Београдске новине
Br. 227.
BEOGRAD, petak 29. septembra 1916.
Izfazl:
dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.
Prodaje se: ■ Beogrndu I u krajevlma za- - , posjednutim od carsko 1 kra- n 1] Ijevskih ćeta po cijeni od w 11 B Hrvatskoj-SIavonlji, BosnlHercegovinl 1 Daimaciji po cijenl od g h bvan ovog podrućja . . . 12 h
I
! Oglasi po cljeniku.
Pretplala: za 1 mjesec a Beogradu I n krajevima zaposjednutim od carsko i kraljevsklh četa K 1*59 u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovlnl i Dalmacijl K 240 Izvan ovog podrućja . . . K 3 —
llrednlStvo: BEOORAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj 67. — Upra-. a. primanje oglasa I pretplate; Kneza Mihajla nl. broj 38. Telefon broj 25.
Godina II.
Zestoke borbe kod Sibinja. — Zarobijeno preko 3000 Rusa. — Oborena jedna talijanska pomorska letiika.
Laž j‘e bila od prvog početka jedino u čemu su radikali u Srbiji ostali doslijedni, konzekventni. Radikali su toliko lagali, da im je laž postala životna potreb a, pa nije čudo i nas ni malo ne iznenadjuje, ako oni danas tim radom provode svoje posljednje časove, tim više, jer im je laž još jedino, što im je preostalo od svega što su imali, a obzirom na njihov sadanji položaj i društvo u kojem se nalaze i jedino još sredstvo da barem kukavno osiguraju na vrijeme svoju egzistenciju. Za karakteristiku manije laži, koja je bila obuzela vodje radikala do poslijednjeg njihovog dijela, iznijećemo ovom zgodom jedan po sebi doduše neznatan, ali jednako z n a č a j a n prilog. Pred samu smrt pokojnog srpskog ministra finansija dr. Lazara P a č u - a, boravio je u Vrnjačkoj Banji bivši srpski poslanik na carskom dvoru u Beču gospodin Jovanović. LI isto vrijem e bile su već austro-ugarske i njemaČke čete zaposjele Beograd. U razgovoru sa gospojom Paču, rekao je tada gospodin Jovanović: — Okupacija je Srbije neizbježiva! Dotogamora doći, to je moje stalno uv j e r e n j e! Gospodin Jovanović zaprema danas ugledno diplomatsko m : esto — on je poslanik gospodina Pašića kod vlade Velike Britanije u Londonu. Ova okolnost ni malo baš ne smeta našem sudu o njemu i njegovim diplomatskim sposobnostima. Ono što je rekao gospodin Jovanović gospodji Paču, nije bi!o njegovo lično uvjerenje, nego je on opetovao samo ono, što je čuo od samog Pašića i njegove okoline, kojoj je u ono vrijeme pripadao i sam. Ovaj ćc mm
zakljucak oaoDriti švako^ ko pozna gTTspodina Jovanovića. Ovog su mnijenja bili u onaj čas svi oni, u čijim je rulcama bila sudbina cijele Srbije. Ipak sve to nije smetalo gospodina Pašića, da tri dana kasnije pogreba dr. Paču-a izjavi u Vrnjačkoj Banji, kako nema n i k a k o v e p o g i b e 1 j i, ali je s 3 m brzo otputovao u Kraljevo, odakie je sa svojim vjerniina p o b j e g a o kukavno prekoArbanije. Evo ovako su do poslijednjeg sata lagali radikali narod. Jeli onda čudo, ako i danas pod abnormalnim prilikama u kojima se sada nalaze, nastavljaju lažju. Polazeči sa ovog stanovišta, ne uzimamo toliko tragično njihove lažne ispade i ako se inora svačija strpijivost jednoč istrošiti. Ovoliko našoj javnosti, da pozna naš sud i naše stanovište o bivšim vodjama srpskoga naroda, a uvjereni smo, da će „oni tamo“ obustaviti svoj prljavi rad, kad vide, da ih poznamo i cijenimo prema p r a v o j n j i h o v o j v r i j e dn o s ti.
