Београдске новине

Strana 2.

26. novembra 1916.

Beograđske Novbie

Nedjelja

Broj 285.

djenje razblju ruski napadi u masama. Ml danas možemo reći: bili su to oštrl danl, koje su tamo nadvojvoda 1 njegovi pomoćnid proživili. Moraie su se brlnljetl vellke krvne žrtve, po negdje •e morao žrtvovati I komad vlastitog cemljišta da bl se luk prekratlo, koji^ •u Moskovi htjeli da probiju. I z 1 1 h >orbi za odluku svjetskog jata 1zabudućnost srednje Cvrope Izašlo Jedno okrepIjeno I oživotvoreno: Povjerenje mladoga nadvojvode u požrtvovanje i vjemost svoJihčeta ipovjerenje njegovih voinika u duh vodstva. To uzajamno povjerenje bilo Je u stanju, Ba savlada krlzusvjetskog r a t a i da mi u zajednici sa našim sayeznlclma, poslije nekoliko mjeseci oštrih borbi, ostanemo toliko jaki, da namni novl protivnik nije Više bio u stanju, da otme grančlcu pobjede. Taj je novi protivnik bila Runiunjska, krvni neprijatelj Ugarske. Nasljedniku svete Stjepanove krune bi!o je dosudjeno, da se suprot stavl gramzljivom neprijatelju Ugarske. Rutnunji su već bili prodrU u seklersku Itemlju. Tada je nadvojvoda preduzeo jvodstvo vojske na našem jugoistočnom bojištu. Ulazak prijestolonasljednika u tu fazu rata znači: oslobodjenje ugarskog zein 1 j I š t a, k o j e n e p r i j a t e I j b i jaše zaposjeo, jedna pobjeda, koja je omogućila da se naše ponosne zastave razviju daleko unutri u neprijateljskoj zemlji. Vijest: „Prijestolona•ljednik vodi“, dala Je krila koracima nasih bataljuna, osigurala je metu maUm puškama, uaše trube podstrekia da pobjedonosnije ječe, a oduševljenje naših četa da se izlije u Jedno beskonačno ,,Hura!“ — Car Karlo je branio Austrlju, kralj Karlo Ugarsku. Kad je ovaj obožavani vojskovo'dja tužne večeri 21. novembra primio žezlo I mač iz ruku Franje Josipa I., koje su poslije 68-to godišnje vladavine, uvijek na dobro svoga naroda, bile zamorene, mogao Je tada c a r l k r a 1 j uzeti mač s pravoni, koje daje pobjeda i sebi najvlši ratni glav a r uzetl iz naziva, koje daje povjerenje I ljubav oružane sile. U ovim danima ratnicl Austro-Ugarske polažu svonie n a j v i šem ratnom glavaru caru 1 kralju zakletvu vjernosti i poslušnosti. Svaki se pojedini zaklinje, uvb'ek onako, kako to odgovara ratnim zakonima 1 kako dolikuje hrabrim ratnicima pa da na taj način časno žive 1 umiru. Posllje svečanog čina zakletve udružiće se glasovi ratnika u starostavnu osvećenu molitvu: „ Boie održi, Bože bijeii orao, nekadanji grb Nemanjića. Mi tu opažavamo Isti postupak, kao u zakona od godine 1882., samo je red preokrenut: u Mrnjavčića orao položen na krstu, u grbu nove kraljevine krst poiožen na grudi orla! Da se što više poveća autoritet ovih grobovnika, izdanl su oni kao tobožnje kopije starog originalnog grbovnika, komu da je autor bio neki pop Stanislav Rupčić ,,ban o d c i m e rj a“ cara Dušana. 1 baš time odaje se to djelo kao tvorevina sumnjive vrijednosti. Prlje svega nam pop Stanislav Rupčić nlje poznat nl Iz jednog autcntlčkog dokumenta, a osim toga Je njegova funkcfja kao s ban od cimerja**, na dvoru »rpskom po samom naslovu netpoguća. Srpska povijest, od svog pametara ne poznaje b a n s k e čas'i; ova je nešto skroz osebna za Hrvate, pa već uslijed toga može se ustvrditi, da je ,,ban Rupčić“ ličnost bez reaine osnove. I rijefi c I m e r zvučila bi na srp*kom dvoru Dušanovom vrlo sumnjivo. Ona Je izvedena od sredn.ielatinskog clmerlum (grb) a upotrebljavala se u gornjoj form! jedino u Hrvatskoj I UgarskoJ. Dušan. kad se zacario, uvadjao Je iz polltičkih razloga n a svom dvoru ! u svojoj upravi grčko nazivlje, on Je dapače svu dotadanju d?plomatsku formu povelja lzntijenlo s onom, koja Je služlla u kancelarljama frčkog dvora, pa nlje vjerovat! da baš 'zi. „batra od c!mer]a“ — koji n ostalom odgovara njemačkom ,.Wappenkflnigf* — nebi našao zgodni grčkf naziv. I teko pada autoritef „pona Rupčlća“ a a pjfm I historička podloga grbovnlka, i komu Je grb Blzanta pretvoren u anskf. Dr. C. T. •

