Београдске новине

Viltslt dnevno o )utro f ponedjeljkom poslije podne.

Pro d aJ • iii • Beograđo I ■ krajtvlina » poiJeđoatiM od cartko I kra* t| q«v(kUi tete po djeal od 01 • Hrv«t*fcol-SUvonfJl, BomI* Hercogovtel I Itel—rj)t po djanl od . . 777. . • • ovog podraCf« . . . tt k

Prttplatai m I tefooc ■ Beograd« I ■ krajevtm npotjeđnata od carako I kraJJeviidk tete K Hi • HrvatekoJ-StevonJJI, Bonk Hercegovtnt I DalmacfJI KMI bvu ovog podni<Ja . . . K»— Oglad pn djenlk«. tlrodolitvo i BEOORAD, Vuka Karadžlte al. ia Telefoo brte 07. — Uprav«*

prlmauje oglaaa I pretplatei Kaeza Mlhajta oL broj 3S. Teletoa broj 2S*

Godina IL

Pred vrlo važnim radosnim izjavama njemačkosa državnog kancelara. Preiaz preko Dalomite sjevero-zapadno Bukarešta.

RATNI IZVJESTA3I. izvještaj austro-ugarskos glavnog stožera. Kb, Beč, 11. deceinbra. Istočno bojlšte; Front maršaia iđ. Mackent * n a. U prkos nepovoljnog vreinena, rđjavth putcva I mjestimlčnog ožlvljavanja neprijateljskog otpora, s a v e zničke boračke snage prodiru tdalje napred. Anstro-ugarske I njemačke čete su izvojevale kod R ec e a n u, sjeveroistočno od Bukarešta, prelaz preko Jalomite. Front general-pukovnika nadvoj- | vode J o s i p a: U K a r p a t i m a nasrću Rusl, uvljek bez uspjeha. protivu naših položaja, I ako podnose vrlo teške gubitke, koji su posljednjih nedjelja, nisko ocijenjeni, iznijeli najtnanje 30.000 1J ud f. — Vojska generaia pl. A r z a odblla Je nekoliko napada u graničnoj oblasti zapadno l sjeverozapadno od O c n a. , Kod vojske generala K 6 v e s s a vodila se ogorčena borba obostrano druma Valeputna- Jacobeny, gdje je neprijatelj od početka svoje ofenzive za olakšanje jurišao naročitom upornošću protivu četa generala pl. H a b e r m a n n a I pl. S c h e u c h e ns t u e 1 a, u prostoru sjeverno od T a rtatskog klanca. Sve žrtve Rusa bile su uzaludne. Front maršala princa L e o p o I d a bavarskog, Nema ništa da se Javl. Talijansko bojlšte: Stanje je nepromijenjeno. Zamjenfk glovara generalnog siožera pl. HfVer, podmaršal. Izvještai niemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 11. decembra. Zapadno bojlšte: Front prljestolonasljednika R u dprech ta bavarskog: Na obim obalama So m m e juče se znatno pojačala topnička djelatnost. I na frontn sjeverozapadno od R e i m s a po-

