Београдске новине

I i I a 11

dnevno u jutro. ponedjeljkom poslije podna.

Prodaje se: n Beogradn i n krajevima za- . , posjednutimodcarskoikra- n || IJevskih četa po cijeni od n Hrvatskoj - Slavoniji, BosniHercegovinl I Dalmaciji po cijeni od 8 h izvan ovog područja . . . 12 h

Pretplata: za 1 mjesec n Beogradn I n krajevlma raposjednntim od carsko i kraJjevskih ie U K NB u Hrvat.skoj-Slavouiji, BocoiHercegnvlnl I Dalmacijl K*"W izvaa ovog podrnija . . . K*-—

Oglasi po djenikn.

OrednfStvo: BHOORAD, Vnka KaradžKa ni. M. Telefon broj 67. — lipr«*«, primanje oglasa 1 pretplate: Kneza Mihajla ni. hroj 38. Teiefoa broj

Br. 148.

BEOGRAD, srijeda, 12. juli 1916.

Godina II.

idbijeni ruski napadi. — Njemačka [rgovačka podmornica od 2000 tona prispjeia u Ameriku.

iTNI IZV3ESTA3I. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. K- B. Beč, 11. jula. Rusko bojište: U B u k o v i n i nema nikakvih važlih dogadjaja. Kod Z a b i e naše su |ete suzbile ruska nadiranja. Dalje sjeverno sve do gornjeg 1 1 o c h o d a još traje borbeno zatišje, sim uspješnih preduzeća naših pred|jih odjeljenja kod Burkanova. Kod lokula slomili su se nadmoćniji ruski lapadi pred našim preprekama. Uza! dno se trudio neprijatelj da vatrom mjih topova i mašinskih pušaka za■ži svoje mase, koje su se sručavale nazad. Kod H u I e w i c z a na S t o c h ou njemačke i austro-ugarske snage Ibacile su protivnika poslije ogorčei borbe, koja je bila promljenljive ffreće. I drugi razni nai)adi, koje je nepriatelj preduzimao u području S t o c h opa, potpuno su propali. Talijjansko bojište. I Juče nije bilo nikakvih značajnih bješadijskih borbi. Mnoge neprijateljske dobjeglice potvrdjuju vanredno teške gubitke Talijana pri njihovu napadu u prostoru isItočno od C i m a D i e c i. Naše pomorske Ietilice bacale su liombe na vojnička postrojenja i željezličku stanicu kod L a t i s a n a, izazvali su time mnoge požare. Neprijateljski [letači bacali su bombe u J u d i c a r i j i ha T i o n o. Jugo-istočno bojište: Nema ničega značajnog, osim čar<1, kojih je bilo s vremena na vrijeme ^ia donjoj Vojuši. Zamjenik glavara generalnog stožera pi. HSfer, podmaršal.

Izvještaj turskog glavnog stana. K. B. Carigrad, 11. jula. Irakško bojište: Bez promjene. U odsjeku F e 11 aI h i j e na desnoj obali T i g r i s a jedno

neprijateljsko konjičko izvidjačko odjeIjenje, koje je iznenadila jedna turska izvidnička kolona, dalo se u bjegstvo, ostavljajući konje kao plijen. Persijsko bojište: Nema novih izvještaja. Kavkasko bojište: Na desnom krilu nema dogadjaja od važnosti. Južno od Čoruha odbijeni su prekjuče' u cijelom predjelu preduzeti neprijateljevi protivnapadi. Neprijateljske čete, kojima je u pojedinim odsjecima pošlo za rukom, da prodru u naše istaknute rovove, izbačene su našim krvavim protivnapadom i borbom prsa u prsa napolje i potisnuti u pravcu istoka.

