Београдске новине

\

Ispad njemačkih torpednjača prema ušću Themse. — Pomorska bitka u Crnom moru.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-usarskog generainog stožera. K. B. Beč, 24. jula. Rusko bojište: Položaj je nepromjenjai. Na visovima sjeverno od prevoja Prislop i kod Lobaczovvke u Wolyniji odbili smo ruske napade. U istočnoj Galiciji, južno od Dnjestra, spriječeno je našom topničkom vatrom približavanje neprijateljskih odjeljenja. Sjeverno od Dnjestra izvršile su naše čete uspješne noćne prepade. Talijansko bojište: Neprijatelj je bez ikakvog uspjeha produžio svoje napade protiv naših položaja južno od Valsugane, kao i u prostoru Paneveggia i Pelleg r i n a. U zoru su dva talijanska bataljuna, sa C. Maora duž grebena dva puta pošla na napad. Oba puta su pod teškim gubicima odbijeni. U oblasti Monte Zebia propalo je danas prije podne četiri neprijateljskih napada. Poslije podne, Talijani još dva puta pokušaše napad protiv sjevernog krila našeg fronta. Opet su odbijeni pod najtežim gubicima. Na visovima sjeverno i južno od Paneveggia odbijeno je tri napada. U toku noći skrhao se još po jedan napad prema P o d a j a i visovima sjeverno od Pellegrina u našoj vatri. Na koruškom frontu i na Soči nije bilo značajnijih dogadjaja. Jugo-istočno bojište: Nema ništa novoga. Zamjenik glavara generainog stožera pl. HOfer, pođmarSal. Dogadjajl na moru: Jedna eskadra naših pomorskih letilica bombardovala je noćas sa velikim uspjehom, i to lakim, teškim i zapaljivim, bombama, vojnička postrojenja u San Giorgio di Nogara, Gorgo, i Monfalcone. Konstatovano jenjekoliko jakih požara. Uprkos jakoj odbranbenoj vatri, letači se vratiše nepovrijedjeni. Načelnik glavr.og stožera mornarice.

Izvještaj turskos glavnog stana. Irakško bojište: K. B. Carigrad, 24. jula. U odsjeku Eufrata napao je jedan naš monitor dva neprijateljska monitora sa velikom žeslinom i na jednom brodu izazvao požar. — Naši dobrovoljci, koji su sa obale pncali, ubili su njekoliko ljudi od posade. Neprijateljski brodovi morali su pobeći. Perzijsko boj'štej U odsjeku Karmanšaha je stanje nepromijenjeno. Naša četna odjeljenja i dobrovoljci suzbili su napad jake ruske borbene snage, koje se nalaze u predjelu Bane, i potisle je prema istoku. 35 kilometra istočno odRevandusa i 8 kilometra sa ovu stranu granice naše su čete potisle neprijateljske zaštitnice. U našoj žestokoj vatri neprijatelj je imao teške gubitke. Da bi sebi olakšao, neprijatelj je putem pobacao opremu, municiju i druge predmete. Kavkaško bojište: Sa kavkaskog fronta i ostalih frontova nije se ništa značajnog dogodilo. Boj pred Sevastopoljem: Krstarica »M i d i I i* naišla je 22. jula južno od Sevastopolja na jaku neprijateljsku pomorsku snagu, koja je turskoj krstarici pokušala da presječe put. „Midili* bio je primoran, da se četiri sata bori sa jednom novom ruskom krstaricom typa „Carica Marija* i sa četiri torpednjače, tako isto najnovijeg modela. I ako

su neprijateljski brodovi privlačili neprekidno pojačanja, ipak se „Midili“, blagodareći vještini svoga zapovjednika, probio kroz neprijateljevo opkoljavanje i vratio se nepovrijedjen natrag.

