Београдске новине

V Strana 2.

10. đecembra 1916.

nome stanju, nego je samo bdo u brizi, da ntra-dan ne izgubi žtogoi od svoga dragocjenog vrcm^na, pa je zato uput»o svcje ljude, da rvakafco i sutra želi ustati u o'oiiajno doba, jer ga — naravno — čeka potao, duinost To je više, no što nas uči |norij« o Arh medu. . x Hopće ntma ništa u istoriji slično jonotu grandioznom osječanju i ispunjenju jdužnosti, na koje nas upućuje č»tav život pokojnog našeg vladara. Zatekavži, kaii je došao na prfjesto, svoju mjnarhiju u fceškem vnlogu i ratu, on je ratovao, dok je to potrebito bilo u interesu države, jer mu je to odredjivala dužnost, a!i je ujedno sve ufcinio, što je bilo nužno, da zajamii linutrašnji i spoljašnji mir, a onda je za deeenije bio vladar ni ra, kojemu je čitava Evropa priznavala, da m i je najuzvišen ja Sfcelja i potreba srca, da taj m r čovjefcanstvu oćuva. U istinu jc tako< i bilo, i mmn sumnje, da je nada sve drugo želćo umrijeti kao mironosnik medju narodinia. Ali razvitak dogadjaja na svijetu nije dopustio da bude tako, interesi države najmiroljubivijeg vladara bili su ugroženi i on nije tnogao ove interese složiti sa svojim dulx)k.m miroljubivim težnjama. Trebalo ie daklc da se odlu® ili za dužnost, koja je fczi .kivala rat u interesu monarhije, ili za jednu želju srca, koja je bila najplemenitija, ali nije bila u harmoniji sa čašću, dostojanstvom i životnim in eresom monairhije, a pokojni car — čovjek dužnosti n.'jc mogao kolebati, nego je ispunio svoju dužnost bez obzira na druga svoja lična osjećanja. Tako je racSio naš vlaidar u s v i m p o1 o ž a j i m a svoga života, koji je bio prepun teških sudara izmedju ličnin osjećanja d vladalačkih dužnosti. Nikad ga nije prevladaio srce, ispunjeno najnježnijim osječaj ma, ako su državni interesi tražil. nešto drugo nego rastuženo srce, a osobito mu potrebe srca nijesu nikad bile kađre da prekinu vladarsku djelatnost, koju je vazc’a osjećao kao najviišu i najsvetiju dužn.)st. Kad bi ga snašli najteži udarci sudb nc, koji bi svojom tragikom slornili mnoge velike Ijude, ako nijesu prožeti osobito jak in osjećanjem dužnosti, — a takvi su ga udarai naglom i ’tlragičnom smrću najmilijili uistinu zadešavali — naš bi veliki pokojnik na carskcm prijestolu iza prvog nastupa najiežah boli pošao u svoje odaje, da oscm jen ondje u bolu. i f losofskom razmatranjuprovede neko vrijeme, a onda bi kao ruk‘ m otumuo od sebe ono, što ga burfi u viadalačkcm radu, koji se n e s m i j e prekidati, i prcdao bi se svom snagoni ispunjavanju svojSh dužnosti. Dužnost m i je b..a s jedne strane tješitejica u bdu, a s druge m i je strane grijekad zadavala bol, kad nije bila u skladu sa ličnim željama. Kako god biio, dužnost ma je bila najveća svednja, jcdina zvijezda vodilja, i što god je pokojni car i kralj veliko stvorio — a on je čitavu svoju monarhiju u svakom pog.edu preporodk» i na nove osnovke postavij —, to je stvario vjern m, nepokolebvm i nei momim ispunjavanem d žnosti, korisieći se m.idrošću svojom, da je u svakcm slučaju ispravno prosudi i shvati, a doljedncin energijom, da je kcz ohzira na z preke i teškoće izvede. 7atJ ka' mo, da pokojni austro-ugars. \ ajar miže hiti i svima nnnia i poion, m naš in pokpljenjima uzvišen pri njer u školi iivota, u kojoj se jednako mladić kao> i odrasliji čovjek neprestano poučava i ivjerava, da je shvaćanje, os.ećanje i svjesno ispunjavanje dužnosti najglavn : a osnovka svakog Ijudskog napre ka i najsigurnije jemstvo kako ličnog iako uopće životnog uspjeha Onj, što se zove sreća i sretan sticaj prilika, mjže doduće pridonijeti tome uspi hu, au rijctko kada, ako se u sv.tk >tn trcnutktt, kad osvane pied n. mt „sreća'* i kad uoč mo sretan slučaj „pril.ka", ne L-.puni neka dužnost ili .prcmi sebl ili prema drugima. I zato, ako do dna analiziramo i snću i sretne prilike, dolazimo do zakljućka, da su ove neodredjerie pojave efe* kat dobroshvac’ene i ispunjene dužnosti u nekom odredjenom momentu, ili, tačnije, čitav.m pcriodama pojedinnčnog, do Ičnog narodnog života.