jačana je neprijateljska vatra od danas po podne. Front njetnačkog prijestolonasljednika: Opsježnim rasprskavanjetu na B u ttedu Mesnil (Champagne) i kođ V a n q u o i s u Argonnima porušili smo ostatke francuskih položaja. Na istočnoj obali M a a s a udarali su naši teški topovi protiv rovova i baterija neprijateljslcih, a na verdunskom frontu svaljeno je 7 neprijateljskih ietilica obra'nbenom vatrom i vazdušnom borbom. Istočno bojište: Front maršala princa I c o p o 1 d a b a v a r s k o g. Nikakve veće borbe. Front general-pnkovnilca nadvojvode J o s i p a: Sjeverno ođ Tatarskog Klanca (u šumskim Karpatima), na ođ ; elu B istricze, sjeverozapadno od Jakobeny-a, naMunceluIu (u gori Gyčrgy) sobe strane klanaca Trotosul i juče su Rusi napadali jakim snagama, ali bez j ikakvog uspjeha. Jedan nalet njetnačkih | predstraža donio je 14 zarobljenika i je- i dan stroj za bacatije mina. Front maršalapl. Mackens e n a: Gonjenje vojske nailazi na nekim mjestim na otpor. On je slomljen. 1 pored vrio rdjavog vremena, raskaljanih puteva I s providnom namjerom porušenih mostova, kretanja se ipak vrše i dalje. Ponovo sino zarobili nekoliko Iiiljada. Maćedonsko bojište: 10 decembar je bio ponovo jeđan težak neuspjeh sporazuma u 1 borbi, u kojoj je neprijatelj uveo vrlo znatne topničke I pješačke snage. P r opaii su s vi n a p a d i Fr a n c u s a i Srba izmedju Dobromira i Makov a uslijed uporne otporne snage njemačkih i bugarskih četa. U borbama oko visova istočno od Paralova se naročito odiikovao istočno-pruski pješački puk broj. 54. Prvl zapovjednlk glavnog sfana pl. Ludendorff.

IzvjestaJ bugarikci gtevnog stozera. Kb. Sofija, 11. đecembra. Mačedonsko bojište: U području B 11 o 1 j a nema osobitih dogodjaja. U zaviftitku Crne R e k e podržaje neprijatelj Jaku bopničku vatru protiv naših pn1n*- , '> iztnedju Dobroinira 1 Makova. Njemačkl pješadijs'ci puk br. 25 odblo je nenriiateijski napad na vlslnu Istočno od P a r a I o v a, djeloin u borbi ručnim granatania. Uz obe strane V a r d a r a podržaje nenrifatelj djelom/ično jaču 1 slabiju. tonničku vatru; življa je bila letačka djelatnost iza našilt noložaia. Kod U d o v a svalio >e poručnik nl. L I n k e I jedttu nenrijateljsku letilicu. Piiot. poručnik P i e r r e G i 1 o t je ranien, dok je , -> f >s»>-atrač poručnik S o u 11 e inrtav. Na frontu Pelasice nucao je nenrijatdj, ali bez nsnjeha tta želiezničkit nostahi Pcroj. Na frontu Strume traie sluba topnlčka vatra. Runtunjsko bojlšte: U Dobrudžl trajc slaba topnička vatra. Naše su čete cljelu r u m u n j s k u o b a 1 u D tt ti - - o d Tutrakana do Čertte Vode. U istočnoj VI a š k oj nadiru savezničke vojske besprekfdno đaljei

HISTORIJSKI DAN DVANAESTI DECEMBRA. Sutrašnji eovor njemačkoga kancelara Bethnianna-Hollwega. (Naročiti brzoiav »Beogradskih Novina«) Berlin, 11. decesnbra. Sutrašnja sjednica njemačkoga Relchstaga biće tiajveči dan od dana proglašenja rata I hnaćo nesutmtjlvo veliko Istorilsko značenje, — govoriče n.iemačkl državnl kancelar B e t tr in a n n-H o 11 w e g. Pozvanl su brzojavno svl poslanlci Reichstaga, pa I onl. kojl se nafaze na bojištu. Danas Je prije podne priiitlo državn| kancelar sve minlstre pojedlnlh njetnačkfh država, a u večcr poslanike neutralnih država. Sutra će prlje podne primiti državnl tajnik Zltnmeriuaiin sve predsjednike pojcdinih stranaka I frakcija Reichstaga. L' II satl pHje podne biće sjednlce pojedinih stranaka a u 1 sat posliie podne započinie plenarna sjednlca Relchstaga. u kojoi će državnl kancelar odmuh u početku nzetl rlječ i održatj jedan kratak govor. Očekuje se veselo odobra* vanje c IJ e I o g a svljeta. O svemu se držl stroga tajna I sve vljestl. koje su se dosada pojavlle u štampl, jednostavno su izmišljene I bez ikakovog temelja. Berilnska akcija usljedjujc it rotrunom sporazumu vlada u Beču. Sofijl I Carigradu. I ovdje će Isto* vrcmcno, samo na dnigi načln bitl preduzetl jeduakl koraci kao u Đerlinu.

