Београдске новине

f

Izlazl:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: ■ Beogradu 1 u krajevima zaposjednutim od carsko i kraijevskih Ceta po cijeni od <1 Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovinl i Dalmaciji po cijeni od 8 h

6b

Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu I u krajevima zaposjednutim od carsko i kraljevsklh četn K 1'50 u HrvatskoJ-SlavoniJl, BosniHercegovlni 1 Dalmacijl K240 Izvan ovog područja . . . K 3-—

Oglasi po cijeniku.

UredniStvo : BEOORAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava, primanje oglasa i pretplate: Kneza Mlhajla ul. broj 38. Telefon broj 25.

Br. 176.

BEOGRAD, srijeđa, 9. augusta 1916.

Godina II.

Daijnji dobitak karpatskih četa u prostoru. — 3000 Taiijana zarobljeno u borbi na soriškoj mosnoj brani.

RATNI IZVDESTA3I. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. K. B. Beč, 8. augusta. Rusko bojište: Front podmaršala nadvojvode K a r 1 a: Karpatske čete z a d o b i 1 e s u zemljišta na visovima istočno J a b 1 o n i c e 1 kod Worochta, dovele su preko 1000 zarobljenika i 4 mašinske puške. Jugo-zapadno od Delatyna odbile su ponovo boračke snage general-pukovnika pl. K 6 v e s s a jaka ruska nadiranja. Istočno od Ottynia i Tlumacza napao jc neprijatelj juče prije podne s vellkim masama. Jedna od njegovih napadnili četa prodrla je zapadno od Ottynia preko naših prvih Iinija, ali je prctivnapadom austro-ugarskih boračkih snaga po.tpuno bačena u nazad, kojom su prilikom preko 1000 zarobljenika ostali u našoj ruci. Kod T1 u m a cza je odbrana ispred nadmoćmjeg napada neprijateljeva prenijeta u prostor zapadno od istog mjesta. Južno od W e r t e 1 k a naše su čete očistile lijevu obalu Sereta. Zarobljeno je 700 Rusa, a zaplijenjeno je 5 mašinskih pušaka. Front maršala pl. Hindenburg a: Kod Zalocze prošao je jučeranji dan srazmjerno niirno. Jugo-istočno od Torczyna u Wolyniji odbila je vojska general-pulcovnika pl. Terstyanskoga nekoliko žestokih ruskih nadiranja. Neprijatelj je djelomično protivnapadom odbačen. Čete generala F a t h a osujetile su ponovo južno od Stobvchova nekoliko ruskih preiaznih pokušaja. Talijansko bojište: Ogorčene borbe kod G o r i c e traju i dalje se nesmanjenom žestinom. Čete, koje se bore na goričkoj mosnoj brani zapadno Soče lcrvavo su odbiie mnogobrojne dalelco nadmoćnije neprijateljske napade, koji su počeli 6. augusta po podne. Tom je prilikom zarob 1 j e n o 2932 T a 1 i j a n a, medju njima 72 č a s n i k a. Da bi se hrabra posada mosne brane, protivu koje su sve. Dješnjl 1 novi napadi Talijana upravijeni, sačuvala od daljih velikih gubitaka, povučena je ona noćas na istočnu obalu Soče. Na visoravni Doberdoba propali su kod Sv. Mihalja i kod Sv. Martina svi neprijateijski napadi sa teškim protivnikovim gubicima. Tako isto su potpuim siomljeni pod našom vatrom daiji južni jaki taiijanski napadi. Svi položaji su ovdje u ruicama naših četa.