Grof Solis-Seeuis i Srbi. Na dan 7. januara 1916. godine, pojaviše se na zidovima beogradskim plakati u boji. U njemu je c. i k. podrnaršal i pravi tajni savjetnik Njegovog Veličanstva grof S a 1 i s-S e e w i s saopštavao stanovništvu Srbije, da je postavljen za vojnog glavnog guvernera u po c. i k. četama zaposjednutim dijelovima Srbije. Novi guverner saopštio je u toj proklamaciji i program, kojim je mislio da vlada: Da pravednom i pouzdanom upravom uspostavi red u zemlji i da narodu, zavedenom od njegovih ranijih vodja, pomogne da ponova dodje do sredjenih prilika. Ove skromne i blage riječi bile su dobra preporuka kod srpskog narođa. Qn je iz toga vidio, da je uprava sudbinom Srbije povjerena čovjeku, ispunjenom blagovoljenjem prema povjerenom mu narodu, čovjeku, koji nije htio upisati u grijeh cijelom narodu prestupe i grijehove, koji su izazvali ovaj strašni rat, već, koji je pravilno shvatao da narod nikako ne treba da ispašta za grijehe svojih vodja. Ako je program novoga glavara zemlje učinio prijatan utisak na stanovništvo, to nije manje ugodan bio dojam, koji je na Srbe učinila sama ličnost guvernerova. Njegov vojničko pravi stas srednjega rasta, koji je od tada bio ređovna pojava na glavnim ulicama beogradskim, sijeda kosa, s kojom je čudno kontrastirao čvrsti hod, oštri kao čelik

pogled pun mladalačkog žara, topli i umiljati glas i druževni način, kojim je odgovarao na smjerne pozdrave gradjanstva, sve to osvajala je srca narodna. Graf Salis-Seewis postade popularna ličnost. Sa zadovoljstvom bi svijet na ulici gledao za njime, kad bi se prilikom šetnje pojavio, a sa povjerenjem gledao je svaki na njegov rad, znajući da je sudbina Srbije u dobrim rukama. Kakav je dubok utisak učinio guvernerov rad na najšire narodne slojeve, objelodanilo se na najeklatantniji način kod raznih inspekcionih putovanja što ih je Njegova Preuzvišenost činila po unutrašnjosti Srbije. Svuda se na upravo nevjerojatan način ispoljavala privrženost naroda. Bili su to prizori od nezaboravnog djelovanja. Na zemlju oboreni srpski narod, lišen svoje nezavisnosti, svoje uprave, svoje vojske zilazio je sa cvijećem u ruci u susret predstavniku sile, koja ga je pobijedila, kuljao je iz sela u gradove, da vidi glavara zemlje, koji je tako prijatno iznenadio narod, koji je dotle živio u strahu za svoju budućnost. Nebrojene epizode od upravo dirljive srdačnosti pridaju naročitu draž ovim putovanjima. Često je dolazilo do ovacija, koje su bile sasvim „preko programa“, mlado i staro utrkivalo se u klicanju visokom gostu. Guverner pak bio je neumoran u zahvaIjivanju za ukazane mu dokaze ljubavi. Sa dražju, koja je okruživala cijelu njegovu ličnost, umio je on da zgodno odgovori na sve izlive srdačnosti, umio je da očara svakoga, s koji me bi stupio u razgovor. Ali najdublji pak doiam učinila je na srpski narod očinska briga, koju je guverner posvećivao srpskoj omladini. Gdje bi se god pojavio, prva bi mu posjeta bila posvećena školi. Njegovo je duboko uvjerenje bilo, da srpski narod samo od dobrih škola može da se nada boljoj budućnosti. On bi u lijetu zadobivao dječja srca, kao malo koji iskusni pedagog uinio je on govoriti sa djecom, saznati njihove želje i brige. Naročito za beogradsku školsku djecu ne bi bilo većeg praznika, nego kad bi došla vijest, da će Njegova Preuzvišenost posjetiti školu. Roditelji su u punoj mjeri cijenili ovu brigu guvernerovu za mladež, koja je pojačavaLa njihovo poštovanje prema glavaru zemlje. Grof Salis-Seev is može se rastati sa dosadanjim injestom uvjeren, da je izvršio svoj prograin, kojeg je bio postavio sebi u početku svoga službovanja. On je ulio narodu povjerenja u iiovu

