Београдске новине

Tzlaz!: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: o Beogradu 1 u krajertana za- „ , posjednutim od carsk« I kra- h H Ijevskih četa po cfeoi od s llrvaiskoj-SlavauiJI, SocrdHercegovini i Đalatacžji po djenl od 8 h tzvan ovog područja . . . 12 h I

Pretplata: za 1 mjesec u Oeogradu 1 u krajcvima zaposjedmitini od carsko i krafavskih Ceta K 1'50 u Hrvalskoj-SJavoalji, l«(kHercegovini I Dahaadjl K 2*40 Izvan ovog podračja . . . K 3’c<aa*m..- "■> ■■

UredniStvo : BEOORAD, Vuka Karadtlća ai. 1*. Tetofo* broj 67. — Mprava, primanje oglasa I pretplata : Ksaaa Hikajta al. hroj 38. Tataa'on broj 25.

Godina II.

Cio srčki IV. vojni zbor prevozi se u Njemačku. — Smijenjen Rumunjski zapovjednik u Dobrudži.

RATNI IZV3ESTADI. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. K. B. Beč, 14. septembra. Istočno bojište: F r o n t )i r o t i v R u m u n j s k e. Odbiieno je nekoliko neprijateljskih napada zapadno i istočno od N a g y s z ebena (Hermannstadta). Na ostalim dijelovima fronta nije bilo naročitih dogadjaja. Front konjičkog gencrala nadvojvode K a rIa: U Karpatima se opet vodi žestoka borba. Poslije izdašne topničke pripreme, pojačane do dobošne vatre, jurišao je protivnik protiv naših položaja na Smotrecu, LutowiiCapulu, ali krvavo odbijen. U dolini C i b o još se vodi borba. Front princa Leopolđa bavarskog: Položaj nepromijenjen. Talijansko bojište: Neprijateljska topnička vatra na visoravni Krasa postalaje znatno intenzivnija. U T i r o I u naše su čete produžili sa čišćenjem oblasti Forame. Prilikom zauzeća jednog visinskog položaja zarobljeno je 44 alpinaca, medju njima dva časnika, zaplijenjena jedna mašinska puška i mnogi materijal. Naši položaji na fasanskom grebenu bili su izloženi jakoj topničkoj vatri. Zamjenlk glavara generalnog stožcra pl. H6fer, podmaršal. Dogadjajl na moru: Poslije podne 13. septembra izvršila je napad na Trst j dna neprijateljska vazdušna eskadra, sastavljena iz 18 „capronia“, koje su pratile 3 obranbene letilice. Napad su iz tršćanskog zaliva potpomagale 6 neprijateljskih torpednjača i 2 motorna čamca. Izbačene su mnogobrojne bombe, ali je pričinjena samo neznatna materijalna a nikakva vojnička šteta. Koliko je poznato, lako je ranjen jedan čovjek. Pomorski poručnik B a nfield natjerao je u vazdušnoj borbi jednu neprijateljsku obranbenu letilicu na spuštanje i povlačenje iza neprijateljskih redovaj> Naši letači i obranbene baterije postigli su nekoliko pogodaka na neprijateljskim torpednjačama. U isto vrijeme pojavila se i nad Porečoin jedna nepriiateljska letačka eskadra i izbacila je 20 bombi. Sem razoravanja jedne poljske zemunice, nije bilo druge štete. Zapovjedništvo mornarice. Izvjestaj bugarskog glavnog stožera. K. B. Sofija, 13, septembra. Na rumunjskom frontu uz cljeli Dunav vlada mir. Naše čete u D ob r u d ž i neprestano napreduju. Zapavjeduik t r e ć e vojske javlja, da časnici koji su se povratiii iz okolice S i 1 istrie i Tutrakana pričaju, da su rumunjske čete na svom kukavnom uzmaku poeinile v e I i k a n a s i 1 j a 1 zločine protiv mirnog bugarskog stanovništva. Kod ovih nasilja su se osobita i s t a k n u 1 i i r u s k i o d j e 1 i. Na maćedonskom frontu traje na nekojim odsjecima topnička i pješadijska vatra. Odbijcni su svi pokušaji neprijatelja, da prodre na nekojiin mjestima. Na obalama Egejskoga mora krstari neprijaleljska mornanea.