Jugo-istočno bojište: Nema nikakvih osobitih dogadjaja. Zamjenlk glavara generalnog stožera pl. HOfer, podmaršal. Dogadjaji na nioru: Jedna pomorska vazdušna eskadrila je noću izmedju 7. i 8. bacala obilato i sa uspjeh^m najteže, srednie t zapaljive bombe na neprijateljske baterijske položaje na utoku S o č e i na neprijateljsku pomorsku letačku stanicu O o r g o. Pomorslce letilice bile su obasute žestokom vatrom, ali su se vratile nepovrijedjene nazad. Načcinik glavr.og stožera mornarice. Rat lažL K. B. Beč, 8. augusta. Pošto su izostali očelcivani uspjesi na bojištu, a jednako englesko-francuska kao i ruska ofenziva ostala bez svakog uspjeha, nastoji sada Reuterov ured, sigurno da uniiri javno mnijenje u di-žavama sila sporazuma, a s druge strane da odvratl pozornost kod neutralnih vlasti od vlastitih neuspjeha, raširuje sađa vijesti o privrednom 1 vojnom slomu središnjih vlasti, a u prvom rfcđu Austro-Ugarske. Koji ovako promišljeno laže, tomu se ne može da pomogne. Ali svakom je ueutralcu dozvoljeno, da dodje ovamo, pa da se na licu mjesta uvjeri o navodnom privrednom i vojnom slomu Austro-Ugarske. lilemsfta razmlšljonja o miriL Pod gornjim »naslovom, poznati njemački ekonomičar, profesor Gustav S c h m o 11 e r, objavljuje poduži Članak u nedjeljnom časopisu ,,D e u ts c h e P o 1 i t i k“, što ga izdaju Ernst J a c k h i Paul Rorbach, u kojeniu pisac za razliku od opšte rasprostranjenoga mišljenja o dugom trajanju rata, donosi vrlo optimistički sud o tome pitanju. Profesor Schmoller veli, da do mira mora skoro doći, pošto je Rusija iznjurena, Francuskoj upropaščeno narodno blagostanje, a Italija počinje da uvidja svoju strašnu-zabludu, dok najzad 1 Engleska ne raspolaže neiscrpnim sredstvima; dalje zato što Sjeđinjene Amerieke Države, kao najmoćnija neutralna država žele da jednom već dodje do mira, a pošto su najzr.d, Njemačka i Austro-Ugarska doduše pobjedioci, ali ipak voljni da pristane na svaki onaj mir, koji bi odgovarao dosadašnjim rezultatima rata. No takav mir, nastavlja pisac, ne žele sile spo-

Podlistak. Znuzeče Beotrnda pod princem Eosienljem Sauojskim. (16. augusta). Lako se moglo predvidjetl da Porta neće tako lako preboljeti mir u K a r 1 o vc i rn a*), koji joj je nametnuo tolika poniženja. Ona je već u njekoliko maha pokušavala da prekrši ovaj ugovor i da započne nov rat protivu cara. Ali ta je namjefa uvijek sputavana, manje savjesnošću turskih državnika, nego li uspjesima carskoga oružja na zapadu, kao i diplomatskim radom udrtiženih saveznika, naime A u s t r 1 j e, HolandijeiEngleske, te najzad uslijed rata što ga je švedski kralj K a r1 o XII. izazvao sa Rusijom. No, pošto Porta nije smjela da se usuđi da napadne silnu Austriju, koja je tada, pod vojničkom i političkoin upravom princa Evgjenija, bila na vrhuncu svoje moći, to ie ona ipak poslije mira zaključenog sa Petrom Velikim u Jedrenu, te poslije Utrechskoga ugovora, kojt je već znatno oslabio medjunarodni položaj , Austrije, pokušala da udari na tada najbezopasnijeg od potpisnika mira u Karlovcima naime na mletačku repub 1 i k u, te da joj preotme najljepša oblasti. Već 10. decembra 1714. godine otkazao je sultan Ahmed II. mletačkoj signoriji mir. Veneclja se na to odmah obratila caru K a r 1 u VI. te je od Austrije,

