Београдске новине

Strana 2

6. đecembra 1916.

Beograđske Novlne

Srijeđa

Broj 295.

koja je svoje glavne oslonce Imala u dolinl Dunava i TI e. No ineresantno je, da su se prvi pokušaji sivaranja nacijonalno-romanske odnosno rumunjske države javili baš u onim krajevima, za koje su se magjarski vladari naročito trudiii, da ih nasel.avaju i drugim što bolje privuku za svoju krunu. Kada su naime poslije svoga strašnoga polioda kroz Evropu otjerani Mongoli i Kuniani, i kada je poslije njili u današnjem Erdeliu ostala samo pustoš, u kojoj nije bilo ni žive duše, tada su u Fogaraškim planiuama i u okolini Marmarosa pojavili se prvi pokušaji za stvaranjem docnijili dunavskih kneževina. Kako kncževina V1 a š k a, koju je osnovao oko 1290. godine narodni vodja Radu Negro'vod (Crni Radojc), koji se iz Transilvanskih planina sa svojim pristalicama bio spustio na visoravan oko Campolunga, tako i kneževina JVi o I d a v s k a, koju je oko 70 godina docnije osnovao marmaroski velikaš Bogdan (otuda ime ,,Karabogdanska“ u našoj narodnoj pjesmi) sa prvom prijestonicom tiuczawom u današnjoj Bukovini, širile su se n pravcu iz planina prema dunavskoj ravnici. I ma cia se postojanje ličnosti kako Crnog I^adoja, tako i vojvode Bogdana ne može dokazati na osnovu isiorijskih ćinjemca, to se ipaK može pouzdano tvrditi, da je u ono vrijeme došlo do prvili stvaranja rumunjskih nacionalnih država. Isto se tako može ustvrditi, da su se tadašnja VJaška i Moldavska ubrzo proširile u mnogo većem obimu iKgo š.o su granice današnje ruinunjske kraljevine. U XIV. vijeku, kao god i za Srbiju, Bosnu i Bugarsku, tako i za Vlašku i Moldaviju nastupilo je t u r s k o g os p o d s t v o, ali ono nije bilo onoliko ekskluzivno kao u susjednoj Srbiji i Bugarskoj. Rumunji su i daije ostajali, dijelom pod svojim domaćim, dijelom pod grčkim (fanarijotskim) kneževima, koji su bili turski vazali. Vrlo važno za održanje rumunjskcg narodnog individualiteta u ono doba bilo je uvodjenje rumunjskog jezika u crk v u na mjesto dotadanjeg c r k v en o-s 1 o v e n s k o g, koju je reformu u XVII. stoljeću izvrsio knez V a s i ii j e L u p u, pred kraj XVII. stoljeća. Drugi su ugledni rumunjski kneževi bili Miliaj Viteazu (Mihajlo Mrabri, od 1593. do 1601.), koji je neko vrijeme vladao ne samo sjedinjenum Vlaškom i Moldavijom, već i c i j e 1 i in E r d e 1 j e m. Njegova je prije.stonica kojein smo gradu onomađ progovorili. bila u Trgovištu (Targuvesci), o Kao god i on, tako i ostali vazaini rumunjski kneževi vodili su stahie borbc sa svojim turskim gospodarima, i to sa promjenljivim uspjehom. Po želji Porte, morali su vlaški kneževi definitivno rezidirati u Bukareštu. Od 1716. godine birani su za vlaške i moldavske kncževe gotovo isključivo Orci (Fanarjoti), koji nijesu pokazivali razutnjevanje za svoj narod i koji su u njemu ostavili vrlo ioš utisak. Fanarijoti i njihove pristalice potisli su uticaj domaćeg boijar§koga reda. Još dan danas medju uglednim rumunjsk'm porodicaina u veliko dominiraju grčka hnena. U toku rusko-turskih ratova Vlaška i Moldavija bile su redovno poprište krvavih borbi sa Turcirna. pa je prirodno, da je Rusija, koja je za to vrijeitie igrala ulogu osloboditelja, stekla veliki kredit kod Rumunja, pa je prirodno u zemlji dominirao ruski uticaj. Jedrenskim mirom 1829. godine došle su Vlaška i Moldavija pod ruski protektorat. Od 1829. do 1834. godine u Viaškoj čalc i nije bilo izabranog kneza, već je tamo privremeno upravljao ruski general-gubernator K i s e 1 j e v, po kojcmu se još danas zove divno bukareštansko šetališre. Docnije je Vlaška i Moldavija došla pod zajednički protektorat Rusije i Austrije, pa je izabran domaći knez Aleksandar Gika (1834. do 1842. godine). U ono vrijeme počeli su Rumunji u velikim masama poliadjati zapadne, naročito francuske univerzitete, pa su vremenom počinjali u svoju zeinlju unositl zapadnu kulturu i zapadnjački duh. Ovaj duh doveo je dotle, da je 1848. godine neko vrijeme Cak i došlo do pokušaja ustanovljavanja republike. K r i m s k i r a t donio je velikih protnjcna za Viašku i Moldaviju. U mjesto ruskog protektorata došao je zajednički protektorat sviju velikih slla. 1859. godine lzabran je za kneza Vlaške pukovnik Jovan Aleksandar K u z a, a mjesec dana docnlje i za kneza Moldavije. 1861. godine Kuza proglasJ spajanje Vlaške I M o 1 d a v i j e u ujedinjenn k n e ž e vinu Rumuniju. Knez Kuza izveo Je mnoge korisne reforme. Ukinuo je boljarske privilegije, izvršio je poku8aj za podizanje rumunjskog seljaka i tičinio Je rumunjsku crkvu altokefalnoni. t. J. stvarno nezavisnom od carleradske patrrjarSije. No on je tpak proIgrao simpatije. sviju stranaka. pa je 1866. godinc oboren državnim udarom. Noću je nekoliko časnika prodrlo u njcgovu spavaću sobu i natjeralo ga, Ua potpiše abdikaciiu. Na to Je 20. a-

