Београдске новине

Broj 26. B E O G R A D, utorak 29. februara 1916. GODIŠTE II

UREDNIŠTVO i UPRAVA: BEOGRAD, ČUBRINA ULICA 3., SVI SE DOPISI ŠALJU NA ADRESU: TISKARA: ULICA VUKA KARADŽIĆA br. 26. „BEOGRADSKE N0VINE“, ETAPNA POŠTA 131.

V

Izvještaj austro-ugarskog generalštaba. K. B. Beč, 27. februara. Jutros su našo čete zauzele Drač. Već juče pre podne bila je jedna naša kolona pod talijanskom vatrom prodrla preko sjeverne prevlake. U toku dana su prodrle do Portesa, 6 km. sjeverno od Drača, čete koje su poslate preko južne prevlake, Sprečene su u početku od neprijateljske artile rije u nastupanju, ali ipak je mnogim odelenjima pošlo za rulcom, plivajući i na splavovima, da stignu do uveče na most istočno od Drača i da suzbiju talijansku posadu. U svanuće je jedau bataljou ušao u grad. Bogat plijen u Draču. K. B. Beč. 28. fepruara. Balkansko bojište: Naše čete našle su do sada u Draču ovaj plijen: 23 topa, megju njima 6 obalnih topova, 10.000 pušaka, mnogo artilerijske municije, mnogo sanitetskog materijala i 17 jedrilicai parobroda. Premasvemu ovome se vidi da je bjegstvo Talijana na njihove ratne brodove izvršeno u najvećem neredu i žurbi. Rusko i talijansko bojište: Nema ničeg novog. Zamjenik glavara generalnog stožera podmaršal pl. Hofer. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. K. B. Berlin, 28. februara. Zapađno bojište: Artilerijske borbe bile su rnnogo puta vrlo žestoke. Sjeverno od Arrasa porušen je, r as prskavan j em jedne mine, neprijateljski položaj u dužini od 40 metara: kod Souaine uzet je zaseok Navarin i obostrano od njega neprijateljski položaj u dužini od 1600 metara, zarobljeno je 26 časnika i 1009 vojnika, zaplijenjeno je 9 mašinskih pušaka. Kod Verduna iscrpili su se uzaludno novi protivnapadi u masama. Kod Douaumonta i Hardamonta osvojili smo poluostrvo Maasa kod Champneuviil-a i istakli smo našu liniju u pravcu Vacherauville i Brasa. U Voevru đostigli smo više puta do podnožja Cote Lorraines. Istočno bojište: Nema ničega novog.

Izvještaj turskog glavnog stana. K. B. Carigrad, 28. februara. Agence telegraphique „Milli" javlja: Sa raznih frontova nije stigla nikakva vijest, u kojoj bi se javilo o kakvoj zna čajnijoj promjeni.

„Uspešno povlačenje“ iz Drača Talijanski izvještaj. I.. K. B. Lugano, 27. februara. Pošto je Esad prispio u Rim, javlja ,,Agencija Stefani“ ovu vijest: „Uki'cavanje srpskih, crnogorskih i arbanaških četa dovršeno je. Preko 200.000 ljudi, sa icomorom 1 maieniaioiu su, opremljeni i prevezeni hez ikakvih gubitaka i pored najvećih teškoća. Pomoću skladne akcije flote naše i naših saveznika kao i pomoću naših četa. Pošto je uzmicanje završeno sa odlaskom albanske vlađe iz Drača, naša brigada koja se još tamo nalazila, u prkos žestokih napada neneprijateljske ubojne snage, preduzela je povlačenje, prema unapred stvorenom planu. Ukrcavanje se izvršilo i ako su vrlo teške morske veze, pod uspjesnom zaštitom ratnih brodova i torpednjača. ,,U brabro izđržanim borbama naših ubojnih snaga gubitci naneti neprijatelju daleko su veći od naših gubitaka“. Ruska ocena o „zauzeću" Erzeruma. Stockholm, 27. februara. Dok zvanična „PetTogradska Telegrafska Agencija“ veliča zauzeće Erzeruma, đotle druge ruske vijesti pripisuju ovom dogagjaju malu vrijednost. „Vladin Glasnik" piše: „Turci su pri ostupanju iz tvrgjave, rriogli, skoro sve lakše topove da ponesu*. I posada je mogla spasti svoju glavnu snagu jer tvrgjava nije bila opkoljena. Odstupanje je izvršeno neočekivanom brzinom, što Rusi nisu mogli predvidjeti. „Ruski Invalid“ naziva ovo zauzeće neočekivanim čudom. „Djen“ nagovešćuje velike ruske g u b i t k e. Osvajanje jake tvrgjave na juriš, uvjek je skopčano sa velikim žrtvama. Sem toga borili su se vojnici u dubokom snegu na hladnoći od 25 stepeni. Kurdi su se dugo u tvrgjavi održali. S toga se ne može pretpostaviti da će ruska vojska da produži odmah svoj pobednički tok. Pre svega potrebna su pojačanja. Dopunjavanje vojske oduzima, kod ovakvog zemljišta, i suviše vremena. „Birževije Vjedomosti" upravljaju svoje komentare na englesku adresu. One nazivaju ovaj ruski uspjeh spasom Egipta. Glavni cilj, da se sa ovim ohrabri petrogradsko javno mjenje ipak je promašen. Vjest o zauzeću Erzeruma je u najširim krugovima ravnodušno primljena. Poluzvanični ruski izvještajni ured javija ovo: „Velika masa sveta skupila se pred rarevim zimskim dvorom, i pjevala je narodnu himnu“.

