Београдске новине

Strana 2.

Beograd, utorak

Beogradske Novine

29. februara 1916.

Broj 26.

francuska repubiika u ovakvim prilikama zaključi mir, ali na žalost svojih zemljaka, ne ume ni on da kaže, kako ćc Francuska izbeći ovu sve bližu sramotu. Kako u Francuskoj talco i u Engleskoj sve više uzima maha uvjerenje da su centralne vlasti ncpobedime, jer usprkos Asuuitovoga engleskom samodopadnošću prožetoggovora, čulo se u engleskom donjem domu vrlo ozbiljnih i opominjajućih glasova: zločin je, reklo se je tamo, da se dalje potpomaže ovo zavaravanje samih sebe. Smiješno umišljanje, kako bi se njemačka mornarica razdelila megju saveznike, Njemačka raskomadala i njemačka trgovačka mornarica rasprodala, prava je ludost. Engleska štampa ogorčena je doduše pred ovim izvodima, a i mi sami jedva vjerujemo da bi se podštrekači ratnog raspoloženja mogli pridobiti vojničkim razmatranjima. Oni su se suviše uživeli u mržnju protiv Njemaćke, a da svaki neuspjeh nebi još više podjarivao ovu mržnju i ratni bijes. No Englezi su suviš ■ dobre račundžije a da ne bi uvidjeli da su n odmah u počctku rata napravili pogrešku računu, pa da se ova prvobitna pogreška provlači kroz sve njihove dalje operacije, te će prema tome rezultat u tolilco manje odgovarati onome za čim su išli, čim će đalje svoj krivi račun nastavljati. Engleski donji dom istom pred nekoliko dana odobrio je novi zajam od 420 milijuna funti sterlinga, čim je ratni zajam Engleske narastao na 2.082 milijuna funti sterlinga, ili 50 milijarda kruna. Ova svota pokazuje već samo po sebi da Engb ska sa ovim ratom nije postigla cilj za k jim je išla, a taj je bio da se obogati. Ratni troškovi Engleske iznose danomice 120 mi- , lijuna kruna, te izisluiju prema tome na' godinu dana polovicu svih prihoda cjelo kupne velike Britanije. Za vrijeme rata Engleska je nadaije platila na uvozu inozemstvu za 10 milijarda više nego li je za svoj izvoz dobila, a engleska trgovina i industrija u toliko će manje moći da podnesu terete kamata od ratnoga duga što blokada podmornicama sve više ograničava i postojeću tonažu i izaziva sve veću nestašicu u zalihama. Budući da — kako je ispravno rekao grof Reventlo\v — pučanstvo Velike Britanije ne može jesti kablovske telegrame i šekove, to će i u Engleskoj pre ili docnije morati priznati, da su se te meljito i višestruke prevarili u računu. Srebrna tanad postoju Englezima suviše skupa pa će po svoj prilici imati pravo oni koji tvrde da će se Engleska i s tim zadovoijiti, da bojuje samo do predposljednjeg ruskog i francuskog vojnika. Kalco izgleda nalaze se ovi predposljedni već u maršu. Dakako u maršu — uzmičući. Oni ne donose đo duše za bojni front pobjedničkih trofeja, ali donose nešto što je narodima eutente nakon govora njihovih državnika đvostruko potrebno: i s ti n u.

Laži entente o austro-ugarskoj upravi u Srbiji. Štampa entente počinje da se bavi pisanjem o sadašnjim prilikama u krajevima Srbije koje je posjela carska i kraljevska vojska. Razume se da oni tu upravu ocrtavaju kao jednu od najgroznijih. Ali neutralno inozemstvo je već davno naviknuto, da štampa entente tvrdi uvjek protivno od onoga što je istina, i umjeti će prema tome tačno da ocjeni i saopštenja engleske i talijanske štampe o upravi carsko i kraljevske vojske u Srbiji. Ali „Beogradske Novine" smatraju