KavolsKi vojnl zbor. Pod tolikim lijepim i bofn : m iznenadjenjima, što ih tloživismo za vrijeme ovoga strašnoga klanja, medju junačkim borbama i manje junačkim patnjama, svjetski nam rat piiredjuje i senzacije, koje se pojave ispred nas iznenada, kao iz topa izbačene, kao nešto sasvim novo dosada nedoživlje-

no, kao nešto što u opštc ne mežorne sbvatiti dokle god pred sobom ne viiimo stvarnu činjemca. .iedan grčki vojni zbor, zamoren gnjavljer.jeni od strane tudjinaca, oasječeii od saobraćaja sa^lastima u domcvini, a doveden u opasnost od gladi i bolestima, obraća se za zaštitu njeinačkoj vojnoj upravi. To su čete, koje ne žele, da ih primoraju na borbu za jednu stvar, za koju smatraju da nije korisna za njihovu otadžbinu. Zatražcna zaštita daje im se, a tamošnji zapovjednik sada nregovara sa vojnom upravom o tome, kako će se oni sa sviin cružjein i spremom prenijeti u Njemačku, tamo smjestiti i braniti sve dotle, đokle Grćka ne bude uživala istinski :nir. Sile sporazuma upisaće u grijeh Grčkoj ovu senzaciju, koja je pokazala morainu nadmoćnost Nijemaca, žigosaće grckoga generala u Kavali izdajnikom svoje domovine, i biće izvan 'ebe zbog ovog slabljenja grčke vojske izvrŠenog na miran način. Jer pored cvega prozira, ona grčku vojsku ipak smatfa kao važnog budućeg faktora u borbi protiv središnjih vlasti. No ovako sbvatanje sila sporazuma nije tačno. Ćeiviti grčki vojni zbor riješio se na ovo baš zato, ;to nije litio izdati svoju đomoyinu, što nije htio da dopusu, da tudjinci ojjeraju Grčku u avanturc, ncgo što je žeiio, da se sačuva neutraittost. Iz sviju tih razloga, a u polo/aju Koji je bivao srakim danoin ozbiljniji te postao gotovo očajan, oni su se pros.o rijcšili, da kao nezainteresovano ireće lice napusti ovo poprište iztuedja dva neprijatelja, gdje sami nemaju nikakva posla. No izlišno je pričati Francuzima i Englezima o tome šta sve u svom očajanju može da učini narocl namučen do krvi. Potpuno je sporcdno hoće li sile sporazuma ili ne odobriti ovu odluku jednoga znatnoga dijela grčke vojske. Ali ako tamo potpuno nijesu izgubili giavu, oni iz ovog ozbiljnog dogadjaja treba da izvuku konzekvencu, pa da ocjene koliko je'pogrješno i opasno kada se jedan nezavisan narod mimo njegove volje na silu boga Ijera u rat. Fakt da se cio jedan vojni zbor više voil da se dade od /ući u daleku zemlju, nego da dalje f.'pi unižavajuče ugnjetavanje od strone tudjinaca toiiko je rječita, da bi ju n Parisu i I.ondonu zbiija mogli raztimjcti Stavljen pred izbor, da Ii da se bori protiv Ijudi, kojima nijesu ueprijateTji, ili da se s oružjem digne pro’ivu uljeza, general je izabrao treći put, dao se odvesti sa četama u Njemačku. A ovaj preneražavajući, totalno neočekivani preokret dSšava se u vreinenu, kađa je Sarrail već bio potpuno uvjercn, da je Grčku. doveo do sasvim dn.gujačeg preokreta. Ta bili su primljeni svi zalitjevi sila sporazuma, kra'j ie bio popustio, a ništa nije više spriječavalo uskrsnuće Venizelosovo, koje je vtć bilo pripremijeno ZaimUovim pcviačenjem, i sve je bilo na posiu da uklcm iz Grčke sve elemente neprijateljske raspoložene prema spurazumu. P:i tome doduše nijesu mislili rra to, ch će ovu naredbu o protjerivauju medju prvima na sebe primijeniti hda.i cio grčki vojni zbor odlučivši sc. đi ’iajmsri zemlju u kojoj se toleriraju samo dobrovoijni ili prinudjeni privrženici sila spora/tima. Iz cijele istoriio grčkc Ooigole za vrijeme ovoga rata najmarkar;lnije se izdiže ova činjenica koja će valjdu'pokazati onim veiiki.n s'hma, koje se iz^rćući stare ugovore — prikazuju zaštitnicima helenske krrJjevine, da je moguće podjarmiti jeaan narod ! prilagoditi ga svojof volji, ali da nije moguće vojsku toga narudu otjcra'.i u lat,

