Београдске новине
Broj 21. BEOGRAD, četvrtak 17. februara 1916. GODIŠTE II.
UREDNIŠTVO i UPRAVA: BEOGRAD, ČUBRINA ULICA 3., SVI SE DOPISI ŠALJU NA ADRESU: TISKARA: ULICA VUKA KARADŽIĆA br. 26. „BEOGRADSKE N0VINE“, ETAPNA P03TA 131.
V
Izvještaj austro-ugarskog genera! štaba. K. B. Beč, 16. februara. Iz glavnog stana ratne štampe se javlja: Rusko i balkansko bojište: Nema ničeg novog. Talijansko bojište: Nastavljaju se artiljerijske borbe na primorju i na Koruškoj fronti. Na obroncima Doberdaba došlo je takogjer do borbe minama i rucnim granatama. Na Lavoreskuje jedna talijanska poljska straža već osmi put izbačena iz njenih položaja. Bojište naših novih položaja u kraju Rombon pokriveno je neprijateljskim Iješevima. podmaršal pl. Hdfer.
Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. K. B. Beriin, 16. februara. Zapadno bojište: Englezi su juče tri puta bez uspjeha napali na položaje koje smo mi osvojili jugoistočno od Yper-a. Prilikom odbijanja ovih napada zarobili smo oko 100 engleskih vojnika. U Champagni ponovili su Francuzi opet napade i pokušali da povrate izgubljene položaje sjeverozapadno od T ahurei, ali su i sada odbijeni kao i u toku prošloga dana. B a 1 k a n s k o b o j i š t e: Zbog vehkih snežnih mećava nisu vogjene borbe. Istočno bojište: Ništa novo.
Izvještaj turskog glavnog stana. K. B. Carigrađ, 16. februara. Brzojavni ured „Milli' javlja iz glavnog stana: Irakška fronta: Naši aeroplani bacali sa sa uspjehom bombe na neprijateljsku artileriju kod Kut el Amara. Bačeno je 12 bombi, koje su pričiuile znatnu štetu neprijatelju. Poslfje neuspjeha, koga je neprijatelj pretrpio u borbi kod Batila istočno od K o r n a, povukao se u neredu, ostavljajnći na bojištu veliki broj mrtvih. Gubici, koje je neprijatelj pretrpio u ovoj borbi, iznose 2000 vojnika i 300 konja.
Kavkaska fronta: U borbama, koje su vogjene posljednjih dana, u prkos jalce zime i velikoga snijega, ostavio je neprijatelj 5000 mrtvih. Zarobljeno je 60 vojnika. Dardanelska fronta: 13. februara, pri ulazu u Darđanele, pojavili sli se jedan neprijateljski krstaš jedan monitor i jedna tor|icdnjača. Ispalili su bez uspjeha 20 hitaca na Teke Burnu i Seddil Bar, ali su vatrom našeg topništva primorani da se povuku. Kod Adena, u šumi izmegju Osmana i E1 Saile potpuno j' 1 uništena jedna jača neprijateljska izvidniea. NtkoMko vojnika iz ove izvidnice, koji su usjijeli da se spasu, ostaviii^su sve svoje stvari i pobjcgli sti prema Šeik Osnianu.
Jedna francuska krstarica potonula. K. B. Beč, 15. februara. ,,Agence Havas“ potvrgjuje, da je propala krstarica „Adsniral Charner". U blizini sirijske obale zapažen je jedan splav sa petnaest mornara, od kojih je samo jedan bio živ; taj pripoveda, da se torpe.dovanje dogodilo 8. fcbruara u 7 sati u jutru i da je krstarica potonula poslije nekoliko minuta ne mogavši spustiti čamac. Možda je to ona krstarica, o kojoj se pogrješno javilo, da je francuski admiralski brod „Suffren", koji je tako isto bio torpedovan, a koji se sad nalazi uToulonu. Italija neće da uzme učešća na ratnim savjetovanjima entente. K. B. London, 16. februara. „Times" doznaje da je Italija odbila poziv da uzme učešča na redovitim ratnim savjetovanjima entente, koja će se držati u Parizu. Novi porezi u Engleskoj. Jedan Asquithov govor. K. B. London, 16. februars. U debati o adresi u donjem domu iznio je A s q u i t h kratak pregled o vojničkom i finansijskom stanju. Rekao je, da su savezniđ svojim skorašnjim radom na zapadnom frontu više postigli nego što su samo svoj dosadanji front čvrsto održali. Ministar se zatim dotakao uspjeha Engleza i Francuza u Kamerunu. Stanje se je u Mesopotamiji znatno popravilo, pa se nada, da će se obe boračke snage sjediniti i da će se sve što bi moglo izgiedati kao ozbiljan britanski poraz otkloniti. Asquth je upozorio na ulogu flote, koja skoro na bezmjernom prostoru nijemo, ali uspješno posao vrši. Engleska je na sadanje ratište poslala desetostruke ekspedicione borbene snage. Na završetku je saopštio Asquith, da će ministar tinansije uskoro podnijeti predlog o porezi. Opterećenje će biti veliko, ali neće biti veće no što se može snositi.
