Београдске новине

Iztazt? dnevno n jutro, ponedjefjkom posHje podne.

Prodaj • ••: ■ Bcofnuta i a krajsviaia za- « , posjfdnotlna car*kO i kr»- R 8 levtkih l*t i po cfjMti *4 ■ Hrvatsiioj-Slavoniji, BooaiHercegoviul I PaintMffl M cijeai «4 • h kvca owg p«dr«£ja . , . tS h

•A y> cij caika .

Pretplata: za 1 mjeaac a Beognuta i ■ krajevim zaposje’dsutlui •4 carak« I kra^evaklb feta K M» B Hrwatakoj-SlavonQl, BonriHtrugovU i DainacjP KMI trraa ovog podraćja . .

tSredatttvo : BEOORAD, Vaka Karadž«a aL t«. Tejefoa bio] 87. — Uprmk Ktsanje o K las« i preipSate i Kneza MHotjta aL broj <8. Ttlefoa hroj •».

Godina II.

sko područje na Dunavu 1 to način, da je granica pomaknuta istočno od Pruta, I opet na Dunav, pa je ona tekla dolinom rukava Kilija i njegovog najužnijeg zavijutka sve do Starog Stambula, dok je ostatak ušća Dunava zajedno sa obim obalama istočno od Silivtre ostupila Rumunjskoj, koja je ujedno priznata I proglašena kao slobođna kneževina. Drugim londonskim ugovorom od 10. marta 1883. god. produiji'e su v!asti prava komisije do 24. aprila 1901. god. i ujedno je ugovoreno, da se ovlast komisije svake treće godine od sebe na daljnje tri godine produžuje, ako koja strana godinu dana prije istečenoga roka ugovor ne otkaže, ili predloži kakovu promjenu. U dužaost je komisije osim tehničkih radova. stavljen i nadzor nad plovidbom i data su joj velika prava i potpuna nezavisnost. Njezin je djelokrug sizao do Brajle. Jedan dio ušća stavijen je pod vlast ruske i rumunjske komisije. Osnove reguiacijonih radnji moraju se predložiti evropskoj komisiji, jednako su potpadale pod nadzor vlasti i pristoibe, koje su bile dozvoljene da ubira Rusija za pokriće svojih troškova. Osim toga naredjuje jednako drugi Iondonski kao i berlinski ngovor, da odbor obalnih država pojačan članovima ostalih evropskih država, imade da za prugu Dunava od Gjerdapa pa do Galaca, za koju ne vrijede ustanove bečkih akata, izrađi posebni redarstveni statut kao i pravila plovidbe i nadzora. Na ovaj su zaključak pristali delegati Bugarske i Srbije, jedina je Rumunjska protestovala protiv slijedećih tačaka: prema ustanovama londonskog ugovora da se izvršenje pravilnika prepusti „mješovitoj komisiji 1 ; pod njezinom zapovjedi fungiraju i svi normirani organi, ne samo po njoj imenovani nadzornik, prema tome svi od obalnih država imenovani podnadzornici I iučki kapetani. Prema rumunjskom prijedlogu imala bi biia komisija samo pravo nadzora, neposredno izvršenje rlječnog redarstva pripadalo bi pojedinim obalnim državama. Komisija imala bi pravo samo posrestvom delegata pojedine države, da daje instrukcije riječnim i lučnim organirna, a sve zaključke komisije morale bi prije — tako je predlagala Rumunjska — da ispitaju obalne države. Obzirom na velike incerese odredjeno je, da predsjedništvo u komisiji bude uvijek u rukama Austro-Ugarske. I protiv toga je uložila Rumunjska protest. I ako se nijesu nikada uvažavall protesti Rumunjske nastojala je ' ona

uvijek, da malim veksacijama — podućena od Rusije — spriječava ploviđ« bu na Dunavu. Možemo se nadati, da će na b u d u ć o j konferenciji, koja ća riješavati pitanje slobođ« D u n a v a — imatl Rutnunjsk# p o s I j e d n j u r i j e č. 0 .—

