Београдске новине

Strana 2.

Beograd, četvrtak

Beogradske Novine

2. marta 1916.,

Broj 27.

su ostali u zemlji prostavi kao ništavan i svojevoljan, i kako se u ovu izjavu ne može više sumnjati jedno po načinu po kome je ona izdata, drugo po izvoru iz koga se saopštena (Agence Havas), to kraljevska vlada smatra za dužnost, da na ovu izjavu odgovori, i aa u isto vrijeme austro-ugarsku vladu zamoli, da se pobrine, da ova njihova izjava bude publikovana. 29. decembra prošle godine, posle pada Krstaca, traženo je po odobrenju Njegovog Veličanstva od zapovjednika carsko i kraljevskih četa, da se neprijateljstva obustave. Odgovor na ovo stigao je u zoru 30. decembra. Kralj je tada već bio otputovao u Kruševac (u Crnoj Gori) gdje su otputovali i svi ministri posle prijema odgovora. Poslije dužeg savjetovanja, molila je vlada, sa kraljevim pristankom, carsku i kraljevsku vladu za mir. Ovo je izvršeno putem telegrama 31. decembra (po starom) Njegovo Veličanstvo kralj, se obratio u isto vrijeme telegrafskom molbom Njegovom carsko i kraljevskom Apostolskom Veličanstvu, da posreduje da uslovi mira budu što povoljniji. Na ovo smo dobili odgovor 2. januara (po starom) kao i na molbu, da se obtistave neprijateljstva, i u odgovoru je naglašeno, da će se pregovorima za zaključenje mira pristupiti tek onda, kada se bude položilo oružje, i kada se predadu srpske čete, koje su se još nalazile na našoj teritoriji. Savjetovanja su sad otpočela. Uslovi su istina bili teški, vrlo teški. Ali i naš položaj je bivao sve teži. Austro-ugarske čete napredovale su brzo. Pošto nismo imali dovoljno hrane i municije to nigdje nismo mogli dati jačeg otpora naročito ne u oblastima kraj morske obale. Najzad, je prvi uslov primljen, što se tiče drugog dat je odgovor, da se na našoj teritoriji ne nalaze srpske čete. Punomoćnici, koji su trebali da izvrše razoružanje otputovali su 3. januara (po starom) u Cetinje, a idućeg dana su se vratili; izjavili su da su neprijateljstva prekinuta, ali da se pregovori, kako će se polagati oružje, ne mogu preduzeti, dogod ne dodje odgovor iz Beča. Ovo nam je dalo nade, da će se doći do sporazuma, i pozvali smo ministra Mijuškovića da se vrati iz Skadra, kuda je dan anije otputovao sa diplomatskim tijelom. Umjesto odgovora dobili smo 5. januara (po starom) od zapovjednika carsko i kraljevskih četa jedno pismo, u kome su stavljeni još neki propisi pri bezuslovnoj predaji oružja. Medjutiin su austrougarske čete sve dalje nastupale, naročito u pravcu ka Skadru i Bojani. Predstojala je opasnost, da će komunikacija izmedju Skadra — Medua biti prekinuta. Predsjednik Mijušković se vratio iste večeri u Skadar, idućeg dana 6. januara (po starom) napisao jednu notu, koju je poslao carsko i kraljevskoj vladi; u njoj je iznesen cio tok prego\ r ora i naglašeno je, da se na ovaj način ne može praktički izvršiti predaja oružja i da je on i suviše ponižavajući. (O kakvom namjernom ponižavanju Crnogoraca nije bilo riječi. Ticalo se je samo vojnih mjera. Napornena carsko i kraIjevskog Korrespondenc Bureau-a). U isto vrijeme smo tražili da se s obzirom na ove dogadjaje pozovu punomoćnici za pregovore. Kralj Nikola je istog dana, oko 4 sata po podne, otputovao u Skadar, a odatle preko Medue u Italiju. Vladi ovo nije saopŠtlo, i tako povrijedjen 16. član zemaljskog ustava. Odlazak kraljev uticao je poražavajući na vojsku i narod. Nastala je opšta zabuna, i opasnost od unutrašnjih neinira, to nam je dalo povoda da i dalje radimo i da otpočete pregovore nastavimo. Pregovori su okončani s uspjehom u toliko, što je oružje ostalo u zemlji kao državna svojina, a vojska i narod su se mirno vratili kućama. Na ovaj način je, be/. svake sumnje, ova zemlja spasena od sigurne propasti. Tok stvari, koji je ovdje u kratko iznesen najbolje demantuje zvaničnu notu ministra predsjednika Mijuškovića. Ovim se utvrdjuje prvo: da prekid neprijateljstva a potom i mir nije tražen iz nedostojnih namjera, već jedino i isključivo s obzirom na tešku situaciju, koja je nastala poslije pada najvažnijih položaja, i sa ciljem, da se narod spase ropstva. (Ovdje se mislilo sigurno na interniranje, za vojsku sposobnog muškog stanovništva. Primjedba c. i k. Kor. Bureau-a) koje bi za iscrpljeno stanovništvo bilo samo štetno a nitkome od koristi; drugo : da postavljeni uslovi za mir nisu odbijeni, već da je prvi, predaja oružja primljen, a na drugi, da se srpske čete predaju, dat je odgovor da se na našoj teritoriji ne nalaze nikakve srpske čete; i prema tome je izlišno, da se o ovome govori; treće: da vlada nije zajedno sa kraljevskom porodicoin napustila zemlju sa izuzetkom ministra

