Београдске новине

Izlazi utornikom, četvrtkom i nedjeljom. CIJENA 4 FILIRA.

Broj 20. BEOGRAD, utorak 15. februara 1916. GODIŠTE II.

UREDWIŠTyO i UPRAVA: BEOGRAD, ČUBRINA ULICA 3., SVI SE DOPISI ŠALJU NA ADRESU: TI3KARA: ULICA VUKA KARADŽIĆA br. 26. „BEOGRADSKE N0VINE“, ETAPNA POŠTA 131.

RATNI IZVJEŠTAJI.

Izvještaj austro-ugarskog generalnog štaba. K. B. Beč, 14. februara. Zvanično se javlja: R u s k o b o j i š t e: Nema nikakovih važnih dogagjaja. Talijansko bojište: Artilerijska borba na obalskom frontu bila je juče na nekojim mjestima vrlo žestoka. Naš novozadobijen položaj u prijedelu Bombom održan je protivu njekolikih neprijateljskih napada. Jugoistočno b o 3 i š t e : Carsko i kraljevske ratne snage, koje u Arbaniji operišu, uzele su sa svojim prednjim četama donji Arzen. Neprijatelj se povukao na južnu obalu. Zamjenik glavara glavnog stožera podmaršal pl. Hofer.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. K. B. Berlin, 14. februara. Zapadno bojište: Na večem djelu fronta trajale su artilerijske borbe. Neprijatelj je noču ponovo upravio svoju vatru na Lens i Lievien. Južno od Somme razvile su se žestoke borbe oko jedne istaknute proširene mosne brane naših položaja. Jarak, koji je bio izložen obilatim napadima, napustili smo. — U Champagni dva neprijateljska protivnapada južno od S t e M a r i e a-P y lako su odbijenb Sjeverozapadno od Tahure oduzeli smo Francuzima na juriš 200 metara njihovih položaja. Neprijatelj je pustio da padnu u naše ruke 7 časnika i preko 300 vojnika i izgubio je tri mašinske puške i pet sprava za bacanje mina. Južno od Lusse (istočno od St. Die) razorili smo jednom eksplozijom dio neprijateljskih položaja. Kod Obersept-a (u blizini francuske granice, sjevero zapadno od Pfirta) zauzele su naše čete francuske šančeve u dužini od.400 metara, i odbili su noćne protivnapađe. Zarobili smo više vojnika, zapljenili dvije mašinske puške i tri sprave za bacanje mina. Njemački aeroplani zauzeli su željeznička postrojenja ueprijateljeva na sjevernome kraju bojišta.

Istočno bojište: Osim nekoliko izvidničkih borba, koje su završene našim uspjebom, nije se desilo ništa značajno. Balkansko bojište: Položaj je nepromijenjen. Izvještaj turskog glavnog stana. K. B. Carigrad, 14. februara. Iz glavnog stana se saopštava: Neprijateljski torpedorazarač, koji je pokušao da se približi Dardanelama, otjeran je vatrom topova iz naših baterija. Na ostalim bojištima nema nikakvih promjena. Bugari u Elbasanu. K. B. Beč, 14. februara. Sofijski glavni stan javlja: Bugarska je vojska posjela Elbasan 12. februara. Stanovništvo je priredilo vojsci topai prijem. Grad je bio iskićen savezničk'im zastavama.

