Београдске новине

iziazi:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: u Beogradu I u krajevlma zaposjednulimodcarskolkra- C |i f|evsklh Ceta po djenl od Ull u HrvatskoJ-Slavonijl, BosniHercegovlnl I Dalmacljl po djeni od 8 h izvan ovog podruC|a . . . 12 h

Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu i u krajevima zaposjednutim od carsko I kraljevsklh Ceta K I 30 U Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovini I Dalmaciji K 2 40 Izvan ovog podruCja . . . K 3 - —

■■ — Oglasl po cijenlku. j—■■■Uredništvo: BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon brol 67. — llprava' primanje oglasa I pretplate: Kneza Mlhajla ul. broj 38. Telefon broj 25'

Br. 290.

BEOGRAD, Petak 1. decembra 1916.

Godina II.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. BeC, 30. novembra. Istočno bojlšte: Front maršala pl. Mackensena: Dunavska vojska, koja uspješno prodire, zarobila je od vremena prelaza preko Dunava 43 rumunjska časnika i 2421 vojnika, a zaplijenila je 2 teška topa i 36 poljskih, 7 malih topova i 7 mašinskih pušaka. Front general-pukovnika nadvojvođe J o s i p a: Cete generala pl. Falkenhayna zauzele su juče Pitešti i Campo1 u n g. U Campolungu su Bavarci zarobili 17 časnika i 1200 ljudi, zaplijenjeno je 7 topova i innogobrojni ratni prtljag, Izmeđju doline Uza i tartarskog klanca produžili su Rusi, koji su svome veoma pritešnjenom savezniku bili odredjeni kao pomoć, svoje napade s velikiin masama. Vojske generala pl. Arza i pl. Kovesza nalazile su se na cijelom frontu i danju i noću u ogorčenoj borbi protivu neprijatelja, koji je neprekidno obnavljao svoje nadiranje. Na mnogim se mjestima vodila borba prsa u prsa. Ruska je navala slomljena. Mali mjestni uspjesi ne mogu u tome ništa izmijeniti, da su velike neprijateljeve žrtve bile i juče uzaludne. Borba traje i dalje. Front maršala princa L e o p o 1 d a ■ bavarskog. Nerna nikakvih osobitih dogadjaja. Talijansko bojište: Istočno od Gorice i na visoravni K r a s a bila je topovska borba s vremena na vrijeme vrlo živahna. Jugo-istočno boiište: U Arbaniji je stanje nepromijenjeno. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. HOfer, podmaršal.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 29. novembra, Zapadno bojište: Front prijestolonasljednika Rupprech ta bavarskog: Kod Givenchya jugozapadno od Lensa. izjaloviše se u magli naleti iedne engleske čete. U oblastl Somme pojačala se pred veče neprijateljska vatra sjevcrno od A n c r e i kod šume St. Pierre .Vaast. Istočno bojište: Front maršala princa L e o p o 1 d a bavarskog. Nema bitniiih dogadjaja. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: U šumskim Karpatima i na erdeljskoj granici Rus je jučer na mnogo mjesta poveo napade protivu njcmačkih 1 austrougarskih borbcnih redova, ali je pretrpio poraz. Male mjesne uspjehe platio je krvavim žrtvama. Vojska pješačkog generala F a 1 c k e nh a y n a pobjedonosno nastupa na cijelom vlaškom frontu. Protivnik ispred nje odstupa u neredu ka istoku. Balkansko bojište: Front maršala pl Mackensena: Kretr.nje dunavske vojske saglasno je sa snagama, koje operišu dalje na sjever. U Dobrudži samo siaba borbena djetatuost. Maćedonsko boiište: Poslije neuspjeha sporazumne pomoćne ofenzive sa juga, neprijatelj je juče Izvođio samo djelimične napade sa juga, a sjeverozapadno od Bitolja i kod Grunlsta (istočno od Crne Reke). I tom prilikom nije inogao izvojevati nikakvih uspjeha.