predsjednika, koji sam ne predstavlja vladu, niti može u ime vlade ma šta odlučiti, dok je to moguće trojici ministara, koji su u zemlji ostali, jer odgovaraju potrebnom kvorumu, a to je zakoniti osnov u ovom slučaju ; č e t v r t o : da nas, jednoga člana kraljevskog doma i tri člana vlade, nisu ostavili u zemlju u svhru da hrabrimo čete na otpor, jer ova tri vladina člana nisu ništa ni znali o kraljevom odlasku; peto: Kralj nije iz Skadra niti iz Sv. Ivana Meduanskog niti iz Italije, poslao ma kakvo naredjenje, njegovom Visočanstvu kneževiću Mirku, niti kraljevskoj vladi ili generalu Janku Vukotiću, po kome bi vojska trebala da se povuče ka Skadru, i da se ni pod kakvim izgovorom ne smiju preduzeti pregovori o miru. Gornju izjavu je kraljevska vlada dala sa znanjem i u sporazumu sa njegovim kraljevskim Visočanstvom kneževićem Mirkom i generalom Vukotićem, sasvim slobodne volje i bez ikakvog uticaja i bez presije na osnovu dokumenata, i ova izjava koju nitko ne može niti iznuditi niti u svoju vlastitu korist naći opravdanje objeskrepiti ili promjeniti. Podgorica, 4. februara (po starom) 1916. Knežević M i r k o, J. Vukotić, M. Radulović. Popović. Vjesović.

(Kao što carsko i kraljevski brzojavni izveštajni ured saznaje, ova molba za mir, koja se u gornjoj izjavi iznosi a koja se više puta već i u štampi spominjane i koju su kralj Nikola i njegova vlada uputili 13. januara 1916. (po starom) Njegovom carsko i kraljevskom apostolskom veličanstvu, odnosno i na carsko i kraIjevsku vladu glasi ovako: „A sa majestć apostolique Framjois Joseph I. Vienne.

Sire, Vos troupes, ayant occupe aujourd’hui ma capitale, le gouvernement montenegrin s’ est trouve dans la necessite de s’adresser au gouvernement imperial et royal pour lui demander ( avec la cessation des hostilites la paix entre les ćtats de Votre Majeste et Mon pays. Les conditions d’ un heureux vainqueur, pouvant etre rigoureuses, je m’ adresse d’ avance a Votre j Majestć, d’ interceder pour une paix honorable I et digne du prestige d’ un peuple jouissant naguere de Votre haute bienveillance, de Votre estime et sympathie. Votre coeur gćnereux et j chevaleresqne ne lui infligera pas — j'espžre une humiiiation, qu’il ne merite pas. Nikolas. 11

Ovako glasi doslovni prijevod: „Njegovom Apostolskom Veličanstvu Franji Josipu I. Beč.

Sire! Kako su Vaše čete posjele danas moju prijestoljnicu, nalazi se crnogorska vlada prinudjena, da se obrati carsko i kraljevskoj vladi s molbom za prijekid daljih neprijateljstva i da se zaključi mir izmedju zemlje Vašeg Veličanstva i moje zemlje. Sto se tiče uslova srećnog pobjedioca, koji mogu biti vrlo teški, obraćam se već unapred Vašem Vejičanstvu, da se zauzme, kako bi bio zaključen častan mir, koji ne vrijedja dostojanstvo naroda, koji je još do nedavna uživao Vašu naklonost, Vašu pažnju i simpatije. Nadain se, da će Vaše plemenito i viteško srce učiniti, da ovaj narod izbjegne poniženje, koje ne zaslužuje. (Moralo bi se vjerovati da se već i poslije ove sasvim jasne molbe ne bi više moglo ni pomišljati na neko poricanje. Nikola sa nekoliko riječi crta kratko istoriju svoje zemlje, koja za svoj opstanak ima da blagodari blagonaklonosti cara i kralja Franje Josipa I, priznao je, da bi s toga uslovi Austro-Ugarske mogli biti vrlo teški. Ali gospodin Sazonov, koji se u dumi letimice ipak I sjeća Crne Gore, usudjuje se tvrditi da kralj Nikola neće ništa da zna o miru i da je zabranio princu Mirku da sa Austro-Ugarskom povede ma kakve pregovore. Ali ovo se već sasvim pobija sa poslednjom izjavom kneževića Mirka i crnogorske vlade. Primjedba uredništva.) Kraljevsko crnogorska vlada moli carsko i kraljevsku austrijsku vladu da zaključi mir sa Crnom Gorom. Ona još moli carsko i kraljevsku austro-ugarsku vladu, da odredi punomoćnike, tako isto i mjesto dan i čas njihovog sastanka sa punomoćnicima kraljevske crnogorske