Malo je kraljeva I veiikih Ijudi, koji, ispunjavajući svcje dužncst, m Jgu da uspjehcm svoje djelatnosti u oicviru svo,e dužnosti zaiuuže ćitavc narocie i čitavo covječanstvo. Ali oni m >gu i mora.u biti u svojoj mjra.n j ve..čim prim.eroin nama drug.ma, kojih inia na mi.ijune, a kcj svi žele da u društvu zauzm i ne.co vidjcnije m,esto u mater.ja.nom i . o.a.mm .nteresu svojcm i svojili najbližih. UsoLite \ei.ke cijeii u općcm in.eresu mogu da pos ignu samo pojednci, koj ma je si'd.'eno da uz posebne pr.rodr.e darove i p nj v jr neice veiike dužnosti općeg zamašaja; to ne možemo i mi svi drugi, ah mozemo, si. ijemo i moramo da se p-dstiekavaino ov.m veiikim primjeri: a, jer kako suoni osjećanj.m i ispunjavan'em dužnosti razvijali veli.,u dje.atnost, vk. j.. u narodma i čovječanstvu, pa time unapredili velike cije'.i svc’ih narcda i mjčda čitavog svijeta, tako mi drugi, manji i maleni, opet možemo je Jno smiskmi za dužnost i njen m ispunjavar.jem dostignu.i ono (razmjeino mnogo inanje), što sno radli postići, i što u jednu ruku svakako služi životncma interesu našem i naše porociije a u d.-ugu ruku u mnogo sluča.eva takcKijer koristi drug ma, koji su nam soeijaino ili nađjonalno blizu. Daka'.co, sm sao za držnott i'.i o e 'anje dužnosti, kao sto ne nastaje u čov,eku osim ako ne radi o na;nižim instnkiivnim potrebamu - bez nek.h prvd.iodn h pogcdaba, tako ne može doći do usp.ešnog ostvarenja bez m -ra.nih i karak e.n h svojs ava, koja su gdjekad, što no se kaže, prirodjena čovjeku, ali Se češće prisvajaju naporc m i dosljedn.m njegovanjem duševn.h k\a.iteta u živouioj školi. Osobito je potrebna jaka volja. Ko nu žeijezne volje, ispuniće pogodbe i prisvojiće svojst\a za život, koji *e s uspjelu.m provovii u svagdašn.em osjjćanju i ispunjavanju dužnosti. Bez volje nema ništa a kraj volje treba i mnogo čega d<:gog. Drugačije nema pravog uspjeha, naime uspjeha ličnog, koji je na moralnoj osnovi sazđan i koji se zove rmrainbn ispunjavanjem du. nos'.i. O t'm stvarima ne može se nikad previše" govoriti, naročito kod nas, grdje nema o tako važn.m pitanjima života gotovo nikakve literature. Kad s; m đakle vcć došao na ta pitanja, klanjajući se uzvišenoj sjeni velikog našeg pokc j.iog vladara, koji je za čitavog života bio takoreći, oličenje osjećanja i ispun.avanja dužnosti, možda će mi bid moguće da se još koji put povrat m na ovaj pređmet, a bude.n li se pri tcm slučaju služio podesn'm primjeiima, koji «u sabrani u hidjoj literaturi o praktičnoj filosofiji, biće to štovan m čitaoc'm:i po svoj pril ci ugodnije nego da iznos m pred njih suštu teoriju, koja često više odbija no što privlači. 30. XI. 1916. — de —

