Београдске новине

Strana 2.

13. đecembra 1916.

Beogradske Novfar

Srlieđa

Broj 302

kojl radl svojih razornih i osvajačkih težnji ne će da učine kraj ovome svjetskom klanjn. U sudbonosnom smo času donijeii sudbonosno riješenje. Ono je apojeno krviju stotinu hiljada naše braće i sinova, koji dadoše život za bezbjednost domovine. Ljudska pamet I Uudska ruka u ovoj borbi naroda, koja ra dosad nevidjeni način ispoijava sve »trahote zemaljskoga života, aii i svu veličinu IJudske hrabrosti i ljudske voUe. ne mogu dohvatiti do krajnih granica. Bog će suditi, Mi ćemo uzdignute glave, vedra čeia 1 bez straha poć* •vojim putem, odlučeni na borbu, ali 1 voljni za mir. (Burno odobravanje, pljeskanje ruku u dvorani i na galeriJama.) Sjednica je zakljtičena.

RATNI IZV3ESTAJI. Izvješta) austro-ugarskos glavnos stožera. Kb. Beč, 12. decembra, Istočno bojižte: Front maršala pl. M a c k e n gena. U V1 a š k o j sn prodrle savezničke čete do linije Urziceni—Mizil, Dnevnosehvatajuviše biljada zarobijenika. Front gcncral-pukovnika nađvojvode J o s i p a: Ruska napadna djelatnost u graničnotn prostoru zapadno i sjevero-zapadno od Ocne ni juče nije popustila. N eprijateljjesvudaodbijen. Jedan od njega prekjuče p o s t i g n u t i pomjesni uspjeh izravnanje našim protunapadom. Na sljeinenu od Valeputne i sjevero-zapadno odatle napadao je protivnik jutros neobičnom žestinom. Već u 1 sat po ponoči napao je u masama bez preihodne artiljerijSke vatre. Ovom napadaju slijedovali su drugi juriii u 3 i 4 sata s jakom predhodnom artiljerijskom paljbom. Ruske se kolone slomiše, hvala budi pažijivosti naše pješadije i odličnom dje.ovanju naše artiljerije, pred našim preponama i pobjegoše u svoje izlazne položaje. 1 u predjelu Ludowei naSmotreczu ostaše više jakih napada bez uspjeha. Front maršala princa L e o p o ] d a bavarskog. Kcd c. i k. četa nije se desilo ništa od značaja. Talijansko bojište: Nema šta da se saopšti. Zmnjenlk giavara generatnog stcžera pl. litifer, podmaršal. Izvleštaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 12. decembra, Zapadtio boiište: Front prijestolonasljcdnika Ruppreclt ta bavarskog: Na bojištu oko Somme razviia se topnička pal.ba tečajem poslije podneva do veće žestine, dok je od kraja novembra vladao ovd,e priličan mir. Pront njemačkog prijestolonasljednika: Na istočnoj obali rijeke M a a s e i blizu rijeke M o s e 1 e traje topnička vatra bez ikakvih pješadij&Uih preduzeća. Podllstak. D-r Ciro Truhclka, (Sarajcvo). tilosa BoSnjcKB n prsom trpskom ustanku. (Svršetak). Značaj ovoga čovjeka ocrtao je njegov predšasnik irancuskom konuzlu Davidu s ovim riječima: „Rado bih vam opisao svoga nasljcdnika u Bosni, ali to je nemoguće — posve nemoguće: sntiluj se Bože jadnieima!** I doista: u to malo riječi zrcaii se čitava slika Alipašina, čovjeka bezobzirna, čovjeka upravo okrutne energije. Što se sad nikad nije zapanttilo, zahtijcvao i isposlovao je on od Bošnjaka: od grauice do Travnika moradoše na brzu ruku urediti puteve, te je tako mogao — prvi put od postanja Bosne putovati hintovom sve do u vezirsku stolicu. Povrh toga moradoše mu Sarajiije troškom od 10.000 groša prirediti begluk za konak. Kada ga Sarajiije po starom običaiu doeekaše kod Kozije ćuprije pruoni kafom, nije ni gjašio, nego odbi ponudjeuu kaiu za to, što njegovom predšasniku na polasku iz Bosne nijesu dali ni uoćiti u Šarajevu. Na pitanje, kako dugo žcli boraviti u Sarajevu, odvrati gordo, da to stoji do ujegove volje pa bilo I test udeseci (5. maia 1&13 ).