ložl Sporazuma 9 SrKjl. „Mtinchner Neueste Nachrichten" piše: Pariška štampa našia je za shodno da širi najnevjerovatnije bajke o postupanju c. i k. vlasti prema stanovništvu Srbije. IzIršno je naglasiti, da su sve to izmišljotine pariških redakcija ili srpskih bjegunaca, koji time u progonstvu žele da dodju do liljcba bez motike. Pošto i jedan dio neutralne štampe prenosi te vijesti, to.je c. i kr. vlada našla za shodno, da u svome beogradskom poluzvaničnom organu stane nasuprot tim intrigama. To ih je u Parisu kanda još većma ogorčilo, te podigoše groznu dreku. ,,Matin“ mcdju ostalim veli: „Poluzvanični organ tirana, uplašen u dubitii duše našim otkrićima, našao je za shodno da nam odgovori. Prijetnje gi.bernijine prostiru se na sporedne stvari, koje smo žigosali. ,,Matin“ je govorio i o pokoljima u Srbiji, a nije isključeno, da će srnski dželati i od ovih pokolja učiniti pravilo. 0 tome završetak članka beogradskog lista ne dopušta nikakve sumrije. Tu se veli: „C i k. uprava u buduće neće mirno trpjeti takve pođle klevete neprljateljske štampe, dok 011 a ovdje sa najvećim obzirima postupa sa srpskim stanovništvoin. Ncka se upamti ova opomena. Ako sc to ne bude učinilo, onda će se i snositi teške posljedice za ovo.“ Dakle iz tih rfječi ,,Matin“ zaključuje, da je austrijska vlada nam.ierna da u Srbijl priredi pokolje. Ta može li biti sofističkijeg i glupljeg tumačenja? A kada on dalje t v rdi da neće ćutati, pošto bi inače tirani mogli neprimjčtno izvršiti svoje zločine, to on može biti uvjeren đa ,.tirani“ ne čine nikakve zločine nad Srbima. Samo on čini zločin time, što svojim lažima daje povoda c. i k. guberniji da nešto pritegne, kako bi pronašla izvor tih vi.iesti, za slučaj da se on nalazi u samoj Srbiji.
DotanK „PrcmcrvT. Juče smo javili, da je zvanično potvrdjena vijest o stizanju druge trgovačke podniornice, „Bremen" u Arneriku. Kao i-J.. io pmznato o sutlhini ovoen broda dugo je vremena vladala neizvjesnost. On je bio pošao iz Bremena odmah njekoliko dana poslije ,,Deutschlanda“, ali je sada kao što se vidi morao lutati i kriti čitavim seđmicama, da bi promakao gonjenju engleskih krstarica, koje su svakako vrijebaIe udvostručenim naporima od kako ie ,,DeutschIandu“ pošlo za rukom, da iin umakne. Druga podmorhica po svome tipu ista je do sitnica onakva, kao što je 1 „Deutschland" njome zapovjeda kapetan Schwartzkopff, koji je već dugo u službi sjevero-njemačkog LIoyda. Rodom je iz LCbecka. Dok je „Deutschland" sebi izabrala kao cilj Baltimore, „Bremen" se dohvatila američlrog kopna u .N e w-L o nd o n u. Ovo pristanište leži od prilike sto niilja sjevero-istočno od New-Yorka na izlazu takozvanog Long-Islandskog tijesnaca, koji odvaja ostrvo Lor.g Island ođ kopna. Kad je „Brenian" prošao. Kb. Berlin, 28. septembra. 0 dolasku „Bremena" u Ameriku javlja se „Lokalanzeigeru" da je zapovjednilc tog trgovačkog podmorskog broda Schwartzkopff prije svoga polaska poduže razgovarao sa kapetanom Konig o m, kad se ovaj sa ,,Deutsehlandom“ vratio, da je prema tome polazak „B r em e n a“ pao u isto đoba, kada se ,.Deutschland“ vratio u đomaće pristanište.
