Београдске новине

Broj 22. B E O G R A D, nedjelja 20. februara 1916. GODIŠTE II.

UREDNiŠTVG i UPRAVA: BEOGHAD, ČUBRINA UUCA 3., SVI SE DOPISI ŠALJU NA ADRESU: TISKARA: ULICA VUKA KARADŽIĆA br. 26. „BEOGRADSKE N0VINE“, ETAPNA POŠTA 131.

RATN! IZVJEŠTAJI. Izvještaj austro-ugarskog general štaba. K. B. Beč. 19. februara. Rusko i balkansko bojište: Ničeg novog. Talijansko bojište: Tirolska f'ronta: Neprijateljska artiljerija upravila je svoju vatru na Fontado u Judikarijama i n a Co 1 di 1 an a. U kraju Sugana ođbijeni su talijanski napa daji na Collo. (sjeverozapađno od Borgo). U Koruškoj biia su pod vatrom mjesta Uggo\vitz i Mrzli vrh pod Monte San Michele. Jučerašnji napad talijanskih aeroplana na Ljubljanu nije postigao nikakav uspjeh. Najveći dio neprjjateljskih aeroplana bio je primoran još prije borbe da se povuče. Ti'i aeroplana pojavila su se nad Ljubljanom i bacila su bombe na jednu tamošnju bolnicu i na okolna mjesta, ali bez ikakva uspjeha. Pri povratku neprijateljskih aerofilana oborili su naši jedan neprijateljski aeroplan. Zamjenik glavara generalnog stožcra podmtršai pl. Hofer.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. K. B. Berlin, 18. februara. Zapadno bo j ište: Englezi su opet pokušali da povrate izgubljene položaje jugoistočno od Yper-a; ali su odbijeni pretrpevši velike gubitke. Sjeveroistočno od Lensa i sjeverno od Arras-a naše čete su sa uspjehom uništavalo mine. Njemačka izvidnica u noćnoj borbi kod T o n g u e 1 v i 11 e r s a (sjeverno od Alberta) zarobila je nekoliko engleskih vojnika i zaplenila jednu mašinsku pušku. Južno od Somme odbijen je novi napad francuskih četa Na ostalim djelovima fronta djelomična artiljerijska borba. inače ništa novo. Rusko bojište: Nema ničcg novog. Balkansko bojište: Neprijateljski acroplani bacali su bombe na kolodvor Nudova (u Vardarskoj dolini, jugoistočno od Strumice).

Bugari su posjeli Fieri. Haag, 17. februara. „Reuter“ javlja: Bugari su posjeli Fieri (25 kilometara od Valone).

Jeđno kulturno i prometno pitanje. Glasom naredbe carslco i kraljevskog vojnog generalnog guvernera računa se odsele u cjelokupnom zvaničnom i javnom saobraćaju vrijeme jedino i isključivo po gregorijanskom kalunđaru. U javnom saobraćaju opština, korporacija i stranaka može se u godini 1916. ispod gregorijanske naznake dana staviti u obliku slomka i ona po starom kalenđarii. Za crkvenu godiuu važi predbježno. kao i do sad julijanski kalendar. Ovom je naredbom c. i kr. vojnoggeneralnog guvernera rijeseno na način odgovarajući prilikama i srvsi jedno važno kulturno i prometno pitanje. Kulturnoje ovo pitanje bilo u toliko, što problem računjanja vremena u opće spađa megju najstarija pitaeja, s koji.ma -;e je bavio Ijudski um. Različiti su bili sistemi, na temeIju kojih se je ovo pitanje nastojolo riješiti, pa bi nas predaleko zavelo, kad bismo se s njima potanje bavili. Dostajat će, ako upozorimo na to, da je do uvedenja gre gorijanskog računanja vromena došlo upravo za to, što je tečajem vremena izmegju tadašnjeg julijanskog kalendara i tropske sunčane godine, kpja ima da služi za znanstvenu podlogu načina označivanja vremena, pokazala razlika od 13 dana. Znalc je to, da dotadašnji način označivanja nije odgovarao svrsi, uslijed čega se je i pokazfda potreba, da ga se drugim, savršenijim zamijeni. To se je i đogođilo za pape Grgura XIII uz sudjelovanje najčuvenijih matematičara, čime je sretno bilo riješeno i iedno s t r o g o z n a n s t v e n o. pa upravo uslijođ toga općenito kulturno pitanje, koje se jednako tiče. cijeloga čovječanstva bez razlike narodnosti. Upravo tako naime, kako ne može biti „narodne“ matematike, „narodne" fizike, ,^iarodne“ astronomije, talco ne može biti ni „narodnog" sistema računanja vremena, već nasuprot: ako se je koji sistem pokazao kao pogrešan, onda je za svaki narod zahtjev narodne kulture, da i d u ć i u p o r e d o s d u h o m v r e m e n a i saznanošću, poprimi ono, štose je kao bolje pokazalo. Ovo je i razlog, što su sve evropske kulturne zemlje, kako katoličke, tako protestanske, germanske, kao 1 latinske i mnoge slovenske, malo nakon njegovog uregjenja uvele gregorijanski kalenđar tako, da se danas može gregorijansko označavanje vremena smatrati svojinom čitavog ci-