očuvaj našeg cara I našu zemlju**, a sad će ponovo moći da se čuje I onaj stav molitve, koji nam je godine 1898. oduzela zlikovačka ubOačka ruka, stav kojl Je carici posvećen I njega će baš oružana snaga iskreno I s blagodarnošću otpjevati, Jer Je vojskovodja nadvojvoda Karlo svojim ranjeniclma 1 oboljelim ratnidma u svojoj uzvišenoj suprugi poslao milosrđnog angjela. * CAR I KRALJ KARLO. Razmjena brzojava izmedju cara Wiihelma 1 cara i kralja Karla. Kb. Berlin, 25. novembra. „Norddeutsche Allgemeln e Z e i t u n g“ donosi brzojave, koje su povodom smrti Njegovog Veličanstva cara i kralja Franje Josipa I. izmijeniii njemački car \Vilheim i car i kralj Karlo. Njegovo VeliČanstvo car W11h e I m upravio je na cara i kralja Karla slijedećl brzojav: „Najdublje po.teše .1 smrću Tvnjega visokopoštovanoga strica, cara Franj e J o s i p a, izrazujem Ti Moje iskreno i srdačno saučešće. Vladavina pokojnoga cara, koja je Božijom pomoću trajala punih 68 godina, žtvlće u povijesti kao doba blagoslov a. Narodi Austro-Ugarske žale svog vodju, kog su ljubili nada sve. Mi, koji pripadamo mladjoj generaciji, blll smo naviknuti, da u umrlornu monarku gledamo primjer najljepšlli vladalačkih vrllna i pravog kraljevskog pojlmanja dužnostl. NJemačko carstvo gubi u Njemu vjernog saveznlka, Ja lično očlnskog prljatelja, kog sam visoko štovao. U sred velikog svjetskog cata prohtjelo se providnostl BoŽljoj, da Qa uzme na drugi svijet, pošto Je do s v o g p o s 1J e d n j e g u zdisaja stajao vjerno na stranl svojlh saveznika, a da nlje više doživio kraj borbe 1 povratak mlra. Svevišnji neka Mu da poslije dugog i blagoslovljenog života v j e č n 1 mir, Tebl snagu i pomoć, da uzmogneš nositl teret, kojl si u ovo ozbiljno vrljeme uzeo na sebe. B 1 a g oslov Pokojnikov neka lebdi nad Tobom i Tvojlm narodim a. Srdačnim molitvama i vjernim saučeščem mislimo na Tebe. Wilhelm‘\ Njegovo Veličanstvo car i kralj K a r 1 o odgovorio Je na to slijedećim brzojavom: ,,U teškom sudbonosnom času, kad Je moj preuzvišeni djed po stricu, Njegovo Vellčanstvo car 1 kraij opozvan Bogu, 1 kad smo Ispunjeni gorkim bolom Ja, Moj dom I zemije Austro-Ugarske, tronula Me je utjeha, koju si Ml Tl, dragi prijatelju, pružfo Tvojlm saučešćem. Neka Tl je najtopiila hvaia za svo poštovanje l za ono istinsko prijateljstvo, koje s! očuvao za PokoJnlka, koji Te Je vlsoko cijenio. Kao što Je Tvoja 1 Njegova saveznička vjernost u sadašnjem svjetskom ratu stajala čvrsta kao stijena, tako neka ostane i za Nas. Neka Nas uspomena i blagoslov Pokojnika prate na zaJednlčkom putu punom častl uspjehu Naše pravedne stvarl. Tako neka da Bog. U vjernom prijateijstvu iskreuo T1 steže ruku Kar!o“, Českl glasovi o lnanifestu novoga vladara. Kb. Prag, 24. novembra. Ovdašnji llstovl svi raspravljaju o previšnjem manifestu I pozdravljaju novoga vladara. Od glavnijih českih listova plše „V e n k o v“, organ agrarne stranke: „Vladar će se uvijek moći osloniti na Česki narod, koji će svome caru i kraiju uvijek ukazivatl vjernost I lo]alnost“. Slično pi£e katoličko-nacljonalnl Ilst „Čech“: „Cvrste ruke preduzeo je mladl vladar d!zglne državne uprave l objavio svojlm narodlma n manifestu, da će im on bitl pravl otac I praveđnl vladar. On može bltl uvjeren, da velika narodna porodlca monarhije Iskrenoga «rca I odano Izilazl u «usret.“ Završava članak stlhovtma carevke: „Slava caru, slava zemljl, Austrlja će vječito opstaJa ti!“