RATNI IZV3ESTA3I. Izvještai austro-usarskos generainos stožera. Kb. Beč, 28. septembra. Istočno bojište: Front prema Rumunjs'coJ: Na vijencu visa Tulisiui zapadno Petroszenya ogorčene borbe. Stanje je kod Nagyszebena (Sibinja) povoljno. Rumunjski protivnapadi ostali su bez uspjeha. Na erdeljskom istočnom frontu traju u prostoru S z e k e 1 y Udvarhelya (Oberhellen) i južno visa Bistricaora predstražarske borbe. Front konjičkog generala nadvojvode K a r I a: Jugoistočno tr^medje, sjeverno od Kirlibabe, u predjelu Ludowa i sjeverno tartarskog klanca preduzeo je neprijatelj ponovo uzaluđne napade. Južno od DolneLipnice nadrle su uspješno njeinačke čete, zarobljeno je 130 Rusa t' zaplijenjeno je 3 mašinske puške. v 4 Kod vojske V. general-pukovnika pl. Tersztyansko^ povratile su boračke snage generala pl. Marwitza u ogorčenoj borbi i posljednje dijelove položaja koji su se još nalazili neprijateljskoj ruci, a koji su prošle nedjeiie bili izgubljeni. Neprijatelj je pretrpio izvanredno teške aubitke, zarobljeno je: II časnik i 2800 'judi, zaplijenjen je jeda^ top i 17 mapuS»ka. Tairianško bojlšte: Nikakvih važnih događjaja. Jugoistočno bojište: U Arbaniji nema nikakvih važnih dogadjaja. Zamjenik glavara generalnog stožcra pl. H3fer, podmaršai. Događiaji na nroru: 26. septembra priie podne baciie su pet neprijateljskih letilica mnogobrojne bombe na Drač, ne učinivši ozbiljniju štetu. Naše dvije pomorske letilice se odmah uzdigoše u odbranu; jedna od njih, na kojoj je pomorski kadet Bart h a bio posmatrač, a letilački kvartirmajstor Haschke kao vodj, prinudila je u vazdušnoj borbi neprijateljsku pomorsku letilicu, da se spusti na vodu, gdje ju je jedan talijanski razorač spasao. Ta ista naša letilica gonila je jednu drugu neprijateljsku letilicu, koja je bjegala u pravcu prema Brindisi, oboriia je 40 milja daleko od obale i spustila se pored njenih ruševina, Posmatrač, jedan talijanski časnik, bio je mrtav, a pilot teško ranjen u glavu. Ovaj je prenijet u našu letilicu i donijet u Drač. Zapovjedništvo mornarice. Podhstak. ROntsenovI zrrrci u služ&I ratne chiruijije. Od Dr. Hans R i c h t e r a. Wilhelm Konrad Rontgen proslavio je 27. marta 1915. u Miinchenu 70. rodjendan. Tim povodom mu je sam bavarski kralj Ludwig prikačio na grudi odličje za zasluge I. reda Sv. Mihajla. I car Wilhelm II. pored najboljih želja poslao mu je kao svoj dar o rodjendanu željezni krst o crnoj vrpci sa primjedbom, da se baš sada u svjetskom ratu velika vrijednost i blagodat njegovog otkrića umije pravilno da cijeni. Mnogo godina ranije Romgen je dobio plemstvo. Godine 1904. odlikovan je on Nobelovom nagradom. AIl više svih odlikovanja i počastvovanja profesor Rontgen može se sad u ovom svjetskom ratu ponositi sa 50.000 Rontgenovih aparata, koji se sad u Evfopi nalaze u upotrebi. Ti čudni strojevi, koji su prvi put ušli u upotrebu u grčkoturskom ratu, pomoću kojih smo mi u burskom ratu naše medicinsko znanje povećali. a koji su i poznijim ratovima sa odličnim uspjehom oprobanl, peterostruko su se umnožili od kako je otpočeo ovaj svjet-
