštvo topova velikog kalibra. Ali ,,Temps“ uvjerava svoje čitaoce, da je to samo tendeciozna laž centralnih vlasti. ,,U Bukovini", nastavlja francuski list, ,,zaustavljeno je prodiranje ruskih četa na Czernowicze. Ali mi smo uvjereni, da Rusi čekaju samo pojačanja, i da će zatim nastaviti svoje napade U Italiji rdjavo vrijeme otežava veću akciju pješadije. Snažni napadi napadi Nijemaca u Champagni najvećim dijelom nisu uspjeli. Položaj je bio vrlo težak, jer je neprijatelj zasipao naše postave granatama i zagušljivim plinovima. Hteli bi, da znamo kada će i francuski vojnici biti snabdeveni bombama sa zagušljivim gasovima. Veliki broj komisija već odavno proučava ovo pitanje. Ako se pitanje skoro ne riješi, sjeveroistočni vjetar onemogućiti će nam, da i Nijemce malo ugušimo." Članak ,,Temps“-a završava se pakosnom primjedbom ukazujući na neagiinost Talijana, koji skrštenih ruku gledaju kako ausrro-ugarske čete napreduju duž obale Jadranskog mora, i kako Austro-Ugarska dobija potpunu prevlast na Jadranu. Za sve ovo nepotrebni su komentari. PalkarivSke vijesti. Srpske čete za Francusku. Berlin, 21. januara. „Vossische Zeitung“-u javljaju iz Amsterdama: Kako se govori, francuska vojna uprava namjerava, da ruševine srpske vojske ponovo oživi, da bi se mogle opet upotrijebiti na zapadnom frontu kod francuskih četa. Prilike u Arbaniji zahtjevaju, da se srpske trupe odande što prije uklone, u koliko to do sad još nije učinjeno. Stariji srpski vojnici upotrebiti će se za etapnu službu u Francuskoj, čime bi mnoge francuske trupe bile slobodne za druge službene pozive. Srpska je vlada odobrila francuske namjere.

Srpski poslanici u Rimu. K. B. Rim. 24. januara. Iz Brindizia je prispjelo ovdje sedamdeset, a po drugom izvještaju trideset srpskih skupštinskih poslanika. Oni će se ovdje baviti nedjelju dana. Crnogorska kraljevska porodica. K. B. Rim, 22. januara. Prolazeći na putu iz Brindizi stigli su prekjuče u Rim crnogorska kraljicaMilena, sa svojim kćerkama princesama K s e n i j o m i V e r o m. Njih je pozdravila talijanska kraljica. Docnije je stigla i princesa N a t a I i j a, supruga princa M i r k a, koji je zajedno sa princem P e t r o m ostao u S k a d r u kod k r a I j a N i k o 1 e. Crnogorska kraljica zajedno sa princesama ostala je cijelu noć u vozu na kolodvoru, i rano ujutru produžila je put za L y o n. I diplomatski zastupnici sila sporazuma na crnogorskom dvoru otputovali su preko Brindiza i Rima za L y o n. Talijanske čete u Arbaniji. K. B. Lugano. 24. januara. Talijanski ministar spoljnih poslova Sonnino razgovarao se juče sa ministrom vojnim i ministrom mornarice. Poslije ovoga nastao je zajednički razgovor ova tri ministra sa ministrom-predsjednikom S a 1 a nd r o m kome je, izgleda, prisustvovao i šef generalnog štaba C a d o r n a. Govori se, da se pretresalo pitanje o ostanku talijanskih četa u Arbaniji i o potrebama za njihovo osiguranje. Sporazum entente s Grčkom o Krfu. K. B. London, 24. januara. ,,Reuter“, a sa njime i ,,Evening“ javljaju iz Atine : Engleski, i francuski poslanik posjetili su ministra-predsjednika Skulidisa i postigli su s njime prijateijski sporazuin o Krfu. Nasilje protiv Grčke. K. B. Syrakusa, 24. januara. Grčki je parobrod „Christophoris Athehnaia“ uhvaćen i dovučen u ovdašnje pristanište. Brod je nosio 3.500 tona hljebnog žita iz New-Yorka za Pirej. Englesko priznanje. Predaja Crne Gore jedan ozbiljan gubitak za ententu. K. B. Manchester, 21. januara. „Manchester Guardian“ piše: Predaja Crne Gore ozbiljan jegubitakza četvorni sporazum. Ona daje Austro-Ugarskoj jaku flotnu b a z u, koja će zagroziti talijanskoj pomorskoj silina Jadranu. Ona otvara Austro-Ugarskoj vrata za Arbaniju, što ona može upotrijebiti, da napadne suvozemni put sa Jadrana za Solun, ili da sebi zaobilazeći bok saveznika prokrči put za Grčku. Ona će, kad nastupi proljeće i kad se saveznici riješe da napadnu Solun, dati Austro-Ugarskoj skoro neprobojni bedem na krilu njene polazne linije. Timećese vrijednost Soluna kao osnovica za napad znatno s m a n j i t i. Ali je m o r a I n i z n a č a j predaje uznemirljiviji nego li što je vojnički. Mi jako žalimo, što su Crnogorci morali zbog uništenja da pribjenu svakako jednom unižavajućem miru. Mi nismo malo postigjeni, što nismo bili u stanju, da stvarnije izvedemo naše lijepo načelo o svetinji prava malih naroda. Kod Belgije smo se mogli izgovarati nepripravnošću. Kod upada u Srbiju nismo imali sličnog izvinjavanja. Što se Srbije tiče učinili smo ipak nešto što daje nadu za budućnoct, što se Crne Gore tiče mi nismo, bolje reći Italija, ništa učinili niti smo mogli dati kakve stvarne nade. Najnovije brzojavne vijesti. Vazdušni napad protivu engleske obale. K. B. London, 24. januara. Dopisni ured saopštava : Koristeći se jasnom mjesečinom doletio je noćas jedan neprijateljski aeroplan na našu istočnu obalu, bacio je jedno za drugiin deset bombi, poslije čega se preko inora vratio. Nije bilo ni vojničke ni pomorske, nego samo neke privatne štete. Jedna zapaljiva bomba izazvala je požar, koji je brzo ugušen. Dva su gradjanina poginula, đva čovjeka, dvije žene i troje djece su lako ranjeni. Napad na englesku obalu. K. B. Berlin, 24. januara. Zvanično. Noću od 22. na-23. januara bacali su njemački hidroplani bombe na kolodvor, kasarne i palube na brodovlju u Dovru.