Београдске новине

Iz I a z!:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se:

n Beogradu 1 u krajevima za- „ , posjcdnutim od carsko i kra- h I] Ijevslcih fcta po cijeni ,od

u Hrvatskoj - Slavoniji, BosniHercegovinl 1 Dalmadji po cijenl od 8 h izvan ovog podrufja . . . 12 h

Pretplata: za 1 mjesec u Bcogra'du i u krajevima zaposjednutim od carsk« i kraljevskih čcta K 1*50 u Hrvatskoj-Siavonijl, BosniHercegovini i Dalmacijl K2-40 izvan ovog podrufja . . . K 8-—

— — Oglasl„po cijcniku. == UredniStvo : BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava, primanje oglasa i prctplata: Kneza Mihajla ul. broj 38. Telefon broj 25.

Godina II.

Banfield oborio veliku talijansku letilicu nad Rijekom. — ,,Deutschland“ pošia iz Baltimora.

RATNI IZVJSSTA3I. Izvještaj austro-ugarskos generalncg stožera. K. B. Beč, 2. augusta. Fusko bojište: Položaj se nije promijenio. U i stočnoj Galiciji skrhano je njekoliko žestokih ruskili napada jugo-zapadno od W i s n o w c z y k a, te južno, zapadno i jugo-zapadno od B r o d y a. Isto tako onemogućen je obranom tamošnjih njemačkih i austro-ugarskih četa svaki ruski pokužaj, da se probije saveznički front izmcdju gornje T ur i j e i željezničke pruge Rovn oKovelj. Iste su sudbe bili jaki ruski nalcti kod Stochodovog zavijutka blizu K a s z o w k e. Taiijansko bojište: Položaj je nepromijenjen. U D o1 o m i t i m a odbismo blizu s i e f s k o g prevoja napad dviju talijanskih četa. Jugo-istočno bojište: Nije bilo naročitih dogadjaja. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. HOfer, podmaršal. Dogadjaji na moru: 1. o. mj. u 7 i pol sati u jutru pro'drla je jedna eskadra od 14 velikih talijanskih ubojnih letilica preko P o r eč a u I s t r u. Poručnik linijskog broda Banfield popeo se u Trstu sa svojom pomorskom letilicom, gonio je neprijateijsku eskadru, stigao njenu glavninir od 7 ,,Capproni“-ja nad R i j ek o m (Fiume) u visini od 2.700 m, te je oborio jednu letilicu. Vodja je poginuo. Dva su posmatrača zarobljena. B a n f i e I d se sa letilicom povratio nepovrijedjen. Načelnik giavr.og stožera mornarlce. Letačkl napad na Rijeku. Šta veli gradonačelnik. K. B. Budimpešta, 2. jula. Grsdonačelnik Barczy nalazio se na Rijeci za vrijeme letačkog napada i priča o tome slijedeće: Talijanskl su letači bacili na Opatiju blizu Rlj e k e dvije bombe, od kojih je jedna pala pred jednom vilom, ali bez ikakvog kvara. Na Rijeci pale su bombe u blizini njekolikih tvornica i željezničke pruge, takodje bez ikakvog stvarnog kvara. Samo je dna bomba, upravljena Podlistak. NJekollko opožanjo o ženl u danaSnjim prillkama. Od uvijek se žena smatrala kao biće prosječnih sposobnosti. Ona nije mogla učiniti, po mišljenju većine, nikad velikih djela, kao što joj nijesu pripisivana ni vrlo rdjava djela. I jedna i druga mogla je žena izuzetno učiniti u izvanrednim prilikama. Rad žene se odnosio isključivo na njenu porodicu, mišljenje o njoj davala je njena poročica — njen muž — otuda žena za Jednog demon, za drugog angjeo. Sposobniji je to rekao i javnosti, opisao je onakvu, kakvu je on izbliže poznavao. Ako je bio rječit 1 vidjena ličnost, zadobio bi većinu za se. Možda je o ženi kao ženl u porodici rečeno više ružnoga. Da nije tome uzrok što su ljudi uopšte o svojim ženama rijetko htjeli da govore, i prije ako je ona imala ružne osobine, a nerado ako je imala dobrih osobina? Citalac će razumjeti zašto. P v ^ en * u društvu manje je bilo rijcči, žena u društvu zauzima sporedan položaj, ona društvu, bar tako društvo hoće da dokaže, ne treba neposredno, ona mu doprinosi indirektno. I ako je u društvo, razvitkom njegovim, gurnuta mjestimice i žena u redove ljuđi, društvo se ćini da 10 i ne vidi i prećutkuje i nerado daje svoje mišijenje, iz bojazni, da že iu ne odvede od njenog pravog poziva — majKe, i svu krivicu što se ona naiazi več pored ljudi u izvjesnim redovima smatra