izvješfaj nlemačkog vcjnog vodstva. Kb. Berlin, 27. septembra. Zapadno bojište: Front prijestolonasljednika Rupp r e c h t a bavarskog: U produženju bitke sjeverno od S o m m e došio je jučer opet do vanredno žestokih topničkih i ogorčenih pješačkih borbi. Šiljasti kljun fronta kod Thiepvalla izgubljen je. S obiiu strana Courselette neprijatelj poslije njekoliko krvavih neuspjeha uspio je najzad, da zadobije zemljišta. Dalje na istok je neprijatelj odbijen. Izuzevši zauzeće sela Goundecourta nije mu pošlo za rukom, da iskoristi svoj uspjeh od 25. septembra. Krvavo smo odbili, dijelom u borbi prsa o prsa njegove žestoke napade upravljene iz pravca Lesboeufsa iiz pravca morvalskog fronta do južno od Bouchavesnesa. Južno od S o m m e izjaloviše se francuski bombaški napadi kod Vermandovillersa i Chlonesa. U vazdušnoj borbi oboreno je u toku jučerašnjeg i prekjučerašnjeg dana na S o m m i 6 neprijateljskih letilica, a osim toga oborena je jedna i u Champagni. Isiočno bojišfe: Front maršala princa L e o p o 1 d a bavarskog: Položaj je nepromijenjen. Front konjičkeg geuerala nadvojvode K a r 1 a: Sjeverno ođ Karpata nije bilo značajnijih dogadjaja. U luđowskom odsjeku nove se borbe opet završiše krvavim ruskim neuspjehom. Erđeljsko bojlšte: Naš napad kod Nagyszebena dobro napreduje. Balkansko bojište: Front maršala pl, M a c k e n s o n a. Ponovljeni su Ietačkl napadi i napađi vazdušnim brodovima na B u k ar e š t. Maćedonsko bojlšte: 25. septembra postignuti su novi uspjesi istočno od Prespanskog jezera; istočno od L e r i n a odbijeni su neprijateljski uapadi. Jučer bugarske čete na Kajmakčalan naiđjoše na protivnika spremnog za napađ, potisnuše ga i zaplijeniše dva topa, nekoliko mašinskih pušaka i jedno bacalo mina. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorff.
ski rat. I tako Rđntgen vidi baš u pozadini i kod svih pokretnih Rdntgenovih aparata, koji se kreću benzinskim motorima ili akumulatorfma duž same borbene linije, ogromni udio, koji imaju njegovi čudnovati zraci pri raspoznavanju, prekraćivanju i ublažavanju mnogobrojnih bolova. Rontgenovi zraci pružaju milijunima ijudi u ovim zlim ratnim danima utjehe i pomoći. Ta ponosna svjestnost bila je svakako Rontgenu najljepšl darak o njegovu rodjendanu. Njegov je tok života najprostiji. Rodjen je 27. marta u Lennepu u reihnskoj provinciji, proglašen je u Zurichu za doktora filozofije, bio je tamo pomoćnik pfofesora Kundta, poslije je bio učitelj 1 ispitivač na fizikalnim zavodima sveučllišta u Strassburgu, Giesenu, Ziirichu i Wurzburgu. Od godine 1900. Rontgen je profesor sveučilišta u Munchenu. Blagotvorne zrake, koje nose njegovo ime, pronašao je u jednom sretnom času, slučajno, u Wfirzburgu. Kao što se vjerovatno svi još vrlo dobro sjećamo, Rontgen je novembra mjcseca 1895. svojiin epohalnim saopštenjem o jednoj vrsti zraka zadivio cio obrazovani svijet. Kao grom iz vedra neba došla je iz WOrzburga vljest. da ima n e v i d 1 j i v 1 h zraka, koje čcvjeka mogu učiniti toliko prozračnim, kao 1 gust dim. Dalje se javilo, da se te čudnovate zrake neće da pokoravaju op-
