Београдске новине

I z 1 a z i:

dfievno u jutro, ponedjeljkom poslijs podno.

Prodaje se: ■ Beogradu i u krajcri«a ziposjedtratim od carsko i kra- h (| Ijevskih četa po cijeui od ■ Hrvatskoj-Slavouiji, BosuiHercegovioi I DalmaciJI po djeoi od . . .... 8 h Izvau ovog područja . . . 12 b

P r e t p 1 a t a: za 1 mjesec u Beogradu i a krajevima zaposjeđnutim od carsko i kraljevskih četa K 1 •oO u HrvatskoJ-Slavoniji, BosniHercegovini i Dalniaciji K2-40 izvan ovog podrućja . . . K3*—

Ogiasi po cijenikn.

UrednlStvo: BEOORAD, Vuka Karađžića ul. 10. Telcfon broj 67. — U-prava, prlmanje oglasa i pretpiate: Kneza Mihajla ol. broj 38. Tciefon broj 25.

Br. 206. /

BEOGRAD, petak 8. septembra 1916.

Godina II.

Rumunjska tvrdjava Tutrakan zauzeta na juriš. — Zarobljeno 21000 Rumunja, medju njima 400 časnika. — Zaplijenjeno 100 topova.

Radi današnjeg praznika izlazi slijedeći broj našeg iista sutra u subotu o podne.

RATNI IZV3ESTAJI. izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. K. B. Beč, 7. septenibra. Istočno bojište: Rumunjski front: Kod Olah Toplicze naše su čete, da bi izbjegle prijeteće im obuhvatanje, povučene na visove zapadno od tog mjesta. Inače pri nepromjenjenom stanju nikakvih osobitih dogadjaja. Front konjičkog generala nadvojvode K a r I a: . Jučeranji mnogi vrlo žestoki neprijateljevi napadi, koji su bili upravljeni protivu našeg karpatskog fronta, odbijeni su dijelom ogorčenom borbom prsa n prsa, dijelom protivnapadom. Neprijatelj je pretrpio velike gubitke. Našim napadom jugo-zapadno od Fund u I M o I d a v i osvojena je jedna osIona tačka sa karaulom, tom prilikom palo je u naše ruke 88 zđravih zarobIjenika. Izmedju Zlote Lipe i Dnjes t r a, u vezi sa juče opisanim borbama, zauzeli smo nove pripremljene položaje. Istočno i jugo-istočno od B rz e z a n y-a neprijateljski napadi nijesu imali nikakvog uspjelia. Front maršala princa Leopold a b a va rskog: Kod vojske general-pukovnika pl. B 6 h m-E r m o 11 i a osujećeni su našom vatrom pojedini neprijateljevi pokušaji za napad. Na ostalom frontu umjerena topnička djelatnost. Talijansko bojište: Kod O o r i c e gadjalo je naše topništvo prelaze preko S o č e. dokle je neprijatelj držao pod svojom vatrom naše položaje kod L o k v i c e i nekoliko mjesta u dolini V i p a v e. Na frontu 3 u g a n e odbijena su talijanska izvidnička odjeljenja. koja su se, praćena jakom vatrom, kretala protivu C i v arona. Jugo-istočno bojište: Stanje je nepromijenjeno. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. HCfer, podmaršal.