vlade. Kraljevska vlada Crne Gore moli carsko i kraljevsku austro-ugarsku vladu, da izda potrebne naredbe da bi se obustavila neprijateljstva, da naznači dan i čas kada će ovo učiniti da bi kraljevsko crnogorska vlada izdala iste naredbe njenim četama. Kraljevska crnogorska vlada moli i zapovjednika, da brzojav njegovog Veličanstva kralja Crne Gore, koji će mu predati naši parlamentari gospoda major Lomović i nadporučnik Popović, otpravi njegovom veličanstvu Caru i Kralju Anstro-Ugarske. U isto vreme moli se ’zapovjednlk da dozvoli našim parlamentarima da sačekaju odgovor carsko i kraljevske vlade u njegovom logoru. Ministarpredsjednik: Mijušković; ministar pravde Radović; ministar unutrašnjeg djela Popović; ministar vojni Vjesović. 31. decembra 1915 (13. januara 1916.) Sutra dan (14. januara 1916.) stigao je odgovor od njegovog carsko i kraljevskog apostolskog Velićanstvn i carsko i kraljevske vlade i on glasi: Njegovom Veličanstvu crnogorskom kralju Nikoli! Služi mi na zadovoljstvo, da se vaše Veličanstvo izjasnilo da će odustati od otpora, koji sad već više ne vodi nikakvom cilju. Uslovi za obustavljanje neprijateljstva će vašem veličanstvu biti saopšteni preko moga glavnog zapovjeđnika vojske. Što se tiče predloga, koji je učinila crnogorska vlada, na njega će dati odgovora moja vlada. Franjo Josip I. Kraljevsko crnogorskoj vladi! Pošto je kraljevsko crnogorska vlada uvidjela da svaki dalji otpor ne donosi nikakve koristi, i pošto se izjasnila, da će obustaviti prolivanje krvi, to će carsko i kraljevska vlada, čim se ispune uslovi, koji su postavljeni od strane vojne vlasti, da bi se obustavila neprijateljstva, poslati svoje punomoćnike, kako bi se oni na Cetinju sastali sa punomoćniciina crnogorske vlade. Beč, 29. januara. Burian. Kao što je 17. februara saopšteno, carsko i kraljevska vlada je, na molbu crnogorskih ministara, koji su ostali u zemlji, pokušala, da pošlje preko kraljevsko španske vlade jedno pismo od imenovanih crnogorskih dostojanstvenika njihovom kralju, koji je bio u Francuskoj. Prema vijestima sa neutralne strane, spriječila je francuska vlada ovu pošiljku, i crnogorska molba, da kralj Nikola odredi punomoćnike, koji bi pregovarali za mir nije ni stigla do kralja Nikole. Povjerenje naroda. Na 7. januara ove godine izdala je Njegova Preuzvišenost carsko i kraljevski vojni generalni gouverneur podmaršal grof Salis Seewis povodom uvedenja vojnog generalnog gouvernementa proglas na pučanstvo, u kojem ga pozivlje, da oblasti i organe uprave u njihovom radu s pouzdanjem potpomaže, kako bi pomoću sigurne i pravedne uprave bio u zcmlji uspostavljen red, te od svojih vodja zavedenom narodu povračene bile sredjene prilike. Jedva je nekoliko nedjelja prošlo od ovog proglasa, pa već sa zadovoljstvom možemo ustanoviti, da je pučanstvo s punim razumijevanjem odgovorilo intencijama Njegove Preuzvišenosti. Sjajni uspjeh, što ga je postigla u čitavom opsegu gouvernementa akcija glede uspostave obuke u osnovnim školama, mar, kojim je pučanstvo prionilo svom redovitom gospodarskom radu, dobrovoljni posluh, kojim se je pučanstvo pokorilo odredbama oblasti i upravnih organa, rječiti su dokazi, da se život naroda brzo vraća u redoviti kolosek. Mirne duše se, dakle, može tvrditi, da je u zemlji opet uspostavljen r e d. Za potpuno uspješan rad, koji ima zemlju kulturno i gospodarski da podigne, potrebno je medjutim uz sredjene životne prilike naroda i to, da pučanstvo s povjerenjem surađjuje sa vlastima, ali da li će ovakvog povjerenja biti, to zavisi od slobodne volje pučanstva, od kojeg se može zahtjevsti poslušnost, ali koje se ne može prinuditi na povjerenje. U toliko više valja za to da cijenimo one znakove, koji nam pružaju nesumnjiv dokaz, da je nakon kratkoga doba rada carskih i kraljevskih vlasti i povjerenje prema njima uhvatilo čvrst korjen u pučanstvu. Mi smo več u posljednjein broju našega lista imali prilike izvijestiti o okružnoj skupštini u Gornjem Milanovcu, gdje su predstavnici uprave prvi put stupili u neposredni dodir sa najširim slojevima pučanstva. Iz vlastite pobude došli su na ovaj okružni