koji ona ne želi. Ćinjeiv :a, -da jc zapovjednik u Kavali izabiao svoga pnjatelja onoga koji ;e prcnu želji sporazuma trebao da mu buđc neprijaielj, to je šamar silaina spuravama, šamar potpuno zaslužen za ove zaštitnikc malih naroda. * * * K. B.-Berlin, 14. septembra. Wolffov u:od javlja: PoŠto su njemačke i bugarske vojske bile prisiljene uslijed napada > generala Sarraila, da predju u protunapad preko granice grčke Maćedonije stajao je za lijevim krilom bugarslce vojske. koji je prodro sve do rijeke Strume četvrti grčki v o j n i z b o r i to u gradovima Serez, Drama i Kavala. Sve mjcre siia sporazuma bile su upravljene na to, da ove čete prisile da stupe na njihovu slranu. kao što su to učinili sa jedanaestom grčkom divizijom u Solunu. Vcza je ovog četvrtog vojnog zbora bila prekinuta sa Atenom, a i sa svim obiastima u otadžbinl. Zapovjcdajući je general četvrtog grčkog vojnog zbora u Kavali odlučio, da radi na svoju ruku obzirom na s t r a š n o s t a n j e n j eg o v e vojske, koja je biia izložena b o1 e s t i m a i g 1 a d i. Taj je genera! na 12. septembra zamolio n j e in a č k o vrhovno vo'dstvo, da ono uzme p o d z a š t i t u njegove kralju vjerne čete i da ih osiobodi pritiska i nasilja sila sporazuma. Njemačko vrhovno vojno vodstvo je odlučilo, da udovoiji molbi grčkog generala. Da se spriječi svaka povrijeda neutralnosti ugiavljeno je sa zapovjedajućirn geiieralom, da će grčke čete zajedno sa oružjem i sa čitavom opremom biti kao ncutialci prevedeni u Njemačku. Ove će čete niti gosti Njemačke, dok ne bude njihova otadžbina oslobodjeua od nasilja sila sporazuma.

I s k r 1 1 e. Kamo Pv.' "^a.'nca i Talijaaa? Pod uticajem pada Tutrakana, Gustave Herve u svojoj ,,Victoire“ pita, šta saveznici sada ima da izbaee. Gdje ostadoše Portugalci, veli on, šta ula£e Italija, hoće li Engezi. i dalje ostavljati svoje čete ti Egiptu, a jirijeiBvega, misle li Rusi učiniti napore, kojii.bi odgovarali naporima što ih čini Njemačka. Ako saveznici nebudu umjeli iskodistiti rumunjsiku intervenciju da pregaze Bugarsku za nekoliko sedmica ili bar za nekoliko mjeseci, onda ee u francuskoj javnosti doći do velikog razočarenja. Nasuprot tome „Petit Parisien“ vcli, da sa Renija idu 250.000 Rusa i 60.000 Srba na Bugarsku; ovim će se četama vjerojatno priključiti jedna rumunjska vojska; „Petit Parisien“ traži od Rusa tom prilikom, da ne idu prvo na S o f ij u, ncgo pravo na C a r i g r a d, kako bi još prije zime D a r d a n c 1 i bili u ruskim rukama 4 otvoreni za dovoz ratuog materijala u Rusiju. ,'Echo de Paris“ ovako se izražava o Tutrakanu: Ovaj udar, ma da je fzravnat nadiranjem u Erdelju, v e o m a je neprijatan za Rumunjsku; no ako Rumunjska bu.de umjela ostati hladnokrvna, sve će još biti dobro. Položaj Tutrakana bio je za Rumunjsku vrlo pogodan, s obzirom na napad na Bugarsku. Sada se taj položaj izmijenio u toliko, što je odsječena ugodna veza za snabdjevanje rumunjskih četa južno od Dunava. što će rumunjskom zapovjedništvu pričiniti izvjesnih poteškoća. Kalco je pariska štampa pozdravila pad Silistre još nam nije poznato. ,,Besmislena“ bitka na Sommi. Poiznati pukovnik E g 1 i u „Baseier Nachrichteu“ piše o borbama na z a p ad u. On nabraja dobitke u zemljištu, što ih postigoše Francuzi i Englezi pa veli: ,,Ne može naravno ni biti govora o tome, da Nijemci pridaju kakav značaj ovim gubicima u zcmljištu, naročito kad se ima na umu koliko su oni napora i vremena stali napadače kao i kad se ima u vidu činjenicu, da sađanji francusko-engleski napad nema nikakovog cilja, koji bi bio u stanjitda se dostigne. GradovimaB a p aume i Peronne ni dan dauji se ne može pridodati nikakav vojnički značaj. Od pravoga proboja nema više ni govora. Na taj se način samo po sebi nameće pitanje: ta, radi čega se onda u opšte produžuje bitka na S o m m i? Do duše, nmčno je, napustiti preduzeće, o kojega se toliko mnogo očekivalo, i koje prividuo napreduje. Ali na taj se način ne može postići pobjeda, koja bi salomila njemačku otpornu snagu. To se u savezničkim krijgovima već počinje priznavati, kao ?to se vidi iz izvjesnih glasova engleske štampe. Uspjesi, za koje Francuzl zadnje neđjelje javiše ntf prostoru sjeverno od V e r d un a, za sada imaju samo mjesnoga kcraktera. Oni do duše mogu nešto pomjeriti u nazad njcmačke redove, ali nikako pfo-