vladu, uspostavio je red u zemlji i pomogao je srpskom narodu da se povrati sredjenim prilikama. Grof SaMs-See\vis može biti uvjeren i siguran, da će ostati u ugodnoj i časnoj uspoineni kod srpskoga naroda. Prvn njemačka trgouačKa podmornica.

Dolazak u Baltimore. K. B. London,

1. jula.

Reuterov ured javlja prema novinskim vijestima iz N e w - Y o r k a, da je u Baltimoi'e stigla jedna njemačka pođmornica sa bogatim tovar o m krcana bojama. 20 milja od obale progonili su pođmornicu engleski i francuski krstaši, uslijed čega je podmornica eetiri dana kasnije prispjela. Potanje vijesti iz Amerike. K. B. Baltimore, 11. jula. Njemački podmorski brod ,,D e u t s c h1 a n d“, koji je ovamo prispjeo, ima prava na to, da važi kao nenaoružani trgovinski brod, koji nosi tovare. Tovar je odredjen za Schuhmac hera i Co. u Baltimoru i sastoji se iz bojadžijske robe i medikamenata. Blagajnik Lake Torpedo Company u Brudgeportu (Connevticut) izjavio je, da namjefava da pokrene parnicu protivu ,,Deutschland“-a, jer on šteti patenat Lake Company-a. Časnici „Deutschland“-a pobijaju vijest, da su neprijateljski ratni brodovi gonili podmorski brod i izjavljuju, da nijesu vidili ni britanske ni francuske ratne brodove. Jedan obalni zaštitni brodić pj:atio je „Deutschland" na putu kroz zaliv Ćhesapeak. Nije se naveo razlog za to, ali se govori, da podniorski brod mora biti pod nadzorom. Pisanje njemačke štampe. K. B. Berlin, 11. jula. Okeanski put prvog njemačkog pomorskog trgovinskog broda ,,D e u t s c h1 a n d“ i njegov sretni dolazak u Aineriku đostojno ocijenjuju listovi kao dogadjaj otvaranja puta, koji je legendu engleske blokade potpuno uništio. ,,V o s i s c h e Z e i t u n g“ saopštava: S jeseni prošle godine, zauzimanjem predsjednika trgovinske komore Alfreda Pohmana, osnovano je u Bremenu brodarstvo, koje bi iinalo da preduzme saobraćaj morem sa podmorskim trgovačkim brodovima. Grade se razni podmorski brodovi. Oba prva ,,D e u t s c h 1 a n d“ i ,,B r e m e n“ već plove po okeanu. Veličina brodova iznosi 2000 t o n a. ,,D e u t s c h 1 a n d“ je sagradila brodarnica „Germania" u K i 11 u, njom zapovijeda kapetan K 6 n i g. Oduševljenje njemačke štampe. (Naročiti brzojav .Beogradskih Novina"). Berlin, 11. jula. Berlinski listovi slave stizanje njemačkih trgovačkih podmornica u Amerlku kao nov sjajan uspjeh njemačke mornarice. „Vossische Zeitung" piše: Trgovačke podmornice predstavljaju početak oslobodjenja