Napad na Mali Lošinj. Iz glavnog stana za ratnu štampu javlja se: Prema izvještaju „Agenzie Stefani“ tvrdi se da je noću u oči 4. ov. m. jedan talijanski vazdušni brod s uspjehom gadjao vojnička postrojenja na Malom Lošinju, pri čemu je • izbjegavao da svojim bombama pogodi privatne zgrade. Na to se mora primjetiti, da je zbilja u oči 4. septembra jedan talijanski vazdušni brod preletio preko grada M alog Lošinja i bacao boinbe. No, prilikom toga napada, protivno talijanskom tvrdjenju, nije pričinjena nikakva vojnička šteta, ali su na protiv razorene tri privatne zgrade, pri čemu je jedan čovjek poginuo a jedna žena lako r a n j e n a. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. K. B. Berlin, 7. septembra. Zapadno bojište: Bitka na S o m m i produžuje se. Borba se vodi na cijeloj liniji. Englezi sve nanovo uzaludno napadaju kod G i n c h y a. Francuzi južno od S o m111 e opet krenuše na veliki napad južno od S o m m e, koji se potpuno skrhao u sjevernom dijelu naših redova. <J odsjeku B e r n y—D e 1 i n c o u r t i s obiju strana Chaulnesa izravnali smo prvobitne neprijateljske uspjehe protivnapadom svježih četa. U V e rm a n d o v i 11 e r s u ponovo je pošlo zr rukom napadačima da se uvuku. Zapadno od M a a s e odbijeni su ponovljeni francuski napadi na front kod utvrdjenja Tjiiaumont i kod šume na brdu. Istočno bojište: Front maršala princa L e o p o 1 đ a bavarskog: Nikakvih osobitih dogadjaja. Front konjičkog generala nadvojvode K a r I a: Istočno i jugo-istočno od B r z ez a n y -a ostali su svi neprijateljevi napadi bez uspjeha. Izmedju Z1 o t e L ipe i Dnjestra zauzeli smo, u vezi sa jučer opisanim borbama, jedan u pozadini pripremljeni položaj, u koji su u toku dana zaštitnice povučene. K Karpatima su jugo-zapadno od Zielona i Babaludovva, zapadno doline K i r I i b a b a, odbijeni ruski, obostrano od Dornavatre ruskorumutijski napadi. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorf.

TežaK poroz Rumunja. Tvrdjava Tutrakan zauzeta. Bugarske i njemačke čete zauzele su rumunjsku tvrdjavu Tutrakan, koja leži na južnoj obali Dunava u cnom dijelu Dobrudže, koji je prije tri godine Bugarska morala ustupiti. Zarobljeno je 21.000 Rumunja. od kojii: 2 genetala; 400 časnika, a za'dljenjeno 'e preko 100 topova. Rumunjiina koji su prvih dana poslije njihove objave rata jeftino požnjeli uspjehe, gubitkom Tutrakana nanijet je težak udarac, koji ih vrlo osjetno pogadja i ne remeti samo njihove vlastite, nego i ratne smjerove R u s a. Jer ulazak Rumunjske u rat znači ne samo razbojnički pohod protivu Erdelja, nego je on otvorio Rusiji nova vrata za ispad protivu Balkana. Pružila se nova mogućnost za osvajanje C a r ig r a d a, koje je s mora onako bijedno propalo. Kopneni put nije više zatvarala jedna neutralna Rumunjska. Istina, taj put. prije ho što se dospe do turske granice, vodi kroz B u g a r s k u, ali je baš Bugarska ona, koja treba zbog svoga pristupa središnjim vlastima, da bude kažnjena, i čije rasparčavanje spada tako isto u balkanske sinjerove Rusije kao i zauzeće Carigrada. Za pohcd u Sofija i Carigrad bila je Dobrudža najbliži predjeo za prolaz i još prije no štc je P iiiiunjska objavila rat bilo ; e koncentnrano ruskih četa kod K e n ij a. Prer'erum izvještaji govorili su o nckih ?8f.000 Ijudi, kcji su rumunjskim četatr.a još znatno pojačane. To jc naravno bio samo ,,b!uff“ u stvari je bilo tamo sanio slabih ruskih sila, kod kojih je bilo i šaka srpskih vojnika sa starim topovima. I ovdje je biio kao već tako često kod sila sporazuma: „Obećanjc — ludo radovanje! Na jugu Dotrtidže p. ije tri godine stvorena bugarsko-rumunjska granica. imala je biti provaljena, da bi se omogućilo daIje prodiranje protivu Bugarske i Turske. Ali te dalekosežne smjerove preuhitrili su Nijemci i B u ga r i. Prije ncgo što su se ruske pomoćne čete pribiižile bugarskoj granici, Nijemci i Bugari već su bili itpali u neprijateljske predjele, osvojili su Dobrič i sjeverno odatle potisli neprijateljske boračke snage, a sad su zauzeli Tutrakan jednom brzinom, koja podsjeća na osvajanje jakih francuskih tvrdjava u početku svjetskog rata. Rumunjska već sad mora osjetiti opasnost rata na dva fronta, u koji se upustila, s tim više, što Bugari vjerovatno neće mirovati na svojoj dunavskoj granici. Dunav izmedju Bugarske i Rumunjske vrlo je dubok a širok izmedju 700

