Београдске новине

Broj 13.

30. januara 1916.

Beogradske Novine

Beograd, nedjelja

Strana 3.

prinielo opštoj stvari. Očevidno lebdi blagoslov Božiji nad našom pravednom stvari. O neprobojni zid razbili su se svi napadi neprijateljevi, i baš ovih dana je Moja vojska na južnim granicama Dalmacije izvojevala sjajne uspjehe, koji čine sjajni list u historiji naše otadžbine, i koji če doprinjeti, da se važni dijelovi ove kraljevine u buduće osiguraju od neprijatelja. Uz pomoć Božiju, i hrabrošču Moje junačke vojske i flote poči će za rukom, da Našim ljubljenim darodima pružimo častan mir. Za uvjek pak ostati će kao dragocjena uspomena ovog velikog vremena, živo osječanje tijesne veze, koje vi zastupnici zemlje tako bliske bojištu, a ipak tako jake, danas izraziste. Molim vas, da svima vjernim stanovnicima Moje kraljevine Dalmacije izrazite Moju srdačnu blagodarnost na poslatim mi pozoravima i da im kažete, i da ću se i na dalje roditeljski starati o toj Meni tako dragoj zemlji, koja je nerazdvojnim vezama vezana za Moj pjijesto i za Moj Dom, kao i da se nadam da će skoro nastupiti vrijeme novog rada u miru i plodnog naprjetka. Poslije poduže održanog cercla car i kralj je izvolio odpustiti deputaciju, ponovo zablagodarivši na pozdravima i izrazima odanosti. Iz Schonbruma je deputacija otišla u ministarstvo unutrašnjih poslova, gdje je primljena od ministra unutrašnjih djela kneza Hohenlohe, koji je deputaciju primio i pozdravio u ime pređsjednika vlade, koji je na putu van Beča. Predsjednik dalmatinskog sabora Ivčivič saopštio je o milostivom prijeinu kod Njegovog Veličanstva cara i kralja i podnio je nekoiiko molba. Ministar knez Hohenlohe u jednom dužem govoru istakao je važnost uloge, koja je dodijeljena dahnatinskoj kraljevini. Važnost ove uloge naročito je istaknuta u posijednje vrijeme. A vlada, imajući u vidu značaj Dalmacije i vjernost dalmatinskog pučanstva, neće zaboraviti, da učini sve, što bude potrebno, da se svima potrebama Dalmacije obrati naroćita pažnja, kako bi skora budučnost stostruko vratila žrtve, koje je pučanstvo Dalinacije prin elo u ovome ratu za dobro države, a time i za sebe samo.

Polaganje oružja crnogorske vojske. K. B. Beč. 27. januara. Zvanično se objavljuje slijedeće : 25. januara u 6 sati po podne potpisani ugovor o polaganju oružja crnogorske vojske. Ugovor glasi. 1. Carskim i kraljevskim vojnim vlastima ima odmah da se izruči sve oružje i municija, zajedno sa svim topovima i mašinskim puškama, ručnim granatama, bombaina i t. d. Ima da se preda i ratni materijal svake vrste, pa bio on privatna ili državna svojina. 2. Način na koji će se predavati oružje i municija: U mjestima Podgorici, Nikšiću, Kolašinu, Danilovgradu, Savniku, Andrejevici, Goranskom predaje svaki Crnogorac sve oružje i municiju što se kod njega nalazi. Predaju će izvršiti u onom mjestu, koje mu je najbliže. Predaja ima da se izvrši u roku od tri dana po potpisu ovog ugovora, a za planinska mjesta, gdje je otežana komunikacija, ovaj rok se produžuje na šest dana. Iz gore navedenih mjesta prenijeti če se oružje i municija, na crnogorskim kolima, a koliko ovih kola ne bude dovoljno, na austro-ugargarskim kolima, u mjesta Nikšić, Danilovograd i Podgoricu, gdje će ostati pod stražom carskih i kraljevskih vojnik vlasti. U koliko budu potrebna kola za prevoz tražiti će crnogorska vlada od carske i kraljevske posadne uprave, i navešće tačno mjesto za koje se kola traže i težinu inunicije i oružja, koje se ima prenijeti. Časnici srniju da zadrže svoje sablje. Vatreniin oružjem mogu biti naoružanl policijski činovnici i žandarmi sviju okružja, i granična straža prema Arbaniji. Dalje se dozvoljava, da u graničnim krajevima prema Arbaniji i jednim dijelom prema Sandžaku, povjerljivi vladini ljudi smiju nositi rovolver. Svaki Crnogorac, kome je dozvoljeno da nosi oružje, mora ^stalno da nosi odobrenje istavljeno od crnogorske vlade, koje će iinati da glasi na ime. U protivHom slučaju, svaki onaj, koji se poslje odregjenog roka ostavljenog pod tačkom 2., nagje da nosi oružje biti će smatran kao neprijatelj i ubijen ili razoružan i predan vojnim vlastima na daiji postupak. Crnogorska vlada će učiniti konkretan predlog carskom i kraljevskom vojnom zapovjedništvu na Cetinju, koliko lica u Crnoj Gori treba ostaviti pod oružjem, i kakvu vidnu oznaku ova lica nose, upravo kakvu će ozvaku nositi. 3. Kako su carske i kraljevske čete posjele sada več skoro cijelo crnogorsko zemljište, slobodno im je da do zaključenja mira nastave preko crnogorskog zemljišta svoje operacije, a u tome ih Crnogorci neće ni sprečavati ni uznemiravati. Crnogorska vlada će u ovom smislu činiti carskim i kraljevskim četama sve