na jedan mlin, pala je na kolibu u njegovoj blizini i ubila je u istoj jednu staricu. Broj ubijenih i ranjenih nije mi poznat. Naši su letači oborili jednti neprijateljsku letilicu. Ova je pala na jednu granu. Od letača je jedan poginuo, a dvojica su pali u naše ropstvo. Izvješta] njemačkog vojnog vodstva. K. B. Berlin, 1. augusta. Naknadno se javlja po izvještaju od 1. augusta: Pošto je sada prošlo već mjesec dana od početka velike francusko-engleske ofenzive na S o m m i, za koju su Englezl objavili da će biti „veliko čišćenje“ i da će donijeti odluku u ovom ratu, vrijedi razmatratl, šta su oni zato vrijeme upravo pjostigli- Doduše su onl u dužini fronta od nekih 28 km. ulubili naš front u prosječnoj dubini od 4 km., ali po§lije iskustava od 2b., 22., 24. i 30. jula, oni svakako neće ni sami tvrditi, da su time uspjeli da uzdrmaju naše redove. Ovaj je ,,uspjeli“ pri obazrivoj ocjeni stao Engleze liajmanje 230.000 ljudi. Za ocjenu francuskih gubitaka nema još za sađa pouzdanih osnova. Pošto su Fr'ancuzi u ovim borbama mnogo više uradili od svojih saveznika, to će se i njihovi gubici u ovim borbama moći ocjeniti sa 350.000 ljudi, dolc se naši gubici, — ma koliko da su za žaijenje, — ni izđaleka ne dfj'.i mjeriti sa ovim brojem. Uz to smo, zahvaljujući sporom neprijateljskom nadiranju, imali dovoljno vremena, da iza našeg prvog borbenog reda podignemo iste onake položaje, kao što bijahu onl, što smo ih napustili ispred njih. Da bi još u boljem svjetlu prikazali sve dogodjaje, napominjemo, da smo u toku prvog mjeseca borbi u obiasti M a a s e kod V e r d u n a zadobili uz gubitke od nekPh 60.000 ljuđi duplo toliko zemljišta, koliko protivnici sada na S o m m 1; Francuzi su u foku prvog mjeseca tih vei'dunskih borbi izgubili najmanje 100.000 ljudi. Vrhovno vojno vodstvo.

EnsiesKo-frnncusHi $abid. ,,F r a n k f u r t e r Z e i t u n g“ piše: 28. jula navršava se četiri nedjelje od početka englesko-francuske ofenzlve na S o m m i. Na oba neprijateljska napadna odsjeka, a naročito u sjevernom, engleskom, borba se i dalje vodi sa krajnjom istrajnošću. Dobitak u