kao saveznika i potpisnika rečenoga mira tražila pomoći. Bcčka je vlada na to odmah pozvala visoku Portu da očuva mir, a tursko izaslanstvo, koje je poslato u B e č da skloni Austriju da ostane n e u t r a 1 n a, uskoro se moglo uvjeriti da carski dvor neće zadovoijiti tu tursku želju. Svakako, da ovu ođluku austrijske vlade nije toliko diktovalo zauzimanje za mletačku republiku, koja se u toku rata zašpansko n a s 1 e d j e nije uvijck pokazivala baš toliko Iojalno prema caru, koliko v 1 a s t i t i i n t e r e s. P r i n c E v g j e n i j e bio je toliko uvidjavan vojnik i državnik da uvidi korisnost ovoga rata protiv sve drskije Porte, koji je Austriji mogao da pruži mogućnosti da zadobije tamiški Banat i da Turcima pored njega otme.još i one važne pozicije na donj em Dunavu, koje su več od 1687. godine spadali u najvažnije ciljeve carske politike. Tako je otpočeo rat, koji je oholu Portu, nezadovoijnu mirom u srijemskim Karlov cima, stao sve plodove vijekovnih borbi 1 napora n j e n i h. Pobjeda, što ju princ Evgjenije 5. augusta 1716. godine izvojevao kod Vatadina nad brojno trostruko nadmoćnljim protivnikom, kao i zauzeće T e m i švara (13. oktobra 1716.) otvorill su Austriji još mnogo šire izglede na uspjeh i bill su prvi predznaci velikog slabljenja turske moćl. Turska je doduše pokušala, da preko austrijskog poslanika, baruna Anselma Fletschmanna, koga je bila ljuto uvrijedila i zlostavila, otpočne pregovore o

razuma: Oni hoće mir, ali samo po cijenu uniženja Njemačke. Oni buncaju o tome, kako drže veće površine njemačkog kolonijalnog zemljišta, nego 11 što drži neprijatelj francuskog, belgijskog, ruskog i srpskog zemljišta. Uslijed toga vele sile sporazuma, da su one pobjedioci. Takvih iluzija moraće se one odrećl. No do toga će pak tek doći poslije novih njihovih poraza, poslije još znatnijeg pogoršanja njihovog unutarnjeg privrednog položaja. Središnje vlasti mogu im olakšali odlučivanje za mir, ako budu umjerene u svojim pobjedničkim zalitjevima. Ali to je lakše reći nego učiniti. No koliko je pitanje, gdje leži granica izmedju griješne slabosti i iniroljubivosti s jedne, a s druge strane dalekovidne mudrosti, koja Njemačkoj diktuje u prkos njenih pobjeda umjerenost s obzirom na budućnost? Glavne struje u Njemačkoj u tome se pitanju mogu podijeliti na tri grupe. Svijest o pobjedi, patriotsko oduševljenje, pa i privredni interesi, zahtijevaju naravno veliki plod za naše pobjede. S druge strane pak izvjesni pretjerani mudraci, a naime rečene umjerenosti s obzirom na budućnost, zadovoljili bi se uspostavljanjem „status quo-a“, Većina pak razumnih ljudi, a inedju njima i vlada, drži sredinu izmedju ovili dviju krajnosti. U prvim mjesecinia rata, prije naših velikih pobjeda, ja sain lično bio sklon da pridjem onoj drugoj, umjerenoj, grupi; danas se pak* priključujein ovoj posljednjoj, t. j. „zlatnoj sredini“. Kada su 1866. godine pruske čete stajale neposredno pred Bečom i u Frankfurtu, htio je pruski kralj krajeve sjeverne Češke, naseljene u većini Nijemcima, te Ansbach i Bayreuth, nckada svojinu Hohenzollernske dinastije.Bismarck pak morao mu je objasniti, da su oba ova zahtjeva neurajosna s obzirom na b u d u ć no 8 t. j Kada su Prusi 1870. godine bili ddšlibdo Parisa, cijela je Njemačka tražila povraćanje Elsasa 1 Lotharingije. Bismarck je opet bio protivan tome s obzirom na rat u budućnosti, što bi ga to moglo izazvati; generali pak zalitjevali su te zemlje iz vojničkih razloga. I ja danas nalazim, da su vojnici imali pravo, ma da sam se ja tada slagao sa Bismarckovim gledištem. Fridrich Veliki nije sc dao ometati izgledima na eventualni drugi i treči šleski rat, — do kojih je ratova docnije stvarno i došlo, — da traži Šleziju poslije prvoga rata: Pruska nije mogla postati velika sila, a da ne zadobije Šleziju, dok je Austrija u svakom pogledu ostala velika sila i bez Slezije, Engleska I Rusija, Francuska i Ita-