r

FRANJO JOSIP PRVI.

1 i

Svečaoosti pogreba. Konačn a gp predjelenja o svečanostitpogreba. (Naročiti brzojav „fcteograiiskib NovIna“.)

Beć, 25. novembra. Danas prije podne su kunaćno utvrdjeua opredjeienja o svečanosii pogreba preminulog cara i kralja Fran j e J o s i p a 1. Prema njima će se uzvišeno tijelb prenijeti u ponedjeljak u 10 sati u veče iz Schonbrunnskog zamka u crkvu carskog dvora, gdje će se namjestiti i izložiti. Pohod če se krenuti i ići putem preko spoljnjeg dvorišta zamka, kroz prednji park, preko Mariaiiilferstrasse i Barnbergerstrasse, Burgringa do spoijnje dvorske kapije, preko spoljnjeg dvorskog trga u Schweizerhofu. Prenos će se izvršiti po propisanom ceremonijalu, koji će se naknadno izdati. Kovčeg će se tada skinuti i uniJeti u dvorsku crkvu; tu če kovčeg bitl izložen. Pristup će svijetu biti dozvoljen 28. i 29. od 8 sa’i prije podne do 6 sati u veče i 30. od 8 sati prije podne do 12 sati u podne. Pogreb će biti u četvrtak 30. t. m. u 3 sata po podne sa velikorn tužnom svečanošću, koja je cerernonijalom predvidjena. Velika povorka će se već prije 2 sata krenuti iz carskog dvora. Ona će ići preko spoijnjeg uvorskog trga, preko Burg-Opern-Kfirtner-KoIowrat, Kaiser Wilhelm i S’.ulien-Ringa, zatiin preko Aspernplatza 1 Franz Josephskaia, poslije kroz K'otenturinstrasse za Stjepanovu crkvu, gdja će povorka prispjeti od priljke u 3 sata. U Stjepanovoj crkvi će u 3 sata kardinal-nadbiskup dr. Piffl sa velikom azistencijom održati svečano opljelo. Poslije toga će se tužna povorka krenuti iz Stjepanove crkve preko Stock-im-Eisenplatza, Karnlnerstrasse 1 Kupferschmiedgasse do Neuen Markt, da se kod glavnog ulaza kapucinske crkve zađrži. Tu če se monarh predati vječnom pokoju u carsKoj grobnici. Redarstvo je preduzelo obilne mjere sigurnosti za vrijeme prenosa tljela u carski dvor, za dva dana koliko će tijelo biti IzloŽeno I na dan pogreba. Bečka posada upotrtjebiče se u najobilatijoj tnjerl za oljrazovanje špalira. Jedan će dlo četa ići na vrnu povorke, a đrugi če člnitl zaštitnlcu povorke, bočno povorke biče konjica. Iza vojničkog špalira stajaće svijet. Ulicama, kroz koje će se povorka kretati, biće obustavljen svaki koiski saobraćaj. Cjelokupna bečka redarstvena straža biće upOtfUebljena za službu sigurnosti u svima gore naveđenim ulicaina, društvo za i spasav'uiije imaće na važnijim tačkama svoje timbttlancije. U ulicama, kroz koje će se povorka kjofati, goreće ulični plin, a na svima crkvama u času, kad se tijelo hude spuštalo u grob, zvoniće zvona. Najstariji član habsburškog doma. Poslije smrti blaženopočivšeg cara 1 kraija Franje Josipa najstariji je Član carskog i kraljevskog doma najmladji brat pokojnog vladara, nadvojvoda Ludwig Viktor, koji je 15 maia 1842. ugledao svijeta, pa je prema tome star 75 godina. Posl'tje njega doIazl vrhovni zapovjednik vojske, maršal nadvojvoda Friedrich, rodjen 4. Juna 1856. g„ zatim pak. nadvojvoda Karlo Stjepan, rodjen 5. septembra 1860. god. j