Opštu žnidjonsKn obsveza služenja u MjemafHoJ. Mobilizac'ja vaskolike radne snage za državu. Nov zakon u izgiedu. Kb. Berlin, 14. novembra. Listovi javljaju da predstoji donošenje novog zakona o opštoj obavezi gradjanske službe. Dosada ova vijest još nije zvanično potvrdjena. Ciljevi obavezne gradianske službe. Kb. Berlin, 14. novembra. Kako se čuje, Reichstag će se sasta f i kroz nekih osam do petnajest đana, da odluči o zakonskom prijedlogu, u kojemu se utvrdjuje obaveza na rad u korist države za sve one, kojl se na takav rad ne mogu uputiti na osnovu vojnih zakona. ,,B. Z. a m M i 11 a g“ veli, da se pri donošenju toga zakona ide na to, da se sve one snage, koje su sposobne za čis*o vojničku službu, ali do sađa bile neophodne prl svojim dosadašnjim zanimanjima, oslobode radi vršenja dužnosti na frontu, a da !h na dosadašnjem radu zamijene obaveznici, koji će se pozvati na osnovu ovoga novoga zakona o gradjanskoj obavezi služenja. Tačna sadržina ovog zakoii* skog prijedloga još nije poznata. Ogromnl zadatcl. Kb. Berlin, 14. noveinbra. Listovi svi bez razlike odobravaju projelrat obavezne gradjanske služ' be i nagiašavaju, da je dužnost svakog pojedinca, da u ovim teškim prilikama radi za državu. Prema tim iistovima izvodjenje ove namjere spada u najvažnije zadatke novostverenog ratnog odjelenja ('Kriegsamt) prl ministarstvu vojnom. Saopštenja načelnika ratnog odjelenja. Kb. Berlin, 14. novembra. Načelnik novog ratnog odjelen j a pri ministarstvu vojnom generalleutnant G r 6 n e r onomad je u jednom razgovoru opisao djelatnost novoga nadleštva, kakvu je on zamišlja, da bi se mogli postići ogromni zadatcL, koji mu predstoje. On je uporedio Njemačku sa jednom velikotn trgovačk o m k u ć o m, koja u borbi za egzistenciju mora pribrati posljednju snagu i apelovatl i na posIjednjeg čovjeka radi saviadjivanja konkurencije. U državnom, isto kao I u trgovačkom i industrijskom životu najglavniji je uslov za uspieh ve-

RATNI IZV3ESTA3I. Izvješta] austro-ugarskos glavnog stožera. Kb. Beč, 15. novembra. Istočno bojlšte: Front general-pukovnika nadvojvode Karla: U sjevernoj Vlaškoj produžena je borba sa uspjehom. Rumunji ostaviše u našim rukama25časn i k a, 1800 v o j n i k a i 4 t o p a. U istočnoj pograničnoj oblasti i u snijegom zavijanim šumskim Karpatima nema naročitih dogadjaja. Front maršala princa L e o p o I d a bavarskog: Kod c. i k. snaga nema ničeg novog. Talijansko bojište: Poiožaj nepromijenjen. Istočno odGorice naše čete zauzeše jedan talijanski rov, pa zarobiše5časnika, 475 1 judi i zaplijeniše sedam mašinskih p u š a k a. Jugo-istočno bojište: Neina ničeg novog. Zamjenlk glavara generalnog stožera pl. HOfer, pođmaršal. Dogadjajl na moru: U ranu zoru 14. ov. mj. jeđna od naših pomorskih eskadra napaia je bombama i to s velikim uspjehom neprijateljske položaje na R o n c h i, Vermeglianu i Doberdobu.Jedna neprijateljska kopnena letilica, koja je napadala otjerana u bijeg. Zapovjedništvo momarice. Jlapolle s Brliancimor Govor Asquithov našao je odjeka, koji se jedva mogao očekivatl, a koji upravo i nije namijenjen kao odgovor, ali ipak za to zvoni kao oštra krldka i sramota za Englesku. Asquith je, kao što je poznato, u svome u ostalom vrlo pitomom govoru ponovio staru pjesmu o malim narodima, koji se moraju osloboditi njemačkog ropstva. Vidite Jermene! uzviknuo je on plačevnlm glasom i mislio je na narodne odpatke u stranim državama, a ne vidl irsko brvno u svojoj vlastltoj. O poljskom narodu nije ništa rekao, jer nije mogao više zahtjevati od onoga, što je već i više ispunjeno, naime učinjeno. Dakle 'Jermeni. Sa tom je izrekon on još jednom ubrisao očl Engleskoj. Englesko], jednom dijelu engleskog naroda, ali ne i cijelome. U posljednje ]e vrijeme o Irskoj bilo dosta sumnjivih .vijesti, i to baš iz sredine samih en- [ Podljstak. Knez nilošeg kum. (Još neštampano.) 0 knez Miloševom kumu, koji mu je krštavao djecu, vrto se malo u opšte zna. Po gdje gdje naidje se po koji redak o njemu, ali kroničari i povjesničari srpske povijesti, ili su se po gdje gdje doticali njega ili u opšte nije se ništa ni znalo o Knez Miloševom kumu. Tek pok. M i 1 i ć e v i ć o njemu je nešto doznao i zaipisao i to je sve. Knez Milošev kmn, kršteni kum kneza Milana i kneza Mihajla bio je glavom Hadži Atanasije, arhimandrit manastira Nikolje pod Kablarom. Hadži Atanasije Radovanović rodic se negdje u nahiji Rudničkoj, mjesto se tačno ne zna, nekako oko godine 1771. Kako se knjiga jedino mogla učitl u manastiru, to je Hadžl Atanasije knjigu i učio i pokaludjerio se u samom manastiru Nikolji, gdje je docnije postao i arhimandrit, vijek proveo i gdje niu i kosti danas počivaju. . Atanasije nosio je naziv hadžije, ali se nije moglo saznati i utvrditi vrijeme, kojih je godina ovaj duhovnik išao u Jertizalem, te dobio naslov hadžije. Za vrijelme Uadži Prođanove bunq, Hadži Atanasije je vidno učestvovao u njo], i po nekom pismu rdjavo obavještenog pisca, bio je pušten glas, đa je Hadžl Atanasije živ nabijen na kolac o Sv. Savi 1615. godine u Beogradu. Medjutim to nl-

