Београдске новине

I z I a z i:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: u Beogradu i u krajevima zaposjednulimodcarskoikra- C ji ljevskih četa po cijeni od « 11 u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovini i Dalmacijl po cijeni od 8 h jzvan ovog podruCja . . . 12 h —Ogiasi po

Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu i u krajevima zaposjednutim od carskoikraijevskihCeta K 150 V Hrvatskoj-Slavoaiji, BosniHcrcegovini i DalmaclJI K2 40 izvan ovog područja . . . K 3'cijeniku. — 1

Uredništvo : BEOORAD, Vuka Karadžića ul. 10. Teiefon broj 67. — Uprava’ pritnanje oglasa i pretplate: Kneza Mihajla ul. broj 38. Teiefon broj 25'

Godina II.

RATNI IZVJEŠTA3I. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 4. decembra. Istočno bojište: Front maršalapl. Mackens e n a: Bitka na rijeci Argesu dovela je do pobjade odlučnoga značaja. Navalu dunavske vojske na donjem A r g e s u nije mogao zadržati protivnapad Rumunja i njihovih saveznika, koji su ga bili otpočeli s velikim nadama. Neprijateljska napadačka grupa zahvaćena jeseveroistočno od Draganešćija pa je obuhvatnim prodiranjem potisnuta preko N i a s 1 o v a. U ovoj borbi, pored njemačkih, bugarskih i otomanskih četa, učastvovali su i austro-ugarski granični lovci i baterije. Jeđnovreineno je zapadno od B uk a r e š t a izvojevala sebi prelaz preko rijeke Argesu jedna vojna grupa; ona je juče prodrla do Titu i naišla je ovdje na ostatke rumunjske prve armije, koju su dan ranije potukle austro-ugarske i njemačke čete general leutnanta Kraffta pl. Delmensingena sjeveroistočno od Pitešćija. UniŠtena su jaka rumunjska odjelenja. Dalje sjeverno saveznici su zauzeli T rgovi šte. Rumunjska vojna odjeljenja, koja su u svoje vrijeme bda odsječena u maloj Vlaškoj, postepeno se iznalaze neprekidnim gonjenjem. Dunav je otvoren. O veoma bogatom plijenu ne mogu se još dati ni približno tačni podaci, jer on svakog č^a stalno raste. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: Dokle je tako u vlaškoj dolini odlučno potučen namoviji saveznik naših protivnika, upinjali su se Rusi uzaludno, da protivu hrabrih austro-ugarskih i njemačkih četa generala pl. A r z a i pl. K 5vessa postignu uspjeh, koji bi uticao i na Rumunjsku. I ako pokušaji za olakšavanje nijesu izvjesno još završeni, to je ipak jučeranje popuštanje ruskih napada uKarpatima pokazalo, dajezamorenom i jako iznurenom neprijatelju veoma potreban borbeni odmor. Samosu s obiju strana gornje doline T r o t u s a Rusi nastavili svoje napade nesmanjenom žestinom i dalje, oni su mjestimice do deset puta napadali, ali su svuda odbijeni, izuzimajući neznatna kolebanja. Na jugu odsjeka oteli stno od protivnika jedan vis, koji smo nedavno bili izgubili.

Front maršala princa L e o p o 1 d a bavarskog. Mjestimična borbena djelatnost neznatnog značaja. Talijansko bojlšte: Topovska vatra u odsjeku Krasa traje i dalje. Otpočele su ponovo i borbe s minama. Jedna talijanska vazdušna eskadrila bacila je bombe bez ikakvog djejstva na Duttulle, Grossrepeni Sesano. Naši su letači napali protivnika i primorali su jedan letač tipa „Caproni" da se sa četiri lica svoje posade spusti na zemlju kod Mavhinja. U ovoj vazdušnoj borbi su se odlikovali linijski mornarski poručnik Banfield i nadporučnik B r um o vski. Jugo-lstočno bojište: Stanje je nepromijenjeno. Zarajenlk glavara generalnog sfožera pl. H6fer, podmaršal. Dogadjajl na moru: Jedna naša pomorska vazdušna eskadrila je vrlo uspješno napala bombama neprijateljske položaje kod Doberdaoba i vratila se potpuno nepovrijedjena natrag, i ako je protivu nje bila upravljena vrlo zestoka paljba. Zapovjednlštvo mornarice. * * Tirgovište. T i r g o v i š t e (Trgovište) je mjesto od nekih 10.000 stanovnika i ima samo u toliko strategijsku važnost, što leži ispred B u k a r e š t a, te može prodirarrje austro-ugarskih i njemačkih četa prema Bukareštu da zađrži izvjesno kratko vrijeme, možda dan-dva, a možda i samo sat-dva, jer svekolike oslone tačke toga mjesta svode se tia jedan arsenal i jednu kasarnu. Ali je značajnije zbog svojih ruševina kao nekadanja prijestonica vlaških kneževa iz godine 1383. do 1716. U 17. vijeku, pod Matijom Basarabom, imalo je Trgovište 60.000 stanovnika, 40 crkava i prostranu palatu, koju su Turci pod Konstantinom Mavrok o r d a t o m predali plamenu. Medju ruševinama ističe se kula, koju je M i r č a V e 1 i k i prije 500—600 godina podigao i nekadanji, sada u kasarnu pretvoreni manastir D e a 1 izvan grada, sa kog je vrlo Iijep izgled na prostrani predjel i na doline J a 1 o m i c e i Dambovice. ‘ Kao naročite relikvije pokazuju se u manastfru glave vojvode R a d u 1 a Lifepoga i M i li a jI a Hrabroga.

