Београдске новине

Broj 28.

BEOGRAD, nedjelja 5. marta 1916.

GODIŠTE II

UREDNlS > VO i UPRAVa: BEOGRAD, ĆUBRINA ULICA 3„ SVI SE DOPISI ŠALJU NA ADRESU: TISKARA: ULICA VUKA KARADŽIĆA br. 26. „BEOGRADSKE N0VINE“, ETAPNA P03TA 131.

RATNI IZVJEŠTAJI. Izvještaj austro-ugarskog generalštaba. Beč, 4. marta. R u s k o b o j i š t e : U k aju Dubno pokušali suRusi juče izjutra da predju na lijevu obalu rijeke Ikwa, ali su odbijeni. Vijesti, koje se stalno ponavljaju u neprijateljskoj štampi o nekoj velikoj i uspježnoj ruskoj ofenzivi na Dnjestru i kod Czer nowicza iz osnova su izmi-ljene. Na tim mjestima naša fronta se već pola godine nije izmijenila. Talijansko bojište: Nema ničeg novog. Balkansko bojište: Sve je nepromijenjeno mirno. Kako je sada utvrdjeno zaplijenjeno je kod Drača 34 talijanskih lopo\a i 14.000 pušaka. Zamjenik glavara generalnog stožera p drraršal pl. Htifer.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. K. B. Berlin, 4. marta. Na obem obalama Maas e pojačali su Francuzi svoju akciju topni tva, i poslije ake vatre napali su na Selo Dounumont, i naše položaje koji se naslanjaju na to selo. Oni su posle snažnih borba ođbije i, pretrpevŠi velike gubitke. Opet je zarobljeno preko hiljaduFrancuza. Od 22. februara zapljenili smo 115 topova i 161 ma insku puš u. Kod Obersepta odbijem su Francuzi uz teške gubitke.

Bitka pred Verdun-om. Ogromni francuski gubici. — Djelatnost austro-ugarske motorske baterije. „Frankfurter Zeitung“-u se posredno javlja iz Parisa, da je Hervć posvetio posmrtnu riječ žrtvama bitke pred Verdun-om, i u njoj priznaje, da je c i j e 1 a posada prve bojne linije, a to je od prilike 20 do 30 tisuća 1 j u d i, poginula. I u ovoj se je bici sjajno i uspješno pokazalo vjerno bratstvo austro-ugarskog i njemačkog oružja. Parisko izdanje „New-Jork Heralda" javlja, da su francuski avijatičari utvrdili, da se francuski front na osam mjesta bombardujeod austro-ugarskih motorskih baterija. Austro-ugarski topovi su imali znatnog udjela u velikom artiljerijskom uspjehu.

Opet jedan engleski poraz na moru. K. B. Haag, 3. marta. Nizozemski poštanski brod „Mecklenburg" potonuo je uslijed eksplozije jedne mine. Englesko-holandski je poštanski saobraćaj prekinut zbog toga.

Privrjedna moć centralnih vlasti. Prema već ranijoj objavi prvoga marta su Austro-Ugarska i Njemačka uvele u život strožije mjere za vodjenje rata podmornicama. Oni se ničim nisu dali zastrašiti od svog energičnog držanja, naročito ne pretećim gestovima, u kojima se sam sebi naročito svidja predsjednik Američkib Sjedinjenib Država gospodin Wilson. Ovaj gospodin Woodrow Wilson, predjašnji profesor univerze, došao je na visoki i pun odgovornosti položaj u vrijeme, koje je tražilo zaista objektivnog čovjeka, koji prije svega ne podleži nikakvim stranačkim uticajima. Ali Woodrow Wdson nije takav čovjek. Zaista nije pozno prebacivanje, kada se protiv predsjednika američke Unije podiže optu/ba, da je bilo u njegovoj vlasti skratiti trajanje ovog strahotnog rata za znatno vrijeme. On je prosto imao da zabrani slanje municije iz Sjedinjenih Americkib Država za ententu, i ententa bi, ne imajući snagu organizacije kao centralne vlasti, već odavna morala priznati svoj poraz. Finansijski kraljevi, čeli'ni trust i sva druga veliko kapitalistička preduzeća ne bi napravila tako dobre pazare, ali bi za to Amerika ispunila svoju dužnost ne samo kao neutralna država, već bi se zadužila i prema cijelom čovj j čanstvu. Dobro, predsjednilc Wilson nije izdao ovu zabranu, na protiv, on je sve radio, da pomogne slanje municije svojim kapi talističkim prijateljima. On nije nUad ni krio svoje antipatije prema centralnim vlastima i nije nikad propuštao nijednu priliku, da im pravi smetnje i težkoće. On ; bi sad opet imao mogućnosti, da otkloni zaoštravanje rata zabranjujući amerićkim gradjanima, da putuju na naoružanim trgovavkim brodovima. Ali i u ovom slučaju on se preže u kola entente i nosi ib dalje. Ententa, koja upotrebljava svoju snagu na moru, da podjarmi medjunarodno pomorsko pravo, naoružala je sađa i svoje trgovačke i putnićke brodove topovima, i tako napravila ođ ovib mirnib br.idova razbojnićko brodovlje, protiv kojib će sađa od 1. marta postupati carsko i kraljevske pomorske snage, kao i pomorske snage ca revine Njemačke, kao protiv ratnog neprijateljskog brodovlja. To je, razumije se, vrlo neprijatno, jer će u buduće još veći broj brođov ja entente biti poslat na dno mora, nego d .0 sada; a Engleska i njeni trabanti Francuska i Italija btjeli bi svoje brodovlje da zažtite na taj na'in, što će na njima dozvoliti vožnju američkim gradjanima. Ako dakle predsjednik Wilson zabrani američkim gradjanima, da putuju

na takvim brodovima, izbio bi on jedno važno oružje ententi iz ruke. Ali sve vijesti, koje primamo iz Amerike daju povoda zaključku, da on to ne radi, nego da još staje na strauu nepravde. Engleska i ostali članovi entente optužuju centralne vlasti, što neće bez odbrane dozvoliti da izgladne. Pošto se ne mogu pobijediti na bojištu vojnici AustroUg trske i Njemačke, hoće na taj način da ih primoraju pasti na koljena, što se njihovim žmiama i djeci ne bi dozvolilo dovoženje hrane. Ovaj rat izgladnjavanja, najbestijalnija i najnečovječnija pojava, pronalazak je Engleske. Austro-Ugarska i Njemačka morale su zato, da pošlju svoje podmornice, i gdje je bilo mogučno da prekinu lanac, sa kojim j-* Engleska mislila, da udari svoje protivnike. To je nužna odbrana, najprostija i najpoštenija nužna odbiana, kojc ea'aže centralnim vlastima, da provode do krajnjih granica rat pudmornica. Alco gospodin predsjeđnik W r ilson lioće u tome ih spriječiti, staje ou na stranu nepravde. Ali Austro-Ugarska i Njemačlca nać.-dozvoliti, da budu spriječene u izvodjenju svojih prava. U ostalom i Engleska i Francuska već su se odavna morale uvjeriti, da j ujitia „humana- !• Ija, da centralne vlasti polcore gladju, potpuno propala. Vještina organizacije,?u icoj >j su centi alne vlasti znatno nadmašile svoje protivnike, omogućila im je, da ishianu svojih zemalja talco udese, da sa potpunim umirenjem mogu izdržati i najduže tr«ijanje rata D iduše, oni u pozadini se moraju poneč ga odreći, ali imaju dovoljno da jvdu, imaju hljoba, mesa i po vrća, i u patriotslcim osjećajima i ne osjećaju odricanja, koja im rat nalaže. Da, čalc šta više, centralne vlasti, o čijira privrijednim prililcama ententa još uvi elc iznosi svakojalce bajlce, ishranjuj ■ ne samo svoje pučanstvo, nego i dva milijuna zarobljenih vojnika i 37 milijuna duša, kojo žive na noprijateljskom zemljištu, lcoje su oni osvojili. Oni ishranjuju dalcle ne samo 120 milijuna svojih gradjana već i cijelo pučanstvo, lcoje odgova: a od prililce pučanstvu Francuske. Sve stanovnike Poljske, Kurlandije, Belgije, S everne Francuske, Srbije i Crne Gore izdržav: ju centi alne vlasti. Misli li dakle ozbiljno ententa, da će moći dobiti bar ovaj rat „gladi“? Čak ni to, što na njinu stranu staje predsjednik Arperićke Unije noće iin ništa pomoći. To može dovesti samo do toga, da se dovede do j'iš većcg jada, ali to neće primorati Au'-tro-Ugaislcu i Njemačku, da padnu na koljena. One su nepobjedive na bojištu lcao i na svalcom drugom polju.