kao njenu krivicu, ne priznajući da to biva njegovim progresom. Ali ima slučajeva kad se društvo i suviše zaboravlja šta je odredilo ženi. Bili su, bivaju i biće veliki dogadjaji, kad kretanje društva i naroda stavlja na probu napore i snage Čovjeka. U takvim dogadjajima se istaknu ponjeki primjeri sa svjetlo herojskim osobinama, kao prema ovima i njeki sa takvim osobinama, koje društvo gnjušajući se žigoše. To ostaju za vjekove istorijski primjeri, u takvim dogadjajima sretamo onakve ličnosti, kakve nam veliki pjesnici idejalno iznose. Iz takvih istorijskih dogadjaja imamo vel'kih ljudi. U takvim istorijskim momentima zaboravija se društvo vrlo često, šta je odredilo ženi i daje joj i takve dužnosti, za koje je nije pripremalo. I da li se malo puta iznenadilo? Zar nije bilo velikih i svjetlih primjera žene u istoriji? Ne navodimo ni jedne ni druge primjere, jer su i odviše poznati. Ima nješto jače, aktuelnije, što nas sada zanima. Mi smo u jednom istorijskom momentu. Pred nama su dogadjai od najrjedjih do sada u istoriji i to u danima kad je društvo gotovo blizu svoje najviše tačke razvitka: kad je odgovornost u.'ijernu svakog pojedinca veća. no što je ikada ma u kojoj epolii društvenoj bila. I ono isto društvo, koje ženu nikakoko ne prima u sebe kao svoga u pravom smislu odgovoruog č 1 a n a, daje joj sada I takve iužnosti, za koje ona po mišljenju samoga dru-

zemljištu što ga postigoše napadači nije se znatno povećao. Najviše ako iznosi nješto preko 90 kvadratnih kilometara. Strateškog djejstva u večem obimu uslijed ovili lokalnili uspjcha, proizvoda triju strahovitih napada, nije bilo, a slabo je da će ga a opšte i biti. Neprijateliski pak gubici prema dosad objavljenim izvještajima ne iznose mnogo više manje od četvrt milijurra ljudi. Englezi su u početku tvrdili da su njihovi gubiGi doduše veliki, ali da se prije svega tiče lakih ranjenika. Naš pak raniji izvještaj iz H a a g a dokazuje da nije tako, nego da kod engleskih gubitaka na p o č etiri ili pet ranjenika dolazi po jedan mrtvac. To važ-i i za časnik e, kod kojih je čak šta više ovaj odnos još nešto n e p o v o 1 j n i j i. A to ne valja za englesku vojsku. Ma da se zarobljenici žale na nedovoljnu spremu svojih qasnika, to ipak ovi sačinjavaju dušu vojske. A odnos od 1:4 kod gubitaka u časnicima vrlo je nezgođna stvar — ne toliko kad se uporedi sa sličnim odnosom kod ijudstva, nego zbog malog broja časnika i uslijed toga večeg značaja što ga imajn ćinovi. Ako -se dođuše ima na umu da K i tchenerova vojska treba da se popne na p e t m i 1 i j u n a ljudi, čovjek bi rekao da ovi gubici još nijesu lako strašni. Ali prvo: broj od pet miiijima svakako je pretjeran, a u najinanju ruku predstavlja r a č u n s k i t r i k. A drugo: koliko će od tih milijima moći da se upotrijebi na jednu ofenzivu u Francuskoj? „Matin“ je tu skoro označio irkupni broj engieskih četa u F r a n c u s k o j i B e 1 g i j i sa 1,200.000 ljudi. Možda ih i ima toiiko. Ali je glavno to: Uski napadni sel tor na S o m m i predstavlja samo jodan neznatan dio cjelokupnog engleskog fronta. A englcska pak vojna uprava voli da posjeda front sa što je moguće dubljim strojeviina. Na frontu Y p e r n—C a 1 a i s moraće general H a ig stalno da drži u pripravnosti veliki dio svoje ubojne sile. S obzirom na sve to dosađašnji engleski gubici od 150.000—170.000 ljudi dobija sasGm drugtjznačaj. Francuski isu igubici na svaki način još znatno osjetniji. Prema pouzdanim ocjenama, njemački je napad na V e r d u n dosada koštao Francuze najmanje 350.000 Ijudi. U bitci na Sommi imali su Francuzi novih gubitaka u iznosu od 5060.0C0. Jer je onda za čudo što se u Francuskoj već pokazuju znaci očeviane oskudice u ljudstvn ? Pošto je Francuska već u julu 1915. godine bila prinudjena, da formacijski broj bataljuna svede od 1000 na 800 Ijudi, da bi uštjedjela ljudskog materijaia francuska vojna uprava sada je prinudjena da izvrši nove mjere u tome smislu. Kao što je javljeno naime kod ukupne francuske pješadije, uračunavajući tu i lovce. kod svakogbataljunarasturena je po jedna četa. Time se očekivalo da će se dobiti dovoljna dopuna, da se ostale čete održavaju u formacijskoj visini. Pošto su