vilizovanog svijeta. Dapače i konservativna Rusija, koja pogrešno drži, da je od r i m s k o g cara Julijana Cezara uvedeni julijanski sistem računanja vremena neka kulturna „osebina" ruskoga naroda, morala se je već češće pozabaviti pitanjem, ne bi bilo uputnije, da uveđe gregorijanski kalendar, kao što i za pregovora, što ih je Srbija bila nakon drugog balkanskog rata vodila u Rimu glede konkordata, nije pitanje označivanja vremena igralo posljednju ulogu, premda i u Srbjji imade Ijudi, koji bi htjeli ovo sasvim znanstveno pitanje shvaćati kao neko srpsko kulturno pitanje. Ovoj zabluđi, koja — kako je gore razloženo — nije drugo nego kulturna zaostalost — staje sa naredbom car. i kralj. vojnog generalnog gouvernera na kraj, a da se time ipak predbježno ne dira u crkveni način računanjavremena, koji služi za osnovkv ustani'.ljiv.mja crkvenib svetkovina i blagdana. Srbija je dakle opet u jednoj točki našla priključak na kulturne srednjoevropske vlasti. Uregjenje pitanja označivanja vremena nije megjutim manje važno ni sa gledišta društvenog i naročito privrjednog saobraćaja. Ako je dosadašnja diferencija u označivanju vremena često i u privatnom saobraćaju dovodila do bludnja i nesporazumaka, još je nepriličnija ona bila u poslovnom saobraćaju, gdje se radi o točnom obdržavanju utanačenik rokova, ali je upravo za to nuždno, da način označivanja vremena bude jeđinstven. I u ovom je po gledu spomenutom naredbom uveden red, što će doći u prilog i ovdješnjem poslovnom svijetu i izvanjskim firmama, koje sa Srbijom rade. Od najveće će dašto koristi biti ova naredba za narodno gospodarstvo zemlje, jer je za njegov procvat potrebno, da saobraćajne prilike budu u svakom pogledu uregj; ne. Naredba c. i kr. vojnog generalnog gouvernera znači đakle i sa kulturnoga i sa gospodarskog gledišta jedan napredan korak, koji valja najtoplije pozdraviti, pa će on jamačno i u domaćem pučanstvu biti primljen sa razumijevanjem i odobravanjem.

Početak ofenzive. Italija ne pomaže ni kod Soluna. Lugano, 17" februara. Predsjednik francuske vlade Briand izjavio je uredniku „Giornale d’ Italija“, da če u borbama kod Soluna uzeti učešća samo francuske i engleske čete. Talijani će pomoći kod V a 1 o n e, da se neprijatelj oslabi. Osim toga je potrebno, da i kod sila četvornog sporazuma ovlada jedinstvo, koje vlada i na protivnoj