za dužnost da pokažu i srpskom narodu kako se laže o dogagjajima u njihovoj otadžbini. Pod naslovom: „Švabe napraviše robovima 22.000 Srba", piše „Times“ sljedeće : „Neopisana straho^a i bjeda vlada u Srbiji. Opštinska uprava fnora da izdržuva 7000 duša koje su ostale sasvim bez sredstava, a u unutrašnjosti zemlje je bjeda još mnogo veća, jer tamo mjesnim vlastima stoje na šaspoloženju manje sredstava. Umiranje staraca i odojčadi je nevjerovatno veliko, i rešeno je da se 15.000 Srba pošlju na rad u Njemačku, i oni ; su morali napustiti svoj dom i kuću. Ovi Srbi , su u pravom smislu riječi robovi. Svaki od j njih prima — na hartiji — dve marke dnevno, i iz te sume mora da plati svoje izdrzavanje. Sem toga su Srbi smješteni u naročita skloništa, i svaki pokušaj bjegstva kažnjava se odmah smrću. „Corriere della Sera“ objavljuje sljedeći brzojav iz Bellinzone: ,,Dr. A. Reiss daje u „Gazzette de Lausanne“ sliku strahote današnjih prilika u Srbiji, dodajući uz to da je obavještenje primio iz pouzdanih izvora. Cio život u Beogradu, veli se u ovom izvještaju, u rukama je vojske: i tramvaj i osvetlenje stoje na raspoloženju samo vojsci; a malo kafana i gostiona koje su otvorene snaboevenu su natpisima: „Rezervisano za časnike". Mali lileb se prodaje po L60 kruna; jedan kilogram masla košta 20 kruna, a ako se plaća u srpskom novcu povećava se cijena još dvojinom više. Trgovina i dućani uopšte ne postoje. Bolje kuće srpskih porodica, koje su pobjegle pred invazijom, posjednute su sada od vojnika i časnika; a kad se sopstvenici stanova vrate kući ne puštaju ih u stan, ili im se u najboljem slučaju ustupa samo po jedna soba. Nekada imućni ljudi, žene i kćeri časnika i činovnika prose pred kasarnama za tanjir čorbe, a oni kojima to ponos ne dozvoljava umiru od gladi. Umiranje djece je nevjerovatno veliko. Izvještač dr. Reiss-a izjavljuje: „Srbija gubi za vrijeme okupacije više Ijudi nego li za vrijeme vojne akcije". U Beogradu je osnovan i jedan njemački list „Belgrader Nachrichten“. Svako objavljivanje na srpskom jeziku je zabranjeno. Njemačko je zapovjeđvištvo otvorilo i njemačku gimnaziju, a sve ostale škole su zatvorene". Autor ovih saopštenja gospodin profesor Reiss, yeć je davno poznata individua evropskoj javnosti. To je rogjeni Nijemac, koji se vezao uz Pašića, i koji sada na taj način, što grdi sve što je njemačko, pravi dobar pazar. Izdaja — ako je učini pojedinac ili cio narod, vidi Italiju! plaća se vrlo dobro od entente. Zato i kaže go- I spodin profesor Reis da je cio Beograd u rukama vojske. To je u toliko tačno. Austro-ugarski vojnici danas upravljaju gradom. A povratak sve većeg broja izbeglica u Beograd najbolji je dokaz da oni dobro upravljaju gradom. Tramvaj i električno osvetlenje stoje na raspoloženju svima civilnima, a kafanski život dobija sve više poleta. Samo je jedna jedina kafana, restoracija „Balkan" rezervisana za časnike, ali zabrana za ulazak u kafanu tiče se samo austro-ugarskih vojnika, a ne i srpskih gragjana kojima je u svako doba dozvoljen ulazak. Tačno je dalje da sada u Beogradu vlada velika skupoća, ali zato nije kriva austro-ugarska uprava, nego srpska vlada, koja je bezobzirce pobegla, prepuštajući gragjanstvo svojoj sudbini. Tek zauzimanjem vojnog generalnog gouvernementa pošlo je za rukom da se smanji bjeda u zemlji, i da se spreči širenje zaraza koje su ovdje vladale. Da su se u neke kuće izbeglica uselile austro-ugarske čete sasvim je prirodno — ta negde i nekako se moraju smestiti; ali gospodin profesor Reiss nezna očevidno da svaku kuću, gdje se gazda vrati, odrnah napuštaju vojnici, i da se kuća stavlja sopstveniku na raspoloženje. A i zato što se nekada imućni ljudi, žene i djeca srpskih časnika i činovnika sada nalaze u bjedi, ne može biti kriva carsko i kraljevska uprava. Srpska ih je vlada uvukla u propast, oduzimajući im svaku pomoć. Ali zato beogradska opštinska uprava, koja stoji pod upravom austrougarskog okružnog zapovjedništva daje posvednevno potporu svima koji su bez sredstava, a carsko i kraljevske vojne vlasti isplaćuju iz svoje kase penzije ženama srpskih državnih činovnika pa i samim činovnicima koji su ovdje.

