Београдске новине

2. 12. decembra 1916. Beosradska Novtae Utorak * BroJ 301. I

rok za ekonomni 1 flnancljskl slom •redišnjih vlasti? Podjimo po ljestvfcama njegfove vlastlte dijalektike. NaJiredf CovJek dolazećeg stoljeća biće opaj, kojl buđe donio mir narodima. Da to uzmogne, mora da Je suveren I nad ivima ostalima. Cio svijet treba da zajirlsi od rijeći sa usana jednog jedinog Covjeka. A takvim ćovjekom ne bi Lloyd Oeorge kao oblčan mlnistar ivojni na strani Asquithovoj nikad mogao postatl. Da sebi za to stvori zemUište, morao jo da pribjegne obmani 1 povećanom ratnom bjesnilu, te da stvori diktaturu. Ne da on, da središnje ivlasti uzmu inicijativu za mir, pa ni papa, ni kralj španjolskl, ni Wilson. On hoće da bude taj, koji treba svijetu da poklonl mir. On hoće za sebe taj monopol i zato treba narodi svih pet kontipenaia I dalje da prolivaju svoju krv, Rot sa Rumunlskom. Kralj Ferdinand u Renl-u. jJNarofiti braojav »Beogradskih Novina^ Sofija, 11. decembra. Sofijsko ,,U t r o‘‘ javlja, da Je kralj Ferdlnand stigao u R e n I, gdje Čeka da se sastane sa ruskim carem. Oba vladara raspravljaće sanio o politlčkim pitanjima, Jer ruska vojna uprava stojl na stanovlštu, da se vlše ne šalje ni Jedan ruskl vojnik u pomoć Rumu0 J i m a. Ozbiljuo shvaćanie noložaja u Petrograd«. (Narofiti brzojav „Beogradskib Novlna' 1 .) Rottcrdam, 11. decembra. ,,Daily Telegraph“ javlja Iz Pelrograda, da u rusklm političkim krugovima otvoreno priznavaju o z b 11 j n o s t a n j e, koje Je n astalo unlštenjem Rumunjske. Prerna shvaćanju ruskoin I z v o j e,Va!esusredlšnie vlastlu Rutnunisko] daleko v i š e nego obične US'tiehe. Ako podje za rukom sređišnjlm vlastlma. da se učvrste u zapoSjcdnutom podrućju, upllvisaće to na daljl tečaj rata. Konilikat Izmcdju riimunjskog k/alja I Bratlana. (Nfrofiti bnojav »Hcogradtklh Novlnt«; Berlln, 11. decembra. ,,L.o kalanzclgeru" Javljaju Iz Malmfi: Članovl rumunjske kolotiije u Petrogradu dobill su izvještaje, prema kojima je Izbio k o n (11 k a t I zmedju kralja Ferdlnanda i mlnlstra predsjednlka Bra11 n n a. Izmedju obojice je došlo do vrlo ozblljnlh sukoba, koji su skoro dovell do potpunog pre1 o m a. Bratiano, kojl se nalazl u vrlo nengodnoj sfuiacijl I prema pos’anicima sila sporazuma, nastojl sada, da s v u krivnju svall sa sebe I da što više opterett kralja. Nasuprot je kralj uvjercn, da je on samo uslijed krivih i neispravnih informacija dao se nagovoriti za rai. Javno mnijenje naravno svu krlvnju baca na Bratiana. Posijednjih dana bio Je kralj vrlo nendlučan u svojim odlnlama, a sve se više primjećuje, da veliku ulogu u politlci Rumunjske započlnjeopetdalgrakraljica, koja zagovara rat do posljednjeg Č o v j e k a. I ako danas zvanični krugovl u Rusiji ž a I e, š t o j e R u ni u n j s ka stupila urat na »tranl slla sporaztima, ipak ne bi Rusija nika-

Bošnjaei dobiše vremena, da se odmaraju od svojih vojničkih naprezanja, a Sarajlije da sve većim uspjehom ocrnjivaju Ibrahim Halimipašu kod Porte. Ovo im Jc konačno 1 uspjelo. jer je stiscao u Travnik ferman, kojim se Ibrabim Halimipaša svrgava i na njegovo mjesto Alipaša Derenđejija imenuje bosanskim valijom. Ovaj opct imenovao je bujrultijom svojim zamjenikom, dok sam ne stigne, Sulejmanpašu Skopljaka (24. marta 1813.). Cim je prolistaia gora, počeše se irpski ustaše opet micati. Još prije svrgnuča svojeg poslao jc stari valija četiri topa u Novi Pazar i Sjenicu a mjesec dana iza toga kretale su srpske vojske na Valjevo 1 Srcbmicu. Kaimakam Sulejmanpaša poduzeo je nekc mjere, ali niŠta odlučna; čekao je dolažak novog vcetra Alipaše Derendelija. (Nastauće se).