prila 1866. godine izabran za rumunjskog kneza princ Karlo (Carol) hohenzollern- Sigmarinški. koji je 30. juna (po starom) dao zemlji ustav, koji u glavnom j^š i danas važi. Ovaj je ustav u glavnom iziadjen po ugledu na belgijski ustav. Pod vladorn Karolovom, kcji se poJije berlinskog kungresa gcdinu dana prije Srbije (14./26. mar.a 1881. godiiie) proglasio za k r a 1 j a, Rumun.ja je na svima poljima učiniia o g r o m n i h n ap r e d a k a. Najbolje mjerilo za te napretke pruža prijestonica zemlje. Bukarešt, koji je još za vrijeme krimskoga rata bio osrednji, zapuš.en orijentalski grad, a koji je danas divan i inoderni evropski grad od skoro 400.000 stanovnika. I politički život uzeo je pcd viadaviuom kral.'a Karo'a norirtalniji tok. Doduše agrarno pitanje nije riješeno, ili je bar n.egovo riješavanje zapcčeto tck u sasvim neznatnim razmjerama. Ovo ,ie dovclo do krvavili seljačkih ustanaka, od kojih je posljednji bio tek prije devet godina, 1907. gođine. Posljednji dogadjaji u rumunjskoj istoriji svima su pcznati. 1913. godine umješala se Rumunjska u već završeni drugi baikanski rat i tiin svojim postupkoiD zadobiia je na bukarcškom miru bugarsku Dobrudžu. Timc je svoju beritoriiu od 131.020 kv. kiioinetara poveća'a na rkruglo 139.000 sa skoro sedam i po miiijuna stanovnika, dok je još 1894. godine imala samo 5,406.249 stanovn'ka. Pošto je kralj Karo! bio bez diece, to je, odmab iz ranije, još kao ntlad diečko označen za prijestolonasijcdnika n'egov sinovac Ferdinand. Uskoro poslije poeetka ovoga svjetskoga rata umro je sijedi kralj Karol, a clnšao je na vladu kralj Ferdi r ’and, ko.ii se lietos odiučio da i sam stupi u svjetski rat.