Izvješta] turskog glavnos stana Kb. Carigrad, 27. septembra. Kavkasko bojište: Na desnom krilu bi!o j'e čarki. Na lijevom kriiu neprijatelj, koji je napao naše čete, odbijen.je uz gubitke. Egipatsko bojište: 31. avgusta naši letači izbacili su od 6 sati 15 minuti do 6 sati 30 rninuti u jutru eksplozivne bombe u ukupnoj težini od 99 kila na željezm'čke magacine u P o r t S a i d u. Utvrdjeno je nekoliko pogodaka sa vrlo dobrim uspjehom. Naše se letilice vratiše nepovrijedjene. 17. septembra jedan od naših letaČa oborio je jedan engleski hidroplan u oblasti E 1 a r i s a. Na ostalim djelovima fronta nije bilo značajnijih đogadjaja. MaMja lažl. ' U svoje smo vrijeme više nego je bilo u opšte potrebno reagirali na ispade anonimnih Članaka, koji su izašll u pariškom ,,M a t i n u“ i ,,T e m p s u“ protiv carsko i kraljevske vojne uprave u Srhiji. Mi st u op.šte nebi nikada ni obraćali na ispade o v e pariške štampe, a najmanje na ispade jednog ,,Mat!na“, nego su naši reci bili više unravljeni samon piscu i njegovim dostojnim pomagačima. Htjeli smo, da ih upbznrimo na vrlo opas&n posao, kojeg su se bili prihvatili u navodnom svom otadžbenlčkom žaru. C'arsko i kraljevska uprava imaće potjnmo pravo, ako bude u buduće poprimila najoštrije mjere, da sprijeći ovakav nepošten način borbe, jedino moramo žaliti. da će od toga trpiti ne samo nedužni, nego i najnedužniji. Mogli bi ancvimnom piscu po strani saopštiti mr.ogi ^ -ki auđ — ne ononimno — o njegovom radu i radu njegovih pomagača, jer nećemo da pisca izložimo divljoj osveti a nije ni po našem ukusu, da krenemo stopama prijašnje srpske javne štampe, da iznašamo na javnost prijave osobne ispade, pa i protiv najnedostojnijeg protivnika ne. Osim toga ne dozvoljava nam naš značaj, da puštamo lično napadati ljude, koji ne imaju plilike, da se pred istom javnosti mogu da brane i ako zapravo anonimni prijatelj „Matina“ i „Tempsa" ovo viteštvo s naše strane ni malo ne zaslužuje. Toliko možerno ipak saopštiti iz mnogih dopisa, koji su nam stigli, da javnost ovdje nije ni najmanje v oduševljena radom onih, koji su kukavno napustili svoju otađžbinu, a još manje je sporazumna, đa n e k o 1 icina kvaliteta dopisnika „Matina“ reprezentiraju Srbiju i S r p s t v o makar i pred javnosti sila sporazuma. Smjer, forma i sadržaj članaka, koji su izišli u „Matinu“ i „Tempsu" odgovaraju potpuno svemu, što se od god. 1903. rađilo u Srbiji, da se na laži sagradi, da se lažju stvori velika Srbija. tiČnim zakonima, onako kako smo ih mi u školi učili, nego šta više, da one imaju svojstvo, da prodru kroz sva čvrsta tijela u rfaznim stupnjima, da su u stanju, da od fluoresciranih tijela stvore fluoresenciju i da se s tim nevidljivim zracima mcgu izvoditi fotografske slike. To je bilo tako nešto novo, toliko veličanstveno, i nečnveno, da su u prvi mah i najpametniji medju naučnicima u punoj sumnji vftili glavom. Ali su vrlo brzo neoborive činjenice razbile i u najnevjernijih svaku sumnju, pa je 1 najnevjerniji Toma brzo đošao do uvjerenja, da je v čudotvorna elektrika, koja je naše doba brzojavima, telefonima, bežičnim brzojavima, vanredno blagoslovila jednim morem svjetlosti i snagom za kretanje, razgolitila nami u Rdnlgenovim zrakama novu tajnu, i riješila novu zagonetku. Ono što ‘ se prije Rontgena