Rflt stt Rumanjskom. j Povlačenje Rumunja kod Campalunga I Sinaje. (Naročtti brzojav „Beocrađskth Novtna 1 *.} Zflrich, 24. novembra. .Corriere deliaSera* javlja iz Bukarešta: Rumunji se vide u prinudnom poiožaju, da se moraju povlačiti i kod Campd|lunga i Sinaje. Oba se grada nalaze već spoljnoj oblasti protivničkog topništva,

Novl ruskl vojni transporti za Rumunjsku. (NaroSti brzojav >Beogradskih Novina«) Basel, 24. novembra. .Messagero* javlja izPetrograda: I dmgi uvećam vojni transporti se nalaze na putu iz ruskfh okruga za Rumunjsku. Ne treba gubiti nadu na spas Rumunjske, i ako sadanje stanje daje malo povoda radovanju. 609.000 Ijudi za Rumunjsku. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novma«) Stockholm, 24. novembra. Ovamo Javljaju iz Bukarešta: Ruska pojačanja za Rumunjsku prclaze

600.000 ljudi. N o ove se čete sve dotie ne će slatl na rumunjsko bojište, dokle god Rumunjska ne dobije dovoljnu količinu municije.

li J e m a C k n. Podnijet zakon o gradjanskoj službl. (Naroćiti brzojav »Btograuskih Novuu.j Berlin, 24. novembra. Zakon o obaveznoj gradjanskoj službi, koji je juče podnijet Reichstagu, obuhvata službenu obvezu svih ljudi izmedju 17 i 60 godine, u koliko oni ne služe u vojsci i ratnoj^ industriji ili nisu u poljoprivredi, ratno privrednim društvima lii u drugim radnjama zaposleni, koja su posredno ili neposredno od značaja za vtidjenje rata ili narodnu ishranu. Novl njemačkl poslanik u Beču. (Naročiti brzojav »Beogradskih Nov na'/ Beriin, 25. novembra. „Lokalanzeiger" javlja sa pouzdane strane, da će za njcmačkog poslanika u Beču biti imenovan grof Botho W e d e 1, dosada osobni referent u ministarstvu izvanjih djela.