Rtti stt fiumunjsKom. Bulcareštanska utvrdjenja. Pošto su savladane pograničnc gore u sjevernoj Rumunjskoj i Dunav na jugu, to je sja.no i nezaustavimo prodiranje doveio sav.-zmćiie čete vrio blizo utvrdjenjima Bukarešta, tako, da runmnjska prijestonica izgieđa sada neposredno i jako ugrožena. Jedna brzo ,sastavljena moćna grupa pokušala je u nedjelju jugozarKHino oj Bu.a.jš.a da zaustavi dalje nadiranjc savezničkih četa, ali doltvaćena na jugu i zapadu, suzbijena je, te tako sad saveznici stoje pred borbom oko Bukareita, te najveće tvrdjave rumunjske. Kao što je poznato, bila sn utvrdjenja Rmmmjske uuešcna za odbranu protiv Rusije. S toga je jKtstrojena u sta.noai stilu giavna odbranbena linija na irontu donjeg S e r e t a, koja se sastoji iz ćitavog niza tvrdjavica i tvrdjava G a 1 a c i T o kš a n i. Njihov zadatak tr'ebao je biti, da one.iiogućv rus.to prodiranje izvan prostora te linije u pravctt prema Bukareštu. Za slučaj, da bi otpor ovdje bio slomljen, trebala je rumtmjska vojska da se drži u prostoru Bukarešta dotie, dok druge sile u drugim iii istim prostorima ne stvore povoljnije riješenje. U smisiu toga plana pretvoren je Bukarešt u veliku logorsku tvrdjavu. Ovo je izvršeno u osamdesctim i devedesctim godinama prošloga vijeka po planovima poznatoga tvrdjavskog neimara Briai monta, koji je utvrdio i Anvers, pa i Darđanele. Grad je okružavao pojas, sastojeći se iz 18 tvrdjavica sa odgovarajućim medjuprostoroni od nekih 75 ktn. u dužini, te je u doba gradjenja smatran kao jedna od najjačih tvrdjava. Glavna postrojenja su dakle po četiri do pet kiloinetara jedno od drugog udaljcna, tako, da razda.j.na izitiedju ^ednog glavnog i jednog sporednog postrojerja iznosi jedva nešto preko dva kilometra. Me.ijusobno su ta postrojenja vezana željezničkom prugom i jednim drumskim pojasom. Odstojanje izmedju ovog pojasa i Bukarešta izttosilo je šest do dcset kilometra. Postrojenja su tada podignuta po sistemu jednostavnog postrojenja, pri čem su upotrebljeni jači oklopi večim dijelom izradjcni u Njemačkoj. Ukupno je upotrebijeno: 61 oklopna kula sa po civa topa od 15 ili 12 cm., 74 oklopne kule sa po jednu haubicu od 21 cm., dalje 127 niskih oklopa za borbu iz blizine sa po 5 topova od 3 cm. za brzu pafjbu, najzad 54 oklopne osmatračnice. Po svom rasporedu u stroju predstavljaju ta postrojenja lako uočljive objekte, koji se daju napadati i koii nisu dorasli da odoljevaju paljbi teških i najtežth-topova, Jer je dovoljan sanio jedan pogodak, pa da deformira pa I da onemogući pokretanje oklopa. OvoJ nedaći pridružuju se i druge: malo odstojanje tih postrojenja od samog grada, oskudica u potpori odbrane, skroz ravan predjel bez ikakvih prepona i stim u vczl stojeća okolnost, što su za obranu grada potrebne jake snage. Ne zna se, u koliko je Bukarešt kasnije preinačen u smislti kasnijih odbranbenlh sistema, da li su u smislu sistema odvojenih oslonih tačaka u naprijcd pomaknuta postrojenja za blisku borbu i odbranu protiv juriša 1 da 11 su u nazad pomakr.uta postrojenja za borbu iz daljine kao j da li su ostala mjesta prema takvom pomaknnću drugče rasporedjena. Biio kako mu drago, tek toliko je tačno, da nekadašnja čuvena odbranbena