štva nije nikada ni bila sposobna. Sasvim neočekivano pao je na ženu i onaj dio rada, koji je da sada vršio ćovjek, i tako bez želje i jednog i drugog — i društva i žene — vidimo ženu na onim mjestima, na kojinia je do sada bio čovjek. Mi, savremenici ovih velikih dogadjaja nikada nijesmo vidili tako jasno Ženu u svima njenim naklonostima i sposobnostima kao danas. Nema skoro dana, kad se ne iznenadite njekim gotovo istorijski svjetlim primjerom-, kao i da se sa užasom ne trgnete od ponjekih primjera, gdje se porok istakao do prilično visoke tačke. Izgieda kao da je pala ona o g r ad ,a koju je društvo tako vješto podiglo oko pojma žene, a koju je evo, ono samo jednim svojim progresivnim talasom oborilo. Vjerojatno je, da će je ono i poslije ovoga podići, ali bez sumnje ne više onoliko visoku i čvrstu, kakva je bila do sađa. Da li će i tada baciti krivicu na ženu? Hoće li to dalje smatrati za dobar slučaj, za srcću društva ili ne, vidićemo, kao što ćemo isto tako moči suditi I da Ii je ćno uopšte ovim svojim kretanjem čvjeka, svoga mezimca, učinilo srećnijim, sposobnijim, boljim. — Jer ne treba se varati — uporedo s.a pitanjem žene postoji i nitanje čovjeka, ma 'a se ono danas gubi u velikim naporjma i djelirra. koje čovjek daje u današnjim dogadjaiima. ^ Danas nas interesuje žena, koia se jednim mahom našla oslobodjena, izvan ograde, u kojoj je do sada bda. Kako utiče ta sloboda? Šta joj ona daje? Hoćemo li moći povući u ovom slučaju paralelu izmedju čovjeka ! žene?

očevidno zazirali od toga. da već sada izbace na front sedamnajestogodišnje mladiće s jedne strane što dopunske jedinice nijesu bile dovoljne, da popune teške gubitke kod Verduna i na Sommi, bili su francuski upravni vojni krugovi prinuđjeni da se late toga nszgodnog sredstva. Ako rezimiramo sve ovo, iziazijasno da gubici sila sporazuma za posljednjih njekoliko mjeseci već sada predstavljaju stratešku dobit za središnje vlas'ti. Mi u toj činjenici prije svega vidimo posljedice naše strategije, a na po se naše taktike pređ Verdunom, te uspjeh što ga je dalo sjajno držanje naših četa za prvih četiri nedjelja bitke na aommi. Prirodno je da je i njemačka vojska morala da podnese znatne žrtve, a ovdje se pita samo jedno: Šta je postignuto u strateškom pogledu? Odgovor niora glasiti: Onemogućen je glavnj pian sila sporazuma, koji je trebao stvoriti preokret u cijelome ratu, i, — u koliko se danas već o tome može govoriti, može se čak i smatrati da je propao.