PiitiRle iflirn. Wi!son i pitanje o miru. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina«) New-York, 24. novembra. Dopisnik Wolftovog ureda javlja brzojavom bez žica: 8tampa naročitim naglašavanjem ističe, da je Wilson pomoću pacitista i progresista ponovo izabran, što je to i Wilsonu dobro poznato. Dalje se ističe to, da će Wilson u drugom perijodu svoga zvanja imati slobodne ruke, jer nenia više nikakvih obveza prema političarima. Govori se, da će biti većih promjena u kabinetu. .,E v e n i n g P o s t“ u članku, koji mu je došao iz VVashingtona. pokreće pitanje, kakvog upravo ima značaja ponovni Wilsonov izbor, pa o tome piše: To je tačka, koja nadmašuje po važnosti sve druge, protivu koje u izbornoj borbi nije mogao da izdrž' ni jedan stranački argumenat, najme mogtićrtost, da se nastoja vanjem Wilsonovim učini kraj ratu u E v r o p i. Već zbog toga je dobro, što ga je američki narod ponovo izabrao, jer bi izvjesno Hughes bio zauzet toliko unutarnjim političkim pitanjima, da ne bi mogao ni doći u poioiaj, da nastane da svojim uticajem povrati mir. Wilson ne će ništa činiti, što bi jednu grupu zaraćenih moglo uvrijediti. On zna, da ponuda za skoro posredovanje mira.skriva u sebi dvostruku teškoću, ali su predsjedniku dobro poznati razlozi o stvarnim mogućnost i m a zajedan skori mir, I on će ih se u prvoj prillci latiti. To inože prije doći no što se u opšte očekuJ e. I dolsta je VVilson u stanju, da za nekoliko mjeseci, možda još u tok u z i m e, pitanje mira stavl u živ pokret WiIson je uvUek vjerovao, da Amerika, po njegovom primjeru, može sebi za vrijeme rata osigurati zavidno mjesto u porodici naroda, i da Sjedinjene Države ne pokazuju samo svojr. gotovost, da ratovanje potpomognu, nego da svojom politikom 1 poslije rata stave pod jednakim uslovima sva svoja sredstva ratujućim na raspoloženje. Wilson je protivan privrednim savezima i ugovorima za 4oba poslije rata, čime se sije samo mržnja, koja bi mogla dovesti do novog rata. Kad se Wilson sad zauzima za mir, onda viade i narodi Evrope ztiaju, da on za sobom ima cio američki narod, jer ako je izbornoga dana išta rečeno, to je to, da A m e r i k a ž e I i m i r. „Evening WorId“ piše: Pustite predsjednika, da oduševi američki narod u tim naporima za mir. Sad Je tome došlo vrijetne. U jednom članku ,,N e w Y o r k A m e r i c a n“-a upozoruje se na to, da se engleska štamna rugala W i I s o n u, a Hughesa Je pozdravljala, kad se m i s 1 i I o, da je Hughes Izabran. Dalje se vell: Mi se nadamo, a i vjerovaćemo, dok se protivno ne dokaže, đa će WiIson svoju pobjedu shvatitl kao poruku američkog naroda, da se očuva nestranačka neutralnost, naše pravo kao neutrala I naša časf.

Rniljfl. Pad Stflrmera. Kb. Petrograd, 23. novembra. (P. T. A.) Dria\Tii tajnik i ministar sobranja Trepog imcnovan je za ininistra pr«dsjednika. ; , *».