Izvještaj njemaCkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 4. decembra. Zapadno bojište: Front maršala voivode A1 b r e c lit a w u r 11 e m b e r š k o g: U vezi sa prethodno izazvanim eksplozijama engleske patrole u ypernskom i wytschaetesk o m zavijutku krenuše protiv naših položaja, pojedinima od njilt pošlo je za rukom, da prodru prednje rovove; oni su u borbi prsa u prsa savladani ili odbačeni. Od ostalih armija nema r.išta ::načajnije da se javi. Istočno bojište: Front maršala princa L e o p o 1 d a bavarskog. Sjeverno od D r i s v j a t i j s k o g jezera ruske snage posilje jake pripreme vatrom krenuše protiv naših položaja; odbačene su uz velike njihove gubitke, isto tako propade napad neprijateljskih krstarećih odjeljenja na Bistrici Zolotvinjskoj. Vlastita preduzeća zapadno od T a - n o p oI j a i južno od S t a n i s 1 a v o v a iinala su uspjelia. Front general-pukovnika nadvojvođe J o s i p a: U šumskim je Karpatima juče popustila ruska napadna djelatnost; bili su samo još u stanju da izvrše na nekoliko mjesta slabije nalete, koji su bez teškoća odbijeni. Pojačana topnička vatra kanda treba da zabašuri popuštanje samih napada. Jači je rusld pritisak bio na istočnom erdeljskom bojištu. Na dolini T ratas u-a pošlo je protivniku za rukom, da nešto malo napreduje. Daije na jug njemačke i austro-ugarske čete povratiše jedan tu skoro izgubljeni visinski položaj. 3. decembar doveo je do ođiuke u bitci na A r g e s u I u: ona je dobijena. Krunisane sa uspjehom operacije pješačkog generala pl. Falkenhayna, započete sredinom /Hflivembra pobjedonosnom biikom HodboT a r g ii-J u i i njemačko-bugarskih 4L otomanskih četa, koje su bile prešle na sjevernu obalu Dunava. Izmeciju D u n a v a i jJanina spojiše se: dunavska vojska, koja vodi borbu pod zapovjedništvom pješačkog generala K o s c h a iz pravca od Svištova, vojna grupa generalleutnanta K u n n e I a, koia je nadrJa kroz Malu Vlašku preko Crajove, grupa generalleutnanta K r a f f t a pl. D e Imensingen, koja je posiije ogorčeliih borbi duž A r g e s u I a izašia iz planine i njemačko-austro-ugarske čete, koje pod zapovjcdništvom gencralleutnanta pl. Mnrgena nadiru preko Campolunga. Lijevo je krilo jtiče zauzelo T i r g o v i š t e, čete generalleutnanta Krafft pl. Delmensingena produžiše iz pravca od P i t e-