Rat sa RumiinJsKom. FAĐ BUKAREŠTA. Ođlučujuća bitka pred Bukareštom. (Naroćitl brzojav „Beogradsktb Novlna“.J Sofija, 9. decembrd. Sudbina je Bukarešta bila odlučena još 5. decernbra. Jedina mogućnost za olakšavanje bio jc dvostruki r u sko -r u m u n j s k i n a p a d kod A r g esa, ali je i taj uporno vršeni nasi taj svršen p o t p u n i m porazom protivnika. U pravilnorn saznavanju, da se rumunjska vojska inože spasri sanio tinie, kad bi desno njemačko-bugarsko krilo, koje je duž Dunava nadiralo, obu hvatnim boćnim pokretotn južno Bukurešta bilo odsječetto od glavnih snaga u središiu, tc bi tirtie bio jednovremeno zagrožen i njen;ački centar s boka, pa tako na poviačenje prinudjen, prikupila se rutnunjsko-ruska pričuvrta vojska u južnom sektoru tvrdiave, pa Jc udariia prcnia jugu duž drama za Aleksandriju, poslije a pravcu prema 0 j u r g j e v u i najzad od Budest' protivu krainjeg ciesnog boka u

Zvorniku i branitl bosansku granicu. To je bila ntjera oprcznosti, koja je dovela dn toga, da je srpska vojska, ako je uopće mislila pregaziti Drinu, tu namjeru napustila. -U zimi bavio se paša prlpremama za novu vojnu; iz Carigrada stiglo mu 25<t ;ovara baruta i nekoliko ljudi vjcš'ih hjevanju topova, pa se svu zimu zt'.l’avljao time, da nađzire, kako se u T ravuiku u malom arzenalu lijevaju topovl i postavijaju na lafete. Po gdjekoji historičar stavio je scbi pitanje. kako je bilo moguće, da se šaka srpskih ustaša onako uspješno kroz n nogo godina mogla oprijeti turskoj sili. Odgovor nije težak, ako se sjetirno, da je Porta vojnu protiv Rusa držala za glavnu stvar, područje ustanka pak nuzgrednim ratištem. Protiv Rusije spremila je vojsku carevine, dok su na srbijanskom ratištu Bošnjacl imali glavnu ulogu; da ovi tome zadatku nijesu isprva zadovoljavali, postaje nam jasno, ako razinotrimo raspoloženje Bošnjaka spram Porte. Već sultan Selim platio je gubitkom prijestola svoje modernističke težnje i antipatije naprema janjičara, koje je htio zamijeniti nizamom (1807.). Zbog toga je pokušaj sultana Mahmuta II., da dokine Janjičarske odžake, i to usred velikog rata sa Rusijom i ustanka na zemljištu. na kojem se janjičarstvo osobito razviio, bila stvar vrto opasna i sva- J kako oepodesna za ovo nezgodno vriiem«. >

Pa ipak je 20. novembra 1808. sultan Mahmud poslao veziru u Travnik fermati, kontrasigniran od drinopoljskog kadije, u kome se vraća na ideju Selimovu: da se institucija janjičara preživjela, da je za to odlučio dokinuti je i zamijeniti nizamom, pa dodaje, da će, ako se janjičari tome odupru, nevino prolivena krv pasti na giave krivaca. Nije teško zam'sliti. kako je taj ferman djelovao u Sarajevu, gradu skroz na skroz janjičarskog karaktera, gdje su janjičari, počevši od serturnadžije do zadnjeg momka btjeli da igraju ulogu pretorijanaca. Zvati ih na vojnu s Izgledom u ovakovu budućnost, bilo je poduzimanje bgri nade. Situaciju je oteščavaio i to, da je u isto vrijeme od Porte stigao ferman, kojim se naredjuje točna revizija spahinskih i zaiinskili berata, te se kao poviercn.*. d.t to provede, u Bosnu šalje neki Mehmed Rušen. Ovo naredjenje uporedo sa fennanom o dokidanju janjičara, izazvaio Je u spahija sumnju, da 1 njih čeka sudbina, koja je zadesiia janjičare. Da se uslijed toga ni jedni ni drugl nijesu rado odazlvali ratnom pozivu, razumljivo je i tako je saziv vojske — mobilizacija — kud l kamo više muke prouzrokovala, nego li same ratne operacije, a uspjeh potonjih bio je a prlori ili skroz dvojben ili neznatan. (Nastaviće se.)