biti ih. I ovdje nedostaje jasnoga cilja, koji bi prema snagama koje stoje na raspoloženju iinao izgleda na postignuče, a čijc bi postignuće opet imalo uticaja na cjelokupni položaj. Morfinisti. „Mtinchncr Neueste Nachrichten“ dobijaju ovaj izvještaj od svoga dopisnika iz Berna: „Sve-sami m o r f i n i s t i“, veli za Francuze jedan nevtTalac, koji je proveo nekoliko sedmica u Erancuskoj i koji je i sam neko vrijeme prosto bio opijen bujicom izmišljotina, što ili je tamo slušao sa svijn strana: „Zar u opšte još postoji Njemačka? Zar nije ona več svršila svoje?“ — Jcdnoga istoga dana možete tamo čuti jednu za drugom najčuđnije vijesti: „Fr'ancuzi u Lillu! — Velika c.ngleska pomorska pobjeda! — Probijen njemački front! — Luuendorff u oeajanju dao ostavku! — Ako bi neko imao hrabrosd đa posumnja u tačnost ovakvih vijesti, njegov bi ga sabesjednik mirno saslušao, sa sažaljivim osmejkom, kao što ljekar razgovara sa s'čojiin bolesnicima u kakvom sanatorijuma za duševne bolesri... I pri svemu tome, vlada u svojirn tajirim uputstvima štampi veli: ,,Mi znamo, da će rat trajatl bar do prolječa, mi se spremamo na zimski Tat, ali potrebno je, da se kod naroda održi vjerovanje, da će se rat okončati prije prvoga snijega, inače če on klonuti đuhom!“ — „Opet to, malo drukčije“ vidimo u Rimu. Talijanska i rumunjska objava rata, to je uvertira za posljednji, kratki, čin velike svjetske drame“. Niko od upućenih nije toga mišljenja, ali narodne mase moraju vjefovati u t5, inače zlo... Od sviju naroda sporazuma, E n g 1 e z i najinanje obmanjuju vlastiti narod, ali se tim više staraju, da se saveznici održe u delirijumu pobjede. Oni zadržavaju v,elikodušno morfijumske injekcije za dfuge narode. (Super)-revizijona *koniisija ili ,,nad popom — pop“. Francuska je vojna uprava naredila višu superrevizijonu komisiju za one, koji su dosada oslobodjeni vojne dužnosti zbog maloumnosti, kfetenizma, idiotizma itd., pošto, veli se, ,,lakša“ umna oboljevanja nijesu još razlog za oslobodjenje cd vojtie dužnosti. Tako je isto naredjeno, da skraćivanje pojedinih udova još nije bezuslovno razlog za oslobodjenje. Francuski humor dočepao se tih riješenja, koja osvijetijavaju francusku oskudicu u regfutiina. Tako veli „JournaT* u jednoj svojoj pošalici: Prilikom ponavljanja ponovljenog sastanka komisije za provjeravanje rada komisije nađ superrevizijonom komisijom, a za pfijegled obaveznika stalno nesposobnih, koji su prvo definitivjjo, pa onda konačno, pa zatim za sva vremena oglašeni takvima, veli jedan obaveznik stožernom ijekaru: ,,G. majore, ja sam oglašen tri puta stalno nesposobnim, i to zbog kretenstva". — „Dobro, veli ljekar — pišite: Sposoban za genijaice (gen ie — u ffanc. vojsci inžinjerija i donekle špijunska odjeljeuja). Simptomi. Nijedan engleski list ili časopis do sada nije sa većim ogorčenjem propovjedao mržnju i rat do istrebljenja protiv Njemačke nego li nedjeljni časopis „John Bull“, kojemu je urednik g. Horatio B o ttomIey.' Ovaj gospodin prije svega zna za svoj džep, te strogo vodi računa o tome, šta misli i veli krug njegovih čitalaca, kojih ima oko četvrt nrilijuna, starajući se da ranije ili docnije priiagodi i švoje pisanje mišljenju svojih čitalaca. S obzirom na to naročito je značajno, kad g. Bottomley sada đonosi članak od četiri stubaca, u kojemu se dokazuje, da r a t v i š e n e m o ž e d u g o t r a j a t i, kao i da ne treba slušati okorjele pesimiste. U ovom se članku napadaju i pobijaju zadnje izjave Churcillove i Lloyd Georgeove, po kojima će rat još dosta potrajati. Ne vjerujte im, viče na sva rsta g. BottymIey, oni su uvijek bili lažni profoci! Što god oni rekii, izvjesno je, da je blizak kraj ovome groznome kianiu, ovome užasnom traćenju kO'isnih Ijudskih života! No i to nije dosta. Poslije nekoliko dana isti list donosi članak pod naslovom, koji čini izlišnim svaki komentar: Žeieo bih, da je rat već jednoin svršen. (Mišljenje šifokih masa. Piše jedan običan čovjek). Bilo bi djetinjasto, pfecjenjivati takvc simptome odvratnosti prema ratu. Jer sada i u visokoparlamentarnoj i veleustavnoj Engleskoj ne pitaju mnogo narod^ Ali je ipak karakteristično, đa čak i jcđnoga Bottomleya počinje da hvata jeza povodom stfašnih engleskih gubitaka.