Dojakošnji ministar predsjednik i rninistar spoljnih poslova Sturmer imenovan je za komomika car kog dvora, radržavajući svoje funkdje kao član državnog savjeta. ** Carevim ukazom odioženi su duma I državni savjet do 2. decembra. (Naročlti brzojav „Beozradsklh Novina**.) Beč, 24. novembra. Korespondenci ja „Rundschau" javlja Imenovanje Sturmera za vrhovnog komom ka je samo formalnost i dokaznj e da je čovjek, u koga su poLagane tako velike nade, postao izlišan. Istodobno odlaganje dume znači, da su istinite one vijesti, koje su u posi^ednje vrijerne stizaie i javljale o dogadjajima u unutrašnjem političkom životu Rnsije, a kojc su brižno pi> krivane. Značajno je još, da odiazak Sturmerov pada u isto vrijeme kad i živčana bolest petrogradskog mitropolita Pitirim„, kome su liječn d, k ko „Riječ" javlja, najtoplije savjetovali, da uzme odsustvo i otputuje u južnu Rusiiu. Pitirim je bio glavni profektor Stiirmerov. Jedan ođ uzroka Sturmerove demisije jestt kriza životnih namirnica, koja se iz dana u dan pooštrava. Tome su se pridružila ozbiljna trvenja u krilu kabineta i nesporazumi izmedju vlade i vojne uprave. Stunner je tu skoro dobio pismo sa visoke vojne strane, u kome se uk.iz„Je na fakt, da su konTk'i izmedju pojedinih resora vrlo nepovoino uticali na snabdjevanje vojske. Ukor zbog nedovoijne organizacije ishrane hio je u tom pismu upućen Sturmeru, kao predsjedniku ministankog savjeta. Da li 6e baš Trepov moći koiiko toliko povol no da riješi pitanje o snabdijevanju, koje je u Rusiji počelo katastrofalncT da se razvija, jako je u pitanju. A. T. Trepov je, senator. U oktobru 1915. posfao je ministar saobraćaja. Tada se tvrdilo u Petrogradu, da je njegovo imenovanje popunilo reakcionarni sastav kabineta. Trepov je sam po svome inienovanju u jednom razgovoru rekao, da ne zna, na koji je način dobio mjesto ministra saobraćaja, jer nije nikad imao posla sa saobraćajem i samo je kao član državnog savjeta ovdje ond,e čuo po neka raspravljanja o saobraćajnim pitanjima

Krizn u GrčkoJ. Odlazak poslanika središnjih vlasti Iz Atene. (Naročiti brzojav »Beoeračfskih Nov'ina«/. Rotterdam, 24. novembra. „Dai!y News“ javlja iz Atene: Prije polaska poslanika središnjih vlasti u Kavalu, kuda su kao što je poznato u srijedu otputovali na jednom grčkom brodu pod zastavom svojih naroda, posjetio je austro-ugarski posianik ameritkog poslanika i zamolio ga, da uzme u zaštitu interese au s t r o u ga rs ki h, bugarskih i turskih podanika. Španjolski poslanik se primio z aštite njemačkih interesa. U utorak je dvaestini pođanika središnjih viasti u Ateni rečeno, da oni moraju zajedno sa svojim poslanicima otputovati iz Atene. Medju npma se nalazi upravnik njemačke škole K a r o. Krvave studentske demonstracije u Ateui. (Naročiti brzojav »bcotradsldh Novina“J Berlin, 24. novembra. Ovdašnji listovi javljaju iz 2eneve: „Matin'* javlja iz Atene, da su tamo francuske patrule uslijeđ novih studentskih neinira s nožent na pušci rasČistile ulice. Demonstracije su otpočele kod univerziteta, gdje ih je organizovao profesor Pekmezas, protivnik četvornog sporazuma. Pred veče demonstracije su se pretvoriie u pravu revolversku bitku. Odašiljanje Četa u Peloponez prestalo je, pošto je već stvorena nentralna zona od 8 kilometara, koju su posjele francuske čete.

-> Francuskfl. Burue sceno u francuskom parlamentu. „Btidućnost francuske rase“, J[Naročiti brzojav »Beogrndskih Novina«;. Paris, 24. novenibra. U francuskoj komori raspra«liattn je o zakonskom prije'Jlogu o naknadnom vježbanju rekruta 1916. godine u tajnoj sjednici. O predhockćoj javnoj sjednici donosi „Vossische Zeitung opširan Izvještaj. Po tom izvještaiu zantolio je Briand stranke već.ne, da diskusiju prenesu u tajnu sjednicu, jer. je morao očekivati, da čuje neprijatna raspravljanja o učešću Engleza u borbanta. Ipak je u javnoj sjednici bilo burnih scena, koje su dale povoda žestokim protestima. Brunet reče, „prUe no što komora odobri, ona hoće da Ima izvjesnost, da se francuske sile ne rasiplju. Mi Imamo pravo da pokažemo savezniku, do kog je stepena do-

Upisujte peti ratni zajam, koji pruža sjajan priplod z a uioženu glavnicu.