Saogctiišnjica rata. Poiuzvanični list o manifestu. K. B. Berlin, 2. augusta. „Norddeutsche Allgemeine Z e i t u n g“ povodom carskih manifesta prilikom dvogodišnjice rata veli ua car u manifestu izrično upozorhje na o z b i 1 jnost položaja i na teškoće, koje nam još predstoje, veli da je i danas ješ parola njemačkih neprijatelja u n i š t e n j e N j e m a č k e, te da moramo i dalje izdržati u ovoj teškoj borbi, moramo se boriti za sigurtiost naših milih i dragih, za čast otadžbine i veličinu našeg carstva. Ali time ipak nije rečeno da ima još da se učini onoliko, koliko je već učinjeno; bilo bi pogrešno govoriti o v r h u n c u r a t a, ako to treba razumjeti tako kao da dosad još nije pala nikakva odiuka. Caf nikada nije napustio uvjerenje da je Njemačka u prkos brojne nađmoćnosti nep.ijatelja nepobjedima, a svaki ga dan sve većma uvjerava o tome. Ođluka je prema tome paIa, to je samo pitanje, je su li naši protivnici još u magućnosti da nam s m a n j e ve-ličinu { obim pobjede. Tako mi dakle sa svojim carem na čelu stupamo u treću godinu rata, sa svima umnim i duševnim snagama upućenim velikom cilju, napinjućl svaku mišicu do najveće snage, sposobni za svaki napor a voljni na svaku žrtvu; a usljed svega toga isto smo tako sigurni u pobjedu, kao i najsjajnijih dana u toku minulih dviju godina što se sada navršiše. Izvjesno je da ćemo ovu borbu izvesti do kraja, kojim ćemo na svagda zaštititi našu carevinu od novoga nasrtaja, a proizvodima našega rada i našega uma i za najdalju budućnost osigurati najšire polje rada. Predavanje profesora Harnacka. K. B. Berlin, 2. augusta. Danas je profesor H a r n a c k pred gomilom od njekolilco hiljađa ljudi držao predavanje o temi: ,,Na pragu treće godine rata“. Pošto je predavač poslije naj-

* * * Sloboda, koja joj stavlja u kušnju njene napore i snage, došla joj je iznenada. Sa bolom i nevoljama, a ne sa svojim lijepim stranama. Sama je. Dok je do sađa bila samo jednim dijelom podupirač svoje porodice, sad je ona njen stožer. Dok je do sada samo imala doneseno da pripremi i da bdi nad moralnim životom svojih, dotle ona sada daje društvu potrebnu svoju snagu za nagradu i tako zamjenjuje i društvn i svojoj porodici izgubljenoga člana u čovjeku. Pita li je ko, može Ii, umije li? Istodobno i pitanje i odgovor postoji u ovoj riječi; t r e b a. I mi je vidimo. Treba da je posmatramo u onom društvenom sloju, koji je brojem najveći. Da posmatramo seIjanku. Da ne će možda društvo i nehotice ukazati, da je žena iz toga sloja već pokazala slične napore i snage. Da li je ona sađa u drugom radu, no što je prije bila uz svog glavnog čiana porodice — čovjeka? Ili je možda sam ovaj rad u ovim danima povečan i pojačan? Izgleda da o tome nije potrebno ni govoriti. I nehotice nam pred oči izlaze dvije slike: seijanka u mirno doba l seljanka u ovim danima. Sa prvim zrakom zore, kad zajedno sa budjenjem svega u prirodi podigne se odmorno tijelo čovjeka, uporedo s njim ustaje i svježa žena. Dok on na jednu stranu ide da namiri stoku, njena brza, vješta ruka sprema doručak, oblači djecu i s vedrom u ruci ide da muze krave. Potkrijepljeni kreću se u poI Ije. Covjek sa teretom orudja i brane.

