Београдске новине

Broj 25. BEOGRAD, nedjelja 27. iebruara 1916. GODIŠTE II

UREDNIŠTVO i UPRAVA: BEOGRAD, ČUBRINA ULICA 3., TISKARA: ULICA VUKA KARADŽIĆA br. 26.

SVI SE DOPISI ŠALJU NA ADRESU: „BEOGRADSKE N0VINE“, ETAPNA POŠTA 131.

Izvještaj austro-ugarskog generalštaba. Zvanično se javlja: K. B. Beč, 26. februara. Balkansko bojište: Naše čete đoprle su do kopnenili uzina istočno i sjeverno od Draea. Rusko i talijansko bojište: Nema ničeg novog. Zamjenik glavara generalnog stožera podmaršal p!. Hdfer. Razbijen ianac ntrvgjenja kođ Verduna. K. B. Beriin, 26. februara. Jaka utvrda Douaumont, sjeverna tačka vrlo utvrgjene linije V e r d u n, pala je juče do podne u naše ruke. Utvrdu je uzela na juriš pješadijska regimenta broj 24., i utvrda se nalazi čvrsto u njemačkim rukama.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. K. B. Berlin, 26. februara. Z a p a d n o b o j i š t e: Kako se naknadno javlj- 1 , noću 25. februara odbijen je jedan engleski napad istočno od Armentieres. U Champ a g n i napali su Francuzi položaje južno od Sainte Marie-a-Py, koje smo mi od njib oteli 12. februara. Uspjelo im je da prodru u prve redove šančeva, od prilike u dužini od 250 metara. Istočno od Maas-a, u prisustvu Njegovog Veličanstva Cara i Kralja, koji je bio prisutan na bojištu, izvojevani su znatni uspjesi. Hrabre čete zauzele su visove jugoistočno od Louvemont-a, selo Louvemont i grupu utvrgjenja, koja leže istočno od tog sela. Stalno prodirući napred brandenburška regimenta prodrla je do sela i utvrde D o uaument, kojuje posljenajuriš i zauzela. U dolini Woo.wre slomljen je neprijateljski otpor u kraju Marcheville (južno od druma MetzParis). Naše čete goneugustim i'edovima neprijatelja koji ods t u p a.

R u s k o b o j i š t e : Sem uspješnik borbi naših predstraža nema da se javi ništa značajno. B a 1 k a n s k o b o j i š t e: Položaj je nepromenjen. Izvještaj francuskog generalštaba. K. B. Beč, 26. februara. Izvještaj francuskog generalštaba od 25. februara: 3 sata poclne. U krajevima sjeverno od Verduna nastavlja se slabija artilerijska borba. Mi smo se utvrdili na položajima p ° ’i'r o n t a na vi^pvipia koii Re nalaze istočno od Champneuville i južno od Ornes-a. Na ostalim dijelovima fronta prošla je noć na miru. 11 sati noću. U krajevima sjeverno od Verduna pađao je preko dan snijeg. Još uvijek se vodi jaka obostrana artilerijska borba na cijelome frontu, uaročito istočno od Maas-a, gdje se borba nastavlja i dalje ogorčeno. Mnogo vrlo jakili napada Nijemaca protiv Poiore, odbijeno je. I jedan njemački napad na naše polo/.aje u Bois Vauche takogjer je odbijen. Vazdušni napad na Englesku. 164mrtvih iranjenih. K. B. London, 26. febrnara. (Zvanično.) Konačno je utvrgjeno, da je pri vazdušnom napadu od 31. januara poginulo i ranjeno 164 lica. Broj bačenih bombi izneo je 353. Car Ferdinand u Koburgu. K. B. Koburg, 25. februara. U 3 |<4 po podne car Ferdinand, vojvoda od S a c h s e n-K o b u r g-G o t h e, prijestolonasljeđnik princ C y r i 11 izašli su iz salonskog vagona svoga voza i odvezli su se u palatu, gdje će car sa princom stanovati. Car se sa svojim sinovima pojavio na prozoru i u kratkom govoru zablagodario je sakupljenom svijetu na njegovoj vjernoj odanosti. Car o njemačkoj pobjedi. K. B. Koburg, 26. februara. Omladina u Koburgu priredila je caru F e rd i n a n d u bakljadu. Car je sa balkona držao govor, u kojem je toplo zablagodario na pozdravima, pa je zatim rekao : „Današnji dan pripada upravo prijatnim vijestima, koje su sa zapada došle. Te vijesti našle su u mome savezničkom srcu svoj odjek. Kao vjeran savjeznik njemačkog naroda i njegovog cara kličem zajedno sa gragjanstvom Koburga: „Slava njemačkoj vojsci, živio car Wilhelm!“

Italija neprijatelj Srbije. Autentlčna saopštenja sa dipiomatske strane. Od jeclne ličnosti, lcoja je o posljednjim diplomatskim dogagjajima u Srbiji dobro obavještena bila, dobili smo mi slijedeća saopštenja, koja bacaju vrlo jasnu svjetlost na balkansku politiku Italije. Naš prijatelj veli slijedeće: Od jednog talijanskog državnika, koji u spoljnoj politici svoje zemlje žauzima vrlo ugledno mjesto, učinjena je, prilikom razgovora sa drugim diplomatima entente, slijedeća sasvim otvorena izjava: „Italija ne može nikad dopustiti, da Rusija preko Srbije dogje na Jadransko more.“ („II faut que l’Adriatique reste une mer aus tro-italienne“.) Na nešto začugjavajuće pitanje, da i sama italija, kao cilj svoje politike, teži da Austro-Ugarsku potisne sa Jadranskog mora, odgovorio je talijanski državnik, lako sležući ramenima: „ J a n e v j e r u j em, da će Austro-Ugarske ikad nestati, jer jeona potrebna za evropsku ravnotežu. 8 U tom odgovoru, ajošviše u sleganju ramenima, kojim je bio popraćen, iskazana je nesumnjiva tačnost sopstvene politike. Ove vrlo značajne izjave date su u ono doba, kada je cntenta na Balkanu bila razvila svoju najveću diplomatsku vještinu, da bi neutralne đržave, Rumunjsku, Grčku i Bugarsku pri\ ukla na svoju stranu. Italija, — taj utisak imao je svaki od nas, koji je ma koliko imao posla s tim pregovorima —• nije s punim srcem učestvovala u tom radu. Jer Italija i ako je na jednoj strani bila voljna da za prevlast na Jadranima primi borbu sa Austro-Ugarskom, ona se na drugoj strani morala obezbijediti od toga, da u toj borbi slučajno ne vrši zaprežnu uslugu Srbiji i Rusiji, koja iza ove stoji Interesi Italije bili su već unaprijed pođvojeni, i zbog ove tačnosti pojmljivo je kolebljivo držanje rimske vlade prilikom pregovora s proljeća 1915. god. Jedno je bilo svima nama jasno: Italija je uvijek radila protivu interesa Srbije, i uvijek je s velikim nepovjerenjem gledala na njene težnje. Ti suprotni interesi došli su skoro u sukob, kad se o tome prepiralo, kako AustroUgarsku, pošto bude pobijegjena, treba podijoliti. Srbija je, sem Bosne i Hercegovine i Hrvatske, tražila Dalmaciju i Albaniju, đokle je Italija obe ove posljednje zemlje, kao i cijelu jadransku obalu, za sebe tražila. Engleska i Francuska zastupale su više gledište Italije, dokle je Rusija bila