Kb. Berlin, 30. novembra. Front maršala voivode A1 b r e c hta \vurttemberškog: U zavijutku kod Ypra, poslije jake topničke pripreme, napala su neprijateljska odjeljenja, u širini oko tri kilometra, naše položaje. Ona su vatrom, a na pojedinim mjestinia borbom prsa u prsa, odbijena. Frcnt bavarskog prijestolonasljednika R u p r e c h t a: Pri maglovitom vremenu pojačala se topnička horba samo izmedju S e rr e i A n c r e, kao i u odsjeku s obiju strana šume S t. P i e r r e-V a a s t. Istočno hojišfe: Front maršala princa I eopolda bavarskog: Vcćih borbenih djelatnosti nije bilo. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: U šumskim Karpatima i moldavskim pograničnim planinama produžili su Rusi svoje napade, ali nijesu imali nikakvih važnih uspjeha. Rusi su imali teške gubitke i morali su se zadovoljiti malim mjesnim dobicima. U zapadnoj Rumuniji mi smo dalje u nazad potisli neprijateljske zaštitnice. Gsiin Pitešti juče je zauzet i Catnpolung. Tamo padoše Bavarcima šaka 17 časnika, 1200 vojnika zarobljenika, 7 topova i mnogobrojni prtljag- Gd krajjičinog kiraširskog puka, čiia je vlasnica Njezino Veličanstvo, zarobio je eskadron konjičkog kapetana pl. Borcke kod Cielanešti jednu neprijateljsku kolmu i zaplijenio tom prilikom deset topova 1 tri mašinske puške. Front maršala pl. Mackensena: Dunavska voiska nalazi se u borbi i prodiranju. Prilikom napada na Rumune odlikovahu se pod vodstvom majora Aschauera šlezvig-holštajnski, bikcnburški i bavarski lovcl. Od dana prelaza preko Dunava ova je armija zarohila 43 časnlka i 2421 vojnika, a zaplijenila 2 teška i 26 poljskih topova. 7 manjih topova, 7 mašinskih pušaka i 32 municlonih kola. Maćedonsko bojlšte: Sjeverozapadno od B i t o 1 j a izjalovilo se jedno neprijateljsko nadiranje. Sa zapadne kose ruševinskog brda kod G r u n i š t a, čiji je vrh neprijatelj poslijednjih dana često ali nzaludno napadao, Srbi su opet potisnutl. Prvi zapovjednlk glavnog stana . pl. Ludendorff.

Počostl itnšo] uojscl. Njegovo Veličanstvo odlikovalo je vrhovnog zapovjednika vojske najvišim vojnim odličjem i premilostivo je naimenovalo dvojicu maršala. Ovi .dokazi previšnje milosti za vojskovodje jednovremeno se simbolično ođnose i na svakog pojedinog pripadnika vojske, kojemu su u teškim časovima i u časovima pobjede sada odlikovanevojskovodje bili zapovjednici. Red Marije Terezije postao je u doba kada su vojske dunavske monarhije privezale najveću slavu u Evropi za svoje zastave, kada su generali puni smjelosti i genijalnosti kovali sudbinu carevine, kada su na svima granicama stajali pohotliji neprijatelji a bili su ipak pobijedjeni. Vrijeme rodjenja reda Marije Terezije bilo je teško, ali i veliko vrijeme; ovaj je red bio odredjen, — kako sa ponosom možemo tvrditi — da se njime odlikuje ne manje nego li — genijalnost. On je trebao da brabri smjele momentane odluke prema odveć akademskom shvatanju ratovanja, i da potpomaže srćanu i pobjedonosnu inicijativu. Elastičnost i prilagodjavanje prilikama, kao i brze ođluke, kao nikad do sada u ovome su ratu bile potrebne za glavne vojne zapovjednike, u ovome ratu, čije se mogućnosti i pojave iz dana u dan mijenjaju tako, da se uvijek što prije mo-