Beogradske Novine Neđjeija ■ - ~ J — ® ro l 299. „

dunavskim itlzinama s velikim zainajcm, dokle se jcanovremeno bukareška posacina vcjska, četiri dlvizije, suprotstavila IX. a u s t r o-u g a r s k o j v o js c i na gornjem toku Argesa. I ako se pren a tome borbe na gornjem i donjem Argesu prikazuju sa s\ im oćvcjene opcracije, ipak se viui, da im je jed. n i isti straregijski c.lj, nain e olakšavanje Brkareš a. Osnovna ideja te defenzive-ofcnzive je u san.oj suart bila sa sv.nt pravilna, a!i je njeno izvcdjenje propalo, jer jc’ osno.’ni uslciv, na'me prodorni usp'eh na donjtm Argesu propao bio poslije trodnevno bcrbe, usiijed otporne snage sa\ eznikaU početku je imao mjestimičnog napredka napad duž drun a za Aleksandriju, jer su se naše čete ispred nadmcćnije rumunjske boračke snage boreći se postepeno povlačile sve do Draganesti, dc Ide nijesu stigla b avarska i turska pojnčania. Obuhva.ni narad, koji je sa siovera hio preduzet, doveo je do potpunog uništenja toga vojnog dijela. U tim se borbarra naročito odiiko' valo p o 1 j s k o t o p n i š t v o, koje je pred pješadijom zauzelo položnie, pa je rumunjske kolone uzelo pod iibiiačku vatru. U unakrsnoj vatri naših če a Rumunji su zapali u veliki nered, pa su ttam se najzad predali s punim lcolonama. Svega je zarobljeno'4—50U0 Ijudi, a zaplilenjen je ogroman mate* rijal. Kolone, koje su se kre'ale drumom za Gjurgjevo, dočekane su u zavijutku Neajiove u mosno-branskom položaju, koji se protezao od C i n g a r e n i preko C o m a n a do Coeni, sa naslonom na jezero O r acas. Na desnonr krilu te napadačke grupe su se v e ć i n o m b o r i I i R us i, dokle su se nnše čete sasrnjale iz Bugara i Turaka. Ovdje se naročito odlikovala I. sofijska d i v iz i j a. S’lno nerrijatelisko teško topništvo, koje je kako izgleda dovućeno bi!o iz bnkareške tvrdjavinske oblasti, obasipaio je naše čete nekoliko dana žestokom vatrom. Ali je momčad na to bila već svikmita, te je bnmbardovanje ostalo bez ikavog uspjeha, tako da je pješad'ja, kad je posl’je prcšia , bila u napad, dočekana ubijsivenom vatrom naših neosiabljenih četa i odbačena pod n'enirtl teškim gubitcima. Nije bolie prošla niTonlt napadačka grupa. koja je cd Ruffesn udar !a protivu našeg desnog boka. Oha je Mia potpuno zasnta vatrom, pa je u nerodu b.ieža'a pravcem tvrdjavinskog područja Eukarešta. Slavlje u Carigrađu. Kb. Carigrad, '). decemb r a. Ovdie je s velikom radcšču prosiavljeno zauzimanje Bukarcšta. lii'jadama vrvio je svijet ul.cama i podmo .e pred palatom ovaciju suifam. Sultan je u svome govoru dao izraza svome zadovoljstvu na’ postignutiin uspjesima. Pl : jen u Bukareštu. (Naročiti br/ojav »Beograclskih Novina«; Budimpešta, 9. decembra. Kako iz Sofije javljaju, plijen, koji je u Bukareštu zadobijen, teš.co je i prebroja.i. Ogromna utvrdjenja Biilcarešta sa cjelckupnim tcpničkim nauružanjern i mun.'cijom palo je rve nepovrijedjeno u naše ntke. Veliki sistem utvrdjenja rumunjska vojska, kc ja je već biia u bjegu, nije mogla imištiti. U pozdravljanju uiazećili pobjeJilaca, javlja dop.'snik, i'čestvovalo je liiljadama interniranih anstrou g a r š k i h i n j e m a č k 1 li p o d a n i k a, koji su brz’in dclaskom pobjedilaca bili oslobodjcnl. U gradu vlada sa svirn nepotmićen život. Trgovine i javni lokali stt ctvoreni. Po ulicnma se svljet gomila i čudi ncprekidnom u!asku pobjcdiiačkih čcta. Briaimont je bio jedna šeprtij.'?, (Naroćiti br/ojav »Beogracialdh Nov na-i Bern, 9. de embra. U svome vojničkom rasmairanju piše ,,Temps“: Rumunji su s pravom uzeli u vid tnogućnost napuštania prijestonice. Pokušaj bl se odbrarre završio time, što bi u Bukareštu čete biie pohvatane. Po Lfitichu, Namuru I Antverpenu se vidilo koiiko vrijede tvrdjave B r i a 1 m o n t a. Njje potrebno biti veiiki strateg, pa da se može pojmiti, da bi rumunjska vojska, kad Nijemce kod Titu ne bi mogla zadržati, imala samo jednu odiuku, naimej da se povuče prema ruskoj vojsci i na nju da se osloni, pa da njenom pomoću produži ratovanje. I Neutraiui gias. (Naroćiti brzojav »Beogradskih NoV?»a«> Rotterdam, 9. decembra. „Rotterdamsche Courant“ piše: Zauzećem Bukarešta 1 Ploešti središnje vlasti su u strategijskom stanju postigle slijedeće dobitke: Uništenje jedne znatne pomočne vojske sporazuma, spriječavanje upada u Jug Erdelja, zauzeće jedne oblasti, koja se smatra kao žitnica Evrope f ima ogromna mineralna blaga, znatno poboljšanje veze sa balkanskim zemljama. Suprot ovorne sporazum ima da pribi-