toHDV, Ruski ministar spoljnih poslova Sazonov dao je ostavku. Ma da je bilo dosta vijesti o nepovoljnom stanju njegovog zdravlja, koje su nas pripravIjale na taj dogadjaj ova nas vijest ipak iznenadjuje. Šest godina upravljao je on ruskom spoljnom politikom; razne promjene u okviru ministarstva njega nijesu dodirivale. On je strogo u duliu svoga prethodnika nastavio upravljanje Izvoljskovom zaostavšinom. Za njegovog ministrovanja savez sa Francuskom postaje sve tešnji, kao što i u njegovu eru spadaju i novozasnovani topii odnosl sa Engleskom, koji su već godinu dana prije izbijanja svjetskoga rata pokazivali prve stvarne plodove. Sazonov dakle potpuno spada u kolo onih državnika, koji su kovali na željeznom lancu, koji treba da opaše središnje vlasti; kao i 1 zvoljskij, on je bio od onih ruskih državnika koji su, poslije nesretnog ishoda rata na daljnjem istoku, zastupali gledište, da se ruska spoljna politilTa mora pregrupisatl frontom prem» z a p a d u. Njegovi osjećaji prema Ausstro-Ugarskoj bili su poznati, oni-Jiiiesu do duše imali onoliko ogorče a ^^ e h u žučnoga spoljnog izraza, kao (f v o I j s k o g, ali za to ipak nijesu bin manje intenzivni. Prvl su se put potpuno otvoreno pokazaii u kritičnim danlma, što nastadoše neposredno poslije predaje austro-ugarskog ultimatuma Srbiji. Odmah je Sazonov dao izjaviti da Rusija u srpsko-austro-ugarskom konfliktu ne može ostati ravnodušna, a brzojav, što ga je dao uputiti p r i j estolonasljedniku Aleksand r u, postigao je, da je srpska vlada, koja je već bila riješena da u cjelini primi austro-ugarski ultimatum, izmijeni to svoje riješenje. Nikad se ne može zaboraviti Sazonovljena težnja, kojom je gledao da omete njemački trud za održanjem mira u tim najkritičnijim momentima. Sve je to s& iznenadnom jasnoćom pokazivalo, da je rat protiv Austro-Ugarske odavno predstavljao stalnu programnu tačku njegove politike. No Rusija je danas mnogo dalje od cilja, što ga je pred sobom imao S a z o n o v i njegovi prethodnici, naime od osvojenja Galicije za Rusiju i jugo-slovenskih provincija za Srbiju, mnogo dalje no što je bila u početku rata, isto tako daleko kao I od ispunjavanja svojih želja odnosno Carigrada. Danas, kada nas samo još njekoliko dana razdvajaju od dvogodišnjice rata, danas se sa toga položaja povlači čovjek, koji je svojom Pčnošću predstavliao rusku glad za tudjim zemljama. Mora ipak biti da njegova ostavka nije dobrovoljna, jer u takvim teškim vremenima mijenjanje odgovornih državnika izaziva nezgodan utisak, te se mora izbjegavati. Na Sazonovljevo mjesto dolazi ministar predsjednik Stirmer, koji će sada igrati ulogu moćnoga čovjeka, snabdjevenog najširim punomoćjima. Ali se ne može očekivati, da će se za ovu ličnu promjenu vczivati pronijena i u spoljnoj ruskoj politici. Pravac će ostati isti. Rusija ima da ispuni zadatke, postavljene joj od saveznika, ima da plati krvlju pozajmljene milijarde; još živi nada, da će se izgubljeno povrajiti 1 da će se ratna sreća okrenutl. Bio na vlasti Sazonov, bio Štirmer, ruske vojske biće dalje tjerane na kianicu, a politika. koja, kao što pokazuje

I z I a z i:

dnevno u jutro, ponedjeijkom poslije podne.

Prodaje se: u Beograđu i u krajevima zaposjednutim ođ carsko i kra- C |i ijevskih četa po cijeni od U 11 u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovini i Dalmaciji po cijeni od ....... 8 h izvan ovog područja . . . 12 h

P r e t p 1 a t a: za 1 mjesec u Beogradu i u krajevima zaposjednutim od carsko i kraljevskih četa K 1 '50 u Hrvatskoj-Stevoniji, BosniHercegovini i Daimaciji K 2 40 Izvan ovog područja . . .K3-—

Ogiasi po djeniku. Uredništvo : BEOORAD, Vuka Karadžića ul. 10. Teiefon broj 67. — Uprava, primanje oglasa i pretpiate: Kneza Mihajla ul. broj 38. Telefon broj 25.

BEOGRAD, utorak, 25. jula 1916. Godina II. ■■■•■ ■ i =ni i ■ ii i , .1,1 —r- . .. ■ i , . .