HALI PODLISTAH Umro Frančlšek Levec. U prošlu suboti umro je u Ljubljani Ikolski nadzornik i dvorski savjetnik Frančišek L e v e c. Blo je Jedan od najmarkantnijih radenika a podrnčju slovenačke literature. Uredjivao je poznatu reviju ,,L j u b 1 jansk 1 Zvon“ (kroz punib deset godina od 1881.—189a). Uredjivao je taj list na realističnoj podlozi i prikupio najbolje stovenačke pisce kao janka Krsnika, Ivana Tavčarja 1 Antuna A 5 k e r c a kao radikatnije realistićke elemente, a kao konzervativnije cnu grupu, koja se okuplla oko pokojnog Simona Gregorčića. Oodine 1883. ie Izda-

da dozvolila, da Rumunjska danas na svoju ruku sklopi mir i pokuša se izmiriti sa središnjim vlastima. Za to se u Rusiji sa velikirn interesovanjem pratl konflikat izmedju kralja I Braiiana. Bratiano ne uživa u Rusiji nikakav ugled I on se danas ne može više da smatra kao diktator Rumunjske, jer ono, što je još preostalo od Rumunjske, skučila }e Rusija pod svoju vlast. Ma kako se svršilo, sigurno je jedno, dajeza vazda odzvonilo sanjama vellke Rumunjske. Sfmeon Radev o RumunJskoj. Predistorlja rumunjskoga r a t a. (Naročitl breojav sBeogradska Novina«; Bern, 11. decembra. „Berner Tagebiatf donosi intervju sa Simčom R ad e v o m, koji je do rata bio poslanik u Bukareštu, a koji je sada btigarski noslanik u Bernu. Radv velf, da je netačno tvrdjenje nekih francuskih listova, prema kojima je sporazum tobož opomenuo Rumunjsku, da ne stupa prije vremena u rat. Zatim Radev daje prijegied o toku pregovora izmedju Rumunjske i sporazuma. Prvi pregovori, vell on, poveli su se, kada su Rusi 1914. god. prvi put ušll u L a v o v, ali su se tada otegll, pa su primili stvarniji oblik tek ove godine, za vrijeme Brusilovljeve ofenzive. Tada Je sporazum, a naročito Briand svom silom radio na stupanju Rumunjske u rat. Bili su se skoro pogodili, kada je Bratiano postavio Još dva naročita zahtjeva, na Ime: 1. Isporuku većeg broja teškog topništva prema potrebama modernog rata sa potrebnom municijom i 2. Koncentracija jedne ruske vojske od 200.000 Ijudi u Dobrudži. Sporazum je odobrlo prvi zahtjev, a odnosno drugog poveli su se dugotrajnl pregovori, koji su doveli dotle, da Rusl najzad obećaše 4 divizije. Bratlano Je na ovo pristao u načelu, ali je okievao sa objavom rata, čekajući da stlgne teško topništvo I da se Rusi koncentrišu u Dobrudžl. Na to Je sporazuin udario u ucjenjivanje, prijeteći, da će se povući Iz Soluna Sarrailova vojska, ako Rumunjska ne objavi rat I da će ostaviti slobodne ruke Bugarskoj za povraćenje Dobrudže. Kad I taj arguinenat nlje pomogao podnijela Je ruska vlada preko vojnog Izaslanika Tartarlnova prosto u 111 m a t u m, priJetećl naslinim prolazom kroz Moldavlju. Ovo je najzad natjeralo Braitiana, da objav! rat, ne sačekavšl da stigne potrebni mterljal. Na pitanje, da II je Rumunjska Imnla osnove za vjerovanje, da će Bugarska ostatl neutralna, rckao Je Radev, da opravdattja za t8kvo vjerovanje nl Jednoga časa nlje bilo, već da je naprotiv hugarska vlada u više maha izjavila Rumunjskoj, da Je Bugarska u sveinu solidarna sa svojim saveznlclina. Isto joj Je tako dato na