raju napustiti stari tradicijonalni načini i sistemi, kada se neprestano zahtjevala nova inicijativa. A sada je Njegovo Veličanstvo car i kralj podarilo vrhovnom zapovjedniku voiske, maršalu nadvojvodi Friedrichu veliki krst toga reda, kako kao zasluženu nagradu za često vršenu inicijativu, tako i iz razloga, što se sa nadvojvodom poziva najdostojnija ličnost na čelo odbora (kaptola) toga reda, kojemu je zadatak, da riješava ozaslugama drugih zaslužnih. Gdie se kakav komandant iz vlastite inicijative odlučuje na korake, koji mogu uticati na tok dogadjaja, a to učini sa neospomim uspjehom, može, čim se utvrde značaine koristi od njegovog rada, biti odlikovan redom Marije Terezije. Odbor (kaptol), koji rješava o prijedlogu ' za odlikovanje sastoji se iz dotadanjih nosilaca toga reda. Sa svakim novim nosiocem toga reda čini se čast cijeloj vojsci, jer se vidi da u njenoj sredini ne vlada sarno vojnička poslušnost, već, po svjeđočanstvu odredaba o tom visokom odličju i duh slobodne inicijative, genijalne odlučnosti. U podjednakoj mjeri čini čast .svakom pojedinom vojniku, što sada vladar nagradjuje velike uspjehe i uspješno riješavanje važnih zadataka time, što je naimenovao komandanta one junačke vojske, koja je vanrednom žilavošću odbranila jugo-zapadne krajeve monarhije, i koja sve napade odbija vlastitom neumornom ofenzivnom težnjom; nadvojvodu Evgenija, i načelnika glavnog stožera cijele vojske, Konrada pl. Hotzendorfa, za maršale. Maršalski čin podsjeća nas na slavnu prošlost monarhije, na doba Radetzkog i nadvoivode Albrechta. Sada je svetoj borbi, koja se vodi za pravo i kulturu, bilo sudjeno, da austro-ugarska vojska, po previšnjoj milosti Njegovog Veličanstva, dobije tri maršala. ,t Ova odlikovanja i Baimenovanja predstavljaju uvod za iniz značajnih dana, pošto vojske središnjih vlasti idu na susret velikim odlukama u njihovu korist. A interes, koji vladar u prvim danima svoje vladavine pokazuje za vojsku, jeste novo podticalo za vojskovpdje i vojnike, da očuvaju vlastitu čast, a da uvećaju slavu habsburške monarhije.

Posljednje vladarevo putovanje.

Sa svečanošću, koja je ccremonijalom propisana, juče su smrtni ostad cara i kralja Franje Josipa prenijeti iz dvorfcke crkve u kapudn?ku grobnicu, gdje su predati vječnom pokoju. U sprovodu, koji se kretao glavnim ulicama unutarnjeg Beča preko ,,Ringa“, jedne od mnogih tvorevina preminulog vladara, uzeli su učešća mnogi vlađaoci, koji su iz daleka došli, da starešini evropskih državnih glavara ukažu posljednju počast Bili su skoro svi njemački vladari, bugarski kralj sa prijestolonasljednikom Borisom, sultanovo izaslansh’O i izaslanid neutralnih država. Car Wilhelm, kojl je s pokojnikom stajao u pugogodišnjoj iskrenoj vezi, prispio je još u uto rak u Beč, da se od mrtvog očinskog prijatelja poslednji put oprosti, ali zbog svog lakog nazeba nivje se mogao zadržati do časa samog pogreba, te ga je zastupao n : emački prijestolonasljedniJ-:. Stotinama hiljada stanovnika Beča stajalo je iza redova uparadjene vojske, gologlavi, potrešeni i obuzeti dubokim bolom, prateći tužnim. pogledima kovčeg dragog pokojnika, koji je prolazio pored niih u sumorno-svečanoj povord ožalošćenih gostiju, dvorskih dostojanstvenika i gardL Poslijednja vožnja staroga vladaoca kroz Beč i polaganje Njegovo u kapueinskoj grobnici medju članove Njegove i Njegove prijetlce bili su završetak žalosnih svečanosti. Život i djelanje Franje Josipa pripadaju sada u svojoj cjelokupnosti istorijl i ako su narodi monarhije još uvijek s Njime tijesno vezani, te se još za dugo nečemo moći naći sa činjenicom, da je taj časni viadalac, koji je kroz Idivije generadje rukovodio sudbinom monarhije, sada za svagda umukao. Ali burama razdrmana sadašnjost traži svoje pravo. Dok u Beču stotine hiljada ožnloš-