ntvrdjenja Bukarešta nemaju u sadašnjosti istJ vrijednost. Ma kakav raspored da je ućinjen, on ne može odoljevati napadu moderne artilierije, koja traži sistem prostranih utvrdjenih mnogih linija, koje leže jedna za drugom. Svojim prostranlm utvrdjenim prostorijama zahvaljuje V e rd u n svoju otpornu moć, a ne permancntno utvrdjenim tačkama. Gdje stt se ove poajv L- oez onu prv.h, tu se njesu mogle držati, kao što to pokazuju primjeri kod belgijskih, francuskih i ruskih utvrdjenja i najzad primjer s Tulrakanom. Zu ovako prostrane, utvrdjene linijske sst- e jc oJ d.aTOce.ie v-Le-nosti tvrdjava, ležcća iza položaja ili u sai o i ov-jjj koj aj ,m i a sliž i kto sr> dište za prikttpljan'e svih mogućih vojnih potreba i kao zaštita pri mogučem povlačcnju. Odbranu samih položaja pak može da izvede samo vojska u polju. Bukarešt zagrožen i s Icdja. (Naročiti brzojav ..Beogradsklli Novina“.) Ziirich, 5. decembra. „Tagesanzeiger“ javlja, mncže se rumun ski izvj-štaji o nepri atel skoj topničkoj de atnosti kod Oltenice. Naročiti značaj te vjesti leži u tonie, što bi izvršenim upadom u tu rumunjsku oblast odbranbeni položaj Bukarešta bio t s ledja zagtožen.

Kriza u SrtRoj. DOOADJAJI U ATENI. Kako je tekao dogadjaj. (Naročiti brzojav uBtograiiskiti Nuvuia«) Bern, 5. decembra. U 9 sati u juiru se dogodio prvi sukob izniedju grekih pričuvnika i talijanskih pumorskih vojn.ka, na koje su Grci otvorili vairu. Pucano je i na engleske mornare, koji su kao i Talijani vatrom odgovorili. Rdjavo je prošlo jedno odjelenje talijanskih pomorskih vojnika, koje je moralo bjegati ispred pričuvnika, pa sc ubarikadiralo u zgradi arheološkog muzeja. Ovdje je ogorčena masa toliko dugo đržala Talijane opkoljene, dok nije došla grčka redovna vojska, posredovanjem ;alijanskog poslanika, da ih oslobcdi. Tada su Talijani mogli otići u pristanište. Nemiri su u Ateni dostigli vrhunac u 8 sati u veče, kad su pričuvnici dovukii nekoiiko topova. Francuski ratni brodovi su posiije toga pticali na grad. Nekoliko je kuća jako oštećeno. Žrtve uiične borbe u Ateni. (Naiočiti brzojav »Beogradskih Nov na«; Atetia, 5. decembra. Reuterov uređ javija: General K o I a r i s izvještava, da je u borbama 1. t. mj. poginulo 29 grčkiii vojnih lica, medju njima tri časnika, a 54 je ranjeno; na francuskoj je strani pcginulo 47 mornarskih vojnika, zaključno sa dva easnika, a ranjeno je 97. Dalji izvještaji. (Naročiti brzojav »Beogradsn.ih Novina«) London, 5. decembra. ,,Times“ đoznaju iz Atene od 2. o. mj. slijedeče: Ukupno je iskrcano 3000 momaka sporazumniit četa, koje su se u tri odjeljenja uputile u Atenu. Kad su dospjeli do odredjenih im tačaka, one nadjoše iste posjednute grčkim četatra, ktje popeše pucati na uzmi,čuće sporazumne čete. Borba je poČela u 11 sati prije podne, a svršiia se, pošto je uglavfieno primirje, u 2 sata po podne. Sporazumne čete Irrale su znatne gubitke, naročito su Talijnni mnogo prepatili. Misli se, da je stoiinu Francuza zaroblieno. U subolti su se ponovili nemiri i trajali su skoro čitav dan. Mornari su pucali s hotelskih baTkona i iz drucrih zgrada. Skoro cijelog dana zatvarani su venizelisti. Atenska štarrpa izvještava, da je pnia jedna granata u paiatti, đrtiga u knhinju palate, treća u unutrašniost dvorišta palate. Engleski zvanični izvještaj. Kb. Rotterdam, 5. decembra. Po pouzdanim izvještajima, koje su dobili ovdašnji diplomatski krugovi, odigrali su se već i s druge strane javljeni đ/gađjaji u Ateni ovako: Pošto je grčka vlada odbila zahijev sila sporazuma o predaji ratnog materijala, postavio je admiral Fournet za dozvoiu ovog zahljeva osmodncvni ultimatum, čiji je rok istekao 1. decembraDan ranije prijaviše se hiljade grčkih pričuvnika za dobrovoijno stupanje u vojsku. Noću izmedju 30. novembra 1 I. decembra iskrcaše se francuske, engleske, kao i talijanskc čete u Pireju i uputiše se za Atenu. Orčka se vojska tome oduprla i tako je nastala borba, koja je trajala prvoga decembra cio dan. Pred veče je mornarica sporazum» bombardovala Iz Falerona fstočne dijelove Atene. Više granata je eksplodovaio u neposrednoj blizini kraIjevskog dvora, a jedna samo dva metra daleko od samog portala. Orčkoj J« vojsci TV>Sfo za rukom, da pohvata ovdje ondje rasturene čete slle spora* zuma. U noć se povukoše Čete sile sporazuma u PireJ. Za vrijeme trajanja borbe lzadjoše poslanicl slla sporazuma pred kralja i nudjahu mu znatno Rftpustljlvije zahtjev^ ali u Isto vrije^