IJeži samo vel ke neuspjehe na Balkanu. Kad je Rumunjska ušla u rat, brzojavio je engieski kralj 28. avgusia, da objava rata pribiižaje mnogo više cilj pravednoj s t v a r i. Idućeg dana pisao je ,,G 1 o b“, da je sad moguće, d a s e Nijemcima stegne bilo na Balkanu. Ali je naprotiv tok rata' vanredno prjačao položaj središnjih vlasti na Ealkar.u. Prctivnički glasovi o padu Bukarcšta. (N^iočiti br.ojav »Beogradskih Novina«/ Eerlin, 9. decembra. WoIffov ured javlja: Prijs pada Eukareš.a i Hoešti-a pisao je engieski pukovnik N e u d u svome vojnom izvjcštaju: Jezgro se stanja nalazi u ćinjenici, što rumunjska vojska cijeiu napadačku vojsku saveznika po broju momčadi nadmašujeu srazmjeri 2:1 i što je posleon.a rasparcana u grupama i s.ranačkim zaklonima, sa najmanje po 6U.U(J0 Ijudi. Eila Li upravo ti v r j e '. a z a r u m u n j s k i g I a v n i s t o i n . r, ka^ bi predpostavili, daonsatako prostiin stanjem ne bi ntogao s a tn b i t i g o t o v. Mnogo pesimističnije piše ,,W o r i d“ 28. novembra pod naslovcm „Vrlo docne!“: Mi smo se p okazaii sasvim nesposobni, da spriječin.o njcmačko-austrijsko prodiranje, kad sn.o imali pripomoć svježe, potpuno naoružane rumtinjske vojske. Kako se možemo nadati, da se možemo mjeriti s Nijemcima, kad su se oni na bliskom istcku utvrdili, dokie n.i u našim rukama imamo Soiun, kao jcdinu, najnesigurniju bazu. , Pregažena Rumunjska znači trajnu i potpunu viadavinu središnjih viasti bliskim istokom. ona još znači dalnje trajanje baikanskog voza i skoro dovršenje bagdadske željeznice sa njeni.n mogućnostima puteva zalndiju. Ako smo mi doista riješeni, da Njemačku istjeramo iz njenih položaja u bliskom istoku, u Erancuskoj i Belgiji, onda mi moramo pokazati odiučnu sposobnost, inače će r a t trajati još 2U god in a, adani tadamnogo neodemo u napred.