moguće olakšice. u pogledu stanova, drva, vode i transportnih sredstava, u koliko to skromna sredstva zemlje budu omogućavala. 4. Crnogorska vlada preuzima garanciju, u koliko to stoji u njenoj moći, da će se svi za oružje sposobni ljudi, koji ostanu u svojim mjestima, mirno vlađati i da neće voditi nikakvu agitaciju protiv Austro-Ugarske. U slučaju, da bi se gdje pojaviia agitacija ili nemiri ozbiljnog karaktera, može carsko i kraijevsko zapovjedništvo da zaveđe u tim krajevima potreban vojni nadzor. Crnogorska vlada će i sama, u svakom potrebnom slučaju, tražiti i oružanu pomoć carskih i kraljevskih četa. Sva pristaništa, željeznice i utvrgjenja nalaze se već u rukama carskih i kraljevskih četa, i mogu do zaključenja mira i dalje ostati u njihovim rukaina. Crnogorska vlada izjavljuje da u zemlji ne postoje više nikakva utvrgjenja, ali ako bi ih ipak bilo carskoj i kraljevskoj vojsci je slobodno, da ih posjedne. 5. Svi austro-ugarski i njemački zarobljenici biti će pušteni u s[obodu 25. januara ove godine, i imaju se toga dana predati carskoin i kraljevskom vojnoin zapovjedništvu u Podgorici; crnogorski zarobljenici biti će predani odmah po zakljućenju inira. Crnogorski delegati mole pak, da se zarobljeni Crnogorci puste i prije zaključenja mira. Oni Crnogorci, koji su se predali carskoj i kraljevskoj vojsci poslje 17. januara u 8 sati i 30 minuta izjutra, kada je potpisan ugovoj 0 polaganju oružja, ne smatraju se kao zarobljenici, 1 njima će u najskorijern roku biti dozvoljen povratak kučama. 6. Upravuu Crnoj Gori vršiti če crnogorske vlasti, austro-ugarska vojna zapovjedništva mogu u svako vrijeme zahtjevati njihovu pomoć. 7. Sva podvozna sredstva, koja se nalaze na Skadarskom jezeru imaju se popisati i spisak predati carskom i kraljevskom vojnom zapovjedništvu u Cetinju. Koliko je mogućno ova podvozna sredstva treba prenijeti u Virpazar. Sva od ovih podvoznih sredstava, u koliko ne budu potrebna carskim i kraljevskirn vojnim četama, vratiti će se sopstvenicima. 8. Kraljevska crnogorska vlada će, od 25. januara, u koliko to bude potrebno, staino izvještavati carsko i kraljevsko vojno zapovjedništvo u Cetinju, o toku predaje oružja. 9. Crnogorski delegati če saopštavati, gdje se kada nalazi odgovorna crnogorska vlada; za sada se nalazi u Podgorici. 10. Crnogorski delegati mole, da se pregovori za zaključenje mira što prije povedu, jer bi se time umirtjivo moglo utjicati na pučanstvo. Ugovor su zaključili i potpisali opunomoćeni delegati. Cetinje, 25. januara, 1916. Carsko-kraljevski delegati: v o n W e b e r, podmaršal, S c h u p p i c h, generalštabni major. Crnogorski delegati: general B e ć i r, major L o m p a r. galkanske vijesti. Crnogorski ministar predsjednik o slomu Crne Gore. Razgovor sfrancuskim novinarom. Ženeva, 27. januara. Iz Lyona se javlja : Kao što se moglo predvidjeti, Kralj Nikola se samo nekoliko minuta zabavljao s novinarima, poslije čega je poslao ministra predsjednika Mijuškovića, koji se s novinarima poduže razgovarao. Prije svega on se ž a I i o naSrbijuiRusiju, koje su znale, da se Crna Gora nalazi u pritješnjenom stanju, pa su ipak slale vrlo malo oružja i zivotnih namirnica. Vrio brzo nestalo je bilohrane; jedna fuiita brašna koštala jelOkruna. Posiije je došlo osvojenje Lovćena; našim trupama nije bilo moguće, da se održe pod strahovitim djelovanjem austro-ugarske artilerije. Htjeli smo, dadobijemo vremena, pa smo prvo zatražili primirje, a posle pristupanje pregovorima o miru. Na taj način pružena je kralju mogučnost, da sa porodicom pobjegne. Teškom mukom pošioje kraljuzaruko m, da pobjegne ispred samog dolaska au s t r o - u g a r s k i h četa. Što su princ Mirko i tri člana vlade ipak biii ostali, to je učinjeno samo s toga, što su naši generali prijetiii, da če odmah otputovati. Kralj Nikola je bio zabranio princu Mirku, da sa Austrijancima stupi u pregovore. Nije istina, da smo mi sa AustroUgarskom zaključili tajni ugovor, inače nebi bili uništeni“. Na završetku je rekao Mijušković: „P r o t i v u austrijskih 305 merzera nismo mi mogli ništa učiniti“.