š t i j a svoj pobjedonosni pohod, potpuno potukoše I. rumunjsku armiju i prebaciše njene ostatke preko T i t u a, gdje se željeznička pruga iz B u k a r e š t a račva za C a m p o 1 u n g i P it e š t i, pravo u šake okušanoj 41. diviziji, pod zapovjcdništvom generalleutTianta S c h m i e d t pl. K n o b e 1 sd o r f a. Na lijevoj obali A r g e s u 1 a sjeverozapadno i zapadno od B u k ar e š f a, jugozapadno od ivrdjave cdbačen je Rumurj, koji je imao narnjeru, da odvojeno tuče dunavsku vojsku, dok je njegovo sjeverno krilo, 1. vojska davala otpora, prcko N e a j 1 o vua prema Argesulu. Južno od Bukarešta imale su se odbaciti jake rusko-rumunjske snage; i ovdje je neprijatelju priredjen težak poraz. Konjici i letačima podie za rukom pojedina prekidanja željezmčke pruge u zaiedjini rumunjske vojske. Držanje naših četa u ovim pobjedonosnim borbama bilo je iznad svake pohvale, silno je bilo što su oni izvršili u pcgledu maršovanja, bogatstvo zcmlje i zaplijenjena neprijateljska provijantna komora olakšavali su isliranu četa. Runiunjska je vojska prctrp la najtežc i najkrvavije gubitke Oniin hiliadama zarobljenika iz zadnjih dana valja još dodati preko 8000 ljudi, plijen je neizmjeran; dunavska je vojska zapiijenlla 35 topa, a kod T i t u a padoše nam šaka 13 lokomotiva sa mnogobrojnim voznim parkom. Operacije se nastavljaju prcma planu. Prcdsroje nove borbe. U Dobrudži nije bilo veće borbene djelatnosti. Prvi zapovjeđnik glavnog stana pl. Ludendorff.

Eorte u Atenl. U atenskim ulicama bjesni borba. Grčke su puške planule protivu sporazuma, a grad je postao poprište krvavih scena, čiji završetak i razmjer još nije ni poznat. To je otpor narodni protivu samovoljnika, odupiranje bez naročite osnove i odluke protivu posljednjcg zalitjeva, koji se od ove države htio iznuditi. Taj zahtjev zbilja je lro vrhunac sviju dosadašnjih, on je tražio ni više ni manje nego potpuno razoružanje Grčke. Poslije čitavoga niza nasilnih mjera, pomoću kojih su Grčku Iitjeli prinuditi da ratuje, poslanici na kraju zatražiše izdavanje svog oružja i ratnog materijala, kako se ono ne bi upotrijebilo jednoga dana protiv sporazuma. Cirčka vlada, koja je u toku vremena u interesu mira primala zahtjev za zahtjevom, zazirala je od ovog posljeđnjeg koraka, pošto bi Grčka njime bila osudjena na potpunu nemoć. Ministarski je savjet riješio, da uskrati izdavanje oružja, pa je usli-

jed toga nastupilo veliko uzbudjenje u onim dijelovima grčke vojske, koji o-< stadoše uz kralja, kao i u pričuvničkim savezima, koji su kraljeve pristalice. Puške, koje su se imale predati spora-< zuinu opališe kao same od sebe, pa jo došlo do oružanog sukoba izmedju Francuza i Engleza i Grka. Ovo je vrlo neravna borba, al< za to će ipak Grci i njihov kralj moći da računaju na poštovanje svih onlh, koji još nijesu izguhili pojain o pravu i oravičnosti. U rastrojenoj Grčkoj, koja je krivicobi sporazuma uvučena u gradjarski rat, ponosno se ističe ‘ičnosb kraljeva, koji je nepokolebivo ostao pri donijetim odlukama, koji se u prkos ponižavanjima, kakva ih je rijetko morao pretrpiti jedan vladar, nikako nije dao pokolebati u svome uvjerenju. Od kada su se sporazumne vojske iskrcalc da skine sa svojih ledja to mučeništvo Bezbroj puta bila mu je data nrilika, da skine sa svojili ledja tomučeništvoi time, što bi ispunio želju Francuske i Etigleske i stupio u rat. To nfje samo tražio sporazum, već je to tražio i onaj dio njegovog vlastitog naroda, koji se povodio za najmoćnijim čovjekom u zemlji, sa Venizelosom. Kralj je više volio, da se pokorava, da pusti Sarraila i Fourneta da neograničeno go-< spodare, nego Što bi zaratovao sa srcdišnjim vlastima i time svoju zemlju izložio propasti. On je vidio prema sudbini drugih manjih država, šta bi čekalo Grčku, da je ona stupila u akciju. Docnije će i oni, koji sada stoje uz Venizelosa i ne odobravaju kraljevu politiku uvidjeti, da je kralj takviin svojim držanjetn učinio usiugu zemlji. On doduše nije mogao spriječiti gradjanski rat, što ga je izazvao Venizelos, on nije mogao da zaštiti svoju zega rata, koji bi Grčkoj donio još mnogo moćnije države, ali do ^ada je ipak svoju zemlju sačuvao od užasa jednoga rata, koji bi Grčkoj donio jo mnogo većih nesreća. No otpor do kojega je sađa došlo u Ateni dokazuje, da je strpljenje kraljevih pristalica već prl kraju i da Grci, pošto su sporazumu popustili već u toliko stvari, ipak ne daju posljednje što još imaju, oružje, Ma kako se svršili dogadjaji u Grčkoj, očajnička borba, koja bjesni u atenskim ulicama, služiće Grcima za sva vretnena na čast, a kada jednom za jadni grčki narod budu kucnuli boiji časovi, kralj Konstantin će uvijek rnoći da se sjeti ovoga dana sa uvjerenjem, da je potpuno odgovorio svome kraIjevskom dostojanstvu.