rusko-japanskl ugovor, posljednje djelo Sazonovljevo, žrtvuje sve na i s t o k u da bi popravila svoje šanse na zapadu, produžiće se i dalje. Izgleda, da još nije došlo vrtjeme, kada će se Rusija malinuti ne samo svojih sadašnjih ministara, nego i jednovremeno rdjave politike, koja ju je do sada koštala grdnih zemalja i grdnoga naroda, kao i gubitak interesnih sfera na i s t o k u i na B a 1 k a n u, a da joj nije donijeia ni jedan jedini dobitak, Svojeručno pismo. K. B. Petrograd, 24. jula. U svojeručnom pismu što ga je ruski imperator uputio Sazonovu, ističe se revnost, kojim je ovaj ministar izvršivao imperatorska uputstva, nadahnuta spravedljivošču i patriotizmom, te se veli da je za veliko žaijenje što zdravstveni razlozi prinudjuju ministra, da se povuče sa svoga položaja. Shvatanje u Beču. (Naročiti brzoiav „Beogradskih Noviin“.) Beč, 24. jula. U ovdašnjim mjerodavnim krugovima smatra se, da je povlačenje Sazonovljevo zbilja posljedica njegove t e š k e b o 1 e s t i, te se veli, da če Š t i r m e r nastaviti Sazonovljevu politiku. Ipak se sa zadovoljstvom konstantuje ova lična promjena, pošto se veli, da je S a z o n o v jedan od krivaca za evropski rat, dok je Š t i r m e r u spoljnoj politici neispisan list. Iz njegovih se ustiju do sada nije čula nikakva izjava, po kojoj bi se moglo suditi, da bi on uporno tražio produženje rata i onda, kada bi se ukazala kakva m o g u ć n o s t z a m i r. Nijemci I novi ministrl (Naročiti brzojav „Beograđskih Novina“.) Berlin, 24. jula. „Vossische Zeitung" pišu: Nijemci za sada nemaju nikakva povoda da zažele promjenu u ruskoj vladi. U S t i r<>ieru nema ničega šovinističkog, ni.. ' •ntobornog, on neće činiti nikanik saaa „ težnji za mirom, koja je u tevtc) 14., najlfei.J RUSi,. j iuHr* • < NjemačkinglasovL K. B. Berlin, 24. jula. Povodom Sazonovljevog povlačenja vell „Berllner Tageblatt“: Izvoljskijev nasljednik bio je u službi skoro cijelih šest godina i baš u poslednje vrijeme izgledalo je, kao da je njegov položaj čvršći no ikad. Uslijed toga mcrala je vijest o njegovoj ostavci svakoga iznenaditi. Ali rusko-japanski savez predstavlja neobično veliku žrtvu za Rusiju; njime Japan od jednom postaje vodećom silom na daljnjem istoku.' Osim toga odnosl sa Švedskora svakim se danom večma zaoštravaju uslijed ispada ruske flote, a i odnosno postupanja sa Rumunjs k o m, teško da su u ruskim mjerodavnim krugovima svi jednoga mišljenja. „Lokalanzeiger“ veli, da takve krupne ministarske promjene nijesu baš znak, da za Rusiju stvari stoje dobro.

VlnovBid sloma SrUijz. v. hiteligencija. Ma koliko da je srpski narod u novome režimu davao većinu radikalima u Narodnoj Skupštini, ipak se ne može reči, da je cio srpski narod radikai jer je taj isti narod davao ranije većinu i drugim vladama, pa nije bilo golovo vlade u Srbiji, koja nije mogla sebi istjerati većinu. Radikali su imali većinom pristalica kod inteligencije, i zaro možemovećidio srpske inteligencije s pravom smatrati kao jednog od vinovnika prop a s t i S r b i j e. Što je inteligencija odobravala radikalnu politiku, naročito spoljnu ima dva glavna uzroka. P r v i je uzrok njena nedovoijna kultura i slaba naučna strana. To važi ne samo za nižu inteligenciju, učitelje i sveštenike, nego i za akadcmski obrazovane ljude, koji nijesu išli na stuđije u inostranstvo. Rezuitati školovanja u Srbiji bili su vrlo slabi, i još je pok. Vlada K a r i ć. poznati geograf i oštar posmatralac u svome značajncm djelu ,,Srbija“ s bolom konstatovao polutanstvo srpske inteligencije. Takvu je inteligenciju biio lako pridobiti za radikalske ideje u spoljnoj i unutrašnjoj politici, jer ona nije imala ni dovoijno znanja kriterijuma, da pravilno ocijeni tačnost radikalskih teorija. Os'm nješto malo stručne spreme u opštim, a naročito političkim pitanjima, inteligentan Srbin se nije gotovo ni malo raziikovao od svoje neškolovane sredine, i jedan

