Београдске новине

Bf. 268. N . BEOGRAD, četvrtak 9. novembra 1916.

Izlazt. doevno u jutro, ponedjeljkom pcsiije podne.

Prodaje ae:

■ Beogradu 1 o kr?'?vtaia za- _ , S osjednutimodcaiMvUikra- h j ev&kih četa po cijeai *d

■ Hrvatikoj - Slavoniji, BoaatHercegovioi i rialmarfli m djeai od « b tevaa ovog področja . . . 12 k

Pretplata: za 1 mjesec ■ Beogradu I • krajevlma zaposjedoutim od carsko I kraijevskib čela K 1*21 ■ Hrvatakoj-Slavoaiji, BosaiHorcegoviai I DaimacjJI K2*4B tzvaa ovog podruCja . . . KS - —

Ogiaai po djeaika.

UreduUtvo t BEOORAD, Vaka Karadžića uL 10. Telefon broj 67. — Uprava, pritnanje ogiaaa I prelptate: Koeza Mibajla al. broj 38. Teletoo broj 25.

7 Godina 11.

, Hughes izabran za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. — Odbijeni rumunski napadi kod surdučkog klanca.

RATNI IZVDESTAJI. Izvještaj austro-ugarskos glavnog stožera. Kb. Beč, 8. novembra. Istočno bojište: Front generala konjice nadvojvode K a r la: Južno i jugo-istočno od s z u r d u ckog klanca odbijeni su rumunjski nap'adi. Kod S p i n i i jugo-zapadno P r cdeala potislisrnodalje nep r i j a t e 1 j a u n a z a d. Obostrano druina, koji vodi u Bodz zadobili smo ponovo nase ranije poi o ž a j e. Sjevero-zapadno T 6 1 g y e s a Rusima je ponovo pošlo za rukom da zadobiju nešto prostora. Kod Tartarowa je jedan austro-ugarski letač oborio u vazdušnoj borbi jednog ruskog Nieuport-dvoploš| nika. Front mar«ala princa Leopolda bivarskog: Nenta ništa novog. Talijansko bojište: U g o r ič k o j oblasti tnir i dalje traje. Na f I a j m s k o m frontu odbijeni su pojedini talijanski napadi u oblasti Colbricona i protivu polažaja Bocche. U naše ruke palo je pri tome: tri časnika, 50 ljudi i dvije mašinske puške. Iugo-i'itočno boiište: Nikakvih važnih dogadjaja. Zam|enti t .idv;:ri ..cmrairiog sio,'era pi. Hbter, podmaršal. Oogadiaji na moru: 7. ov. mj. po podne bacali su neI prijateljski letači bombe na gradove Rovigno, Parenzo i Cittanuovo. Nije učinjena ni najmanja štela niti je iko povrijedjen. Naše su se letilice podigle da gone neprijatelja. Jedna od ovih pod vodstvom mornarskog poručnika D r a k u 1 i ć a, oborila je vatrom jednu neprijateljsku letilicu-, koja je pri velikim talasima pala u blizini neprijateljskih torpednih brodova. Ovi su napadnuii bombama od naših letač)a i povukli su se prerna nePrijateljskoj obali. U veče istog dana bacao je opet jedan neprijateljski !etač bombe kod U m a g o. Naše pomorske letilice bacale su bombe na

vojne objekte od Vermegliano i Monfalcone i povratiše se nepovrijedjene. Naćelnik glavnog stožera mornarice. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 8. novembra. Zapadno bojište: Front prijestolonasljednika R u pprechta bavarskog* Sjeverno od S o m m e nije preko dana borbena djelatnost prelazila umjerene granice. Noćni engleski napadi iz^medju Le Sars i Guenedecourt a izjalovili su se u našoj vatri. Južno od S o m m e napadali su Francuzi s obe strane Ablaincourta. Naši su u južni dio od Ablaincourta u naprijed istaknuti odjeli suzbijeni. Selo Pressoire izgubljeno je. Na sjevernom krilu napad neprijateljev je suzbijen. Front njetiiačkoe p r i j e s t o 1 onasljednika: Zivahne topničke borbe u predjelu Maasa. Istočno bojište: Front maršala princa Leopolda bavarskog: Ništa novo. Front generala konjice nadvojvode Karla: F 6 1 g y e š k i odio bio je i juče pozornica živahnih borbi. Protivnik je postigao dalje male uspjehe. Ispred Bodzanskog klanca oduzeti su opet od Rumunja naši visinski položaji, koje su oni posljednjih dana bili zadobili. Na T a r t a r-H a v a s-klancu odbijeni su neprijateljski napadi. Uspjeh u predjelu S p i n i mogao je i dalje da se iskoristi. Broj zarobljenika porastao je. Balkansko boiište: Front maršala pl. M a c k e n s e n a. Nikakvi osobiti dogadjaji. Maćedonsko bojište: Neprijateljski napadi u zavijutku Crne Reke ostaše bezuspješni. 2iva topnička djelatnost na frontu Bjelasice i Strume. Prvi zapovjednik glavnog stana ol Ludendnrff.