Istočno bojište? Front generai-pukovnika nađvojvode J o s i p a: U šnmskim Karpatima, ua ?motreczu ina Babi Ludowi potpuno su odbijeni jaki neprijateljski napadi, koje je on preduzeo i noću. I uz obe strane trotulske doI i n e preduzeli su Rusijakenapade sa velikim snagama i velikom potrošnjom municije, ali su iovdje o d b i j e n i. Njemački lovri zarobili su sjevemo od L u d o w e prigodom izvidjanja 10 neprijateljskih vojnika i tri mašinske puške. Front maršalapl. Mackens e n a: Borbeni su uspjesi postignutina cijelom frontu. Urziceni i Mizil se naiaze u našim rukama. Ova vojna skupina, a u prvom redu IX. v o j s k a zarobile su u posljednja tri dana 10.000 rumunjskih vojnika, više topova i mnogo ratnog materijaia. Maćedonsko bojište: Sa v e 1 i k i m o g o r č e n j e m n apadaju čete sila sporazuma, a uprvim redovima Srbi njemačko-bugarske položaje na obim obalama Crne Reke. Neprijatelj je teško poražen i svagdje krvavo odbijen. Prvi zapovjednik glav.iog stana pl. Ludendorff. Izvjestaf bugarskog glavFsog stožera. Kb. Sofija, 12. decembra. Maćedonsko bojište: U području B i t o 1 j a nema nikakvih .osobitih dogadjaja. U zavijutku Crne Reke preduzeo je neprijatelj posiije jake topničke pripreme vrlo snažan napad na naše položaje izmedju Paralova i Makova, koji je uz t e š k e neprijateljske gubitke odbij e n. Poslije ponovne topničke pripreme preduzeo je neprijatelj novi napad na visinu Paraiovo, ali je i ovaj napad odbijen, aneprijatelj je pretrpio vrloteškegubitke. Istočno Crne Reke, kod Gradešnice, odbile su naše čete jedan neprijateljski napad. Na desnoj obali V a r d a r a traje žestoka topnicka paljba i boiba izvidnica, a na lijevoj obali Vardara s vremena na vrijeme slaba topnička vatra. Na Strumi traje samo slaba topnička vatra. Na donjem toku rijeke Strume biio je manjih borbi izmeJju izvidnica. Na obalama Egejskoga mora pucali su neprijateljski brodovi na luke u zalivu J a v a k i i kod M a k r i g a, ali bez svakog uspjeha. Rutminjsko boiištc: U D b b r u d ž i pojedinačna i slaba puščana i topnička vatra. Uistočnoj Vlaškoj progon e sa v e z n i č k e č e t e i daije potučenoga protivnika.

Csr i Kral] Franjo Josip i bosansKi SrSi. Fh šle je subote bio u pravoslovnoj crkv. n Sarajevu svečani pcras^os ca MagopokojTiO Njegovo Vehčanstvn ca ra i kralja Franju Josipa I. Ovom je uriiikoin poslije parastosa u crkvi održao visokoprečasni gosp. Dimitrije J a n-

Smjestivši se u Sarajevu uđari ua grad radi njegovog opozicionainog držanja globu od 3000 kesa (--- 500.000 piastra), koja je nemiiice utjerana. Kada je 17. maja stigao u svoju prijestonicu Travnik objavi carski ferman, u kome se veli, da su se Srbi na novo pobunili, da su osvojili Beograd, Šabac i Smederevo i da od suli tana zahtijevaju, da irti prizna Kara Gjorgja za poglavicu, pa da se Porta ohveže, da u te gradove neee stavljati posade veće od 50 niomaka. Car, odbijajući ovc ponude zapovjeda seraskeru Alipaši Karsliji, da udari iz Niša 11 a buntovnike, a bosanski vezir neka sa Bošnjacima navali iz Bosne. Paša Derenđelija razasla s bujrultijom prepis ferrnana na sve strane Bosue te pozva narod na vojskn tako, da će u mjesecu julu krenuti bar 60.000 ljudi; cilj irn je — osvojenje Beograda (12. maj 1813.). Ujedno je pozvao bosanske ajane, da se 31. nraja sakupe 'u bosauskoin divanu na vijećanje. U tom divanu zahtijevao Je, da Bošnjaci dignu 100.000 ijudi u vojsku, koja će imati upukoriti Srbe. Ajani, prestravljeni, odgovoriše, da Bosna - nikada nije digla na oružie više od 30.000 spahijske vojske i da se Je strogi Ebubekirpaša, kad je poV-io na Srbe, sa toliko zadovoIjio. Paša skreše na to da on ne mari što su činili njegovi pređšasnlci; on tvrdi, da u Bosni itna 120.000 tinrarlija, koji svl, pod | izUkom da črae ratnu Uužbu. beru pnbo-