neutralaca od engleske pomorske tiranije. Svi če neutralđ sada da se uvjere da su mora otvorena njemačkoj trgovini. Povjerenje u trgovačke podmornice. (Naročiti brzojav .Iteogradskih Novina"). Berlin, 11. jula, „Lokalanzeiger" javlja: Oglasom prekomorskog trusta prethodno je objavljen dolazak njemačke teretne podmornice i saopšteno je, da se tim podmornicama mogu sigurno slati za Njemačku novac i pisma, bez opasnosti od britanskog napada. Svestrano priznanje i divljenje. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“). Beč, 11. jula. Put njemačke trgovačke podmorrice u Ameriku izaziva svuda senzaciju i cijeni se kao dogadjaj od velike budućnosti, koji na polju pliovidbe morem pruža izgled na nečuvene mogućnosti. Cudjenje izaziva velika tonaža podmornice ,,DeutschIand“ i to u toliko više, što se kod takove trgovačke podmornice cio prostor, koji se kod borbenib podmornica upotrebljava za borbene ciljeve, može potpuno da upotrebi za robu. U Engleskoj su u ostalom odavna već sa strahom predvidjali ovaj najmoderniji razvitak pomorske plovidbe. Član engleskoga parlamenta Compton Rickert ukazao je prije izvjesnog vremena u jednom članku što je izašao u ,.Daily Newsu“, da nije daleko vrijeme kada će se graditi podmornice za prevoz putnika i robe, što će englesku blokadu umrtviti. Još tada je rekao Compton R i c k e 11, da će bez sumnje Njemačka biti ta zemlja, kojo.i će svijet imati da bude blagodaran za razvitak podmorskog trgovačkog saobraćaja. Ideja o gradjenju podmorskih trgovačkih brodova prihvaćena je u Rremenu oktobra 1915. godine. Otac njen bio je veletrgovač A 1f r e d L o h in a n n. Sa gradjenjem se počelo odmah u radiotiici brodova ,.Germania“. „Deufschland" je prenijeJa u Ameriku boje, a u povratku će donijeti razne robe kao pamuka, kaučuka i bakra.

Stnnje u Crnoj Gorf. Afera Vesović. Brzojavljaju nam iz glavnog stana ratne štampe: Glavni vojni guverner na Cetinju izdao ie prije njeko vrijeme tjeralicu protlv bivšeg crtiogorskog vojnog ministra Radomira Vesovića i petorici njegovih rodjaka, jer su stajali pod sumnjom, da su pofajice umorili jednog austro-ugarskog ćasuika, a pokušali umoriti jednog pješaka. Neprijateljska štampa ovaj je dogadjaj naravno daleko proširila i iz njega načinila čitavu državnu akciju. Tako javlja ,,Tim e s“. da je u Crnoj Gori buknuo ustanak protiv austro-ugarske /lasti. Na protiv ovih tartirskih vijtsti može se ustanoviti, da u Crnoj G .i oc đana zaposjednuća po carsko ! kraljcvskim četama vlada potpuni mir i ,1a je ’ eći dio teško prokušanog naroda iskreno i od sr-

| Podlistak.

Cand. phil. Olga Dj. Blagojevic. BeotrodsKo BotnnlćKa našta. Na sjeveroistočnoj strani Beograda prostire se botanička bašta. Kako je ona postala i u koje vrijeme, nogima u našoj publici nije poznato. Prva botanička gradina bila je u licejskom dvorištu, a osnovao ju je veliki čovjek sa pitomoga Primorja, dr. JosifPančić. Ta prva botanička bašta bila je tako reći pokretna, jer dje je bio sa stanom dr. Josif Pančić, tamo je preseljavao i bilje iz svoje alene bašte. Dugo je vremena proeklo, dok mu je uspjelo da dobije više prostora, gdje bi se uredila velika botanička bašta. Ta borba oko dobijanja zemljišta trajala je čitavih devet godina i najzad ga dobi blizu obale Dunava, ali ta bašta nije mogla nikako da se razvije, jer je u tri malia postradala od poplave Dunava. Prva poplava foila je još za života Pančićeva, a druge dvije poslije njegove smrti. Najopasnija poplava bila je druga, koja je trajala čitavih petnajest dan a. Masa biljaka tada je propala. Njekome se srestvu moralo priteći, pa da se skupocjeno bilje spase od čestih poplava, koje su gotovo svake gođine prljetile. Pa i sam k r a I j M i 1 a n zainteresovao se za botaničku bđšju. Kralj Milan je dragovoljno podario sfpskoj državi svoje jedno veliko zemlji$p§ s time, da se na njemu podigne današnjS velika botanička gradina. Ime toj no-'

