Београдске новине

UREDNIŠTVO i UPRAVA: BEOGRAD, ČUBRINA UUCA 3., j SVI SE DOPISI SAUU NA ADRESU: ŠTAMPAP.IJA: ULICA VUKA KARAD2IĆA br. 26. | „BEOGRADSKE NOVINE“, ETAPNA POŠTA BEOGRAD.

*■■■ biiii ■■ ■ i —i— ii iii »i i i »——a V

Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. K. B. Beč, 11. marta. Rusko bojište: Nema osobitih dogadjaja. Jugoistočno bojište : Talijanski odjeli, koji su još zaostali doljnj m Somoni, ođstupili suprekčernakon kr atke topn i čke borbe, što su bili ugroženi s lijevog krila. Na jinama sjeverno od Ferasa pokušali su lijani odpor, ali su brzo odstupili rapv iza sebe sve prelaze. U sjevernoj Arbaniji i Crnoj Gori v’Jada , o i prije mir. Talijansko i balkansko bojište: Neprijatel?ka jc topnička paljba bila jer na primorskom frontu opet življu U jeku Doberdoba došlo je do borbi lama i granatama. Zamjenik glavara glavnog stožera podmaršal pl. Hofer.

zvještaj njemačkog vojnog vodstva. Berlin, 10. marta. Na zapadnoj je obnli rijeke Maas, pri ćenju Rabenwaldske šume i neprijateljh gi'obova kod Bethiacoura, zaroblj mo •asnika, G81 vojnika, kao i 11 topova mu Ablain i planinsku poledjinu kod Dina zaposjeo je protivnik poslije uporne 'be. U Woevre potisnuli smo, kroz nske ođlomke, našu liniju od Damloppa. )tiv našega l'ronta zapadno i južno od a kao i kod tvrdjave Vaux, Francuzi se snažno borili i u -toku te borbe uspio ne.prijatelj. da se održi u oklopnoj tvrvici. U ostalom su napadači sa ogrom3 gubicima odbijeni Naši su avijati i oborili dolje engleske leteće spi ave. U ruaru je napad saveza naših avijatičara mnogo veći. nego !i ikad do tada. Ovo lova nc dokazuj ■ samo našu nadmoćt, nego oprovrgava od naših neprijaa rado ponavljano tvrdjenje, da su naši lici u vazdušnom letenju samo za to leni, što se naši avijatičari ne usudjuju laziti * neprijateljku liniju. Njemački >ici na zapadnom frontu u fcbruaru jesu ,vazdušnoj borhi: nema nikikvih. Ga Hnjem sa zemije nema; nestalih: šest, ga šest. Francuzi i Englezi su izgubili:

IJESTAJI. u vazdušnoj borbi 13, gadjanjem sa zemlje j 5, primorani iskrcavanjem u naše linije 2, svega 20. Berlin, 11. rasrta. Zapadno bojište: Saski su pukovi u z e 1 i j u r i š e m uz neznatne gubitke jake položaje u šumama južno i jugozapadno od Ville-aus ; Bois 20 kilometara sjeverozapađno od i Reimsa u širini od 1400 metara, a 1 ki- ! lometar duboko. Zarobljeno je 12 časnika i 725 vojnika, jedan top, 5 mašinskih puški i 13 bacala mina Na zapadnoj obali Maase protjerali i smo Francuze iz zadnjih njihovih skloništa iz rabenwaldske i cumiereske šume. Jaki su neprijateljslri protunapada odbijeni vati'om naših topova. Na istočnoj je obali došlo do žestokc topovske borbe, osobito u predjGu sjeveroistoćno od Brasa, zapadno od seia i tvrdjavice Vaux, kao i na više mjesta u dolini Wovre. Do odlučne pješadijske borbe nije došlo, samo je odbijen jedan francuski napad. Fsancuski je aeroplan, pogod'en iz našeg topa, pao gorući izmedju obe linije jugozapadno od C h a u t e a u S a i a i n e. Putnici su mrtvi, pa su zajeđno sa ostacima aeroplana spremljeni od naših. Istočno i balkansko bojište: Ništa novoga. Vrhovno vojno vodstvo. Borbe kod Verduna. Slaba pomoć od Engleza. (Originalni brzojav „Beogradskih Novina".) Ženeva, 11. marta. Pukovnik Rousset tuži se u listu „Liberte”, što Englezi ne pomažu Francuzima u njihovom teškom položaju kod Verduna. Stockholm, 11. marta. Ruski vojni kritičari izražavaju teške bojazni radi položaja kod Verduna. Oni se boje, da se tamo sa strane Nijemaca sprema udar, koji bi mogao rastvoriti ođpornu snagu i moral Francuske.