ćenih vidješe, kako se šk inja sa pokojniin carem i kraljem uputila vlečnom boravištu, dotle svuda na granicama monarhije gruvaju topovi, vlada rat, koji već dvadcset i osam mjeseđ traje, u jednoj žestokoj fazi, sa koje će se možda u skoro moći da sagleda riješenje, a austro-ugarske čete u društvu sa svojim saveznicima prodiru besprekidno sve dublje u unutrašnjost najnevjernije od sviju kraljevina i slavni stegovi austro-ugarskih pukova stiču nove časti, nove pobjede. Nikad do sad nije ikoji vladalac položen u grob u ovakim čar sovima i pokoljenja će još pričati o tom danu. kad je Beč izgledao kao jedna ožalošćena cjelina, dok su daleko od glavnog i prijestoničkog grada borbene snaga Austro-Ugarske stajale u ogorčenim i pobjedonosnim borbama protiv čitavog svijeta neprijatelja. Njeniački prijcstolonasljednik na sprovodu. ICb. B?č 29 novemhra. ,,Fremdenblatt“ javlja: Njemački pđjestolonasljednik stićiće sutra u jutru na pogrebne svečanosti u Beč. Na željezničkoj stanici dočekaće ga car i kralj K a r 1 o. kojl će ga ispratitl u dvor, gdie će prijestolonasljednik odsjestl. U veče če prijestolonasljednik opet otputovati. Pomen u Španiil. Kb. Madrid, 29. novcmbra. Danas je španski kralj primio austrougarskog ambasadora kneza F fi r s t e nb e r g a, koji se zahvalio na izjavl saučešća povodom smrti Njegovog Veličanstva. Kralj će prisustvovatl svečanom pomenu, koji će se održati u utorri’ Pomen u Kopenhagenu. Kb. Frederiksborg, 30. noveitibra. Kralj odlazi sutra u Kopenhag e n, da prisustvuie pomemi za pokoj duše preminulog Njegovog Veličanstva cara i kralja Franje Josipa. Pogreh pokolnos ccra I kmlln. Dolazak njemačkog prijestolonasljednika u Bee. Kb. Beč, 30. novembra. Danas je stigao na sjevernoj željeznjčkoj stanici njemački prijestolonasljednik, da učestvuje u pogrebnim svečanostima za pokojnog cara i kralja. Na stanici su očckivali careviča: njemački poslanik pl. Wedel s osobIjem poslanstva, general-pukovnik pl. Plessen, pruski general-major pl. Cramon, koji je bio pridodat na službu pokojnom Njegovom Veličanstvu, zapovjednik glav. stana za rat. štampu general-major Maks vitez pl. N o e n 1 direktor sj^verozapadne željezničke pruge. Nešto prije 3 sati došao je car i kralj K a r 1 o u uniformi svoga pru.'kog husarskog puka sa lentom Crnoga Orla i oznakortj maršaiskeg čina, te je medju prisutnima održao cercle. U 8 satl stigao je njemački carevič u uniformi svoga austro-ugarskog husarskog puka s lentom reda sv. Stevana. Car i kralj Karlo pozdravio je carevića dobrodošlicom, obojica se poljub'še i srdačno rukovaše. Zatim je carević pozdravio niema-t-ng pns1an ; ka ! geueralpukevnika pl. Plessena, a po tom ie nastalo predstavljanje obostrane pratnje. TJ dvor su se ođvezll automobdima. Odmah po prispHeću u dvor učinio je njemački carev'ć svoje podvorenje carici i kraljlci Ziti. Grof Tisza u Beču. Kb. Beč, 30. novembra. Ministar predsjedfiik grof Tisza prispjeo je slnoć u Beč. Članovl ugarskog sabora u Beču. Kb. Beč, 30. novembra. Oko 300 članova ugarskog sabora prispjelo je u Beč radi učešća u svečanom pogrebu. * * * Pokojnl car i kraij i Sven Hedin. Čuveni švedski istraživač S v e n H e d i n priča u kopenhaškom listu ,,P o 1 i t i k e n“ o svome prijemu kod pokojnog cara i kralja Franje Josipa I. u prošloj godini medju ostalim i-ovo: „Car je lagano i sinotreno hodao po svojoj sobi, a kad je opazio moj ulazak, on se aaglo okrenu, podje mi u susret i pruživši mi ruku, reče: — Dobro došli, gospodine doktore. Skoro je šest godina, kako se nijesmo vidjeli. A šta se sve nije zbilo od tada! . . . Vladar sjede za svoj pisaći sto, a menl pokaza stolicu kraj sebe. Izgledao je vrlo dobro, mnogo bolie, nego u opšte Ijudl njegovih godina. Razgovor