Llo9d-Georsov mir. Sltuacija n pltanju o mini, kofa Je još prlje kratkog vremena izgledala vrlo povoijna, n medjuvremenu tako reći Je saranjena pred CKavom rpom novih dogadjaja. Ono želja za mir n tvima sporazumnlm državama ne sarno da nije opala, već je čak I porasla; cljela Ruslja, u koliko ne pripada vladajućirn krugovima, s 1 o i n a j e u traženju mtra. U rimskom parlamemu do duše je protest protlv rata, podnijet od 49 socljailsta, a poipomagan sa 190 Imena, odložcn za Jednu debatu, koja će bitl poshje šest mjescci, all pod izričnim obećanjem Boseilijevim, da će se dotie u opšte svršitl rat Covjek b! rekao, da je ovai socijaiistički prljediog b!o vrlo nezgcdan vlađl. pa će se čuđit!, što nije ona našla puta i načina, da ga sprlječ! ili preda zaboravu. All stvar je u tome, šio Je ona baš žeijeia, da ovakvo raspoloženje u Itaiijl dodje do ušijn Engleskoj, da ona vldi, kako se u toj zen'.’;I rnlsli o nekorisnom ratu i o posmoanju VeHke Britanije prema njoj. Osim toga, Bosellijev Je govor Imao markantnih mjesta, u kojima se Izražavalo odustajanje Itaiije od mnogili bezobraznih zahtjeva, što Ih Je ona ftnaia tečajem prve goditie rata. Prema torne izgleda, da Ja clJe!a ta miroljubiva 2 kcija I njeno mbržnje zabašurivanje od strane vlade odlaganjem debate bila — poručen baš posao od strane same vlade. Mira bl tt ItaliJI odrnah biio, kad 1)1 to samo Engieska dopustiia. Sasvlra slično stoji stvar u Francuskoj, samo što se ovdje Briaudu I njegovoj vjadi ne stnije poreći poštena namjera, da se rat vod! do kraja. Aif samo što ta vlađa ne stoji najbolje u javmom mnijenjtt. Posljednja tajna sjednica parlamenta, sa koje su već pojedini izvještajl IzašH na javnost, da!a je vrio nepovoijnu sliku za Briandovu vladu. Vjerojatna je ostavka Briandova, i to, ako ne potpuna ostavka, bar ostavka na položaj minlstra spoijnih posiova. koji portfeij on drži pored predsjedničkog mjesta u vladl. No prijekori parlamenta upravljeni su osim na vladu i na vrhovnu vojnu upravu, tako da je l Joffreov položaj u pitanju. No njegovo su smjenjivanje loliko puta predskazivali, tako da je t danas sutnnjivo, da li će se tako lako naći tiasljednlk za ovoga vojskovodju, koji do dtiše do sada nije imao velikih uspjeha, — najviše krivicom Engleza, -'U ci] mu se nekako zlovoljno potčinjavaii, — ali koji se ipak odlikuje van-