smatralo kao jedna bajka, to je sad postalo svakome sa svim očevidno: pronađjeno je jedno davno željeno srestvoj s kojim se može čovjek da prosvijetli i da razgleda. • Kao munja rasprostrla se po svoj Njemačkoj čudnovata priča o novim X-zracima, ne, po cijelom svijctu, pa je s toga sasvim razumljivo, što se s velikim nestrpljenjem čekalo veče 23. jamiara 1896., kada je Rdntgen zakazao, da će držati mediđnsko-fizikalnom društvu u Wfirzburgu predavanje o novoj vrsti zraka, koji je on pronašao. Na tom svečanom večeru po-
sssG&r tt TTm—wimii"iiTifr—^ -- : imifTTn zdra\ili su ga najradosnije mnogobrojni slušaoci i na završetku njegovib razlaganja prolamao se vazđuh od oduševljenja za nove vrste zrakova i njihovog pronalazača. Predsjedajući tajni vijcćnik pl. K o 11 i c k e r, čija je truka u toj značajnoj sjedniđ na jednoj iotografskoj ploči bila preslikana, rekao je tada, da on za 48 godina od kako pripada akademiji nije prisustvovao ni jednoj sjednici, u kojoj je pređavanjem iznijeto nešto tako veliko i toliko značajno. U sred klicanja sakupljenih on je iznio prijedlog, da se od Rontgena pronaJjeni tako zvani X-zrake nazovu Rontgenove zrake, da bi se odmah u početku za vječna vrcmena spojilo nerazdvojno ime duhovitog pronalazača sa tim zracima. Cio je svijet sa oduševljenjem primio taj prijedlog. Od tada se govoii o Rdntgenovim zrakama. Kako je Rontgen pronašao svoje blagotvorne čudnovate zrake, kojl su, razumije se postojale od iskoni? Rdntgen nije imao namjeru, da pronadje novu vrstu zrakaj on je naprotiv htio u svojoj fizikalnoj radionici da proučava katodenove zrake, čijim je neobičnim svojstvima još Farađay poklanjao svoju pažnju. To naknadno ispitivanje katodenskih zraka, kako oni sa indukcijonog aparata sa katode preskaču na anodu, imao !e i Rdnlgen pred sobom. On se nalazio u iednoj potpuno mračnoj sobi i služio se sa jednim tako zvanim velikun Rhumkorfo-
vim indukcijonim aparatonr, čije je ispražnjivanje on upučivao kroz Geislerovu cijev, obioženu crnim kartonom. Kod toga rada palo mu je u oči, da je prilikom ispfažniivanja vrlo jako zasvjetljavao jedan knmadić papira, koji je slučajno ležao na njegovom stolu za rad, a koji je bio premazan sa barinm platinzyanirom, a ta je pojava nastupila i tada, kad je komadić papira bio uklonjen od Geisslerove cijevi, koja je bila crnim pokrivena. Rontgen se brzo uvjerio, da uzrok toj vanređnoj pojavi svakako leži samo u izpražnjivanju električne indukcijone struje zamotane Gcisslerove cijevi, današnje, odgovarajući preinačene, Rontgenove cijevL Uzroci su te pojave, đakle, Rdntgenove zrake, koje time postaju, što se jako zategnuto električne stnije ispražnjuju u jednoj cijevi, u kojoj skoro i nema vazđuha. Kad je Rdntgen podigao rukom sa barium platinzyaniranom premazani papirić, primjctio je, na njegovo veliko iznenadjenje, da su na fluorescirirnom papiriću ostali otisci njegovih prstiju. Odmah je zapazio veliki značaj te fluorescence za medecinsku nauku. I danas mi rasvjetljavamo čovječji organlzam sa jednim zaklonom barium piatinzyanira, iza koga mi posmatramo strana lijela i prsnutu kost, kretanje pluća, srca, jetra itd. (Svršiće se).