miru, koje je, po starom turskom običaju, mislila samo da iskoristi za nova naoružanja, kao i na to da skloni Ra k o c z y a da podigne novi antiaustrijski ustanak u U g a r s k o j. Ali tim je odlučnije princ Evgenije u svojoj smjeloj dalekovidnosti više no ikad tražio da se prođuži rat. ,,Sa svom energijom, koje je bio sposoban, i o kojoj je toliko puta bio dao doltaza", veli Arneth, „tražio je vojskovodja uporno da se učine sve pripreme, te da se nova vojna započne ranije, no što je ikada bio slučaj. Evgenije je išao na to da povrati B e og r a d, čiji gubitak nikada nije mogao preboljeti". ’ l Potrebna novčanat sredsh'a nabavljena su raspitivanjem takozvane ,,t u fs k e p o r e z_e“ u svima zemljama carevine 1 drugim prilozima, što ih dadoše staleži. Nariičitu brigu je princ posvetio snabdjevanju vojske. U svima gradovitna sjeverne i južne U g a r s k e podignuta su velika slagališta žita i drugih namirnica, topništvo je usavršavano, a đunavska flotila opet osposobljena za borbu. Zatim je naredjeno utvrdjivanje granica i koncentracija četa, te ostale pripreme za novu kampanju, koje su vršene jedinstvenom obazrivošću i uz iskorišćavanje sviju povoljnih vojničkih i političkih okolnostl. 14. maja 1717. godine oprostio se princ Evgenlje od cara, koji mu tom prilikom predade raspeće, bogato iskićeno dijamantima, uz riječi, da će u tome simbolu sigurno pobjediti. 21. maja bio je prlnc Evgenije u F utogu, glavnom koncentracijonom mjestu.