rednom mirnoćom 1 organizatorskotl sposobnošću. Sto se tlče samog mlr«, to ga socijalisti u parlameutu pod vod« stvom Mistralovira traie največom iestinom. I Đriand je mogao taj jurlfl na vladu odbltl samo obećanjera, da ć« se do Ijeta rat sigurno svržitl. Prema tome imamo slijcdcću slikut U trima od glavnih sporazumnih drža« va, FrancuskoJ, RusiJI 1 Italiji, siti sa rata, all ne znaju, kako da ga ski« nti s vrata, pa rii sebl stvorili .uvjera« nje, kako će se rat svršitl budućeg ljeta* I to uvijek pod fantastičnom pretpo« stavkom, da će dotle poći za rukom, dai se izvede ono, što nlje pošlo za rukom za 2 i po godine. Jer valja znati, d« srcdlšnje vlastl stoja dana« bo I j e ncgo I k a d a đ o s ad a. Po« sjeie »u. računajitćl I Poijsku kao tir^ žavtt, pet država, a Grčka pokazujrt jakilt tendencija u korist NjemaĆke. A) i kada se ne bl odiučila za to, bar je isključena I suprotna mogućnost zat sva vremcna. ^odmorničkl rat poka« zuje bogaliju ,,berou“ nego ikada. Te«, škoće oko namlrnlca ukionjene su or« ganizacljom. Razumije se, da je ras« položenje u državama središnjih vlastf naklonjeno miru, čim bi sile sporazuma pristaie na điskusije, koje bi ođgova« rale sadanjem ratrtom položaju. S mje« rodavnih smo mjesta čuli iasne 1 ne« dvottmne izjave o spremi Monarhije na mir, kao I o njenim clljevima na poli* tičkom polju. Ako sporazumne države ništa drugo ue žele, nego štq naglašujtt njihovi.dipiomati izuzev jedinog Trepo« va, onda zbilja nema smisla, da se pro« duži rat. Ova jednakost u misliina bila bl dovoljna ako ne za niomeniauo za« ključenje mira, a ono bar za pokušaj icdnog sastank?.. AH u tome I Ieži cijela stvar. I kad sad sve ostale države uvi« djaju uzaluđnost, da za šes* mjeseci ne samo unište nego l da natkrile ono, štd su za dvije t po godine stvorile vojskai središnjih vlastf, Engleska Je Još uvijetf ta, koja to ne uvidja, jer ne želi mlr, Ona hoće poojedu, a ne mir; ona hoćfl! zadovoljenje, rehabiiitaciju svoga za| svagda slotnijenog prestiža i uspo« stavljenje svoje vojničke časti, a na pouzdana praktična fakta. Engleska, samo ona je ta, koja gura dalje u rat, jer Je njeno samoijublje povrijedjeuo, To treba da znaju svi neutraici. A da ii Je baš tako? Kad pogieda« mo na engleskl parlamenat, onda izia« zi da nije tako, da rat želi ne Engieska, već LIoyd George, koji je sebi m vrtio u glavu, da ga istorlja obilježi kad pobjedioca. On se nada uspjehu! Alf, kakav uspjeh može to blti? Misil i( op odista, da će moći da organizuje poJ bjedu do iduće jesenl, dokle je ostavio

Podhstak. D-r Ćlro Truhelka, (Sarajevo). Uiosa BofnloKD u proom srpskom ustnnku. (Nastavak). (3) Jedva je prošla ziina — u ono prlmltivno doba ratujućim strankama od prirode nametnuto primirje — krenuše Bobi u okolinu Nove Varoši l Sjenice te *u tamo harall (koncem februara 1809). U rano proljeće, kada su Rusl udarili na Djurdjevo na Dunavu, udariše Srbl na *amu Bosnu: na Bjelinu, Srebrnicu 1 na tvrdi grad Sokol, koji obsjedoše. Cim je vezir primio prve vijesti o kretanjima Srba, razasla na sve strane bujrultije, pozivajući spahije 1 zaime na obranu domovine i prijeteći neposlušnim, da će im oduzeti timare I ziamete. Na vijest o ob»adi Sokola odgodi vezlr urečeno vijeće sa sarajevskim prvaclma, te naredi, da se vojska lz Zvomika l Srebrnice digne na Bjelinu, pa da tamo Srbima zapriječl preiaz preko Drine. Prema Prijepolju po*la žumo 300 pješaka, da budu na pomoći narodu, koji se počeo razbjegavati. Za vojsku, koja se medjutlm sakupila, naredjene su ove dispozlcije: mirimiran Sulejmanpaša Skopljak poći će glavnom vojskom pravo na Sjenlcu I Novu Varoš, ko!e sn varošl Srbl bill osvojili; drugi odio pod vodstvom drugog Sulejmanpaše Imao Je krenutl prcko Vlsokog I Kladnja, a Ha-