gleskih Ijudi. Vodje Iraca su upozorili na opasnost samog stanja, iskazali su sumnju, da će se pritiskom moći šlo postići i preporučill su umierenost. Ne. London je poslao Ircima na oscrvo jednog ukrotitelja, zloglasnog M a h o n a i otpočne sa polu nasilnim rekrutovanjem za vojsku na Sommi. Oni, koji su preduzeli vrbovanje za vojsku dočekani su batinama, a pođstrekači rata imali su da čuju riječi, koje ruše svo njihovo govorništvo o oslobodjenju naroda: „Napolje s Britancima!" — Svako se mora zapitati: Pa, da li je London toliko glup da ne vidi, da on daleko gore čini od onoga, čime prebacuje središnjim vlastima, — ugnjetavanje naroda, ill je toiiko drzak, da misli da će druge moći opsjeniti. To on ne može, bez svake sumnje ne može. Ne samo da se Irci zelenih ostrva protive da podju protivu središnjih vlasti, za koje sumnjaju da će biti pobijedjene, nego i u velikim središtima ruske carevine dogadjajtt se prizori i ulični izgredi, a čuju se i uzvici, koji su skoro slični sa onima u Irskoj. „Dolje sa engleskim jarmom", vikali su u Rusiji radnicl i seljaci, djacl, a u tišini i veiiko-posjednici, čija je konzervativna stranka, kao štc je poznato, već poodavna raspoložena za mir sa Njemačkom. Ovako stanje u Rusiji ne može Englezlma biti nikako ugodno. S pogledom na to Asquith je posljednji put govorio o tobožnjoj njemačkoj djeIatnosti, da baci jabuku razdora medju engleske saveznike. To je, kao što Irska svjedoči, kuda njemačko vrbovanje doista nije moglo doprijeti, za središnje vlasti sa svim izlišno kod današnjeg stanja na bojištima i ralnih dogadjaja, a tako isto 1 političkih, Gdl Poijsku. Tok i Ishodi, govori i poliiika središpjih viasti, kako su oni jasnog izraza u posljednjim riječima njemačkog kancelara, govore sami za sebe. Izgleda, da je za Englesku došao čas, kada će se sa svoje visine grozno survati u srca malih naroda. Ali ne vrbovanjem središnjih vlastl, nego saznanjem, koje je lzbilo u Dublinu, Petrogradu, Moskvl 1 Harkovu: „Britanci napolje!"