lija moraju dati koncesije, koje im naravno nijesu lahke, ali koje moraju primiti kao prirodnu posljedicu svoje pogrješne politike i svoga ne znanja o sili i pomoćnim sredstvima Njemačke i Austro-Ugarske. Sve imadjahu i trpljahu vlade, koje nijesu bile dorasle svojoj zadaći. Narodi moraju uvijek da plaćaju ceh, kad iniaju i trpe nesposobne vlade. Za vrijeme poraza je časno narodno osjećanje kad i nesposobnu vladu olahko ne ostavlja na cjedilu. Ali i to ne pomaže..Pobijedjene vlade moraju se bar u toflko preobraziti, da se omogući mir. All i pobjednici, da ne bl i suviše svoje narode iscrpili, moraju po gdješto od svojih nada i želja da popuste. Kod svih pitanja tičući se zemalja ili većih prostora, moraju naši protivnici bitl iia čisto s tim, da će jamačno lakše moći da podnesu ovaj ili onaj gubitak, nego li preveliku kontribuciju, koju bi inače morali da potražujemo. Rusija svakako ne bi bila sposobna da tu kontribuciju plati, a i Italijl I Francuskoj bi to teško palo. Pa i Engleska bi radije žrtvovala jedan komad belgijskog Konga, nego li da plaća. Ja mislim da će i Calais pod izgovorom žrtava podnijeti za Francusku. U ostalom nije mu sada vrijeme, da se 0 tome opširno govori. Možemo samo u opšte reći: da je smiješno htjeti pobjedniciina nanietati uslove pobijedjenih. Nada, htjeti još uvijek od sadašnjih pobjednika napraviti pobijedjenim, utopija je, koje su se u Petrogradu i Rimu jamačno već odrekli, a koju će jamačno u skoro i u Parisu i Londonu saliraniti . . . Meni izgleda mnogo vjerovatno, da će savez naših neprijatelja u skoro okončati veiikim mamurom i jakim medjusobnim predbacivanjima 1 da će već zbog toga antinjemačka trgovinsko-politička dogovaranja nasjesti. Naši će neprijatelji tom prilikom uviditi, da bi bilo pogrješno i u miru produžiti rat na polju privrede, oni će te pokušaje ne samo napustiti već će svekoliku svoju i unutrašnju i spoljnu po'.itiku morati da preinače. Rusija će u brzo vidjeti, da se za jedan do dva čovječija vijeka mora odreći zavojevanja i posvetiti se unutrašnjoj refornii. Italija počirije već sad uvidjati, da bez našeg kapitala i bez trgovine sa Njemačkom ne može da izadje na kraj. Francuska će usiijed jamačnog ruskog držanja bankrotstva uvidjeti pogrješnost svoga držanja; biće joj jasno, da je sebe upropastila, što se prodala Engleskoj kao njezin vojnik. A Velika Britanija je realno-politički i suviše mudra, a da u brzo ne uvidi, da je bolje voziti se s nama nego suprot nama. Treba samo, da se odrekne jednog uvjerenog Pošto je princ Evgenije već u toku zime bio odlučio, da prilikom napada na Beograd ne izvrši preko S a v e, već preko Dunava, otišao je 17. maja u P a nč e v o, gdje je potpomognut feldcajgmajstorom M e r c y-e m, ispitivao tamošnju dunavsku obalu. Svuda je bilo rasprostranjeno vjerovanje, a i T u r c i su bili uvjereni u to, da će prelaz da se vrši preko S a v e, više Beograda. Najglavniji razlog, koji je Evgenija i sklonio da pripremi prelaz preko D u n a v a u mjesto prcko S a v e, bio je taj, što je prosto smatrao, da će Turci očekivati napad samo na S a v i, te tamo učiniti sve pripreme za spriječavanje prelaza, dok će prelaz preko Dunava smatrati kao potpuno nemoguć, te prema tome neće pređuzeti nikakve mjere na dunavskoj obali. Iz istoga razloga izabrao je princ E v g e n i j e kao najzgodniju tačku za izvršenje prelaza, mjesto ispod triju velikih ostrva, a prema sredokraći izmedju Velikog sela i V i n č e. Tajna o tome planu brižljivo je čuvana, te je s a m c a r tek nekoliko dana prije stupanja vojske u akciju izvješten o Evgenijevom smjelom planu. Na protiv pak, učinjeno je sve đa bi se odr*žalo vjerovanje da će prelaz pokušati preko S av e, te su na savskoj obali više Z e m u n a Izvedene 1 izvjesne demonstracije. U medjuvremetiu, čete su postepeno iz F utoga preko Varadina prenešene u Pančevo. Na Dunavici kod Opav e, kanalu što ga je Evgenije naročito dao iskopati, nadt vezivanja Dunava sa Tamišom, bili su pripremljeni brod^vi, veći-