mo poprijetiše, da će mornarica idućeg dana napasti grad topovima najtežeg kalibra, ako se ti zahtjevi ne usvoje. Da bi se spasla osvećena mjesta helinske kulture i da se svekoliki civiiizovani svijet sačuva od nenaknadivog gubitka, vidjela se grčka vlađa prinudjenom, da pcnudi prečaju šest brdskih baterija. Predstavnici sila sporazuma zadržaše sebi pravo, đa o tome izvijeste svoje vlade. Za vrijeine borbe 1. decembra priredili su venizeliste neniire u Ateni, koji su irajali do idućeg dana, ali su tada ugušeni. Korinta. Granata pafa u dvorskn baštu. Kb. Ainsterdam, 5. decembra. ,,Times“ javlja iz Atene: U 5 sati po podne su tri francuske torpednjače gadjale vis A n d e s t o s, ouakle je jedan top bio ispaljen na Zapeij o n, stan francusk.h mornara. Jedna je granata pala u unutarnje dvorište kraljeve palace, ko.a je na samom visu, a u kojoj je baš u to doba vodjena konferencija. Venizelistički listovi su zabranjeni. Minlstar prcdsjedn'k Lambros kod engleskih ranjenlka. (Naročiti brzojav „tSeograclskih Novina“.) Atena, 5. decembra. (Reuter.) Danas u 4 saia poslije podne posj-tio je ministar preusjednik Lambros engleske ranjenike i uvjerio se o mjerama, koje se u raznim bolnicama preduzin aju raai lie.eiiia engleskih ranjenika. — Jednom prestavniku Reuterovog ureda izjavio je minisiar predsjednik, da je viada riješila, da ponovo povrati red. Ministar vojni je izdao zapovjest, da se uklone barikade ispred raznih domova, iza kojih su pojedina lica pucala na vcjnike, koji su u raznim krajevima grada održavali red. Kralj medju svojiin četania. Prekinuti diplomatski odnosi entente prema Grčkoj. (Naročiti brzojav „Beoaradsklh Novina'.) Zeneva, 5. deeembra. Francuskoj štampi brzojavljaju iz Atene: Kralj, praćen generaiom Dusmanisom, pukovnikom Metaksasom i predjašnjim gradonačelnikoin atenskiin Markurisom, doče' ao je mnoge hiljade u Atenu prispjelih rezervista. Pozdravljen je oduševljeno od naroda i vojske. Generaf Dusmariis na čelu grčke vojske. (Naročiti brzojav „Beograđskih Novltia".) Atena, 5. decembra. (Havas.) General Dusmanis i pukovnik Metaksas zauzeli su svoje položaje na čelu glavnog stožera. Bivši gradonačelnik atenski i vodj rezervista M a k u r i s zauzeo je opet svoj položaj na mjesto Benakisa. Ustanak u Korintu 1 Larisl. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina«; Zurich, 5. decembra. ,,Messaggero“ donosi jedan brzojav iz S o 1 u n a, prema kome se u Korintu i Larisi pobunila grčka vojska protivu sporaznma. Podanici sporazumnih država pobjegli su iz Larise 1 Korinta. Sife sporazmna zadovoljavaju se sa osam baterija. Kb. Atena, 5. đecembra. 10 sati u veče. Reuter javlja: Govori se, da se imadu predati osam, mjesto šest baterija, čim se o tome sastavi zapisnik. Vlada će nacijonalistima i njihovim pripadnicima zajamčiti svaku sigurnost. Ona se obvezuje, da se uapšenim venizelisthna ukažu ista jamstva. Dvoru blisko stojeće ličnosti uvjeravaju, da su ponovo uspostavIjeni redovni odnosi prema sporazumu. Lord Cecil o stanju u Grčkoj. Kb. London, 5. decembra. Reuter. Na jedno pitanje o dogadjajima u A t e n i odgovorio je ti donjem domu Lord C e c i I: Zao mi je što moram izjaviti, da je stanje u Grčkojvrloozbiljno. 1 pored raznih izjava vlade i kralja, da se ne će trpiti nikakvi nemiri, preduzimani su potpuno izdajnički napadi protivu četnih odjelenja sporazuma, koja je franeuski admirai Fournet bio Iskrcao. Veliki gubitci bili su posljedica toga. Nemamo Još potpun izvještaj o tom dogadjaja. Vlada je mišljenja, da su za sve to odgovorni vlada i kralj. Mi sa vladama sporazuma razmišljamo o radikainom riješenju toga pitanja. ln jiesRa I koionlle. Odstupanje Lloyda Georgesa. Uzrod ostavke. (Naročhi brzojav »Beogradakih -Novina«; London, 5. decembra. Reynouldov ,New Paper“ javlja, da I e Lloyd George ponudio svoju ostav:u, jer je nezadovoljan sa neodlučnošću i sporošću vojne uprave. Njegovotn će primjera vjerojatno slijediti ministri Bonar Law i Lord Derbv. Sasvim je vjerojatno, da će Lloyd George razviti odmah jaku agitaciju u zemlji.