znanje, da se u Erdelju koncentrišu njemačke čete. No Runiunjska svemu toine nije vjerovala. Najzad g. Radev nalazl, da rumunjski narod odprvoga dana nljehtiorat. Tose vldjelo u samom Bukareštu na dan objave rata, kađa je po njegovom tvrdjenju vladalo zaprepašćenje. Hlndenburgov trlumf. (Narofiti brzolav „BeoRradskih Novina' 1 .) Zeneva, 11. decembra. Pariskl ,,J o u r n a 1“ piše, da Je maršal Hindenburg znao vješio zadržati na svim frontovlma neprijateIJe i skupiti vojsku ondje, gdje je to odgovaraio njegovim osnovama I opštoj potrebi.

vanjem ijetopisa „Matice SIovenske“ učinio prvi korak perijodičhom izdavanju jedne siovenačke naučne smotre. I kao predsjednik „Matice Slovenske“ uredjivao je „Knezovu knjižicu", te je Imao odličnog udjela u razvitku slovenačke modcrne knjige. Levec znao je uzgojiti sebl generaciju 1 svakome kazati, što u njega vaija, a što nc valja. Ivan Cankar spomlnje ga se s najvećim poštivanjem. Levec rodio se je dne 4. ju!a 1846., pa mu je prema tomu bilo scdamdeset godina. Već kao đjak u Beču bio je jedan od prvih 1 najglr # nijih suradnika „Slovenskoga Glasnika“. Kao svi, tako je i Levec najprije pjevao, a onda radio ono, što je baš mladoj slovenačkoj reviji ustrebalo. Kasnije bio je kućnim učiteljem u jednoj bogatoj amcričkoj obitelji, s kojom jc putovao po Italiji i po malo ne čitavoj srednjoj Europl. Vrativši se u domovinu rad oko Istraživania slovenačkih pisaca. On ih Je objavljivao u „Slovenskome Narodu“ godine 1872. Nema nijednog zna.tnijeg slovenačkog književnika člji fivotopis on nije ispisao u H SL Narodu“ lli u „Ljubljanskom Zvonu“. Izdao je na svijet vlše sabranih djela, medju njima nalazi se 1 djelo Matije V a I j a v c a. Bavio se i Izučavanjem slovenačkoga jezika, pa je 1 napisao „SlovenaČkl pravopls". U Levecu gubi slovenački narod svojeg najboljeg 11terarnog radenika 1 historičara, a hrvatska i srpska književnost svojeg lskrenog prijatelja t štovate'ja. Nenia sumnje, da Slovenci imađu razvitak realizma svoga najviše zahvaliti nastojanju 1 radu pokojnikovom. Potpukovnik P r I x plše otvoreno u ,,R a d i c a I u“, da saveznicl ne će nikada triumfirati nad središnjim vlastlma, ako im ne podje za rukom da prekrsie j unište s»e osnove Hindenburgove. Borba še nikada ne će odlučiti odnosao završiće se triumfoni središnjih vlasti. Falkenhavn o nništenju rummjske voiske. (Naročiti brzojav »i. t u # .adskih Novina«; Amsterdam, 11. decembra. Oeneral pješadije pl. F a 1 k e nh a y n primio je jeunog dopisnika anierikanske „Associašed Press“ i izjavio mu, da je uvjeren, da će središnje vlasti izvojevati potpun uspjeh u Rumunjskoj. Rufnunjski su se vojnici, reče general, hrabro branili I ne treba ih potcjenjivati kao pro-tivnike. Ruinunjska je sama kriva svojoj nesreći, jer ova se država i suviše dugo igrala sa vatrom, a sada je evo nesreća tu. Mi smo vojnici, kojima je zadatak, da uništiino rumunjsku vojsku, a možete bki uvjereni. da ćemo taj zadatak sa najboijom voljom izvršiti. Falkenhayn Je najzad Izjavio, da žali runiunjski narod, koji je mnogo propatio u ovome ratu; ali za to, veli on, nijesu krive središnje vlasti, vc