Ofensiva napreduje I daije. (Naroati brzOjav »Beograciskih Nov.nasJ 2encva, 9. decembra. ,,C o r r i e r e d e 11 a S e r a“ java: Pripreme iza neprijateljskog fronta aju poznati, da neprijatelj smjcra, da oslije zauzećaJ3ukarešta i daije proire i da svoju ofenzivu ne obut a v i. U Moidavi se r u s k i i s t a kuti položaji nalaze p o d j a k o m e p r i j a t e 1 j s k o m topničkom

Našl letači nad Jašom i Moidivom. (Naroćiti brzojav „Beogradskih Novlna’.) Ženeva, 9. decembra. Jidzn trzojav I .vonsk ,g 3 r gressa“ iz Odesc javlja, da, nepri.ateijske letačke eskadrile preletaju J a š I cijelu M o I d a v u, i bombarduju najglavnija mjesta sve do rusne granice.

Njemački vojni automobili na viaškom bojištu.

Kb. Eerlin, 9. decembra. Woiffov ured javlja: Poviše okiopnih automobiia odlikovaii su se osobito u ratnom pohodu u Vlaškoj. Po prelasku kiarica Surduk uputio se jedan okiopni automobil napred prema Vadeni i pucao je na jednu izviđnicu. Istočno i sjeverno od Vadeni radili su na podizanju jakih utvrdjenja. Jedan oklopni automobil iznenadio je u selu jcdan bataljon pjcšadije i u odstojanju od 100 metara pokosio ga je iz 12 mašinskih pušaka. 300 ljudi ostalo je na mjestti mrtvih, a 150 ih je ranjeno. Drugi Jedan oklopni automobil projurio je kroz selo i pucao je u bok na tarrošnje položaje, na što se je nepriJatelj povukao. Opet drugi Jedan oklopni automobil prevalio je jedan dugi put u Izvid.ianju, a jedan se opet u izvidničkoj vožnji zaustavio 15 kilo-, metara pred Buzeu. Uništenje Rumunjske. Kb. Sofija, 9. dccembra. ,.N a r o d n i P r a v a“ svraća pod naslovom ,,U n I š t e n j e R-u m u n j ske ’ pažnju na posljedice katastrofalnog poraza Rumimjske I veli: Rumunjska je bi!a naš najopasniji neprijatelj, koji je uvijek vrebao za našim ledjima, da nam naškodi I da nas uništi. Uništenje Rumunjske Je samo j e d n a etapa u promjenl o-pštegpoložaja na Balkanii. fiudućnost je na strani središnjih vlasti.

Rnmunji na bljegn. (NaroGtl brzojav .Bcogradtkih Novint.). Amsterdam, 9. decembra. Prema privatnim vljestima, koje su stigie preko Rusije, siii rumnnjska vlađa na najbrutalniji način startovništvo, da napušta svofe domove l bježi pred vojskama središnjih vlasti. Stanovništvo bježi ozebio I giadno, dok rumunjski vojnici pljačkaju evakaisana sel« 1 graaove.

Krlza u GrtKoJ. Kako su čete sporazuma bhe opkoljc' ne u Ateni? (Naročlti brzojav .Beogradsklh Novtna“). London, 9. decembra.. Reuterov ured javlja iz Atene: Cete sporazuma su, priiikom zau-i zimanja cdredjenih im poiožaja, pale ir klopku, pa su u danom trenutku vidile, da su opkoljene, prije no što su mogle’ i jedan metak izbaciti. Predaja ili uništenje garnizona na Zeppeionu, pošto je bilo isteklo primirje, biio je samo time spriječeno, što je jedan francuski ratni brod neobičnom tačncšču udario s nekoiiko grana f a u neposrednu blizi* nu kraijeva dvora. Gubitci Engleza iznose osam mr-> tvih i 40 raijenih. Poslije isteka primirja Grci su opet uzeli u svoje ruke nadzor nad poštom, brzojavom i željeznicama. U subotu je 10UU venizelista uap-, šeno.