Nove verzije. (Naročitl brzojav „Beozradsklh Novlna".) London, 5. decembra. Observer javlja: Sinoć se pronljeli glasovi o odstupanju Lloyda Georges a i Bonar L a w a. ,Weekly Dispatch* navodi kao uzrok političku krizu. L!oyd G eorge je predložio obrazovanje jednog u?eg ratnog savjeta u kome bi bio Garson, a sa isključenjem Asquitha i Balfoura. Daljnjl odstupl. (Naročiti brzojav ..Beogradskih Novfna".) London, 5. decembra. Govoreći o engleskoj kabinetskoj krizi, ,Daily News“ ističe mogućnost daćeodstupiti Asquitb, Grey, Lloyd George i još druga dva ministra. Glasovi štampe. (Naročiti bri.o,av »beogradskih Novina«) Haag, 5. decembra. Courant-javlja iz Londona: Većina engleskih listova pokazuju zbunjen ost zbog iznenadne kabinetske krize, Još je prošlog petKa zvanićno izjavljeno, da su vijesti o kabinetskoj krizi neosnovane. Cudnovata je neizvjesnost o pravom uzroku krize. I ako se u opste kao pravi uzrok dubokog nezadovoljStva istiće rdjav ishod rumunjskog rata i iznenadno razgoiićavanje oskudice u životnim namirnicama, tvrde drugi krugovi, da se vlada' zatrčala svo im pretjerano označenim ratnim ci1 jevima, jer su njeni krajn i zahtjevi mogli imati svoga opravdanja samo pri jednom odlučnom uspjehu ofenzive na Sommi i povoljnom ishodu rumunjskog rata. Nezadovoijstvo je upravl eno i na vladine finansijske uprave, jer njeiia taktika za.mova nije omogućila jednog jeftinog i dugoročnog zajma. Asquith u audijenciji. Kb. London, 5. decembra. Asquithje imao jutros svečanu audijenciju kod kralja. Smanjivanje putovanja u Engleskoj Kb. London, 5. decembra Trgovinsko od elenje je izdalo objavu, u kojoj se, s obzirom na zahtjeve željeznica, privatni svijet poziva, da što je moguće manje putuje. Vlada neće još pređuzimati nikakve mjere, jer čeka da vidi, kakve će posljedice imati te opomene. „Timesov* izvještaj. Kb. London, 5. decembra. »Time s“ donosi izvještaj o kabinetskoj krizi. Protivnost izmedju Lloyd George s-a i A s q u i t a spriječava da se dodje do sporazuma. Ratni odbortreba da dobrje neograničeno punomoćje za vodjenje rata i za riješavauje izvjesnih lićnih pitanja, a Asquit da nebudepredsjednik ratnog suda. Asquitu se dosta jasno daio razumjeti, da Lloyd George ne stoji usamJjen. I Bonar Law odobrio je prijedlog Lloyda Georgesa. Prijem Carsonsa smatrao bi se kao uslov, da Lloyd George i njegove pristaiice ostanu. Politika engleske vlade. Nema promjene. Kb. London, 5. decembra. Na jedno pitanje o imenovanju kontrolora životnih namirnica, odgovorio je Asquith o pitanju protnjene vlade i rekao: Kralj se saglašava sa mojim savjetom o preobražaju kabineta. Ja želim da budem jasan u tome, da ma kakve promjene nasiupile u kabinetu, ne će biti nikakvih izmjena u politici, koja je vodjena od kako je rat otpočeo. (Živo odobravtmje.) Onoga, koji misli, da postoje znaci o kakvim izmjenama, ja mogu uvjeriti, da je potpuno u zabludi.