Bratianu i njegovl drugovi, kojl su Izazvali ovaj rat. POSLJEDNJI DANI BUKARESTA. Nekadanja eleganclja. — Pad Tutrakana — Novinarske prillke. Narooti dopisn k „Ruskog S!ova“ \rnosi in.eresantm op.s bukareštanskih pri.ka nasuilih usljed pr.stupa Rumunjs k e u svjetski rat, koji je evo već doveo čete središr.jih vlasti u rumunjsku prijestonicu. Oob.ektivnosti tog prikaza ne može se sumn'ati jer ovo piše Ust, koji je sklon Rumunj koj. Bukarešt, piše ruski dopisn k, ne možeš, da poznaš. Elegantni je i be.br žni Bukarešt inače vazda pravdao tvoj gas gflada veselja i dobrog iivota, aii je prvk> noći izgubio svog čara kkiumlja, pa se promijenio u mjesto cmih briga. I spoljna ae pojava gracia iz temelja promijcnila. Vožnja u ikvipaži kroz grad imala je osobiti čar. Toalete gospođja, sjaj briljan ta činio je iz svake večcri svečanost Činilo se, da je tu „pensionopolis" ponos; Nr, eli i veseiih vei kaša djeloga svijeia. Jedan jedlni dan svršio je sa svom tom elegandjom na ulicama. Lijepc su kmje rekvtrirali, a s njima nest.ilo je *a poprišta i otmenih rkv.paža, fijakcri su rijetkost. S vremena na vrijeme nailaziš na ulicama na kakvu ojupinu sa dva kljuseta. Dniga su znamenitost Bukarešta bile n koje kafane, u kojima se nisu čitaie novinc, već samo prelijetali brzojavi, jer buka^eštanska kafana bita je neke vrsti k!ub, u kojem su se svi mcdjusohno poznavall. Provoditi su se tamo mnogi časovi dana u razgovoru o svim mogućm stvarima. U kafnni «e stvara’o javno mnijenje, tamo su se radjati a i umarali reznri gtasovi, tamo se stvarala, « 1 unlštavala vrijednost pojedinih ličnosti. Vlada |e prvi dan rata na prečac zatvorila sve kifane, la i znamcnitu „Cafe Capsa", k fanu b vših i buđ'ićih ministara i srcd šte sv h b kirešt->n kih otmenih besposličara. Samo onaj koji je živio u Bukareštu, može poiimat^ koiiko li sniielosb' i ođvažnosti treba, da se odredi zafvaranje kifane Capsa. Prvim danom rata u«n k!a je po naređbi pref kVivoj i ona sada strsstvena, j saria zamišljena, a sada kiprid’ozna muzka, kofa je Bukareštancims u vrtovima i gos'icmicatna sl-’d'la nč“k Ati to nije pr-'vo, ier bi ona ol k'da gostima preći pr k> čnjenioe, da samo tri puta u nedie'ii đob'jaju meso. da je varivo vanredno po c k ipik> i da ! e divljač irađi svoje djene upravo nepostiživa. Vijesti o prvim bort>ama pređ građcm proizvete su upr.ivo razomi utisrk U ti•Šin? i mr'vilu sutona radnog dana st : gta je itobna v jest, pa se raširih u tfl --fi i užasnoj noći k: nr č fav grad — (naime vijest o padu Tutrakana. Katastrofa ra bezbij:rdnost grada Plaš’j've je cbjše spopala neopisiva strava. Ochnah je izbio gtas, da se vlađa seti u J a š i zlo upućeni tjuđi, ko'i su do dušc čuli, da su R u s i takodje pošli proti'v Bugara, ali n : su znali, gdje će đo n : ihove pomoe’ doći pititii sii t e k>bno i eat rtnufo: ,,Ođ : ’ su Rusi i kozaci? Kad se rumuni-ka vo'ska u Dobrtidši iza prvog s k>ba sa n'emačkim tešk'm topništvom ratrag pov Iča ispred razomog djejstva te' v k h otpova, na č'ju tol vatru niie bila priv k'a, niocmo se utisak te dnjenioe osjećati tla sv'kotn koraku. Rnspotožen e u Đukareštti