Pogijest plogldbe na Dunoou. Kada će poslije ovoga rata, kojeg su izazvaie sile sporazuma, početl dipiomati, da pregovaraju o miru, medju najglavnija pitanja, koja će se morati da riješe spadaće i pitanje riješenja slobodne plovidbe na Dunavu. Dunav će postatl veza izme! dju saveznika, koji se danas na svim je stajaJo u istinl, Hadži Atanasiju nije falilo nl dlake na glavl za vrijeme Hadži Prodanove bune, jer Turci mu nijesu tada činiii nikakva zla, a kamo li da su ga strašnom smdću umorill. Pod zaštitom svoga kuma Hadži Atanasija knez Miloš je u najteže svoje dane bio sklonio svoju maiku, ženu i djecu u manastir Nikolju, gdje im, biagodareći njihovom ktimu, nije se desilo ništa. 20. aprila 1820. godine knez Miloš zahvaljujući kumu Hadži Atanasiju na vellkoj brizi za spas njegove porodice, priložio je manastiru Nikolji za spomen sve familije svoju vodenicu na rijeci Kamenici u selu Prijevoru 1 predao je na čuvanje arhimandritu Hadži Atanasiju kao starješini manastira Nikolje. Knez Miloš je veoma volio Hadži Atanasija i činio mu je najveće počasti i dokaze prijateljstva i svoga kneževskog blagovolenja. Oko 1822. godine Hadži Atanaslje je pisao knezu Milošu jedno pismo, u kome ga je molio, da mu pošalje neko gvoždje 1 zove ga, da pošalje što prije nekoga za rakiju, jer će je inače, veli, popiti. Knez Miloš mu je odgovorio na to plsmo jednim vrfo lijepim pismom, koje je bilo sačuvano i koje je glasilo: „Prečesnjejši gospodine, zđravstvujte! „Primio sam pismo vaše od 21. maja, 1 razumeo sam što ml pišete za rakiju. Velite da ćete je popiti, ili da se samo bojite, da je ne popijete, zašto vam nisn šljive dobro rodile. Savetujete me da šaljem kola čas pre, da Je donesu. Vi se bojlte, da je ne popijete, a ja se ne bojim, da će rnl

bojištima zajednički bore rame uz rame, biće veza izmedju Austro-Ugarske, NjemaČke, Bugarske i Turske. Ustanove bečkih kongresnih akata nijesu se mogle u svoje vrijeme primijeniti i na Dunav, jer Turska, koja je onda držala u svojoj vlasti donji tok Dunava, nije bila I potpisnica ovoga sporazuma. U ostalom se nijesu mogle protezati u ono vrijeme na Tursku ustanove medjunarodnoga prava po evropskim načelima. Doz\ r oiom viscke porte od 24. februara 1784. smjeii su doduše carski podanici trgovinom da plove Dunavom, ali od triju rukava Dunava na ušću, jedino je srednji bio donekle sposoban za plovidbn. Prilike su postale teže i zamršenije istom od onog časa, kada je Rusija dobila pod svoju vlast ušća Dunava. Ovo je nastupilo poslije mirauBukareštu 1812. god. i poslije jedrenskogmir a god. 1829. U turskom je onda posjedu ostala samo desna obaia južnog rukava, rukava sv. Gjurgja. Rusija je sulinski rukav sve više zapuštala, koji je naplavima postao skoro neploviv, a spriječavaia je svim mogučim sredstvima plovidbu, dok sama nije imala zato nikakav interes. Ni poslije krimskoga rata nijesu pregovori izmedju Austrije i Rusije doveli u ovom pi*anju do nikakovog povoljnog rezultata. Parfskim ugovorom god. 1856., kojim je Turskoj priznato prvi puta pravo na egzistenciju u Evropi, oduzet je Rusiji jedan dio Besarabije; na taj je način sklonjena Rusija s Dunava samo u svrhu, da se više može da osigura slobodna piovidba na Dunavu. Cijeio je ušće Dunava stavljeno pod zemljišnu vlast Turske 1 od tog vremena stupili su na snagu opet u cjeIosti bečki kongresni akti pod garancijom svih potpisnika. Plovidba na Dunavu proglašena je slobodnom od svih pristojbRia- ušće se Dunava moralo urediti za; pJovidbu. Za ovo se imadu da brinu evropske i obalne države. Prema tome su izradjeni dunavski akti od 7. novembra 1857. god., pa su stupili na snagu u prkos protesta dunavskih kneževina i onih signaturnih vlasM, koje nijesu bile zastupane na pariskom kongresu. Na temelju toga započeia je svoj rad komisija obalnih država, koja se imala da briiic za nesmetanu plovidbu na Dunavu. Londonsklm ugovorom od 13. marta 1871. god. suspendiran ]e rad komisije obalnih država. Berlinskim ugovorom od 13. jula 1878. god. promijenjene su u prvom redu teritorijalne prilike, prema kojima je Rusija dobiia opet izgubljeno besarabij-