voj bašti dao je „Jevremova c“ kao znak sjećanja na svog predka J e v r ema Obrenovića. To je bilo 1890. god. i tek se od tada može govoriti o srpskoj botaničkoj bašti u užem smislu riječi. Cim je ovo pitanje zemljišta riješeno, bašta je ubrzo počela da se razvija do današnjeg stanja. Prvi početak botaničke bašte veoma je skup i težak, jer od jednog pustog zemljišta trebalo je stvoriti mjesto. gdje će se vidjeti primjerci biljaka sviju krajeva. Prvi početak rada u „J e v r e movcu“ bio je pod upravoiti profesora Stevana Jakšića. Odmah je počelo rasadjivanje bilja a poslije izvjesnog vremena beogradska botanička bašta približila se donekle svome ciIju. Naskoro, kralj Milan je dao 120.000 dinara. da se podigne u bašti v e 1 i k a s t a k 1 a r a, koja ima centralno grijanje, a služi za njegovanje tropskog i drugog bilja, koje ne uspijeva u našoj klimi. Tu vidimo mahom palme, cikade, kafu i druge eksotne biljke. Staklara je podijeljena u tri dijela: I. toplo odijeljenje, II. umjereno, a III. hlađno. U toplom odjelfjenju gaje se biljke tropskih oblasti, u umjerenome medju ostalim ficus, casuarina, eucalyptus i masa drugih. a u hladnom odjeienju su prestavnici stranih oblasti kao pomorandža (nerandža), limun, lorber (lovorika) i dr. Kakav je zadatak dobro uredjene botaničke bašte? Masa naše publike nije dovoljno prosvijećena, pa da može sebi predstaviti važnost botanlčke bašte i zašto se u nju toliko silno novca i truda unosi. , Svaka botanička gradina pored bilja, koje vegetira u zemlji, gdje je ona )

movana, ima i ogromnu masu biljaka raznih udaljenih krajeva i iz raznih imatsih oblasti. U svakoj dobro ureenoj bašti naći će zainteresovani bilje 1 najtoplije pa do najhladnije zone. otaničke bašte služe i kao institut za trodnu privredu. Tu se gaje kulturne Ijke, čiji se tok života pažljivo^prouiva, kultivišu se kako bi se došlo do 0 boljih vrsta. Ona ne treba da za»volji nastavne potrebe univerze. koj u prvom redu služi, već da da i siij publici pojam o vegetaciji stranih ajeva, te da mnogom kojemu, koji se je nosvetio akademskom studijm mo: da da korisna uputstva. Ovdje se aime. pored poznavanja stranih bi,| <a< stiču i isknstva. znanja i okrctisti u privredi. povrtarst v u, 1 m a r s t v u i g r a d i n a r s t v u. Ne mo da se u njoj obraća velika pažnja kultiirne i korisne biljke. vec sa toco isto pažnje. energije i zamteresotnosti rad' se i *a bdjkama koje su nasue no čovjecanstvo ler u njima isoituje s\'e deta1.ino, šta je čega se čovjek treba kloniti. Ovdje sc vrši i ispitivanje sa odreivanjem biljaka. koje čovječiie oko , može ni da primjeti: takve se biljl e »ituju pod mikroskopom. 1 Z godine u godinu botanička ba3 nnstaie sve obilnija primjeruma iko sa BalkanskoE Poluostrva tako i “ anil, oblasti. Da M » "~1® ,vrsnhi biliaka za presadlivame. siias i presovanie. potrebno ie prav,t, što še ekskurzija. Svake godine Prave vrlo mnogi naučni izleti po Srbiji, a po ostalim krajevima Balkanskog duostrva, tako, da je h e r b a r i u m, » ga je ostavio dr. Josif Pančić, u