PredsjedniK Hushes. Hughes je izabran za predsjednikn Sjedinjenih Američkih Država. Prijt\ rata za Evropu je ovakva promjena najmoćnijeg političkog faktora u Sjedinjenim Državama bi!a samo prizor. koji je ona posmatrala, a da mu ne razumije smisao. Atnerićko društvo bilo je za nas nejasna tnasa čije pojedinačne crte izbjedjuju poipuno na dugom putu preko Oceana. No ovaj je izbor prvi slučaj da Evropa za ličnost budućeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država pokazuje više nego Čisto posmatrački interes- Doduše re zultat ovoga izbora ipak nije od onakvoga značaja za sudbinu zemljine kugle, kako bi to htjeli prikazati Ameri* kanci: ali ipak je značajan u toliko š-o ova dva kandidata predstavljaju jedan blaži, a drugi življi vid pristrasnosti u korist sila sporazuma. Izabran je republikanac g. H ug h e s (čitaj Hjugs). Da vidimo prvo kakvog značaja ima ovaj izbor za same Sjedinjene Države. Za evropsko shvaćanje pojam republikatiizma i demokratizma u glavnom ima drugo značenje, nego li što ga sada imaju u Americi dvije glavne stranke, koje se vezuju za ta imena. Po evropskom političkom shvaćanju republikanci i demokrati mogli bi biti stranke, čiji se programi u glavnom poklapaju. S toga neobavješteni evropski posmatrač ne možc odmah shvatiti od kuda tolika protivnost izmedju tih dviju stranaka. suprotnost koja nije manje nego li izmed.iu dviju ekstremnih stranaka u kakvom evropskom parlamentu. Taj pojam u glavnom predstavlja poslovni program ili taktiku, koja se u glavnom odnosi na specijalne američke prilike i koja se ogieda jedino u momentanom položaju i momentanom odnosu snaga. U tom pogledu Hughesov izbor za sjedinjene države znači prije svega pri-i laženje zaštitnim carinama, a unutrašnjosti strogo održavanje principa izbornih sudova pri sukobima izmedju privrednih udruženja, kao što je to tu skoro bilo slučaj izmedju željezničara i krupnih željezničkih preduzimača u pitanju osmosatnog radnog dana- Dalje Hughesov izbor vjerojatno da će donijeti i žensko pravo glasa. Pri svem tom naravno treba poći sa pretpostavke, da je program, što ga je Hughes iznjeo svojim biračima, zbilja i načelnoa ne samo izborno-taktičkog karakrera. Jer mogući su i preokreti u mišljenju, kao što stno ga još neposredno pred izbore utvrdili kod Wilsona u pitanju rata podmornica. Naime Ameri-