k o v i ć, rektor srpsko pravosiavne bogoslov.je u Reljevu kraj Sarajeva sli.edeći žalobni govor, kojega radi njegove značajnosti iznosimo u cijelosii: „Gledao sam siročad uplaUana iica, gdje cv ili uz mrtvački sanduk rcditelja svoga — i fci mi teško. Vidio sam suze tužne i kukavne ma * i, koja se u prsa gruva r.ad sandukonr očnjeg vida svoga, jedinca sit a svoga,^— i plakao sam s njom zajedno . . . Cuo sam, kako žali zaručnik vjerenicu svoju, i vidio, kako se kotrljaju krnpne suze niz obraze zaručnice nad mr;vim joj vjerenikom — i steglo mi se srce . . . Svi smo bdi, culicni zome, očevidci takvih tužnih prizora. Pa kad nam se srce stezalo nad gubitkom osoba, koje su nam caieko stajale, a možda i nepoznaie bile, kako se ne bi navukao na srce naše crni oblak tuge goleme i kako se ne bi iz tog oblaka spustio pljusak gorkih suza sa gubitka One osobe, koja nam je b.ia najbliža i koju smo svi dobro poznavali, — sa gubitka Božijcg pomazanika i izbranika, cara i gospodara našeg, za čije se zđravlje kroz toliko gouina moljasmo, kome se na vjernost kao i djedovi naši, i oci naši, pa i djeca naša zakiinjasmo; učije ime pravdu i pravicu dobivasmo: čiji'm likom m:le i drage naše na pism'ma pozdravljasmo, hljeb naš svakiJašnji nabavljasmo, domove i svečane dvorane našt krasismo; koga joŠ od otaca našili za uzor savjesnosti upoznasmo; ćijirn se imenom, viteštvom, pfemenltosti, pravdoljubljem, velikim srcem, mudrosti i biagosti pred cijelim kulturniin svijetom ponosismo; kome, sa ćarežljive mu desirce toliko dugovasmo, s kim se u radosti Njegovoj radovasmo, a u časovima posjeia Gospodnjih, u iskušenjima, od kojih kao sirotan kakvi ne bijaše poštedjen, zajedno strahovasmo, koga kao oca svoga dobroga i mudroga i cara milostivoga ijubisrno i poštovasmo . . . Oh blpgoslovena je svaka suza i nije grješan ni jedan teški uzdah, koji nam se oteo na crni glas o samrtnom koncu negdašujeg dičnog cara i kralja našeg Franie Joslpa Prvcg, za čiju plemenitu dušu ovu rnolitvu priuesosmo i koljivo, simbol vaskresenja prckadisino. Blagosiovena je svaka suza, jer Je proljevena nad mrtvim ocem našim. Da. jer otac je On bio, zadušni otac Svojih naroda, čijem, se srcu nije otela ni jedna urnjesna želja podanika Mu, djece NjegoveOtac je bio to, koji je mudrom upravljao desnicom 1 svagda bistrim okoni pogodio put i načirt, kako da rasplete zamršene konce tolikib isprekrštenili interesa i želja, a da se konci ipak ne prekinu. Otac je bio to, koji je najljepše, divnim svojim primjerom vaspitao djecu Svoju, podanike Svoje, da drže do zadate rijcči. Otac je bio,' jiravi onaj biblijski otac, koji je imao srća da dijeli miiost zabli cJjeloj djeci, koji je imao i volje i snage da ih i brani i odbrani. Otac je bio on svima i svakom. Kakvu je sve dobra učlnio svima Svojim narodima, nije moje da raspravijam. Ali kao smjerni sveštenik srp.prav. ctkve ogriješio bih se o blaženu N;egovu sjenu, kad na parastosu Njegovctn ne bih spotnenuo, da ie milost F/anje Josipa dala pravoslavnmi Srbima karicvačke mitropoiije srpski g patrijarlta, da Njegovoj m’ljs't liiagodari svoju egzistenciju pravos'.avnn mutcpolija čarnovička i uz nju rravosluvn' bogoslovski fakiiltet na tv moo.n.em sveučilištu prejasnog Mu iniena. NjegiAO sc plemenito srce ražaiiio i-, fiok; na nas narod, koji je lutao kao ovt.e l:ez pastira, te tnu ie On pod'gao vladičar.stvo u Kotoru; On 'e prizva > u život pravoslavmi mitropoliju sibinjsku; On je otvorio pravoslavnu bogosloviju u Zadru. On je otvorio vraia i našoj bognsloviji u Reljevu, pa je čak i