nafmanje se mogto osjetiti u ru m u n j s k o i žti’m pi. Stampa je IzgubiTa sv- k : značai. Neiskusna ju je cenzura t ko bila prigniečila, đa je jedva mogfa i tiisati. fednog je dan* predlož’o Konstantin M' i 11e n a jednom sastanlri urednidma, heka rarmtste, da H ima uz takve prilike još smtsta, da listcn-C Izlaze. Ne bi 11 možđa bošfe bikš I ite bi li »e gradjanstvu Viš* svidialo, da se izđndtt posebm tzdania, k>ia bi sadržata samo Izvfeštaje gtavnoa stožera. Cenzura je propustita (rifeči Mile-eve tna da «u b’V naperene protiv n’e, ati *voju strogost iprk nije ubhfc'la. Ministar Daku, koji upravtja cenztrom, izrn'o *e, da može slobodnom btražavaniu misti š mo malo oo mato dozvotiti veći mah. U isto vrijonš^ s tlm nešto sumnjiv m obećaniem, koje im obećava više duševne svijetlosti, dobili su Bukireštanei i hešto vtše »vijetla u uKčntin svjetiljlcama. Tocnna ut st»kla svjetiljka za-

mijenjena sv et i iml a t ovdje i ctidje mož š i naći svjeti ki sa sasvim običn.m stakiom. T, k ) je b.lo u posljednje \r jeme u Buk treštu. Kako je bik> posljednjih časova pred ulaz k nnjemačkih I austro-ugarskih četa javil s.no onomtJ, » sada ćemo u?koro čuti, kdco izgleda u gradu pod sadafinjom upravc nt Krtzii it firfkoj. Borbakralja Kostantlna zasvoj prljesto. (Naiučlti brzojav ..Beogradskih Novlna'*.) Berlin, 11. decembra. »Tageblatt - javlja iz Zeneve: Jeđan solunski brzojav lyonskog hsta .Noveliiste* javl a, da se ne samo prikupljaiu jake mase ćetauAteni, nego da imaidrugih znakova, koji kazuju, da se Grci ozbiljno spremaju za borbu sa sporazu mom. Poslaničke audijendje kod kratja. Kb. Atena, 11. decembra. Reuter iavlja: Engleski po.'-lanik EIliot i ruski posl.mik Demidov imali sn dugu audijenciju kod kraija. Predmet je savelovanja nepoznat. Stanje je nepromijenjeno. Poslije je kralj pnmio američkog poslanika Droppersa. Prekinuta neposredna izvještajna veza sporazuma sa Grčkom. (Naročltl brzojav „Beogradsklb Novlna“.) Hamburg, 11. decemra.. .Hamburger F r e m d e n b I a 11“ javlja iz Ženeve: U .Matin"-u se nalazi priznanje, da više nema neposredne veze izmedju sporazuma i Grčke. Useinskom đepartementu siavijeni su tamo.šnji Grci pod propise, koji važe za nepriialeljske strance, zavedena je dužnoct prijave za grčke podanike. Talljanski podanici napuštaju Atenu. (Naročrti brzojav »Beogradskih Novma./ Berlin, 11. decembra. »Berliner Tageblatt* saznaje fz Rotterdama: Iz Atene je stigla vijest, da su se tali anski podanici ukrcali danas u brodove i da napuš'aju građ. Stanje je nepromijeneno. .Embros* i drugi listovi pišu optimistički, i ako nema nikakve zvanične ob,ave o promjeni stanja. Ventcetos protestuje. (Naročlti brzojav .Beogradskih Novina*). Berlin, 11. decembra. .Tageblatt* javija izŽeneve: O utisku atenskih dogadjaja na raspoloženje u Solunu, Venicelos je kako lyonski listovi javljaju, izjavio, da će njegov čas doći, za sada se pak mora zadovoljiti saino oštrim protestom kod sporazuma. U njemu napomenuto, da se n,egove pristalice nalaze teško ran,em u alenskim bolnicama, a drugi trunu u tamnicama, zgrade su uredmštva njegovih listova pretvorene u ruševine.