kanac je i suviše političar skroz i skroz, bez ikakve sentimentalnosti, tako da on odmah povede računa o promjeni snaga promjenom svoga glasanja. On je uvijek produktivan i raspoložen za usvajanje novih gledišta. Ovo donosi sa sobom mnogih nezgoda: ali je i korisno, jer zajamčuje stalnu veliku svježinu političkog života. koji predstavlja elementarnu prirodnu silu. Za Evropljanina svodi se razlika izmedju demokrata i republikanaca od prilike na ova dva tipa: demokrat je pravi Amerikanac. slbbodni čovjek, koji stalno ukazuje na svoje apsolutno lično pravo samoopredjeljivanja. u ostalom pak vrlo svakodnevni naseljenik iz doba Cooperovih romana; to vam je Bostonjanin, otmjen, a pri svemu materijalizmu pobožatt; Amerikanac, kome na protiv opet svaka čovječnost izgleda kao nešto subjektivno; naime sačuvanje eudaimonističkog princioa za čovječanstvo, suzbijanje nepravdi. vraćanje socijalnih procesa na strogo iogične formule. Jednom riječi klasičn' Amerikanac. Republikanac već predstavlja moderniji duh, nešto političke histerije, romantike, itnperijalizma. njegovi društveni esjećaji bliži su evropskim, naročito njemačkim, jer za njega je država nešto kao samostalna ideja. Moglo bi se reći- da se Amerika pobjedom republikanizma evropejziraia, i zbilja ova je stranka, koja bi se još po najprije usudila da u Americi uvede vojnu obavezu i čije su vodje u neku ruku Cesarske sanjalice- Prilikom ovoga izbora ova tendencija nešto se manje ispoljava uslijed povlačenja Rooseveltovog u korist bivšeg vrhovnog sudije Hugbesa. Ali o tome ne sniije postojati surnnja, da i Hughes za Evropu pretstavlja radikalnijeg političara. Kakav će biti program Hughesov u pitanju podmornica još se ne može tačnc znati. Da ne bi izgubio glasove američkih Nijemaca i Iraca, on je u svcjim agitacijonim govorima izbjegavao da jasnije opredijeli svoje držanje u tome pitanju, već je o njemn govorio samo ovlaš u opštim moralizirajncun frazama, koje će se dopasti svakom Amerikancu. On jc rekao, da će biti rmidar. pravedan sudija, a zbilja važio je kao takav u svojoj ranijoj struci i kao ne\v-yorski guverner (preds.iednik). Sporazum ovaj nagovještaj tumači u svoju korist- Biće, da se on u tome ne vara. Najstroža pravda mjerena američkim pojmovima, vjeroiatno odlučuje protivu središnjih vlasii, čija životna borba tamo nailazi na nerazumijevanjc, čija čvrsta unutarnja organizacija na račun individualnosti nailazi na antipatiju kod republikanaca. I

No djelatnost novog predsjedrrika u spoljnoj politici otpočeće tek početkom nove godine. pošto danas saopšteni izborni rezultat predstavlja samo proizvod izbornog računa, koji je doduše pouzdan. Naime još nije bukvalno izabran Hughes već su samo većina izabranih izbornika (povjerenika) Ijudi, za koje se zna, da će glasati za Hughesa. Hughes je odlučni pristalica budućih izbornih sudova medju državama. No izgleda. da ga je u tome Wi!sor unapred pretekao. Ako se sjetimo zadnjeg govora Greyovog, onda će se i tome naći nešto kao uticaj američkoga učitelja. I popravljeni odnosi Wilsonovi sa Njemačkom kanda se objašnjavajc radom njegovitn na sticanje ugleda izbornog sudije. Bar je Wilson za vr.je me izborne borbe težio, da se takav prikaže svim Amerikancitna. bili onl angl'.-saksonskog, bili njemačkog-irskog jli drugog porijekla. No time <>n nije uspjeo. da podvali svome protivniku. Većina Sjedinjenih Država glasala je za evropejizam. za impjf : jilizam. za zaštitne carine.. za aktivuiju državnu ideju. jednotn riječju — za sudiju Hughesa. Tek ćemo vidjcti, neće li baš to pooštrenje američke spoljne politiko baš donijeti Engleskoj veliko razočarenje. U Tihom oceanu, gdje su Japanci engleski saveznici već počeli da se šire i gdje se sada pod ministrovanjem Kerauhijevom spremaju, da stanu i nn australijsko zemljište. ovoga časa, kada je dopušteno useljavanje Japanaca i u Braziliju, za Sjedinjene Američke Države. javljaju se mnogi novi problemi, koji zagrožavaju njihove životne interese, i koji če pružati i suviše veliko polje za rađ energi.ii novoga čovjeka, doduše možda za rad, kakav ni najmanje neće odgovarati nam.ierama sila sporažuma. Cltnrles E. Hu$hes. Mr. Cliarles E. H u gh e s rodio se godine 1862. u Olens Fills, u državi New-York, kao jedinac jednog sveštenika baptista iz Walesa. Njegova mati. rodjena Miss ConneIy, bila je irskc, škotske i liolandske krvi. Kad mu je bilo desct godina, više je pokazivao volje. da bude profesor nego li sveštenik, i poslije petnaestogodišnjeg školovanja na sveučilištu u Madisonu (sad Colgate). a z^itim Brown dobio je profesorsko mjesio za matematiku. grčki i latinski na akadcmiji u Delhi. u državi New-York, gdje je ostao godinu dana. Oodine 1882. došao je na Columbia svenčilište. gdje je učio pravne nauke. Posiije jc stupio u pravo-zastupnički ured Charrtverlai?’. Cartet i Hornblower, koji se docnije