■ sanpaša niza Savu. Dalje je naredjeno, da iz kadiluka Travnika, Zenice, Jajca, I Fojnice, Visokog, Brčkog 1 Klađnja svaka kuća stavi po jednog momka a tu će vojsku voditi Sunulahpaša preko Crne Rijeke, da oslobodi obsjednuti grad Sokoi. Kao rezervu vodio je Davudpaša Banjalučane, a Dervišbeg Filipović Hamočane; ovi krenuše u mjesecu Julu. Ove vojske počeie su se micati sve do polovine maja; odziv je bio priličan, Jedino sarajevski janičari ttehtjedoše se odazvati. Da se kako tako ispričaju ustvrdiše, da po starom janičarskotn ustavu Jedlno sultan ima pravo pozvati Janičare da razviju svoje barjake, pošto im pak ovakva carska zapovjed nije stigla, to stadoše zatezati... Vezir ibrahim Haliml paša bio je dakle prisMjen da bujrutlijom od 16. maja sarajevskitn janičarima zaprijeti, e lli silom natjeratl tt vojsku, no ipak lzriče nadu. da će se u ova opasno vrijeme u Sarajevu naćl bar 12 aga serdengečdija, koji će razviti barjake i pod svaki sakupitl po 120 ljudi. Ova Je prijetnja đonekle pomogla, all je ipak dosta janičara 1 spahUa ostalo kod kuće; ove je valija poslije rata kaznlo oduzimanjcm timare, Medju ovlma — da spomenemo samo jedno ime — blo Je Ostnanbeg Dženetić. Srbe, koji su bill osvojili Sjenicu 1 Novu Varoš potuče Sulejmanpaša izmedju Prijcpolja i Sjenice, ali su cvi par dana poslije u noći navalili na odlo Sunulahpašin, te ga porazill (sredinom maja 1809). Suiejmanpaša, koj! Je donde održavao vezu lzmedju Bo n* 1 Carigrada,

morao se pred Srbima, koji su na nj kretali iz Sjenice početkom mjeseca jutta povući i ostaviti Prijepolje. U Travniku govorill su zli jezid, da je to učinio, jer ga Srbi podmitiše. Jer .kad su medjutim Rusi povukli svoje pomoćne čete iz Srbije došlo je konačno ipak do ttspjeha: Kosansi Alipaša osvojio je Smederevo, Bošnjaci zauzeše Užice, a razbijene ustaške četc moradoše se sakriti u prašitmama Mačve (oktobar). I sada je na prljedlog seraskera Hursid Ahmedpaše veziru ibraliimu Hallmipaši stigao ferman. u kotne sultan hvali njibovo Junaštvo Bošnjaka, te Im šalje carski pozdrav (8. mart 1810.). Bit će od interesa i ova sitnlca, da su se u bosanskoj vojsd odlikovali mnogi, kršćanl, te je neklma od njih vezir u znak priznanja oprostio plaćanje harača, pa itn na to izdao naročite bujrultije. O tečaju vojne u godini 1810., koja Je po Ibrahim Halimipašl nesretno svršlla, za čudo nam falc pobliže vljesti. I ako su ustaše već u Januaru krenitll iz Novog Pazara prema Višegradu, oklijevaII su bosanske spahije i JaniĆarl. Vlšegradski kadija, koji je imao kontroirati prolazeću vojsku, Javio Je veziru, da Iz nekilt bosanskDi kotareva (Prozor, Glamoč) nije baš nijedan vojnik došao, a od onih, što dodjoše iz Fojnice, Neretve, Vlsokog i drugih nahija da su mnogi pobjegii. Kako je Ibrahim Halimipaši pod ovakJhn prillkama moralo bitl teško da uspješno provede mobilizaciju, ocrtao Je on na poziv seraskera rumelijskog: da se uporedo s njim požuri diaanjem vojske, drastičkpm prispodobom: n qu U ml etait