i 2200 metara. Ovo je velika smetnja za brzi neprijateljski prijelaz. Bugarska je dunavska obala većinom visoka i dominira susjednom rumunjskom obalotn, a velikim djelom opet je puna baruština. A baš na onim mjestima gdje je bugarska obala pogodna za vojnički prelaz sa sjevera opet je suprolna rumunjska obala vrlo barovita. Na taj način cijela bugarska obala poKazuje sarno rastojanje od nekih 60 kilometara dužine, na kojemu bi bilo moguće izvršiti pielaz. A neprijatelj bi s obzirom na taktičke i strateške okolnosti morao naročito birati mjesto za prelaz, tako da se time još smanjuje mjesto pagodno za prelaz. A baš na strateški najvažnijitn mjestima nalaze se gradovi Vidin. Lom, Orehovica, Nikopolj, Svištov i Ruse (Ruščuk), kao silni bedemi bugarske obrane i napadne baze bugarskih masa, koje nijesu upotrebljene za solunsku akciju već zadržate na sjeveru za slučaj rumunjskog napada. To je u Bukareštu bilo poznato, pa zato i nije upućena cjelokupna vojna snaga protiv Ugarske. Rumunjskoj je potreban znatan dio njene vojske radi zaštite prijestonice, koja je jcdnovremeno središnja tvrdjava cijele zemlje. Pri svome maršu kroz Dobrudžu Rusi će svakako vrlo malo voditi računa o zaštiti Bukarešta. Njima je pred očima sasvim drugi cilj. Rumunjska neka sama gleda, vele oni, kako će obraniti svoju centralnu tačku, koja Ieži tako blizu granice. Bukarešt je doduše od vajkada smatran i razglasan kao jedna od najjačih tvrdjava na svijetu, ali je ovaj svjetski rat, kao mnogo čemu drugom učinio kraj i reputaciji čvrstih gradova. Utvrdjeni pojas bukareštanski iznosi u obimu 72 kilometara, sastoji se iz 18 utvrdjenja sa mnogobrojnim oklopnim kulama i 18 oklopnili baterija u pojedinim razmacima. Osim toga postoje 70 oklopnih lafeta za ^bice i glavna rezerva od 300 dalekobojnili i običnih topova. Ovo je svakako snažna oprema, ali snaga Rur.iunjske, koja sad treba da se pokaže ne osniva se na tvrdjavama. Na tome bojištu kao da će donijeti odluku otvorena poljska bitka. Njemačko-bugarske čete u toliko su sebi zagarantovale prednost, što nijesu sačekale ruskorumunjsko nadiranje, već su same pošle naprijed i teže, da se što prije dokopaju staroga bugarskog zemljišta. RumunjsKo — Msks. Naročiti dopisnik berlinske ,,V o ss i s c h e Z e i t u n g“ piše svome listu ;'z S t o c k h o 1 m a:

Rumunjsko vjerolomstvo izazvalo je ovdje razmišljanja, bojazni, a možda i želje, kakve se svakako ne žele i koj'ima se sada ovdje smatra kao zastrašujući primjer. Srećom u ovoj zemlji još nemaju sir.isla i razutnijevanja za političke tipove, kao što je politički torbar Take Jonescu i drugovi, koji svoje lične bankarske račune, miješaju sa političkini biiansom svoje domovine i svoga naroda. Šlo god ovdje slušate i čitate, naćićete, da ovdje sebi ne mogu drugojače predstaviti rumunjsko vjerolomstvo. nego kao akt, na koji je zemlja bila prisiljenaiod stranih sila. Mentalitet i osjećaj pristojnosti, koji je srećom urodjen Švedjanima, ne može da vjeruje, da se cio narod zbilja s predumišljajem može riješiti na đjelo ne samo nepametno, već i direktno prljavo, te da njime prost > preda suđbinu zemlje poslije dvogodišnjeg pogadjanja onome: ,,ko da više!“ Ako dakie, tako ovdje rezonuju. bfjialna 'poljašnja sila. može da oprcclijeli voiju jednoga naroda. onda se i Avedska, jednoga fatalnnga dana ino/e naći pred alternativom: h t j e t i i 1 i m» rati. T : me se objašmnva u pr\'i mali nerazumlji\a čnjenica, što u Švedskoj od kako je Rumunjska stupila u rat svi. — bez razhke. da li su to pristalice dcsnice ili Ijevice, prijatelji Njemačke ili privržcnici sila sporazuma, — smatraju, da nad šveđskom kao Damoklov mač visi neka prijetnja, koja će u ne tako dalekoj b'idućnosti. izvući zemlju iz njenog mirnog posmatračkog položaja i gurnuti je u vrtlog rata. Već talijansko vjerolomstvo bilo je ovdje .zazvalo izvjesnu zabrlnutost. Jei i dan đanji ima mnogih te mnogih Švedjana, koji uporno tvrde. da je prosro ncmoguće, da se jedna vlada i jedan narocl dobrovoljno riješe, da se late krvavoga mača radi nečega, što im jc nudjeno mirnim putem. Većina Švedjana još dan danji tvrde. da Italiju nijesu otjerah u rat i sramotu advokatski političari željni vlasti i nemoralni kniiževmci, već prosto politički ucjen i i v a č i s o o I j a. A sada je još uz to došl? i R ii m u n j sk a; ona ista Rumunjska, kojoj je Njemačka dva puta. nn beiUnskom kongresu i prilikom bukareškoga mira, spasla političku egzistenciju. ona ista Rumunjska, koju je viadar Nijcinac nčinio onim što je danss. ora ista Rumunjska. koja njemačkomc novcn ima da blagodari za današnie svojt blagostanje. Ta. i takva Runnmjska zarnahnula je mačem na Njemačku! Zar se može zamisliti, veli Švedjanin. da se Rumunjska, njen vladar. rjcna v!ada i njen narod, drugim nečin. od željezne pjesnice s p o I j n dala skloniti, da izvrši ovb m o r a I n o, a možda i p o I i t i č k ov o j n i č k o samoubijstvo? ..Rumunjska, to je zastrašujući primier!“ — čujete ovdje na sve strane. Već od pođužcg vremena smatraju ovdje da se osjećaju simptomi biiskih, po njekima ncizbježnih dogauiaja. Poplava ruskih špijuna po ze: ilji, osorni tor. ruske nezavisne. poluzvanične, a ’i zadrje vrijeme i zvanične štampe u po-

Podlistak. SrpsKa crkvena arhitektura. — Iz Unjige Dr. Bože S. Nikolajcvića: „Crkvena arhitektura Srba u Srednjem V e k u".(Svršetak). Ostaje nam, što se tiče ove Nemanjićske epohe u srpskoj crkvenoj arhitekturi, da povućemo još razliku izmedju srupe p r i b I i ž n o romanskih i grupe čisto vizantijskih gradjevina.*) Kod prve grupe pada odmah u oči primjena kamena, koji je često svuda uglačan (tesaaik ili mramor). Tehnička je strana savršenija, no kod čisto vizantijskih gradjevina, a preckznost obrade po nekad tako hrapantna, da zadivljuje. Ornamentika u kamenu odlikuje se neobičnim bogatstvom, i valja je tražiti oko prozora i portala crkvenih. Tu ona stoji nagomilana pod vidom pervaza, čija raskošnost dostiže vrbunac na takozvanim „carskim vratiina", koja vezuju unutrašnju pripratu (unutrašnji narteks) i srednji dio crkve (hram, kor). Uticaj se romanskog stila prostire često i na sama platna zidova, gdje naročito obraća pažnju pločasti ispad vijenaca, završen ozdo lučnim frizom (Rundbogenfries). Zatim su romanskoga porijekla veće dimenzije samih crkava, kao i

*) Dr. Božidir S. Niltolnjevlć. Die Kirchliche Architektur der Serben ira Mittelalter (Beograd 1902.). Andra Stefanovlć: („Srpski Književni Olasnik" IX). Mihajlo TaltrovlćLNova lskra" 1906J.

vitke razmjere mahom dvodjelnih prozora, i stubića koji razdvajaju prozorške otvore. Kapiteli stubića su takodje otud pozajmljeni, a ne manje i izrada portala, koji su po vrhu krunisani ornamentisanim arhivoltama, a vertikalno naizmjence ograničeni poligonalnim i okruglim (po nekad vijugastim, zavojnim) stuboviina. Isti je slučaj s kubetom i apsidama, koje ovdje iinaju kružnu osnovu. Na čisto vizantijskim gradjevinama, izvedenim vrlo rijetko od samoga kamena, no mješavinom opeka i tesanika, ovi su se arhitektoni činioci morali driigače izvoditi već zbog same prirode gradiva. Kamenu ornamendku, koja kod zdanja prve grupe igra tako važnu ulogu, zamijeniše ovdje drugi estetički motivi. Arhitekta je, rasporedjujući u pravilnim slojevima izmjenično kamen sa opekama, slažući ove posljednje negdje i vertikalno na horizontalan niz kamenoVa, postizao vanredno živopisni učinak. Kube je spob’a u osnovi svakad poligonalno, najčešće na osam rogljeva. Apside su ograničene spoIja sa 3 ili 5 strana kao dijelovi poligonalne osnove. Vijenac je mahom izveden na 3—5 slojeva opeka zupčasto cik-cak položenih. Mjesto krstistih svodova, koji kod prve grupe nijesu rijetki, upotrijcbljeni su ovdje većinom poluobličasti ili kuglasti svodovi. Dalo bi se navesti još -podosta tih raznovrsnih oznaka i mnogo što-šta nadovezati o njihovu postanku. ali to spada u specijalnu studiju. U razvoju stare srpske ariiitekture ističe se svojom osobeiošća izvjestaa broi crkava, gradjeuih pod knezora

Lazarem (1371.—1389.) i članovima njegova doma, tako da bi se mogle nazvati i zadužbinama Lazareve d i n a s t i j e. Tako, na primjer, crkvu u Kruševcu i manastirsku crkvu R a vanicu podigao je sam knez Lazar; manastirsku crkvu Lj u b o s t i n j u carica Milica, žena njegova; sin njegov, đespot Stefan Visoki (1389.—1427.) sagradio je M a n a s i j u, K a 1 e n i ć, crkvu R udenicu i druge; a i staru crkvicu u Smederevu, koja po stilskim osobinama pripada ovoj eposi, jamačno je podigao koji od Lazarevih potomaka. Uzajamna naličnost ovih crkava i njihovo tijesno srodstvo po stilu mogu se donekle tom navedenom okolnošću objasniti; a mogućno je, da je sve ove crkve izveo ili je bar na neke od njih svojim obrascima uticao jedan i isti arhitekt, koji nam je svoje ime: Rade Borović protomajstor, ostavio u manastiru Ljubostinji', urezano na pragu vrata, što vode iz narteksa u crkvu. Ne samo osnovnim planom (tri apsidc — istočna, na sjevernoj i južnoj pevnici — razvedene polukubetima ili konchama: trikonchos), nego se i karakterom raskošne ornamentike sve ove crkve naslanjaju isključivo na Vizantiju i Istok, i bude utisak duhovnoga sredstva sa bogomoljama prije Nemanje. Tu. se sretamo i s lu-. kom na šiljak, koji je ovdje dekorativne prirode, kao na Istoku, naročito u Palestini i muslimanskoj arhitekturi — sasvim suprotno, dakle, gotskom stilu, gdje luk na šiljak ima čisto konstruktivan zadatak. Neobično su zanimljive još i ruže na boč-