državni savjetnik, pukovnik ili načelnik imao je isto tako naivne i naopačke pojmove n. pr. o snazi Rusije, o namjerama Njemačke kao i svaki opštinski ćata, bakalin i piljar. Radikaii su zaista imali uspjeha u svome demokratisanju, što su doveli inteligenciju na isti duševni niveau sa narodom. Cudnovata je stvar, da je narod u Srbiji prosječno uzevši veoma trezven i bistar, medjutim njegova inteligencija uslijed polutanskog školovanja i uskoće horizonta u Srbiji od nauke nije imala velike koristi, a izgubila je prirodnu bistrinu. Drugi je uzrok, što je inteligencija prihvatita radikalnu politiku u njenoj moralnoj slabosti. Mnogi, inače pametni, a naročito ti inostranstvu školovani ljudi nesuinnjivo su i po svojim užim sposobnostima i po svojoj spremi daleko odskakali od prosječnog tipa inteligentnog Srbina, pa su pored svega toga odobravali radikalnu politiku, ma da su u duši ili u privatnim izjavama bili protivu nje. To je poticalo iz slabosti karaktera, a glavni je nzrok, što je naša inteligencija prosječno siromašna, a vrlo veliki dio njen potiče iz velike sirotinje, koja mučeći se i poslužujući svršava školu. Takvi ijudi, namučeni u mladosti, po svršenoj škoii teže đa dobiju što bolji položaj u državnoj službi, iii da prave što bolju karieru. Oni to mogu postiči samo, ako se pokažu odani vladajućem režimu. Uslijed toga vidimo, da veliki dio istinske inteligencije iz straha, da ne izgubi državnu službu ili da bi u njoj bolje napredovao, postaje pristalica politike, za koju ncma istinskog unutrašnjeg uvjerenja. Osim ovih ima i takvih, koji, ako nijesu siromašni, u težnji za što boljim položajem, naročito ministarskim, prilaze vladajućoj stranci i da bi se pokazali kao pouzdani, svima sredstvima i u svim prilikama brane i propagiraju vladinu politiku. Ko god je htio, da pod radikalima postane veiiki činovnik ili ministar, on je preko novina i preko udruženja kao što su ,,S) o v e n s k i J u g“ i ,,N a r o d n a O d b r a n a“ p okušao da igra vidnu ulogu. Ima priličan broj Ijudi, koji su u privatnim razgovorima cijenili Njemačku i diviii se njenoj kulturi, nijesu potcijenjivali Austriju, niti je smatrali kao „vjekovnog neprijatelja“, pa su ipak u javnosti napadaii obe ove zemlje, što su žešće mogli. Jedan bivši ministar, njemački djak, koji je u svome resoru uveo mnoge institucije po ugledu na Njemačku, nazivao je preko novina Nijetnce varvarima. Bilo je i takvih, koji su predlagali izbacivanje njemačkog jezika kao nastavnog predmeta u gimnazijama. U ovoj borbi za egzistenciju ili u trci za materijalnim koristima i zađovoljenjem sujeta, veliki dio srpske inteligencije postao je sl jepi pristalica radikalne politike, naročito kad se uvidilo, da je Petar Karagjorgjević radikalski kralj i da je rad kalski režim osiguran za dug niz godina. Velika je protivnost shvaća'/ju političkog morala izmedju naroda srpskog i njegove inteligencije. Dok su pristalice naprednjaka i liberala u narodu ostale vijerne svojim strankama i čak se pod radikalnim režimom relativno umnožile, pored sveg dugog opozicijonarstva ovih stranaka. dotle je masa naprednjačkih i liberalnih sinova, koji pripadaju inteligntnoj klasi, prišla starijim ili mladjim radikalima, radi karijere ili materijalne koristi. Veliki dakie dio srpske inteligencije. ili iz n e s p o s o b n o s t i ili iz k oristoljublja, kriv je što je štetni radikalizam, a naročito njegova - spoljna politika, postao svemoćan u Srbiji i upropastio jednu Iijepu i vaijanu zemlju, koju su stvorile starije generacije, istina sa manje naučne spreme, ali zdravoga i nepomnćenoga uma. zadahnute iskrenim rodoljubljem i sa silnom jačinom karaktera.

Dfenziua nn znpndu. Zvanično se javija iz Parisa pod 23. iulom, 11 sati: Izuzev žestoke topničke vatre sjeverno od S o m m e nema na cijelom frontu đa se javi ni za šta značajnije. Borbe u vazdtihu: U toku noći 21. jula gadjale su naše letilice željezničku stanicu u Vigneulles te noći u oči 22 . jula željezničku stanicu u Dledenhofenu, gdje Je konstatovano tri velika požara. Isto tako gadjane su i stanice u Arnov i 11 e, L a o n i S t. E r n e. U očl 23 . jula ponovo smo tukli bombama željezničku stanlcu i vojnička postrojenja u D i e d e nh o f e n u. U toku ovih letačkih napada baČeno je ukupno 115 bombi. U zoru 22 . jula bombardovala je jedna grupa od 12 francuskih letača vojnička postrojenja u