Veselje u Ateni. (Naročiti brzojav .Beogradskih Novina*). Perlin, 9. decembra. Iz Berna se javlja: Povcdom pro J tjerivanja Engleza i Francuza vlada u A;eni ogromno veselje. Masa svijeta proiazi kroz tilice, vojnike svijet oduševljeno pozćravlja. Venizeliste ne smiju nigdje da se pojave, jer bi svoj život izložili opasnosti. U kasarnama se hiljadu dobrovoljaca javljaju radi uvrŠćivanja u grčku vojsku. Biokada Grčke. (Nsročltl brzojav .Beogradsklh Novtna*)* Ženeva, 9. decembra. Zvanično se izdaje sl jedeće saopštenje o blokadi, izrečenoj nad Grčkonr Vlada francuske republike, u đogovoru sa svojim saveznicima, izriče biokadu nad Grčkom, i ovim saopšiava uslove, pod kojima će se ona vršiti. Blokada pc.s;aje efektivna 8. dccembra u 8 sati u jutro. Dalje doIaze bl ! že odredbe j obl:is:ima, koje obulivata blokada. Neutr.a!ni brodovi lhogu napustiti grčka pristaništa do 10. aeeemhra u 8 sati u juiru. Kralj Konstantin preuzeo vrhovno ■» zapovjedništvo vojske. (NaročiU brzojav .Beograđskih Novina*). ' Ženeva, 9. decembra. Pariski „Journa 1“ javlja, ćai grčki kralj K o n s t a n t i n koncentrira kod Larise grčku vojsku, nad kojom je on lično preuzeo zapovjedništvo. - Isti list javlja, da su posianici sila sporazuma prekinuli sve veze sa grčkom vladom, a u pirejskoj luci su rekvirirani svi brodovi, na kojima će se otpremiti pripadnici država sila spora-\ zuma.

Brzojavna veza Carigrad-Atena. Kb. Carigrad, 9. decembra. Radiotelegrafska veza izmedjtf Carigrada 1 Atene opet je uspostav«, ijena. Prosnjena na grčkom prijestolu? Kb. Frankfurt, 9. decembra. Kako doznaje izvjestilac lisfa „Frankfurter Zeitun g“-a iz Carigrada, siožili su se ministri sila sporazuma, da proglase najstarijeg sina princa Gjorgja, princa Petra, za kralja, ako bi se pokazala potreba za promjenu na prijestolu grčkom. Pošto je princu Petru tek jedanaest godina, to je Venizelos izabran za reg e n t a. Princ Gjorgje boravi već ođ dužeg vremena, ne po svojoj volji, u Parisu, i sad se želi njegova pojava u Ateni.

Te&Iil položaj solunskc vojskc. (Naioćiti brzojav .Beogradsklh Novina'). Rotterdam, 9. decembra. Dopisnik ,,D a i 1 y Tele-' grapha" upozoruje na to, da se prl izbijanju otvorenog neprijateljstva izmedju GrČke i sporazuina. što je prema stanju stvari vrlo lako moguće, solunska vojska naiazi u vrlo teškom poiožaju. Kralj Konstanttn potpuno je gospodar stan.a, sa djelamošću, koja upravo zadivljava, on preduzinta sve miere, da bi spriječio daije ispade spo*\ raztima. Francuska se koionija sprema za bijeg«, (NaročlU braojav .Bcogradskih Novtna”). Ženeva, 9. decembra. Po jednom atenskom brzojavtf ,,P e t i t J o u r n a l“-a, u Pireju su brodovi pod parom, da prime atensku francusku koloniju i drugih gradova, a tako isto i konzularne vlasti, pa da ih prcnesu na sigurno n.jesta

logor Venizeiisfa. oi*v .BeogradsUh Noviaa*). Lugano, 9. decembra. vijesti talijanskih listova* janski je posianik .imao Konstantina audijenciju nja nesporazuma sa silaa, 1 to na osnovu Jedne ■’ ’— :L »»anrL