Proklamacija. Zavogjenje gregorjanskog kalendara. Od dana proglašenja ove naredbe ima se u cjelokupnom zvaničnom i javnom saobraćaju računati vrijeme isključivo i jedino po gregorjanskom kalendaru. U javnom saobraćaju opština, korporacija i stranaka može se u godini 1916. ispod gregorjanske naznake dana staviti u obliku slomkaionapo starom kalendaru. Za crkvenu godinu važi predbježno kao i do sad julijanski kalendar. Neobdržavanje ove naredbe tvori policajni prestup. Orof Salis-Seevvis v. r. podmaršal. Milano — bombardovano. Jedna velika austro-ugarska aeroplanska eskadra učinila je posjetu Milanu. To je prvi put da ovaj veliki i bogati lombardijski grad, koji je jedno od najvažnijih političkih i privrjednih središta Italije, ima na svojim legjima da osjeti teškoće rata. Do sada je ovaj grad od toga bio poštegjen, i gragjani Milana doznavali su za ratne novosti samo iz obavještenja i razdražljivih članaka „Corriere della Sera“. Milano je od uvijek bio centar irredentističkog pokreta i mržnja protiv Austro-Ugarske širila se iz toga grada kroz cijelu Italiju. Onih godina, kad je još bio u snazi saveznički ugovor izmegju Austro-Ugarske i Italije, priregjivane su u Milanu uvijek neprijateljske demonstracije uperene protiv saveznika sjeverno od Alpa. U Milanu su uvijek najstrašnije i najružnije odjekivali oni poznati uzvici „dole sa Austrijom“. Ali sad su se pojaviii austro-ugarski aeroplani nad gradom, na grad su bačene austro-ugarske bombe, srušene su tvornice i kuće, i uništene na taj način mnoge vrijednosti. Tako se najzad približio rat i Milanu, tome gradu, koji ga je toliko želio. Nezavisno od velikog vojničkog značaja ovog smjelog napada, protiv koga se Talijani apsolutno nisu mogli braniti, ovaj napad na ponosni grad Milano ima i političkog značaja. Pogodjeno je srce Italije. Do sada su imali da strahuju od napada austro-ugarskih aeroplana samo oni gradovi i krajevi u Italiji, koji leže neposredno pored ratišta. Ali sada prvi put prelaze naši aeroplani preko cijele gornje Italije i zalaze u srce neprijateljske zemlje, koja je do sada pokazivala samo zato toliko srčanosti i ratnog oduševljenja, jer se osječala sasma sigurnom. I isto kao što u Engleskoj svaki čovjek zastupa ideju uništenja centralnih vlasti, jer ne mora da iznosi na pazar svoju sopstvenu kožu, isto je tako i oduševljenje nacionalista u Milanu ponajglasnije tamo odjekivalo, jer su oni osječali rat samo po uličnim demonstracijama i novinarskim člancima. U cijeloj Italiji inače, poglavito u južnim krajevima zemlje, sve jasniji postaju znaci ratne zamorenosti. Samo Milano i Lombardija izgleda da su još uvijek isto onako uvjereni u pobjedu talijanskog oružja, kao što su bili uvjereni i u početku rata. Ali austro-ugarske bombe uticati će i ovdje znatno na promjenu dosadašnjeg raspoloženja.