nim zidovima. One su stesane od kamenih ploča i prorezane u vidu raznovrsnog ornamenta, zarad propuštanja svjetslosti, a smještene su nad prozorima, ispod krunidbenog luka (arhivolte). Prozorske ruže poznaje i romanski stil, ali su one, i to samo po jedna, krasile kod njega crkveno pročelje (Radfenster). Nema primjera, da su i zidna platna zapađnih crkava bila ukrašena rozetama, dok na Istoku taj motiv nije nepoznat. Otuda je on morao prijeći u srpsku crkvenu arhitekturu, kao i dosta drugih elemenata; ali će načrn, na koji je izvršen prelaz, biti jasan tek onda, kad se prouči i prva epoha srpske crkvene arhitekture do Nemanje. Ova treća arhitekturna epoha traje od kneza Lazara do konačne propasti stare srpske države (1459.) — od polovin e XIV. do polovine XV. v i j e k a. Kao što rekosmo, na svima crkvama te posljednje epohe ispoljuju se jasno uticaji Istoka; ali jedna medju njima — Kalen i ć — upravo očarava svojom arabljansko-muslimanskom ornamentacijom. Pored trikonchialnog tipa i luka na šiljak, istočnjačkog je porijekla i karakter cjelokupne bujne ornamentacije, koja je vrio rijetko plastično izražena, to jest nije profilisana sa većim ispadom, nego stoji gotovo u istoj ravni s odgovarajućim gradjevinskim detaljom. Sve ove pojave nijesu ni slučajne ni bezuzročne. Vrijeme, u koje ponikoše ovi posljednji svjedoci prosvećenosti i gospodstva srpskog, bilo je politički jako uznemireno.. Srpska dr£ava. padu sklona, S

ne našavši tražene zaštite na Zapadu, naerila se više prema Istoku. Srpska princeza Olivera, postaje sultanija; a brat joi — jedan od najvećih viteza svoga doba, mudri despot Stjepan Visoki — stvara pritanijom srpske prosvjete u Resavi (Manasija) i bori se kao saveznik Bajazitov na Istoku. Tome treba dodati i tješnju vezu s Athosom, koja je očvrstila poslije izmirenja srpske crkve i carigradske patrijaršije, i duhovne dodise sa manastirima na Sinaju. Ovo približavanje Istoku ne opaža se u to doba samo kod Srba, već i na cijelom Balkanskom Poluostrvu, i označava zbog toga jedan važan kulturnopolitički momenat u povijesti balkanskih naroda. Poznato je, da su za vlade Jovana Paleologa, a i prije njega, vršene istovremeno iz Carigrada i Rima agitacb'e za ponovnu uniju izmedju istočne i zapadne crkve. Time se doduše uspjelo, da se još koji elemenat zapadne kulture doturi na Balkan, ali je rad na uniji izazvao ogorčen otpor u redovima sveštenstva i po manastirima istočne crkve na Balkanskom Poluostrvu. Nezadovoljstvo i strah od nje doprinješe, da se balkanski Sloveni, a prvenstveno Srbi, još jače pritjube Vizantiji i Istoku. otvarajući na taj način vrata uticajima njihove kulture. Istočnjački elementi, koji su prodirali kroz ta prostrana i sudbonosna vrata, ne ispoljavaju se tako eklatantno ni u jednoj grani naše stare umjetnosti, kao u arhitekt’tri ove treće epohe. Tako su nekada, prije Nemanje — samo u manjoj mjeri — presadjivali te elemente na srpsko zemUište grčki misijonari iz raznih manastirsklli