STti ® « v • • v • • • Rijeci 1 cinjenice. Ivada bi se moralo vjerovati hvalisavim govorima entente, u kojima se stalno, ističe uvjerenje u pobjedu, onda bi staro pravilo za uspešno vogjenje rata bil«> duvedeno u pitanje. Kao što je poznato govorilo se do sađa: „Razdvojeno ići, zajednički tući“. Ali ako bi bila opravdana Sasonovljeva i Asquithova uvjerenja u pobjedu, posljr sviju poraza koje je pretrpela ententa, onda bi morao postojati i preduslov za krajnju pobjedu: „Zajednički ići i razdvojeno — biti tučen“. Ta kao što je poznato ententa ima tako zajedničko rukovogjenje ratom, da njihove vogje ne mogu nikako ni da svrše njihove zajedničke konferencije, alisvaki od njih posebice ipak dobija batine. Time su iznenagjeni i sastaju se opet na nove zajedničke konferencije, da bi utvrdili uzroke ovih sasvim neočekivanih neuspjeha i da bi utvrdili novi zajedniĆKi uperaoioni plau. Posljednja zajednička ratna savjetovanja donela su saveznicima pad Drača i probijanje francuskih utvrda kod Verduna. i pošto su oba ova dogagjaja nastupila neposredno iza hvalisavih govora Sasonova, Asquitha, to je za one, koii još nisu prozreli misterije uspješnog vogjenja rata porazima, sasvim nepotrebno da se još i detaljnije pozabave govorima engleskog premijera 1 ruskog ministra. Ta pad Drača i uspješno prodiranje naših četa u Arbaniji predigra je za žalosni kraj solunske avanture, dok je skoro istovremeno probijanje francuskog fronta kod Verduna dogagjaj takvog značaja, da nije čudo, što se i pored nečuvetiog moralnog terorizma, kome su izloženi pobornici za ideju mira u Engleskoj i u Francuskoj, već čuju glasovi u kojima se označava stvar entente kao potpuno propala. Dok naime francuske socijaliste u jednoj okružnici stiđljivo dopuštaju da su centralne vlasti nepobedive, pa da je s toga najbolje zaključili mir, ustaje Herve u svom listu i protiv ovakve polu istine. „Tvrdi se, da izmegju ratujućih sila postoji ravnoteža. U istinu su pak jedine centralne sile pobjednice. Njihova je Belgija, Poljska, Srbija i sedam francuskih provincija. Protiv njih poduzeta blokada ostala je bezuspješna. Njihova je mornarica nepobjegjena oto znači napram ovih pobjeda, sa kojima su osvojili čitave krajeve Evrope. onaj uspjeh, što ga je nekoliko hiljađa Engleza i Francuza postiglo nad 50 Bijelaca i 500 urogjenika. Zaključiti mir pod takvim prilikama, značilo bi kapitulirati pred središnim vlastima“. Pošto je utvrdio ovu istinu, obraća se đoduše Herve vatrenim riječima protiv ,,sramote“, da „slavna“