komada- svoga svjetskog gospodstva, pa će moći u miru I harmoniji sa Nje-< mačkom i Austro-Ugarskom da napre* djuje i cvjeta. Možda će početi mladja engieska generacija, poučena ratom jednom dovoljno da upozna srednj« Evropu, te uvidjeti da zemlja ima do« voljno mjesta za Njemačku, Austro* Ugarsku i Veliku Britaniju . , . No ako ona to ne uvidl, onda 'ćo svakako ova borba od darias posllja jedne ili dvije generacije pojačana opet da se pojavi. Tu bi borbu il opšte mogli da sravnimo sa onom ne-< kadanjom izmedju Rima i Kartage. Ml bi po tom sravnjenju bili na izrnaku drugog pruskog rata. Engleska ima da bira, lioće li da trpi naše napredovanjo ili ne. Ako neće da ga trpi, onda će so u NjemaČkoj pojaviti Kato, koji će sva« ki svoj govor zaključivati riječimat Ceterum ceusco Cartliaginem esse deIendan. A Njemačka će tada imati mu» ževe i snage, da tu prijetnju obistini. Godiinjfj zauzeča Uaršaue. Govor glavnog guvernera pl. B e s e 1 e r a. K. B. Varšava, 8. augusta. Na dan zauzeća Varšave odbžao je giavni vojni guverner B e s e 1 e r, vojnu paradu, pa je ovom zgodom držao vojnicima govor, u kojem je rekao: Zauzećem Varšave učinjen je pfvi kor ak za potpuno oslobodjenje Poljs k e, a daljnjim nadiranjem naših iirabrih savezničkih vojski očišćena je konačno čitava Poljska, a poljski je narod oslobodjen od stogodišnjeg ruskog ropstva. Ali nam treba još dulje i snažnije uzdržati, da osigur'amo sebi odličan položaj. Jedna nas volja snaži, volja ka konačnoj pobjedl. Svi koji ovdje stojimo moramo u vjernom izvršivanju svojih dužnosti, da saradjujemo na ovoj velikoj zadaći. Glavni guverner je završio svoj govor pozdraviv njemačkog cara. Rurka otenzlua. Eksplozija ruske municije. K. B. Konigsbcrg, 8. augusta. Zvanično se javlja, da je u rathensteinskom skladištu kod pretovarivanja ruske municije uslijedila eksplozija, kod čega je ubijeno 30 radnika i 20 žena, dok je 14 radnika teško, a 58 lako ranjcno. Nov zapovjednik crnomorske flote. K. B. Petrograd, 8. augusta. Podadmiral K a 1 j č e n k o imenovan je zapovjednikom crnomorske flote, na mjesto admirala Eberhardta, koji je dao ostavku.

Engiesko-francuska ofenziua. , Francuski izvještaj. K. B. Paris, 7. augusta. Tri sata poslije podne: Sjevertio od S o m m e i u cijeloj okolici Chaulnes traju topnički bojevL

nom takozvani turski ,,čajici“ i dereglije, kojima če se vojska niz T a m i š prenijeti u Pančevo. Tamo je več dugo vremena prije toga bila pofronćena takozvana b an a t s k a a f m i j a pod zapovjedništvom pomenutog feldcajgmajstora M e r c y a. Cijela je E v r o p a gledala na ušće S a v e, gdje je najveći ratnik svoga doba bio na poslu. Svugdje se samo govorilo o predstojećim dogadjajima, generali pa I sami prinče\d iz cijele Evrope liitali su Evgenijevom glavnom stanu, da se ponude kao dobrovoljci i da budu svjedoci Evgenijevih podviga. „Tcžnja za avantu/ama i doživljajima, ali prije svega sjajna pojava silnoga pobjedioca Turaka“, veli se u velikom gcneralštabnom djclu o Evgenijevim vojnama, „izazvali su ovo silno nadolaženje dobrovoljaca najvišega roda i čina, tako da je glavni stan princa Evgenija prije ličio na neki kraljevski dvor nego na vojnički logor. U prinčevoj pratnji nalazili su se bavarski prijestolonasljednik Albrecht (Karlo VII.), njegov brat Ferdinand, oba princa od S a c h s e nS a a 1 f e 1 d a, prijestolonasljednik od A nh a 1 t-D e s s a u, tri princa od H e s s e nK a s s e 1 a, princevi iz kneževskoga doma Wflrttemberskog, BevernHslsteinskog, Lotarlnškog, te princevl C o n d 6, princ E m a n u i 1 o portugalskl, knjaz G a g a r i n, kao predstavnik Rusije, te još bezbroj drugih prinčeva 1 generala. Carski generali, kojl su već u kampanji 1716. godine učestvovali, te zaslužill priznanje carevo, bili su svl iskupljeni oko princa Evgenija. ViŠa zapovjedništva u