Podlistak. Franlo Joslp prvi I Srbi. Oduosi Crne Oore prema pokojnom caru 1 kralju. Oni iskazi čuvstva, koja pred veličanstvom smrti jednog od najplemenitijili vladara svih vremena iskazuje stanovništvo Crne Gore, nijesu ni sluČajni, iiiti su površnl izrazi konvencijonalne uslužnosti. Ta su čuvstva pošteno osjećana, to su pojave oiiih osje’ćaja, koji proizlaze iz nutarnjeg osvjedočenja, a koja potvrdjuju duboko saučešće crnogorskog naroda, koje ovaj osjeća preminućein jednog moćnog vladara, koji je kroz vladavlnu, koja je obuhvatala gotovo sedam de etljeća, Crnogorcima haš tako bogato i dobro pokazao naklonost, kao i svojim vlastitim narodima. Odnošaji Crne Gore praina caru i kralju Franji Josipu zasižu daleko nazad sve u doba vladavine vladike Petra II., koji je vlađao Crnom Gorom kao svjetovni i crkveni knez, kad je car Franjo Josip godine 1848. stupio na habsburško prijestolje. Knez Petar II. (Vladika Rade), oduševljeni prijatelj znanosti i pjesHištva, istodobno pristaša zapadne kuhure, često je boravio u bečkom dvoru, a najzadnji put u proljeću 1851., hckoliko mjeseci prije svoje smrti. Njega je naslijedio knez Danilo L, koji, kako ie poznato. niie na sebe Dre-

uzeo svećeničko dostojanstvo kncza a kao svjetovni vladar bio je ponajprije priznat od Austrije i Rusije, te je s objema državama uspostavio redovne diplomatske odnošaje. Za vrijcine turske najezde poslao mu je car Franjo Josip god. 1852. getfcrala pl. Stratimirovića sa topovima uz municiju i momčađ. Osim toga mu je trajno dokazao svoju visoku osobnu naklonost, a u znak toga poslao je guvernera Dalrnacije generala baruna Mamulu, da bude vjenčani svjedok kod vjenčanja kneza sa lijepom knjeginjom Darinkom u januaru 1855. Kad je godine 1860. knez Nikola I. naslijedio na prijestolju svog strica, koji je pao od ubojničke ruke, doskora je stekao isto tako nakionost i dobroliotnost susjednog carštva. U febniaru 1853. bio je iza junačkih ali nesretnih borba ugrožen opstanak Crne Gore po jakim vojskatna Omer paše — i tada je na zapovjed cara general barun Lciningen znao Osmanlije pritegnutl, da ne izvedu naumljeni korak osvete i uniš’tenja, te se tako spaslo Crnu Goru od potpunog narodnog iskorjenjenja. Ne maiu hvalu osjećali su Crnogorci prema caru Franji Josipu godine 1867., kad je užasna pošast kolerc harala zeinljom, pa kad im je On poslao u pomoć liječnike, razne lijckove i veIike množine rublja. Da kneževina Crna Gora dodje u užu vezu sa monarhijom i ostalim svijetom, to je car odredio, da se uredi telegrafička veza oreko Kotora i da se sav nužni tele-