Austro-Ugarska. ThaIloczy-jeva oporuka. Kb. Budapest, 5. decembra. Tajnik poginulog 'gradjanskog doglavnika Preuzvišenog gospodina T h S11 oczy-j a demantuje vijest, po kojoj kao da je nestalo drsgocjenih rukopisa Thalloczy-jevih prilikom katastrofe. Memoari su opet nadjeni, isto tako i drugi rukopisi, Thalloczy-jev dnevnik i jedno djelo o Srbiji, koje mu je poslato na ocjenu. Glavar željezničke stan'ce u Herczeghalom-u našao je rukopise medju ruševinama kolskim. Po oporuci Thalloczy-jevoj pripašće niegova velika bibiioteka gradu Budimpešti, isto tako i jednodragocjeno zemljište u Jajcu, da se na njemu podigne dom za umjetmke.

tllemaCkn. Francuskc pohvale Nijemcima. (Narofiti brzojav »Beogradskih Nonoa«) Bern, 5. decembraU jednom uvodniku „Petit Journa-' Ia“, u kome se sa svim otvoreno hvah sposobnost Nijemaca, piše P i c h o n lzmedju ostalog: A šta mi radimo., šta smo mi uradili da prekratimo rat« od koga mi mediu svima saveznicimaj najviše patimo? Šta radimo mi, da zai svoj gradjanski život, za trgovinu j industriju uložimoi svu našu snaguŠla smo uradiii, da otklonimo iznenađnu nevolju n uglju, u srestvima za sao« braćaj, osvietjjenje i životne potrebe.