Napad avijatlčara u Crnom moru. K. B. Berlin, 11. marta. Zvanično. U jutru 9. marta napali su njemački momarski avijatičari kod K a 1 i a k r a, sjevero-istočno od V a r n e, rusku flolilu, koja se sastojala od linijskog broda, pet torpednjača, i nekoliko transportnih brodova. Napad je izvršen bombama. Na torpednjačama mogao se opaziti pogodak. I pored žestoke neprijateljske vatre svi su se aeroplani vratili nepovrijepjeni natrag.

Borba oko Verduna. Od 21. februara bijesni borba oko Verduna. Od karpatskih borbi, pri kojima se slomila nadmoćnost ruske vojske o hrabrost austro-ugarskih četa, još svijet nije vidio u ovome ratu snažnije trvanje od ovoga na starom gradu Verdune na Maasi. Ovdje se bori gvozdena odlučnost Nijemaca da dobije bitku sa očajanjem Francuza, koji žele otkloniti svojoj domovini užasnu katastrofu. Ako Njemačka uspije osvojiti Verdun i time razbiti front englesko-francuski, koji se pruža od Sjevernog mora do Vogesa, onda istina, rat još nije odlučen, ali je ententa na tome ratištu potučena, a ona je taj front do sada uvijek označivala kao najglavnije ratno mjesto. Kada su ruske vojske bile potučene na Dunajcu i u jednome trenutku sve do Rige i Wolhineje odbačene, govorilo se, ovaj siom Rusije nema nikakve važnosti za ishod ovoga rata, jer če on biti na zapadu odlučen. Kađa su Englezi i Francuzi pretrpili strašan poraz na Galipolju, javljalo se da je to samo neuspjela ekspedicija bez ikakva značaja za svršetak ovoga rata, jer će on biti odiučen na zapadu. Kada su se Talijani pet puta vraćali sa Soče s krvavim glavama irancuskoj i engleskoj javnosti iznošena su objašnjenja, da ta pobjeda nad Talijanima nema nikakvog značaja za ishod svršetka ovoga rata, jer će se taj odlučiti na zapadu. I sad se, eto, za odluku doista i na zapađu bori i, kako se iz dosađanjih dogadjaja zaključitl može, odluka naginje na stranu Nijemaca, a ne na stranu entente. Otud se nameće pitanje, koje će se ratište, po padu Verduna, od strane entente označiti kao ratna pozornica. Vrlo mogućno jugo istočna Afrika. Bitka oko Verduna pokazuje čudnovati ugleđ. Moderni rat u mjestu, koji vojska okružava pojasom rovova, učinilo je neophodnim borbu za probijanje, čija je svrha da raskine postojeće jedno za drugim ležeći odbranbene linije i na taj način cio front protivnikov dovede u opasnost. Kao primjer za ugled borbe za probijanja ističu se one kod Gorlice i Tarnowa, gdje su 4 austro-ugarske vojske pod vodstvom nadvojvode Josipa Ferdinanda u zajednici a ll.njemačkom vojskom pod vodstvom Mackensena, na juriš osvojile odbranbene linije na zapadnoj obali Dunajeca i na taj način probili ruski front u mjestu, koji je dopirao od Istočnog mora do Karpata. Priinjer za nemoguću borbu za probijanje su borbe jasnije prošle godine, koje se razvijahu u francusko-engieskoj ofensivi. Sa ne manje od 95 pješadijskim divizijama pošli su Francuzi i Englezi na napad na njemačku odbranbenu liniju. S početka im je pošlo za rukom da najprednju rovovsku liniju njemačku pregaze, ali na drugoj razbiše se njihovi napadni talasi bespomočno. Cio dobitak Joffre-ov potom sa tolikom upotrebom ijudi i materijala pokrenutom otensivom koji je mogao entente podnijeti, iznosio je okruglo četrdeset i pet kvadratnih kilometara. O kakvom probijanju njemačkog fronta nije bilo ni govora. Front je samo malo natrag povijen, a nije nigde pokazao da je napuknuo ili da se razbio. Drugo kod Verduna. Ovdje su Nijemci sa svim drugi ciij pretpostavili: probijanje neprijateljskog fronta na najjačem mjestu. Oni su na najgenijalniji način onu tačku za napad izabrali, na kojoj su se Francuzi osjećali najsigurniji, a to je sjevero-zapadni ugao, koje sačinjavaju tvrdjavice Douamont i Hardaumont. Dok su jedan dio njemačkih kolona prodirao do ovih, pustili su oni i druge snage sa zapada da napadaju Woevre-dolinu i kotu Lorrain. 25. februara osvojio sa brandenburški pješadijski puk broj 24 Douaumont, dok je njemaeko teško topništvo moglo