M U h 1 h e n. Željeztiička stanica i kasarne gadjane su mnogim bombama, od kojih su većina pogodile. Pri povratku naše su letilice primile borbu sa jednom neprijateljskom eskadrom. Tom smo prilikom oborili četiri neprijateljska letača, koja tresnuše o zemlju. Dvojica od naših letača morala su se spustiti na zemlju iza neprijateljskih redova. Juče je jedan dalekometni top bacio njekoliko metaka velikog kalibra u pravcu B e 1 f o r t a. Jutros je jedna njemačka letilica gadjala grad bombama, koje počiniše samo neznatnu materijalnu štetu. Izvještaj od 3 sata poslije podne: Na* Sommi topnički dvoboj. Južno od Soyecourta skrhao se noću jedan njemački napad. Na desnoj obali M a a s e topnička borba u odsjeku F1 e r y, te borbe ručnim granatama kod prilaza ka kapeli S a i n t e F i n s. Kod Epargesa odbismo njcmački pokušaj napada mitraljeskom vatrom. Na ostalom dijelu frbnta noć je prošla u miru. Engleski izvještaj od 24. jula: Naše čete postigle su nove napredke u blizini Pozieresa, gdje su dobile izvjestan broj zarobljenika. Na ostaiom frontu izmedju Po z i e r e s a 1 G u i 11 e m o n t a traje borba sa vanrednom žestinom. Raspoloženje u unutrašnjosti Francuske. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“.) Bei*n, 24 . iula. Herve piše u „Victoire' 1 , da u mnogim okruzima Francuske počinju žene da gube hrabrost i da govore onako, kako to već žene znaju, kad izadju iz strpljcnja. Jedtie vele, da neće više obdjelavaU polja, jei*, ako nema lirane, rat će se brze svršiti. Druge opet žene govore, da je najprostije riješenje ne dati državi novaca. Herve zahtjeva, da ljudi od upliva, kao što su sveštenici, učitelji i gradonačelnici pokušaju da seljađma objasne, da njihovi smjerovi nijesu u stanju da s k r at e r a t, nego da ga produže. Grdni r.’njenicl. (Naročib brzojav „Beogradskih Novina“.) Berlin, 24. jula. Švajcarski listovi javljaju iz B e r 1 ina, da od neđjelju na ovamo dana stiže svakog uana po 20 žcljezničkih vozova sa ranjenicima iz podritčja S o m m e u srednju Francusku i Bretagnu. Bolnice su vcćinom prepunjene, tako da se podižu improvizirane bolnice. Itfllija. Talijanski poraz u Tripolisu. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina' 1 .) Lugano, 24. jula. U Italiji počinju da spremaju javno mišljenje na težak poraz, koji su ralijarti pretrpjeli u Tripolisu. Mnogi listovi optužuju gradjansku i vojnu upravu T r i p o1 i s a, da je tu koloniju opustošila i time prouzrokovala talijanske nedaće. Italija se nalazi u žalosnom stanju kao u novembru 1911. godiue, samo s tom razlikom, što je tada ona preduzimala ofeuzivu, dok se sada niora na defenzivu da ograničava.

EngiesKa 1 Kolonile. Ogorčenje u Irskoj. (Naročiti brzoiav „Beogradskih Novina“.) Haag, 24. jula. Iz Londona se javlja, da su svi redarstveni činovnici u Irskoj zaniijenjeni časnicima. Vanredno stanje je u Irskoj produženo, zabrana nošenja oružja i oružja u opšte proširena. „1 im e s“ govori o sve večoj jgorčenosti irske štampe. Ustanak u Dar-Furu. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina'k) Carigrad, 24. jula. ,,I f f i h a d i“ saznaje, da je darfurski cmir Ali Ben Dinar, Englezima objavio s v e t i r a t. Sa svojim plemenitna, on se kreće na sjever S ud a n a, gdje je već došlo do borbe^ sa Englezima. Englezi su pretrpili težak poraz i morali su se povućL Umro William Ramsay. K. B. London, *4. Jula. Umro je prirodnjak William Ramsay. * William R a m s a y, kome je bilo tek 64 godine, bio je jedan od najugleduijlh kemičara. Do svjetskoga glasa došao je pronalaskom emanacije radijuma u helijum. Prije njekoliko godina odlikovan je Nobelovom nagradom. Bio je član mnogobrojnih naučnih korporacija, medju ostaliin i akademije nauka u BečuiBerlinu, što mu nije smetalo da, po izbijanju rata, odbaci svaku naučnu zajcdnicu sa naučnicima središnjih vlasti i da se upusti u stra-