Rot sn Runranjskom. Smijenjen zapovjednik u DobrudžL (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina«) Berlin, 14. septembra. „Befliner Tageblatt“ doznaje, da su prvi rumunjski neuspjesi već kzazvali prvc promjene u višem zapovjedništvu. Geue-

ral Georgescu, glavni zapovjednik u Dobrudži smijenjen je. General Christinccsu odfedjen je za uečelnika štaba kod gen. Lazaresca, zapovjeđnika 7. vojske. Krvave demonstracije u Bukareštu. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novinaaj Berlin, 14. septembra. Prema vijestima koje su stige sa ruske granice. u Bukareštu se svakog dana ponavljaju krvavc demonstfacije. Vlada do sađa nije upotrijebila vojsku protivu dcmonstranata, samo su posredovali redarstveni organi i eružnici. Redafstveni organi upotrijebili su svoje sablje a i oružnici upotrijcbiii su oružje. Bojevi oko Tutrakana i Dobriča. K. B. Sofija, 14. septembra. Prema kasnije stiglim izvještajima bili su bojevi prigođoin zauzeća Tutrakana, a isto i u okolici Dobriča vrlo krvavi. Pošto su godine 1913. Rumunji bili zauzeli Do« brudžu radili su svom snagom, da čim jače utvrde Tutrakan i Silistru, da mogu iz obih ovih tvrdjava s boka i sa ledja ugrožavati bugarsku vojsku, koja bi slučajno preduzela ofenzivu pfama sjeveru. Rumunji su Tutrakan izgradili kao modernu mosiiu branu u polukrugu sedam do osam kilometara južno od grada, pa ima u svemu 13 utvrdjenja sa velikim bfojem baterija, tvrdjavnog topništva i vještačkih zaprijeka. Bugarske su čete zaposjele napadom na 5. septembra u jutro, pa je pješadija poslije jake topničke pripreme pfešla s mjesta u napad, pa je do podneva zauzela če« tiri utvrdjenja glavne obranbene linije i to utvrdjenja V., VI., VII. i VIII. Neprijatelj se povukao poslije toga na drugu obranbenu liniju na jugu gfada, ali ga je bugarska pješadija odlučno slijedila i već 7 sati u večer bila je čitava tvrdjava u rukama Bugara osim utvrdjenja I., koje leži na obali Dunava. Istovremeno bio je broj zarobljenika vcč velik i Bugari su u svojim fukama imali oko 30 topova. Istovremeno je bugarska konjica javila, da sjevero-istočno od D o b r i č a stoji jedno neprijateljsko odjeijenjc, koje se sastoji iz dva puka rumunjske konjicc, dva p'uka rumunj'ske pješadije i većih odje^ Ijenja r u s k e konjice. Ovo je .leprijateljsko ođjeijenje pfešlo u r.apad, ali je odbijeno sa