impossible da fair aller mes buffles aussl vite qu il paisait marcher ses chevaux“. Iz ove jedne fraze razabire se kolikt ie bio inz izmedju konz jrvativnilh bosanskilt feudalaca 1 onih Osmaniija, koji su bili naprednljih načeta. U namjerl, da Bošnjake rasplamti na obranu domovine latio se vezir dapače stare ceremonije te velikom svečanošću pred svojim konakotn na oči sakupljenog naroda zakla kurban, razvl svojom rukom vilajetski barjak, te ga zatakne u krv žrtve, pozivajućl narod na vojsku (19. jula 1810.) Ali ni taj starinski običaj nlje ntogao da oduševl 1 fanatizira timarlije, kojl su se voljni natezati sa rajom. samo da od nje izvuku što više desetinc nego da se s nepriiateHem bijtt na pragu domovine. Vezir krenuo Je 23. augusta na čeIu svoje vojske te se četiri sata daleko od Zvornika utaborio. Iz jednog pisma, što ga je Mehmed Haiilbašić ispod Loznice poslao prijateliima u Sarajevo, razabiremo, da je uspjeh isprva blo povoljan za Bošnjake, jer onl kod Vrankovine Istjeraše ustaše iz njihovih Jaraka, koje razoriše i poravniše. Bošnjaka palo je tu samo 8 a ranjeno Je 20. dok Je Srba mnogo više palo. Vezir Je zaiud do polovice oktobra oKslJedao Loznlcu; onda ga KaraGjorgje, kojl je pod svojoro komandom imao i jedan kor Kozaka potuče I na Drinu natjera. Tu se vezlr tri dana morao ljuto borlti, da svojoj vojsd Izvojuje prelaz preko Drine. Poslije ovog poraza odigrao se prlzor, koji nam nlje posve jasan. Govorilo se, da Je Karagjorgje po-

sjao veziru parlamentara i pozvao ga osobno na dogovor. Vezlr, držećl ispod svoje časti, da govori sa odmetnikont; poisla svog delibašu, Suttulahpašu, kog Kart Gjorgje dočeka veiikom pomporn, tđ mu ponosno reče, da je on kao ruski ge« neral ravnopravan veziru, koji je imao osobno doći i pređade delibaši pismo. đai ga nosi veziru. Sunulaltpaša tte htied^ primiti pisma. jer "a to vezir nUe ovia* stio. Stoga odnesoše ovo pisnio dva srp< ska oficira. Čim ga je vezir pročitao, di< že svoj tabor te se odmah vrati u Trav« uik, gdje je stigao 22. novembra. Sadržaj ovog pistna ostao je tajnoro do današnjeg dama. Sam Ibrahimpaša prl< znao je Jednom prigodotn, da je Kara GJorgje ponudio primirje uz obvezu, d» bosanske granice neće pregaziti, all otj da nije tu ponudu prihvatio. Na to da su došla četiri r u s k a oficlra u njegov ta« bor i isto ponttdila, našto je on poslao je< dnog bega u neprijateljski tabor, koji ontao tamo trl dana: kada se ovaj vratio, razišla se bosanska vojska sama od seba: 1 krivttju za svoj poraz svalio j# Ibrahitn Halimi paša na tudja ledja, na scraskera Huršld pašu, kojl se u' ortom času, kad Je vezlr prešao Drinu povukap sa Morave te su neprijateljske sile, su* vlšne ondje, bačene protiv njega. To da Je serasker učinio namjerice, da mu na< škodl. Vezlr Ibrahim Halimipaša doblo ja od Porte oštri ukor, jer se usudio skla< patl primirja sa — buntovnikom . Što bllo da bilo s ovim ,j>rimlrjem“ # ono Je u narednim godinama postojalo,