oštrije reakcije na posijednji Asquithov govor izrazjb svoju zahvalnost i nepokolebljivo povjerenje, označio je kao neminovne uslove za ciljeve mira, ciijeve što ih jo postavio carevinski kancelar: potiskivanje Rusije iz zapadne Evrope, savladjivanje engleskog pomorskog imperializma, uspostavljanje njemačkih kolonija,' kao i garancije, da Belgija nikad Više neće biti epgleski bedem upravljen protiv Njemačke. Sastanak je zaldjučen uz oduševljene pozdrave caru, otadžblni, vojsci i mornaricJ te njihove vodje. Izjava ministra predsjednika Stirmera. K. B. Petrogtad, 2. avgusta. Petćogradska brzoja.vna agencija doznaje iz pouzdanog vrela, izdaće ministar predsjednik S t i r m e r na drugi dan đvogodišnjice objave rata Njemačkoj slijeđeću izjavu: U času, lcada saveznici nastupaju u treću godinu rata, sphemna je Rusija, kao i njezini vjerni saveznici, da provedu rat — kojega je izazvao neprijatdj — do konačne pobjede. Prošle su dvije godine rata bratstvom ortižja i zajeđnički prolivenom krvi savezničke države još uže svezaie u cSlju, da oslobođe Evropu od njenmčkoga gospodstva. Uvjeren sam, da će Božijom pomoći poći za rukom saveznicima, da izvojuju pobjedu i plemeniti svoj cilj dovedu do triumfa.

Struje na ruskom dvoru. Zasporazum sa Njemačko in. (Naročiti brzojav „Reogradskih Novina".) Haag, 2. augusta. ,,N a t i o n“ pjše, da odstupanje ill pad Sazanova izaziva u Rusiji pitanje, da Ii se nijesu u dvoru otpočele ponono da javljaju njemačko prijateljske tenđencije. Ima znakova, koji to kazujp, jer i Makarov, koji je potpisao poznatu spomenicu za cara, kojoin je tražen zaseban mir sa Nje'fnačkom, pripada sadanjem kabinetu. Ograničavanje osiobodjenja od vojske u Rusiji. (Naročiti brzojav „Beograđskih Novina“.) Stockliolm, 2. aiigusta. Do sada su velike ruske banke, osiguravajuća i transportna društva mogli ishoditi svojim činovnicima, obvezsiicima prvog i drugog pučkog ustanka, privremeno oslobodjenje od vojske. Prošlog je ponedjeijka pak ministarstvo vojno raspisom izvjestilo te zavode, da se od sada takve molbe bez razlike više neće uzimati u obzir. Stiirmer i Sazanov. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina".) Stockholm, 2. augusta. Desnica ruskog carskog vijeća priredila je, kako „Novoje Vremja“ javlja, prilikom ministarske promjene svečan ručak, na koji Sazanov nije bio pozvan, „Novoje Vremja“ tvrdi, da su tom prilikom izostale i uobičajene društvene učtivosti.

koja im treba u toku rada, žena sa svojim dragim teretom na rukama — svojim djetetom. — Danas ćemo pokositi do one kruške. A pod njom je lijep hlad, tamo ćeš uljuljati maloga. — Zito nam je dobro ponijelo. Kad ga prodaš, kupi drugu bjelavi. — ‘Oću, a ti gledaj da te Milcnija pouči, kako se vadi maslo, ono se u gradu mnogo traži. I kako brzo bi gotova primitivna, mala ljuljka. Dok čovjek protegnu saino svoje snažne mišice, ona oblim ramenima kao da strese sa sebe njeki tcret. i za tren oka vidiš im u rukama kose. — Sjećaš li se djevojkoin kod Stančića na mobi, uporedo si sa nmom kosila? I ako mi se njekoliko puta čin'lo da ću te prestići, nikako nijesi dala. Ona se divno osmjehnu na tu uspcmenu. — Šta misliš, kako li ćeš se sađa držati? — Zar nijesam sada snažniia ncgo što sam prije bila? I umjesto daljeg odgovora, ona zavitla kosom. I dok je čovjek koseći dalje, da ne bi zaostao, stiskao donju usnu, doile je ona ne popuštajući samo prkosno š rila nozdrve i njena do sad runiena snaga dobi purpurno crvenilo. Nema vremena ni da se zapjeva, jer trena dukazati bar približno istu snagu. A sunce se diže, jutarnji vjctrič hladi, i klasje pada pod zajedničkim rukama. (Nastaviće se.)