veiikim gubicima. Neprijatelj se povukao prema sjevero-istoku, a bojno je polje ostalo prekrito mnogim neprijateljskim lješevima. Medju poginulim časnicima nalazio se jedan ruski pukovnik, dok je jedan potpukovnik zarobijen. Neobičuo je bilo junaštvo, kojim su bugarske čete dočekale i odbile jhfiš neprijatelja. Uz povike: Živila Bugarska! čekaia je bugarska pješadija upravo stoječi napad neprijateljske konjice i pošto je neprijatelj bio krvavo odbijen prešli su Bugari odmah u protuiiapad i nastavili pfogonjenje neprijatelja. Vojna zapovjed vrhovnog zapovjednika bugarske vojske. K. B. Sofija, 7. septemdra. (Zakašnjeno stiglo). U početku neprijateljstava izmedju Bugarske i Rumunjske izdao je vrhovni zapovjednlk bugarskei vojske Žekov, slijedeću vojuu zapovjcd: Da ispravimo nepravdu, koja je omraženim bukareštanskim ugovorom pogažena nogama, pfisiljni smo, da prihvatimo opet oružje i poslije krvave borbe i uz cijenu skupocjenili žrtava oslobodili smo Maćedoniju od srpskog nasilja. U namjeri, da nam otmu našu lijepu Maćedoniju, da je istrgnu iz sveze naše zajedničke otadžbine i skuče u najteže ropstvo skupili su naši neprijatelji u Solunu jednu šarenu vojsku, pa su pokušali da nas napadnu. Ali svi njihovi pokušaji i kukavna nastojanja razbila su se o čelične grudi hrabrih brantioca našeg narodnog posjeda i nije dalcko dan, kada će naši neprijatclji na jugu biti konačno i potpuno uništeni. Sada se je podigao najpodliji i najnevredniji neprijatelj s one stfane Dunava, koji je podjarmio našu Dobrudžu, pa je pocrnio svoj obiaz zavišču i jaiom samo da spriječi sveto naše djelo narodne zajednice. Bcz da smo ga izazvali, napao je on kukavno i pođlo na naše gradove na Dunavu i ubijao žene i djecu i izdajničkj navalio na naše pogfanične straže. Časnici! Potčasnici i vojnici! Vama je pala u dio krasna sudbina, da osvetite povrijedjenu čast Bugarske, da oslobodite iz mučeništva našu lijepu Dobrudžu, koljevku n'aših pradjedova. Uz pomoć vojski naših saveznika dovoljno ste jaki, da kaznite ovog kukavca i pokažete svijetu, da je Bngar okrutan prama svakom onom, koji bi se usudio da povrijedi njegovu svetu rodnu grudu. Pokažite svijetu, da bugarska vojska neće popustiti, da njezini noževi neće zardjati dok ne bude potpuno i konačno uništen ovaj neprijateij. Nedajte nikomu pardona i neimajte smilovanja sa ovim kukavcima!