Podlistak.

Poljsko. Ptegled povijesti potjskoga naroda. Uskrsnuće poljsRe kraljevine obratilo je više no ikad pažnju cijeloga svijeta na ovo slovensko pleme. Okolnosti su htjele, da se kod nas od sviju srodnih naroda srazmjerno malo znalo o Poljacima. S toga nalazimo, da neće biti zgoreg donijeti ovaj kratak izvod iz poljske povijesti.

Najstarije doba. Deveti je vijek za poljski narc u kojgmu se graniče neizvjesnc gendarno narodno predanje i st dokazana povijest. Tada je, prema nom još nedovoljnom dokazanom danju jedan običan seljak po i 1 J a s 1 1 osnovao prvu poljsku din i zavladao zemhom izmedju Varte s e. Ako to baš nije bilo sasvim svakako je tačno, da se u ono Poljski narod utvrdio kao gospoda svojim današnjim ognjištima. U de< yijeku, za vladavine četvrtoga člam jastove dinastije počinje nizsudbon m?* Va ’ U koje je Poljska ne Pre uplitana gotovo do početka trinae 'Jfka. U toku tih ratova Poljaci se bore sa P< J. k0 . P r °tivmka od jednom. te njetko, da su poljski kraljevij

vremeno vojevali sa po četiri protivnika, na primjer sa Dancima, Rusima, Magjarima, njemačkim carem itd. Ovi ratovi bili su za Poljsku naizmjence sretni i nesretni, a uporedo sa njima dolazio je i do teških unutarnjih sukoba, do borbi izmedju pojedinih kraljevića, uslijed kojih je dolazilo do dioba zemlje. Tek u toku trinaestoga vijeka zemlja se malo oporavila od ovih neprestanih trzavica. Da bi zemlju što bolje podigli, dovodili su poljski kraljevi doseljenike sa strane, medju njima naročito dosta Nijemaca, koji su znatno pripomogli naglom podizanju zemije, naročito gradova u kulturnom i privrednom pogledu. Trgovina je vanredno cvjetala, zemljoradnja se jako razvila, umna kultura, naročito pravo, dobila je novog poleta. U drugoj polovini trinaestoga vijeka vladao je u Poljskoj Nijemac Henrik IV. Tada je izgledalo kao da će se u opšte opet Poljska pripojiti njemačkom carstvu. No uskoro zatim Poljska podpade pod češkog kralja Vacslava. 1306. godine, po izumiranju pržemišličke dinastije osvojio je vojvoda Vladimir Ločetek, potomak Pijasta, najveći dio Poljske i dade se četrnaest godina docnije krunisati kao poljski kralj. Njega je naslijedio njegov sin K a ž i m i r I. Veliki, veliki prijatelj seljaka. On je osvojio halisku i vladimirsku knečevinu i osnovao je 1364. godine krakovsko sveučilište. Kažimira naslijedi Lujo Anjouski, ugarski kraij. Time sePoljska i Ugarska vezaše osobnom unijom.