,,Times“ pak javlja da se Srbi kao robovi odvode u Austro-Ugarsku i u Njemačku. 1 ma koliko da je besmislena ova Iaž ipak ćemo je ovdje demantovati. Austro-Ugarska nije učinila ništa našta nema prava po megjunarodnim običajima: svi za oružje sposobni ljudi morali su zbog sigurnosti zemlje da budu internirani, ali carsko i kraljevska uprava radi sada već na tome da se koliko je moguće veći broj interniranih vrati svojim kućama, da bi ovdje mogli da rade svoj posao. A da se srpski vojnici u okviru monarhije upotrebljavaju na rad takogjer se ne protivi megjunarodnim pravima. Oni dobijaju punu platu i istu hranu kao i austro-ugarski vojnici. Stampa entente može da bude sasvim spokojna, Austro-Ugarska postupa sa svojim ratnim zarobljeniciina kao sa Ijudima, postupa drukčije nego što su to Srbi radili sa zarobljenim austrougarskim vojnicima, koji su preko cijele zime morali da spavaju na otvorenom polju, nisu dobijali ništa za hranu, i boleštinama su upropašćavani. O otvaranju njemačke gimnazije u Beogradu ni beogragjanima nije ništa poznato. Ali zato se u Beogradu, kao i u cijeloj Srbiji, otvaraju srpske osnovne škole. Sto se srpska omladina može ovim koristiti takogjer je zasluga austro-ugarske uprave, jer srpski roditelji znaju vrlo dobro da posljednjih godina u celoj zemlji nije bilo škole za njihovu djecu. Prva je briga vojnog generalnog gouvernementa bila da grehe srpske vlade popravi na samom srpskom narodu.

Centrains viasti u pobjedonosnom nastupanju. Osvajanje Drača. Sa velikom slavom austro-ugarskog oružja otpočela je ova nedjelja. U nedjelju prije podne su c. i kr. čete zauzele Drač, tu jedinu zaštitu Talijana u Srednjoj Arbaniji. Grad je u plamenu. Neprijatelji su na brodovima iz nje umakli. Zauzećem Drača postala je Austro-Ugarska gospodarein najvažnijeg arbanskog pristaništa. Samo 100 kilometara su sjeverne kolone austro-ugarske vojske udaljene od Valone, gdje su se skrile glavne snage neprijateljske vojske. Izgleda da i Italija kao i Esad-paša i ne misli na dalji otpor protivu nesavladljivog oružja austro-ugarskih četa. Brzojavi iz Brindizi več javljaju, da je Esad-paša stigao u Rim. Savezničke vijesti pokušavaju da osvajanju Drača ne pripišu veliku vrijeđnost, i tvrde da se je povlačenje pripremalo. Ali oni ovoj novoj pobjedi Austro-Ugarske sami daju važnost jakom akcijom talijanske flote — ali bez obzira na to, austro-ugarske kolone su napadale ovaj grad, koji se duboko u more pruža, i izbacili su neprijatelja silom oružja. Ovaj srećni početak proletnjlh operacija dao je pobednom ubegjenju entente poslednji udar, i pošto ne može da izvede jednovremeni ratni plan to ona otpočinje, kao što jedan brzojav iz Londona javlja, u Galiciji, Poljskoj, u Alpima i na Balkanu jake pripreine za protiv-ofenzivu. Jedan vigjeni dipiomata kaže u londonskom „Daily Telegraph“-u da će mart biti pun dogagjaja i valjda će on doneti odluku svetskog rata. Istina u čiju će korist ishod biti, to se ne usugjuje da kaže. Ali sudeći po dogagjajima nije teško proreći budućnost. Manje, sve nervoznije napade na železnoj Soči, austro-ugarske čete ne samo da odbijaju, već vrlo često zarobljavaju veliki broj Talijana i zaplenjuju mnogo ratnog materijala; tako je za poslednja dva dana u blizini Gorice zarobljeno 200 Ijudi, inegju njima i 6 časnika. Neizbežna evakuacija Verduna. Iznenadan napad na francuski front kod Verduna izazvao je na celom zapadnom frontu veliku zabunu, i saveznici sad više no ikada upotrebljavaju topove i mine ali bez ikakvog odregjenog plana. To nije ništa drugo do graja, da bi se rasterao strah; jedna ratna psihološka pojava koja se kod savezničkih stratega već više puta dala opaziti. Nezbunjeni od ovakvih venta koračaju Njemci lagano ali sigurno ka Maasi. Pokušaji Francuza, koji su se po peti put ponavljali, da po svaku cijenu i ne prezajući ma od kakvih žrtava, vrate čvrst Douaumont, razbijaju se o nove njemačke redove. Broj zarobljenih vojnika penje se sada već na 15.000 ijudi. Kolika je snaga bila ovde potrebna, da se francuski lanac probije, dokazuje se time, što su Francuzi ovde od pre godinu i po tvrgjavu Verdun pojačali tako zvanim rasklapajućim utvrgjenjima. Ovaj način utvrgjivanja sastoji se iz solidnih poljskih utvrgjenja sa pojačanjem artiljerija, žičanim poijima u širini od 100 m. koja su postavljena izmegju i pred