de te im je stoga dužnost odazvatl se svakom pozivu. Ajanima dozvoii 24 sata za razmišljanje te iin zapovjedi, da sutra na divanu dadnu odgovor. Eiosanski ajani, koji sc nikad još nijesu našli u ovakovoj situaciji i koji su prije nekoliko dana na svoje oči vidjeii, kako je vezir neposlušnog slugu uožcin usinrtio, vijećahu svu noć pa sutradan ponude 60.000 momaka, isprićavajući se, da medju timarlijania ima lnnogo staraca i djece, nesposohnih za vojtnt službu. Uvaživ ovaj prigovor zaištc paša 80.000 momaka na što ajani pristanu. Na rastanku je paša izjavio, da će, ako ijedau od spahinske vojske uteče, za nj glavom platiti njegov zapovjednik. I tako je Alipaša — što od postanka Bosne liije bilo mogućc — od jednoč imao 80.000 ljudi, koje je poveo na Srbe. ^ Početkom jula krenuo je na Zvornik, gdjc se imala sastati vojska; na čelu joj bijahu osani paša i svi hosanski kapetani. Prešavši Drinu osvoji Jenjičeil te u dvaputa suzbijc Srbe, koji htjedoše oteti ovu poziciju. Odavle krene na Loznicu te ju obsjede I osvoji, a koncem augusta bijaše pred Lješnicom, gdje su se ustaše, sa Milošem Obrenovićem na čelu utvrdili u jakhn šančevima, pošto je palo predgradje. Alipaša namisli da u noći juriša utvrde; all kako je zbog bure i silne sniježne mećave bio veliki mrak, svu je noć bio i utvjtde topovHiia. Srbi da se labav« va-

sina Svoga jedinca i uzvišenu Svoju snahu uputio, oa prilikom posjete taj zavod i da ga carskl darivaju . . . Njegove je niilosti djelo vladičanstvo banjalučko, 1 Njegovini poipisom je zajamčena autonomija crkve naše u Busni i Mcrccge vmi. Njegova je Jarcžijiva desnica priiagala tolikim našim crkvama, i N.cgovcm su dozvoii'tn štar.’.pane tia m»&vni trošak u Budiiiia i d Sarajcvu tc-J ke crkvene knjig?, i diieljctte sinimašnim opštinaira .olike crkvene Mvari pp Bosni i Dalrraciji. Ne samo ovo, nego i mnoge druge drago' jtne tekovine ima pravosiavna crkva u Njegovom carstvu da zahvali carskoi i kraijevskoj rrilosti Franje Josipa I. Pravedna je dak’e i blagoslovIjena svaka suza, što ju nad grobom dobrog oca našeg proljevamo. ,1 moii ve pastira pravoslavne crkve, koje su iz dubine zahvalnog srca prinosili za Nj s dai’a u dan Bogu, bile su uslišanc, jer je 68 godra i nešto više svjctiio na prijestolu Svojih uzvišenih predaka ne samo svojim narodima, već cijelom kulturm.m svijetu srećnm Mojsijevom, mužas'.vom Davidovim i mudrosti Saiamonovom; idcainim načinom miš' ; enja, viteškom dušom, toplom Svojom Ijubavi, gradjanskom voljom i revnosti za rad, a ipak carskom uzvišenosti, budnotn sav.iesncsti i čudnom istrajnosti, — dok na Arhandjeiovdan pred veče tie osjeti da fia je snaga izda!a, i tek tada — možda prvi put u životu svom izusti: „Umoran sam!“ Rože mrj. vladati 68 vodina, a biti star 86 , pa se i re umoriti?! . . . Od prekjuče po podne odmara se hladna ljuska veltke Mu dtiše. Odn ara se u grobnici uz oca i majku, tiz andjeosku suprugu i uza sina Svoga ljubljenoga . . . Počivaj mirtto, svijetla naša nekadašn'a carska plavo . . . Ti si nam za duga života Tvoga mnogo dao, a što Ti tni dati mnžemo, to je samo topla molitvena željn, da Ti plemenita d"ša nadje vječn^g pokoja u carstvu blaženih, i zadovoljstva u — daj Bože — što srećn'jim i s/jniiim uspjesima uzvišenog nasl’ednika Tvoga, koga si Ijubavi Tvojih naroda i oporukom Tvojotn preporučio. Neka Ti jc mirna duša! Narodi Tvoji su u ovim teškim časovima dokazali, da su vjerne sltige svoga uzvišenog flosnodara, pa će Ijubav, koju su prema Tebi gajili i na' Tvoga nasijednika prenijeti, ljubeći Oa poštovati, štuuići Ga vjerni mu biti. Ta On je. veliki cate, Tvoj rukosad, plemenit! izdana’ Tvoje loze, i učenik Tvoj, kojeg 'i Tl savjetovao i upućivao. Dobri naš Gospođaru, caru i kratju! Tvtii Ti narodi zahvalno cjelivaju u dtihu Tvoje skrštene bijele ruke 5 suztrm očima Ti se kianjaju i že!e uz oproštaj vječni pokoj i vječnaju panijat.