Doba Jagelonaca. Po Lujovoj smrti (1382. godine) zavlada Jagelonska dinastija tako nazvana po svome osnivaču J a g e 1 u, velikom knjazu Litavskom, koji se dade krunisati za poljskoga kralia pod imenom Vladislava II. Pod Jageloncima, čija je dinastija vladala do 1572. godine, Poljska je dostigla vrhunac svoje moći. Pored Litavske, koja je stupanjem Jagelovim na poljski prijesto spojena sa Poijskom, potpadoše pori Poljsku i mnogobrojne ruske kneževine. Da bi osigurao sve jači bedem protivu turskih osvaj«ča dade se Vladislav III. 1440. godine izabrati i za ugarskog kralia. No on je već četiri godine docnije poginuo u borl^ protivu Turaka u velikoj bitci na VarniT Ovu je bitku i njegovu pogibiju opjevao slavni hrvatski pjesnik Ivan Gundulić u svome spjevu „Osmanu“. Njegov brat i nasljednik Kažimir IV. osvojio je zapadnu Prusku i Ermelandiju i time je Poljskoj pribavio pristup ka moru. Istočna Pruska postade kletvenička zemlja Poljske. 1669. godine dospiela je Poljska na vrhunac svoje moći takozvanom ljubljinskom unijom. Ovom unijom spojene su pod poljski skiptar Litavska, Pruska, Volynija, Podolija, Podlahija i Ukrajina. Tada je Poljska zavladala od Baltičkog mora, pa sve do Bendera na Dnjestru, od ušća Neće sve do Desne; Poljska je tada bila velika sila prvoga reda. Doha izbornOg kraljevstva i opadanja. No poslije ovoga vrhunca poljske moči i sjaja uskoro je počelo opadanje.

1572. godine izumrla je muška loza Jagelonske dinastije. Dok je Poljska dotle doduše prividno već bila izborna monarhija. to je za vrijeme Jagelonske dinastijc bila samo formalnost. jer se za novoga kralja redovno birao sin ili inačc nasljednik dotadašnjeg kralja. No od tada Poljska je u pravom smislu te riječi postala izborno kraljevstvo, tako da je svaki put izbor kralja zavisio od sabora, u kojemu su opet vodile riječ prve velikaške i plemićke porodice, koji su birali samo takve kraljeve, koji bi im u naprijed davali svemoguče materijalne i druge koristi i koji bi se stvamo odrekli svake svoje vlastite volje i iniđjative u korist plemstva. Dok je još za Jagelonske dinastijc sabor često pokušavao da sputava kraljevsku vlast, sada su birani kraljevi postali u pravom smislu te riječi igračke u rukama egoističkog i samovoljnog plemstva. Tada je u Poljskoj vladalo pravilo <„rex regnat, sed non gubernat“ (kralj vlada, ali ne upravlja). Plemići postadoše svemoćni, svaki je radio što je htio. svaki je vukao na svoju stranu. Posljedice naravno nijesu mogle izostati. Susjedi Poljske ubrzo su težili da se koriste ovim rastrojstvom u Poljskoj. Svaka je od susjednih država bogatim mitom i koristima svake vrste zadobijala za se po nekoliko moćnih plemićkih porodica, kojima je stavljaia u dužnost, da pomoću svoga uticaja pojačaju meteže i ubrza-

ju rastrojstvo u zemiji. Tako je došlo, da je prvi izabraui kraij, Henrik. već četiri mjeseca poslije svoga krunisanja morao noću da bježi iz zemlje. Već pod drugim izabranim kraljem, Stjepanom Batorijem Erdeljskim. Poljska je pošla ubrzo niz vodu. Izgubila je Livlandiju i jedan dio Prusk^. Za vlade kralja Ivaha Kažitnira, Rusi, iskoriščavajući jedan seljački ustanak. prodriješe u Poljsku i dospješe do LavovaI švedski kralj Oustav Adolf, slavni junak i mučenik tridesetogodišnjeg rata, objavio je Poljskoj rat. i to za to što nije htjela priznati niegovo stupanje na prijesto. Tada je Poljska izgubila suverenu vlast nad istočncn ^ruskom. Poslije toga došlo je do strašnih upada Turaka, Tatara i Kozaka. Tada se odigrao j<?dan od najslavnijih Činova nove poljske povijesti, naime oslobodjenje onsadienoga Beča (1683. godine). koji se pr'd zanovjedništvom grofa Ridigera Starhemberškog već đugo vremena bfanlo od strašne turske sile i koji je već bio na kraju svoje moći kada stitroše os'obodioci. Pored svega usnjeha u tome ratu kralj Ivan Sobjeski ipak je morao priznati na odstupanje Podoljske. koja ie tek povraćena pod Avgustom II. Saksoncem. (Nastav iće se)