grafički materijal ostavi za uredjenje pruge u unutrašnjosti zemlje. Na taj način je bila tada Crna Gora i tehnički prildopljena u red evropskih država; zato je knez prigodom jedne posjete u Bcču godine 1869. izrazio zahvalnošt svog naroda, što je doprinijeio proširenju prijateljskih odnošaja. Godine 1871. rodio se knczu sin, nasljedni knez Danilo. Kao prvi čestitar došao je po Previšnjem nalogu namjesnik u Dalrnaciji, feldmaršal barun Rodić na Cctinje, na koje se moglo onda doći samo strmim putem na konju. Kad je car Franjo Joslp godinc 1875. produžio svoj put na jugu monarhije sve do Kotora, na podnožju Crne Gorc, 'tada je knez Nikola došaO sa sjajnom jiratiijom najvidjenijih ljudi zemljc u Kotor, da pozdravi osobno iskreno štovanog carskog susjeda. Obostrani pozdrav obojice vladara bio je osobito srdačan. — Moj dragi brat stanuje nešto visoko tu gore — opazi car i svrne okorn na Lovćen. — Da — odgovori knez Nikola Mlečići su mi oduzeli moro, Turci zcmIju — pa mi je preostalo samo nebo! To mora doskora đa drukčije bu— odvrati car, ,1 ovo svoje obećanje je održao prigodom berlinskog kongresa, na kojemu se je grof Andrassy po nalogu vladara toplo zauzeo za proširenje Crne Gore. Malo je poznato, da je car Franjo Josip za toga putovanja boravio I na crnogorskom zemljištu dne 4. maja (22. aorila) 1875. kad se odazvao oozivu

kneza Nikole, te kod Mirca (na južnom obronku Lovćena) prisustvovao vojnoj smotri nad jednom brigadom, koju je sačinjavalo pet crnogorskih bataljuna. Na državnoj granici uzeo je monarh soli i hljeba i na strani kneza prošao kraj četa, koje su stajale pod zapovjeđništvom vojvode Bože Petrovića. Bili su to samo visoki, čvrstl Jjudi, čiji izgled je na careva usta izmamio više puta poklik ,,junaci!“ Gradnja umjetničke serpentinske ceste od Kotora do Krsca (1879.—1881.) dalja je posljedica ove carske posjeie. Ovom, velikim troŠkom podignutom vezoin, udaren jc temclj gospodarskom napretku Crne Gore i u potpuno priznanje vrijednosti toga djela, došao je knez Nikola godine 1881. ponovno u Beč, da izrazi caru zahvalnost crnogorskog naroda. Brojni stariji ljudi još se i danas sjećaju onog oduševljenja, koje je vladalo na Cetinju, kad ]e 4. aprila (22. marta) 1885. prijestolonasljednik Rudoif u pratnji prijestolonasijednice S;efanije, nadvojvode Ivana Salvatora (Ivana Orta) i dalinatinskog namjesnika baruna Jovanovića došao u pohode kneževskoj obitelji. Prij.esto!onasljednički supruzi ostaii su tri dana u crnogorskom glavnom gradn, te su zadržalf kako prema kneževskoj kući, tako i prema narodu trajnu sklonost. Poslije je dolazio knez (kasnije kraij) Nikola češće u Beč, a nije propnstio ni kod neslužbenih putovanja da učitii Driiatelisko susiedni oosjet u car-

skom dvoru. Najsjajniji je nesumnjivo bio onaj doček, koji je bio priredjen kralju Nikoli prigodom njegovog dolaska u Beč u junu 1912. godine. Gospodar je tada u Sclionbrunnu na strani cara Franje Josipa obavio znamenitu smotru nad dobrovoljniin motornim zborovima, te se vratio kao vrhovni vlasnik jedne austro-ugarske pukovnije i kao član carske i kraljevske vojske. Kako je kralj — sam vojnik i ratnik od najranije mladosti — znao visoko da cijeni ovo odlikovanje, vidi se iz riječi, koje je rekao povodom predavanja vlasničkog patenta pisaru te spomenice: „Javite Njegovom Veličr:iistyu, vašem uzvišenom caru i kraIju, da knezu jednog ratničkog naroda nije mogao misaonije odlikovanje podijeliti, vcć mu dati tskovo počasno mjesto, koje me neposredno sa njcgovom slavnom vojskom vežc. Isprava ovog dokaza milosti neka mi jc uvijek pred očima: ona će imati začasno^pnfes>o u mojoj kući. (Vlasnički pato'ftt nalazi se i danas još u radnoj$Kft)j kralja, neposrcdno u blizini pisjvčcg stola, u teškom, sa carskom JRrunom ukrašenom okviru.) /' Kralj Nikcihj/bio ie uvijck iskrenf i osvjedočenl-'Štovatcli deset godina starijeg cajrh Franje Josipa, te mu je bio u začiidtiom prijateljstvu vrlo odan. Kakcy"fe dalelco sizalo njcgovo potpuno ustaljeno novjerenje u plememtost sii'jedog vladara, dokazuje slijedeći nalog austro-uparskom atašeju za prvih dana razmahalog se svietskoe rata: