Београдске новине

Strana 2.

Beograd, nedjelja

Beogradske Novlne

5. marta 1916.

Broj 28.

Pokolebane su fronte entente. Posljednji snažni udari centralnih vlasti kod Drača i Verduna znatno su pokolebali front entente. Od dobrih stratega mogla bi se sada očekivati Si.ažna protivakcija. Pod utiskom uzbudjujućih vijesti o borbama kod Verduna, i pod pritiskom opšte uzbudjenosti, skoro panike u Parisu i u Francuskoj, po višoj zapovjesti, na više mjesta na zapadnom frontu, razvile su englesko-lrancuske čete življu akciju, kojom se želi nešto da prikrije, u mjesto onoga što savezne čete entente više ne mogu da izvedu — u mjesto snažne protivofenzive. I pored ove tobožnje englesko-francuske akcije, Francuzi ipak čiste pred Nijemcima polje pred Verdunom, i Nijemci su 3. marta opet zarobili preko 1000 vojnika, što ukupno sa ranije zarobljenim Francuzima posljednjih dana na ovoj fronti iznosi 16.000 i šest teških topova. Vatra teškog njemačkog topništva upravljena je sada već u samu unutrašnjost francuske utvrde Verdun. Civilno pučanstvo mora grad danapustiunajvećoj hitnji. Kao što je živa akcija avijatičara na zapadnoj fronti, gdje je jedan njemački avijatičar 2. marta borio već devetog neprijateljskog avijatičara, isto je tako živa akcija i na istočnoj fronti. Kod Mitan-e je oboren jedan ruski aeroplan, i iz vazduha je bombardovan kolodvor kod Molodeczna. Osim češćih sukoba izvidnica ne javlja se ništa više sa njemačko-ruskog bojišta. Što pak i T a I i j a n i, povodom pada D r a č a, nastavljaju sa novim lažima, pokušavajući da sa nekom tobožnjom ofenzivom na fronti Soče opravdaju neuspjeh kod Drača, takodjer je razumljivo, i najbolji je dokaz o raznorodnim egoističkim interesima, koji onemogućavaju zajedničku akciju entente. Ni na balkanskom bojištu nema ničeg naročito značajnog. U Solunu kao i u Valoni, gdje su Francuzi htjeli da pošlju tobož svojih 50.000 vojnika, očekuju vojskovodje entente sa nevjerovatnom fatalnošću da vide ono što će centralne vlasti učiniti sa njima. Pomirili su se s tim, da s njima bude što iin sudbina dodijeli. Protiv sudbine se ništa ne možel Ta oni su na Orientu! Turci na protiv daju opet dokaza, da će buduće opet oni upi avljati svojim kisinetom. Tempora mutantur! Ne samo vremena, nego i Turci su se promijenili. Još nisu potpuno ui umukli pobjedne fanfare entente povodom napuštanja Erzeruma, a Turci su već krvavo odbili pokušaj Engleza, da se iskrcaju u zalivu kod Akabe. Englezi čine ovdje očajne pokušaje, da se iskrcaju i da sa te strane spriječe napredovanje turske vojske protiv Sueskog kanala. U istom cilju pokušavaju Englezi i da se održe na fronti Jetnen, na južnom kraju poluostrva Arabija. Sveti rat je naišao ovdje na opšti odjek, i dobrovoljci — razna arapska plemena doveli suu ozbiljan položaj Engleze, koji su opkoljeni kodAdena. Emir je istočnog i zapadnog Adena sa sviina plemenima Hadramant, koji su do sada bili pod engleskim protektoratom, stao otvoreno na stranu Turaka protiv Engleza. Tako se postepeno ruši i na istoku i na zapadu trošna kuća entente. Na moru se, akcijom podmornica, nastavlja snažna borba centralnih vlasti protiv entente. Odnosi su se sada još više zategli.

Rat podmornica i Sjedinjene Države. Jedna zvanična izjava Njemačke i Austro-Ugarske. „Reuter-Breau“ javlja iz Washingtona : Orof Bernsdorff saopštio je vladi, da Njemaćka ne vidi nikakvog povoda, da svoje upustvo za potapanje naoružanih trgovačkih brodova bez opomene izmijeni ili njegovo stupanje u silu odloži. Zastupnik AustroUgarske učlnio je vladi sično saopštenje. Novl podvodni brodovi Njemačke. Zastupnik „United Press" u Nju-Jorku, E. W. Ackermann izvjestio je svoj bureau, da je istina, da Njemačka ima nove podvodne brodove, da su oni u stanju da dopru do New-Yorka i da se bez ograničenja svoje pokretne snage mogu natrag vratiti. Jedina razlika izmedju budućeg i dosadanjeg U-brodnog rata nalazi se u tome, što se u buduće naoružani parobrodi neće smatrati kao mirnodobni trgovački brodovi.

Predsjednlk Wllson 1 Komora. New-York, 3. marta. „Associated Press“ saopštava iz Washingtona o dogodjajima u kongresu odnosno putovanja na naoružanim trgovačkim brodoviina, da su mnogi članovi predstavničkog doina i neki senatori izjavili bojazan, da može doći do rata, ako amerikanci ne odustanu od naoružavanja trgovačkih brodova i ako Njemačka svoju odluku o potopljavanju naoružanih trgovačkih brodova privede u djelo. Senator je G o r e izjavio, da on ne misli, da će javno mnijenje Amerike odobriti rat sa Njemačkom, ako se Njeinačka bude protivila da naoružanim brodovima obezbijedi sigurnost. Nebi to bila nikakva žrtva narodne časti a atnerikanci bi se čuvali od upotrebe takvih brodova. Wasliington, 3. marta. U senatu je S t o n e rekao, Wilsonovo je gledište takvo, da bi on, kad bi jedan njemački U-brod potopio jedan trgovački brod, pozvao Njemačku na odgovornost. Ako bi Njemačka htjela da ostane pri svome gledištu, onda bi on gotov bio da odnose sa Njeinačkom prekine i da cijelu stvar iznese pred kongres, koji bi imao da riješi o ratu. Stone je izjavio, da ne odobrava gledište predsjednikovo, jer je mišljenja, da je jedan naoružani trgovački brod to isto, što i ratni brod. Djelovanje podmornlca. K. B. London, 3. marta. „I.loyd“ javlja iz Bordeauxa: Francuski parobrod „L' Akme“ potopljen je na putu za Dilnkirchen kod ostrva Dyen-a; šest je osoba nestalo. K. B. London. 3. marta. Prema zvaničnim izvještajima admiraliteta, engleski je skupljač mina „Primula" torpedovan i potopljen 1. marta ti istočnom Sredozemnom Moru. Posada je, osim tri čovjeka, spašena i iskrcana u Port-Saidu. K. B. Bern. 4. marta. „Petit Journal“ javlja iz Boulogne-a : U kanalu La Manche pojavio se, kako se javlja, jedan sumnjiv brod, koji može biti druga „Moewe“. Englesko-francuske krstarice dobile sn zapovijest, da brod unište.

Italija neprijatelj Srbije. Radujemo se, što već danas n3i!azimo na potvrdu naših saopštenja, odnosno ove teme iz prošloga broja, i to sa strane engleskog političkog autoriteta, dakle sa neprijateljske strane. U „Manchester Guardian" priča Sir Artliur Evans istoriju opropasti CrneGore ito nevjerojatno iskreno. On tvrdi, da je u ugovoru, koji je predhodio stupanju Italije u rat, engleski ministar spoljnih poslova pristao, da veliki dio Austrije, koji je naseljen Srbima, Hrvatima i Slovencima, u slučaju pobjede saveznika anektuje italija. Glavni uspjeh, od ovog ustupanja slovenskih nacionalnih prava bio je, da je svaki zajednički ratni plan izinedju Italije i Srbije bio nemogućan, da su austrijski Srbi izgubili oduševljenje za stvar četvornog sporazuma i da su se hrvatske p u ko v n i j e na Soči sa Italijom hrabro borile. Ova pogodba je spriječila, da Srbija dade veće koncesijeBugarskoj. Do ovoga trenutka je francuska flota u Jadranskom moru držala austrijsku u šahu. Italija je pak tražila, da se ova ratna zona njoj ostavi. Resultat toga je bio, da su u kritičnom moinentu pohoda na Crnu Goru austrijski podvodni brodovi gospodarili obalom i služili su se slobodno Kotorskim zalivom, koji je Francuska dotle blokirala. Crnogorska vojska bila je ostala bez hrane i municije. Evans tvrdi, da je talijanska vojska od 25.000 Ijudi sa topovima Iako mogla da spase ključ Lovćena. Italija je pretpostavila, da jednu malu ekspediciju pošlje u Valonu. Dakle, dokazano je Italiji od strane njihovih saveznika, šta su upravo Srbija i Crna Gora ententi bili: srestvo da bi došli do cilja. Rusija je htjela na Jadransko more i Srbija i Crna Gora morali su da liju krv za Rusiju. Italija je htjela Jadransko more za sebe, Srbija dakle, nije smjela na more, a Crnu Goru je Italija ostavila bez pomoći.

^alkanske vijesti. „Put zahvalnosti" predjašnjeg srpskog prljestoljonasljednika na dvorovima entente. Paris, 3. marta. „Agenzia Havas“ javlja iz Atene : Početkom marta poći će bivši srpski prijestolonasljednik u pratnji ministra predsjednika Pašića

u Rim, Paris i London, da zahvali silama entente za ono što su Srbiji učinili. * * * Ova vijest potpuno odgovara običaju entente i njoj potčinjene predjašnje srpske vlade, d a s e p oiitika licemjerstva i laži nastavido kraja. Izgleda kao pakosna poruga, kad Aleksandar Karagjorgjevič, koji je nekada bio srpskl prijestoljonasljednik, putuje u London, Paris i Rim, da zahvali tamošnjim kabinetima za ono, što su Srbiji učinili; to jest o n će im zahvalitl, što su zemlju gurnuli u nesreću i potomjebezdušno iznevjerili. Neuspjeh mlsije generala Sarail-a. Atena, 5. marta. Francuskl general Sarall, glavni zapovjednik vojske u Solunu, kojl je u specialnoj misiji doputovao u A t e n u, i bavio se ovdje nekoliko dana, bio je primljen u audijenciju od kralja Konstantina i konferisao je i sa članovima grčke vlade. Prema vijestima antenskih listova mlsija generaia Sarail-a u Ateni potpuno je neuspjela i general se je nezadovoljan vratio u Solun.

Sobranje o ratu I politici. Sobranje otpočelo u utorak debatu o adresi. Najprije je govorio vodja demokratske stranka M alinov, koji je u opšte tražio, da vlada pokloni više povjerenja opoziciji i da je uputi u sva pitanja, kao i da objasni zaključene ugovore i savezničke dužnosti i prava, koja iz toga proizlaze. Malinov je naglasio, u koliko prijestoljna besjeda to izostavlja, kada govori samo o bombardovanju Dedeagača od strane Engleza i Francuza. Ali ni.e manji škandal, kad velika Rusija bombarduje nezaštićeni grad Varnu. Vlada mora toliko ići napred, da bi Bugarska mogla poslije rata ostati u zakonltoj imovtni svega stečenog zemljišta i da ne bude nlkakAOg uzroka za prijekore. Poslije je Mallnova govorio vodja socijalista S a k a z o v, koji je izmeđju ostaloga naglasio, đa bi Bugarska s obsirom na opšte stanje, inogla voditi samo takvu politiku, koja odgovara budućem razviću i zajedničkom životu balkansklh naroda. Naročito se ne siniju zadobijene oblasti u Mačedoniji dovesti u opasnost polaganjem pra/a na provincije, koje su izgubljene u Rumuniji.; Talijani u Valoni. Sofija, 3. marta. Ovdašnji listovi objavljuju vijesti, koje su prispjele preko Bitolja, da se posljednjih gana, a naročito poslije pada Drača, Talijani u Valoni veoma rdjavo osjećaju. Tobože će Valonu braniti 80.000 Talijana, ali niko više ne vjeruje u to, da bi se moglo odoljeti pobjedonosnim austro-ugarskim i bugarskim četama. Zatim, vrlo rdjavo stoji sa snabdjevanjem hranom talijanskih čera u Valoni, došlo je do ozbiljnih izgređa, pri kojima je ubijeno nekoliko talijanskih vojnika. U opšte je usvojeno, da će Talijani vrlo skoro pobjeći i iz Valone. Već su preduzete mjere za ukrcavanje talijanskih ćeta.

Zahvalnost Arbanije za oslobodjenje D aća. Bečka je arbanaška kolonija nputila caru i kralju Franji Josipu I. brzojav u kome mu izjavljuju najtopliju zahvalnost za oslobodjenje Drača od neprijatelja arbanskog naroda. sa jedinom molbom, da Njegovo Veličanstvo car i kralj araanskom narodu svoju tako često i bogatu dokazanu blagonaklouost ukaže i u budućnosti. Dalje su poslati zahvalni brzojavi glavnom zapovjedniku vojske maršalu nadvojvodi Fridrihu, ministru vanjskik poslova barunu Burian-u, glavaru glavuog vojnog stožera general-pukovniku barunu Courad-u pl. Horzendorfu, ratnom ministru zapovjedniku III. vojske general-pukovniku pl. Kovess-u.

Najnovije brzojavne vijesti. Poraz Talijana u otvorenoj bitkl. Basel, 3. marta. O dogadjajima u Arbaniji pišu švajcarski listovi, da je i prva velika otvorena bitka pred Drač e m, u kojoj su se mjerile talijanske i austro-ugarske snage, sa svim jasno pokazala veliku nadmoć Austro-Ugarske. Ženeva, 29. februara. „Temps“ veli, da pobjegla posada iz Drača i znosi 55.000 vojnika, medju ovim« 20.000 Arbanasa i 35.000 Talijana.