se isključivo vodio o ratu. Morao sarn pričati o mojoj posjeti na istočnom bojištu, i kad počeh da pričam o K o i omeji, on me zapita, da li sam vidiof P f I a n z e r-B altina, Fischera T P a p p a, kao i nadvojvode F r i e d r icha i Josipa Ferdinanda, ao Conradu pl. Hotzendorfu izrazio se riječima najveće hvale. Kad je došao razgovor o karpatskom bojištu i o L i nsingenu, car se raspitivao o bavarskotn generalu pl. Bo'hmeru, dodavši dosjetljivo i s osmjehom: — Malo čudnovato, pravi Bavarac, a ima pod sobom sve same pruske čete. Zatim je car još dugo govorio o proboju Mackenscnovom ti Galiciji i o herojskim podvizima vojske BoehmErmolli je"ve I Borojevićeve l iz svega se vidilo, da je car i kialj o svemu dobro obaviješten. Naročito sam na njemu primjetio neprikrivenu radost, što se svi n 2 rodi monarhija bore s podjednakom hrabrošču. Šta je car rekao o vjerolomstvu Italije, to za sad ne smijem iznositi na javnost, ali toliko mogu reći, da ga je to vjerolomstvo jako boljelo. Naizad baci vladar pogled na sat, koji je stajao na pisaćem stolu, i reče: ,,E, gospodine dcktore, ne ću više da vas zadržavam“. Pri tim riječima ustade, pružl mi ruku i doprati me do vrati. U odlasku izrazih caru i kralju moju radost, što ga vidjeh zdrava I tako svježa, ali on odmahnu rukom I reče: ,,To je samo spoljašnost . . . Ah, šta sve nijesam morao da pretrpim u svome životu! I na kraju krajeva đodje još i veliki rat! . . .“ — Milijuni Ijudi mole se posvednevno Bogu za zdravlje Vašeg Veličanstva. rekoh ja. — Da. — odgovori monarh — i ja sam na tome neizmierno blacrodaran. Ali, znate. sfarost je već po sebi neka boiest. kojoj nema iscjeljenja, pa ni pomoći . . . Kad otvorih vrata i kad se još jednom obazreh, viđieb, kako «e osfare!i car i kra!i elastičnim Voracima približava svom pisaćetn stoln. pa mi nehotice nadoše na pamet gadne karikature, koje je sporazumna štampa za vriieme rata iznosila ra trg, da što većma obmanf svoje čltaoce. Svekoliko držanje vla^arevo <zdavalo je kaval.iera prošlib vremena; pa ipak je on, kad je trebalo, nvijek’ otvoreno i.bez ustezanja, ali i sa vellkim taktom izricao svoje m’šlienje. Car-kralj Franjo Josip bio je p!emenit čovjek. koji ie neizmjerno stradao, ne vajkajući ikad zbog foga; on je bio čovjek. koji je svn svojn nadu polavao u Boga I koll cije'oga v’ieka svoea niie na ništa đrugo ntislio, đo na sreću svojih narođa. Nikad nije on ni iednom čovieku z!o noželio Ali, kad su moć i ugled niegove države bili naoadnuM od obiesmh susjeda. car-kralj Franio Jos'p niie se nl za trenut oka uste' , ao, da triara svoin snagom svoie hrabre voiske i svo'e dlvne mornarice. Car-krali Fran’O .Tosin nrevledao ie ovai rat sa visokog i sigurnog noložaja i bio je svjosfan, da svoie stegove odašpjc u pobjedu za iednu pravednu stvar . . .“

Enr! Kniii Knrlo. Pariau.enat kod novog vladara. Kb. Beč, 30 novcmbra. Njepovo Veličanstvo ptimiće sutra 1. decea.bra u podne cjelokupni poslattičkl dom sa svojim predsjeđništvom, a pos’.ije toga i gospodsku kuću. Glasovi turske štainpe. (Naročitl brzojav „Beogradsklh Novlaa".) Carigarđ, 29.-XI. „Tanin* govori u nvodnom članku o caru i kralju K a rl u, gdie naglašava, da je mladi vladar već i prije stupanja na prijesto uživao veliku popularnost, naročito uslijed svojega velikog učešća u sadašnjem ratu i to, naročito net zahvaljući njegovim uspjesima protiv Talijana na trentinskom bojištu. List veli da su najnoviji uspjesi središnjih vlasti u Rumunskoj potvrdili vjeru i pouzdanje u pobjedu, koja je izražena u manifestu novoga cara i kralja. List izjavljuje svoje najiepše i najtoplije želie novome vladaru. Naizad se naglašava da je novi vladar veiikim simpatijama, koje je ukazao turskim četama, što su se u Galiciji borile pod njegovom komandom, dokazao svoje osjećaje prema otomanskoj imperijL