ItfllUfl. TALIJANSKA KOMORA, Modlglianov go v or. — Burne scene u kouior*. — Napadi na Sonn’na. — Bissolatl I vojna u prava. — „Podnarednik“ Bissolati htio Goricu! — Italija I Jugosloveni. (Naročitl brzojav „Beogradsklb Novina“J I.ugatio, 11. decembra. Sada su stigli podrobni izvještajf o govoru, što ga je u talijanskom parlamentu održao poslanik M o d i g 1 i a n o, ! koji je izazvao vrlo burne scene u komori. Tako je Modigliano rekao, da u Italiji politiku vode sada svega č e t iri lica — kralj, Sonnino, ministar vojni I načelnik glavnog stožera. Pa čak ni to, veli, nije sasvim tačno, jer mnogo što-šta radi Sonnino sasvim sam, ne izvještavajući ni svoje drugove u vladi. Zatim govornik prelazl na aferu generalšiabnog pukovnika Douheta. Ovaj je tobož bez znanja I odobrenja Cadorninog izradio za S o n n i n a I B I s s o 1 a t i a jedan ekspoze o stanju u vojscl, pa ga je prcko jednog poslanika poslao u Rim. Cadoma, saznavši za ovo, dao je toga pukovnika stavitl pod vojnl stid, koji ga je osudio na dvije godine robijc. Sonnino pokušao Je da pobije tvrdjenje, da Je on naročito poručio ta] ekspoze, na šta dolazi do vrlo žestoke svadje u komori. Poslije Modigliano iznosi, da vlada Ima oblčaj, da u javnostl zabašuruje nezgodne opozicijone govore u parlamentu, a tu praksu veli da je zasnovao S al a n d r a. 1 ovo izaziva strašnu graju I viku. Sa ovoga Modigliano prelazl na ođnose Itallje sa Engleskom I Rusijom. Uz burne proteste većine Modlgliano vell, da se Italija krvavl samo za raCun engleskog I riiškog imperijalizma. Samo o polltlcl četvornog sporazuma govorlo je Modlgllano p u n a d v a s a h a t a. Vraćajućl se na gorepomenutu aferu pukovnika L- o u h e t a, govornik navodi, da je Bissoiati u mnogo maha radio Jza ledja protiv Cadorne, tako u pitanju odašiljanja vojske u Francusku. Ovo daje povoda sicilijanskom posianiku d e F e 1 i c e za napade protiv

Cadorne, za kojega tvrdi, da patt ođ pravog ludila veličine. Na to se u par« lamentu podiže grozna dreka. Jedni odobravaju de Felice-u, a drugi urličili „živio Cadorna", što primorava minN stra-predsjednika B o s e 11 i-a da uzma u zaštitu glavno-komandujućeg, Izjav« Ijujući mu divljerje cijeloga naroda. Na to ustaje B i s s o 1 a 1 1, da se brarii po stvari pukovnika Douheta. On veii, da je uvijek bio do skrajnostf korektan u svojim odnosima sa voj-< nom upravom, i to i tada kada se sal njome razilazio u mišljenju. ,,Tako“, veli Eissolati ponosito, „H Douhetovom izvjcštaju piše, da Je vojna uprava bila protivna jurišu na O ov ricu, da čak šta više nije htjela dal zna za tako nešto. Ali ja sam htio Ooricu (!), pa sam prodro sat svojim zahtjevom. da sejuriš lzvrši!“ (Na sve se strane čuju uz« vici čudjenja i zaprepašćenja.) U sjednici od 8. radikalni poslanik Oasparotto veli, da se rat mora voditi do kraja i da mor? da se podražava njemačka gradjanska o r g a n i z a c i ja. Sociialista Treves veii, da sef Italija ne smije krvaviti za Englesku I Rusiju. Poslanik Nava vel’, da bi spora-« zum propao, kada bi sada klonuo duhom uslijed sloma Rumunjske. Veli, da će jedini trajni rnir hiti mir, koji bi bio zasnovan na principu namdnosti. Ministar finansija Veda brani no* ve poreske ndredbe. Poslanik Virollni traži od vlade bliža Izjašnienja o odnnsima Italije. prema Jugoslovenima na istočnnj obali Jađrana. Engleska se mo« ra energičnije starati za ishranu Italije,