Srbi na Krfu. K. B. London, 29. jamiara. Pariski dopisnik „Daily Mail“-a javlja: Kada sam u ponedionik odlazio sa K r f a, srpske čete su iskrcavane na malom ostrvu V i d o, sproću Krfa. Pripreme, koje su učinjene za smještaj srpskih četa sasvim su primitivne. Posvednevno uniiru ljudi, jer poslije višednevnog gladovanja ne mogu da prime hranu. Na K r f u se nalazi samo srpska vlada, tamo više nema ni jednog vojnika. Italija hoće da brani Valonu do krajnosti. K. B. Hag, 28. Januara. „Reuter" javlja iz Rima : Jučeranji je ministarski savjet riješio, da se Valona najodlučnije brani. Potrebne mjere več su učinjene. Najnovije brzojavne vijesti. Svečan ručak u Schonbrunnu povodom rogjendana njemačkog cara. K. B. Beč, 29. fanuara. ( Prilikom svečanog ručka, koji je juče bio u Schonbrunnu povodom rogjendana našeg veiikog saveznika, Njegovog Veličanstva njemačkog cara Wilhelma II., napio je car i kralj Franjo Josip slijedeću zdravicu : „Sa vanrednom iskrenosću ja se danas sjećam Njegovog Veličanstva njemačkog cara i kralja Pruske, moga dragog prijatelja i vjernog saveznika u ovom nami zlobno nametnutom ratu, kojeg miu tijesnom oružnom bratstvu zajednički vodimo. Od godine dana na ovamo bilo je vrlo značajnih dogagjaja na bojnim poljanama i mi možemo sazadovoljstvom i ponosom pogledati na dosadanje vojničke uspjehe. Zadahnuti najboljim nadama za budučnost i prožeti osječajima nepokolebimog prijateljstva prema Njegovom Veličanstvu caru i kralju, uzimam ja, duboko potrešenim srcem, iskrenog učešča u današnjoj svečanosti Njegovog rogjendana i gajim najljepše želje za dalje njegovo povoljno zdravlje i za pobjedu naše pravedne stvari. Živjelo Njegovo Veličanstvo car njemački i kralj pruski !“ Šef bugarskog generalštaba o bezizglednosti ruske ofenzive. Sofija, 27. januara. Šef generalštaba Žosrov je izjavio jednom od urednika „Dnevnika“, da je stanje saveznika na svima ratnim frontovima odlično. Pokušaj Rusa, da probiju besarabijski front, vrlo ih je skupo stao. Prema obavještenjima koje ima Žostov, u Besarabiji ima hiljadama ranjenih. Austro-ugarska vojska može se ponositi svojom snagom isvojim u s p j e s i m a, već i s toga, što su Rusi pouzdano računali, da će baš na besarabijskom frontu odlučno uspjeti. Razočarenje je poslije posljednjeg, ruskog poraza moralo na već i inače pali duh ruske vojske vrlo jako uticatr. Ako su Rusi do sad imali izvjesnu nadu u uspjeh — danas, posiije posljednjeg j poraza, ne mogu se više ničemunadati. Ministarska savjetovanja u Budimpešti. K' B. Budimpešta, 28. Januara. Radi sšvjetovanja o privrjednim pitanjima, koja stoje u vezi sa ratoin, prispjeli su po podne u Budiinpeštu ministar predsjednik graf Stuergkh, ministar trgovine Spitzmtiller, ministar finansije L e t h, ministar željeznica F o r s t e r i ministar poIjoprivrjede Ž e n k e r, — svi sa svojim stručnim referentima. U pet časova po podne biio je u ministarstvu finansije poduže savjetovanje sa inadjarskim ministrima i njihovim stručnim referentima, koje će se sutra nastaviti. Demonstracije za mir u Engleskoj. Žene radenice demonstriraju u Bristolu za mir. K. B. London, 28. Januara. U oči rastanka kongresa radenika, koji pripadaju sindikatu održan je u Bristolu zboržena raden i c a, koji sesasvimizjasnioza mir. Nema više irskih rekruta za englesku vojsku. K. B. London, 28. fanuara. „Times“ javlja iz Dublina: Broj novih rekruta toliko je opao, da se dopuna za irske bataljune mora uzeti iz Engleske.