propasti; znate da sam te sreće, da mi ništa još phopalo nije, što sam pravom mukom i potom (a to će reći krvavim znojem) stekao 1 zaslužio. Neka je neka još koje vreme kod vas! A što vaše šljive nisu dobro rodile, ... to vas je Bog ukleo, što ste otišll posleđnji put ispod žita, ne htevši nl da poručate što, ni da popijete koju čašicu rakije. ,,§to se gvoždja za branu tiče gvoždje ćete dobiti kako mi pošljete nekoliko onih vaših čuturica moje rakije na konjima u Krtigujevac. Po kom vi pošljete rakiju, po onom ću ja poslati gvoždje, pak čista rabota. A pišem i bratu Jovanu, i knezu Vasi, da prionu, i pomognu vam u toj brani, da bude pre gotova, dok vam ne bude prošće pokradeno. Ostajem vaš dobrožeiatelj, vrhovni Srbije Knez, Miloš Obrenović, 22. maja 1822., u Kragujevcu!" Hadži Atanasije ie ostao stalno u Nikolji, o kome se manastiru veoma brinuo, nabavljao crkvene stvari, koje su do skorih đana fraiale, a vjefojatno i danas postoje, i na kojima su i njegovl potpisi. Sve je on to blagodareći srodstvu sa knezom Milošem nabavljao uvijek prije nego ostali manastiri i dobio uvijek najbolje crkvene stvari i knjige. Da bl svoga kuma počastio šfo većim poštovanjem i od strane njegove i od strane nafoda, kaez Miloš ga odredl, da upravlja eparhijom užičkom do dolaska episkopa Milentija Nikšića Stuđeničanina. Početkom oktobra 1826. godine u manastiru Nikoljt Vujić je čitao punomoćno pismo kneza Miloša, kojim preporučuje narodu užičke eparhije igumana nlkolj-

skoga Hadži Atanasija, da upravlja tom eparhijom do dolaska episkopa Milentija. Narodu se ovaj akt kneza Mlitoša jako dopao, a Hadži Atanasiju |oš više podigao ugled u narodu i zadobio poštovanje narodno. Hadži Atanasije je vrlo često bio gost kneza Miloša, pa je jednom prilikom u goste i umro kod kneza Miloša. Poslije velikog počitovanja, koje rekosmo gore, knez Miloš pozove Hađžl Atanasija i u goste kod sebe. I Hadži Atanasije i ode u goste, ali se više ne vrati. Gosteći se kod svoga kuma, on se razboli i tamo umre 29. juna 1826. godine. Knez Miloš ga sartini uz velike počasti prvo u Kragujevac, ali znajući davnašnju želju svoga kuma, da počiva u manastiru Nikolji, u kome je proveo djetinjstvo, m'ađost i starost, lijepe i teške dane, knez Miloš mu poslije punih sedam godina prenese kosti iz Kragujevca u manastir Nikolje i sarani pored samog manastii'a. Na grobu Hadži Atanasija knez MiIoš postavi mu spomen-ploču, na kojoj se još prije izvjesnog vremena jedva moglo ovoiiko da pročita: „Zdje počivajet rab Božji, jcromonah prepodobnjejši Hadži Atanasije Radovanović, rožden iz riidnič . . , postrižnik . , . manastira Nikolje . . . (opet nema jedne riječi, koja kao da je glasila arhiinandrit), posetivši grob Gospoda i Spasa našega Isusa Hrista, i prestavivšisja v 55 godu žiznl svojeja, v Kragujevcje, 29 junija 1826 ljeta". Grob Hadžl Atanasijev bio Je sasvim tako rećl izgubljen. Niko nije skoro

ni znao u okolini manastira, gdje je saranjen ovaj zaslužni čovjek. Teškom mukom ispalo je za rukom pok. Milićeviću, da do ovoga zapisa dodje i pronadje grob Hadži Atanasijev. Blagodareći ondašnjem vladici žičkom, sada skoro upokojenom vladici Nikanofu, pronašao se grob Hadži Atanasijev, ploča oprana, pročitan i zapis i ovako nepotpun sačuvan i prepisan. Grob Hadži Atanasijev zatim neko vrijeme je čuvan, ali vjerojatno docnije opet bačen u zaborav i vrlo lako da danas o njemu nema ini traga ni glasa. Poslije smfti Hadži Atanasija u Nikolju za starješinu je došao otac Josif, koji je bio negda sveštenik i zvao se Ilija Popović, koji je takodje bio rodjak knezr M|ilošu, bio je sestrić knežev. Knez Miloš poštujući uspomenu na svoga kuma i poslije njegove smrti niie htio da preda manastir ma kome, već je naročito uputio tamo svoga rodjaka, koji hi i dalje održavao manastir lijepo kao Hadži Atanasije i održavao poštovanje o ranijem igumanu sa puno časti, —v. —slav. Čika Mlta. Blagl sunčani zraci jednog divnog iescnjeg dana činili su Još svečanijim ovaj dan. Sakupili smo se oko njegovog odra, svi mi njegovi drugovi i prijateiji, da ispratimo u vječnost našeg čika Mitu. Kola sa posljednjim ostatcima monoi tono su se truckala kaldrmom. Ožalosćenal pofodica je plakala, a sakupljeni učesnid