NlemaCka. Pnvra*ak „Denf 0 **'* "vfa* 1 . Vellko veselie u Nlemačko^ (Naročiti brzojav »Rcoeradsltih Novina«/ Berlh. 11 deceirb r a. Sva štampa pozdravlja sa velikinl veselje'n nnvratak njerra"’ fr ?ovačke podmornice ..D e u t s c b I a n d‘‘ tl Rrerren. Osnbito se nagiasnje brza vožnja pndmornice. knja jc sa^a u zfml za rn ,, -’' > 7 vremena putnvp’* mnogot brže nego Ijetl. Prvl puta putnvala j« pođmnrnica u Amer'kii nirne trf sed* mlce, dnk je na novr''‘ , '•’ , -'”iIa 22 dana ^ada se ..T>eutscb!and“ povratH la tr ?n dana. U Brememi vt-dg veliko vp«elje. a novine sn tzriala vanrt'' , -'•' Sv| sir nrivatnl đomovi, a 1 lavne ztrrađd nk-tćprip 7"Ti3vnf a. 7ast"n r 'tci ti r ndarsko ,r a d r nštva ntrzii «:»» »» ° ' > - v, afen« da "nzdrave kanetana Kflnfga I hrabra momčad. N^mačkl gnvemer » ”-*'« r »sto, (Naročiti brrojav »Beogradsfdh Novlnav °* r tin. 11. *--a. Oeneral H e i n r I c b —nyan ]d griverriernm Rnkarešta l° f i ’» % 'n pu-( nih šest mjesenf truvemer u Lllle-ir. a( inače sfeđl u Marifccru. Sudblna Belglje. Kb. Berlin, 11. decembra, U »Vossischežeitungu* pišei Oeorg Bernhard: Naša je zrštita protivil Rusije vojnički već stvorena. Zaštita protivu Engleske može se ostvariti samO ugovorom o miru. U središtu naših interesa prema zapadu nalazi se Belgija^ Kad bi Belgija u vojnoj i svojoj spolj* noj politiki bila samostaina, ona bi to za Njemačku bila najveća opasnost. s toga mi kao stvamu granicu na zapada možemo smatrati samo Belgijti bezvojske i bez samostalnih diplomatskih i konzularnih a gen a t a. Novi bavarski ministar vojnl. Kb. MOnchen, 11. decembra. Kralj je general lajtnanta i zapovjed] nika konjičke divizije, Philipa pl. HeU lingrota, imenovao za ministra vojnogi

Engleska I kotonije. Velika akcija engleske tlote? (Naročltl brzojav „Beogradsklh Novtna'M Ženeva, 11. decembra. Po vijestima, koje su u Paris stigl^ iz Londona, namjerava nova engleskai vlada jednu veliku akciju engleske flote, 1 koja će biti upravljena protivu Njemačke, Uspjeh, koji se očekuje, imao bil Engleskoj da povrati ugled jedne oružnC sile, jednovremeno da pokaže saveznjj cima i neprijateljima, da svi ratni dogadjaji na kopnu nemaju za Englesku uf4 kakve odlučujuće važnosti. Radnld članovl engleskog kahlneta« Kb. London, 11. decembra. Reuterov ured javlja: u novom suč kabinetu tri člana radničke stranke, H e n,*i dcrson, Hobdge i Bucke. Ifnjnovlle brzojavne vijesft Brland o kraju rata. (N*ročiti brzojav »Bcogradskih Novtn»*i Basel, 11. decembra^ .Tagesanzeigeru* javljaju ia, Parisa, da je ministar-predsjednik Bri4 a n d u kuloarima francuske komore iz* javio svoje uvjerenje, da će rat prestall u ljetu 1917. godine.