Austrougarske običke baterije na Bosporu. Vojna svečanost u Carigradu. Carigrad, 14. februara. Prilikom je prispjeća, na 3. februara, austrougarska, 15 centimetra običke (Haubitzen) baterija, koja je sa velikim uspjehom sudjelovala u borbama na Galipolju, održana u Carigradu vojna svečanost, koja je bila od najvećeg interesa. Prvo je defilovala baterija, pod zapovjedništvom kapetana Manouschek-a, pred vojnim ministrom Enver-pašom i austro-ugarskim vojnim punomoćnikom general-majorom Pomjankowskim. Enver-paša, turski ministar unutrašnjih djela Talat beg i njemački vojni ataše, posmatrali su sa najvećim interesevanjem topove i izražavahu najveće zadovoljstvo. Enver paša je izrazio želju, da vidi bateriju pripremnu za boj i kapetan Manouschek mu je morao pokazati i objasniti sve pojedinosti. Fini, malo diskretan osmjeh sinuo mu je na licu, kada mu je kapetan pričao, kako je sa ovim topovima ućutkao jednu opasnu francusku bateriju mužara. Ova baterija je i 9. januara u i| 2 7 sati prije podne zadala posijednji udar odstupajućim, neprijateljskim kolonama. i) sata je proveo Enver-paša kod baterije. Nakon defilovanja odveze se baterija na Peru u artilerijsku vojarnu, tu se u dvorištu postroji pred austro-ugarskim naseljem, školskom omladinom i mnogobrojnom publikom. Direktor austro-ugarskih škola pozdravioje zapovjednika i hvalio je slavna djela njegove jake otadžbine. Kapetan Manouschek se zahvalio i spomenuo je uspješne bitke, koje je imala vjerna saveznička turska vojska, koja može s ponosom da baci pogled na skoru prošlost i na riječi priznanja cara i kralja Franj.e J o s i p a. Završio je riječima, da su vojnici uvijek spremni boriti se s Božjom pomoči za cara i otadžbinu. Tihom molitvom završila se ova svečanost, nakon koje je pučanstvo razgledalo topove.

Politika laži srpske vlade. Priznanje ministra Stojana Protića. Od jednog Srbina, koji je pod vladom Nikole Pašića igrao vidnu ulogu i ovib dana došao iz Kruševca u Beograd, primili smo ovo autentično saopštenje: Bilo je mjeseca oktobra 1915. godine. Pobjedonosno je prodiranje austro-ugarske, njemačke i bugarske vojske primoralo srpsku vladu, da svoje sjeđište premjesti iz Niša u Kraljevo. Srpski je Državni Savjet bio sada na okupu u Kruševcu, gdje je bilo njegovo stalno sjedište još od početka rata. Sjednicama Savjeta predsije dao je kao predsjednik Stojan Protić, intimni prijatelj Pašićev. On je slijepo vjerovao „brat Rusu“, ijoš od samog početka bio je za to, da Rusija i ostale sile sporazuma dogju sa dovoljnim brojem vojnika u pomoć Srbiji. Ali sve molbe i navaljivanja ostadoše bezuspješna i Protić je podnio ostavku. Srpskom je poslaniku u Petrogradu Spalajkoviću pripisivao on u krivicu, što je izostala očekivana pomoć iz Rusije za Srbiju, predbacujući mu, da nije sa dovoljno energije zastupao interese Srbije. Od kako je vlada pobjegla iz Niša nije primio Državni Savjet nikakve izvještaje o toku dogagjaja. Izgleda, da su na njega bili zaboraviH'. Kada je poslije vlada pobjegla u Rašku, došao je Protić iz Kraljeva u Kruševac, da spremi svoje stvari i da bježi za vladom. Tada su došli k njemu njegovi kruševački prijatelji, i preklinjabu ga, da im najzad kaže istinu, kako stoje stvari. Ovako je doslovce glasio odgovor, koga im je dao Protić: „Greška je naša, što smo se naučili tako vešto da lažemo, da smo i sami počeli verovati u naše sopstvene laži. Neznam vam reći, • šta će biti, jer neznam ni sam šta je istina od onog, što mi se kaže. Znam sigurno samo jedno: Spalajković je idiota!“ Ove riječi su najbolji nepobitni dokaz za tačnost zaključaka našib članaka, od kojib posljeđnji niže donosimo. Vogje srpskoga-naroda varale su ga ilagale do posljednjeg trenutka, i onda ga žrtvovale bez ikakvib obzira. G. Stojan Protić je takogjer došao do toga uvjerenja, ali i on suviše dockan.