toku godine obogaćen lijepim i rijetkim primjercima, i tako da u opšte botanička bašta prestavlja floru Balkanskog Poluostrva, počev od okoline beogradske pa sve do starog O 1 i m p a, od Soluna do Rodopa i kamenite Albanije, a dalje i bujni biljni svijet dalekih krajeva žarkog pojasa. Ko je sve radio u beogradskoj botaničkoj bašti, i ko ju je doveo do današnjeg stanja? I ako je Srbija tako malena, ipak ona ima puno velikih ljudi, koji su u njoj radili i rade. Ti veliki ljudi upoznali su Evropu sa Srbijom i Srbiju sa Evropom. Nije ona zemlja bez vrijednosti. sjajna je njena prošlost, okićena slavom, a pored tužnih obiluje i najljepšim uspomenama. Srbija se ima ponositi mnogim slavnim radnieima, koji su cijelog svog vijeka radili, smatrajući svoj rad za svetu dužnost. Dr. Josif P a n č i ć, neumorni radnik na izučavanju bilja, radio je do posljednjega časa svoga života. predavši Srbiji sve svoje stečeno blago u nauci. Dr. Josif P a n č i ć rodio se u selu P r i b i r u ispod ponosita V e 1 e b i t a u Lici. Filozofiju učio je u Zagrebu, a željan nauke svršio je i medicinu u Budimpešti. Doktor medicine postao je 1842. god. Još u syojim ranim godinama prikupljao je bilje i l.ažljivo ispitivao. Zainteresovan prirodnim naukama, ode u Beč kod dr. EnHlichera, da potpuno usavrši znanje u botanici. Tamo se upozna sa ocem srpske književnosti Vukom St. Karadžićem. koji mu je predstavljao najljepše slike o Srbiji i njenim prirodnim ljepotama. Mladome Pančiću bl Srbija omilila te 1846. god. dodjo?

ovamo da radi. Cekajući vrlo dugo, da dobije mjesto za ljekara, često je izlazio u okolinu Beograda, koja je njemu do tada bila nepoznata. Tu je prikupljao biljke, sredjivao ih i proučavao. Tek 1848. god. bi postavljen za ljekara. Neobično okretan, vrijedan i spreman, prodirao je kroz život, tako da za njega ništa nije bilo nesavladljlvo. 1853. god. dobi u beogradskom liceju mjesto za profesora prirodnih nauka, a malo docnije bi licej pretvoren u Velikit školu, u kojoj je profesor P a n č i ć bio biran šest puta za r e k t o r a. Svojim neumornim radom, Pančić je bio priznat ne samo u mafenoj Srbiji, već i u cijelome svijetu. BIo je priznat u mnogim naučničkim društvima. koja ga izabraše za počasnog člana. Dr. Josif Pančić bio je prvi ugledniji botaničar u Srbiji; on joj je ostavio toliko i tako raznovrsnih primjeraka, on je udario snažan temelj razvitku prirodnih nauka u Srbiji. Stopama velikoga, neumornoga Pančića pošli su Stevan Jakšić, dr. Lujo Adamović i dr. NedeljkoK o š a n i n. Dr. Lujo A d a m o v i ć rodjen je u starome Dubrovniku, starom kulturnom središtu, svršio je prirodne nauke u Beču, a zatim je radio i u Berlln u, gdje je promoviran za doktora. Zudan rada na botaničkome polju, došao je u Srbiju da ispituje floru i da svojim radom zamijeni slavnoga Pančića. Punih pet godina radio je u beogradskoj hotaničkoj bašti, dobavljajuci grdan broj novih primjeraka ^ biljaka, kojima je dopunjavao Pančićev herbarium. Obišavši cijelu Srbiju I cljelo