Rot str Prnnnnjskom. Mogućnost odcjepijenja neprijafeljskih vojski na erdeijskotn frontu. , (NaroCitl brzojav „Reogradsklh Novlni“.) Zurich, 12. d?cembra. ,,T o g e s a n z e i g e r“ javlja, da postnji pogibelj odcjepljenja rus k i h i r ti m u n j s k i h v o j s k i, koje stoje na granici E r d e i j a. pošto vojske središnjib vlasti bez presianka naprednju o.d Pioestia na Buzen. Isti list veli, da nije isključena mogučnost još vcćih iznen a d j e n j a. . Zfirich, 12. decetnbra. „Corriere della Sera“ jednako priznaje. da je rusko-rumunjska cfenziva na granicama E r d e I j a za» pela u svom početku, uzroci su strateške naravi. Povlačenje ruske vojske Iz Dobrudže. Premeštanje Saharova. (Naroćiti br/ojav »Beogradskih Novinaa/ Ženeva 12. decembra. Zvanične petrogradske brzojave o potrebi povlačenja

tre, naumiše po noći da pobjegnu, ali ih opaziše Bošnjaci, navaiiše na njilt 1 razbiše. U crkvi lješničkoj nadjoše pobjednici nakrcano veliko blago, u gradu pak osvojiše 7 topnva, jedau havan i veliki opsadni top. 30. i 31. augusta krenula je bosanska vojska iz Lješnice prema Šabcu, no valjalo joj je kod Zasavice skršiti zaduji otpor ustaša, koji su se tu u jarke zakopali i junacki branili. Poraziv neprijatelja, koji je ostavio na bojnom poiju 1000 mrtvih glava, javio je vezir ovu sjajnu pobjedu n Travnik, gdje ju proslaviše gruvanjem topova (15. sept.). Ova pobjeda biia jc kako radi poieškoča, koje je valjalo sviadati, tako i radi posijedica svojilt znamenita. Ustaše naime nijesu se osigurali samo iskopanim jarcima, nego ih je u okolo još više štitila neprohodna gusta prašuma. Alipaša znao je i tu prirodnu zapreku svladati: 6000 ljudi ntoralo je sjekirama prosjeći put kroz šumu a sasječeno drvo dadne zapaliti, tako da je silni šuniski požar bosanskoj vojsd krčio put do neprijateija. (18. sept.) Alipašina meta bijaše sada Beograd; all prije nego će poći iz Zasavicc, razasla na sve bosanske kadiluke bujrultiju, da mu pošalju još 20.000 voiske. Po starom osmanlijskom običaju, kune se u toj porud Bogom stvoriteijem 1 Cabom, da će svako pod nož, koji se ne odazove poziyu. Ovako je. vezir sebi osigurao zaiedje,

rnskog lijevog kriia, potvrdjuju privalne vijesti, da će general Saharov dobiti drugo opredeljenje, ne* go što je ovo bezizgledno, koje ga je vezivaio za Drbrudžu. Pariski stručni kritičari obraćajn svu svoju pažnju odsjeku Brajle, Dokumentl o povlačenju Rumunja. (Naroćlti brzolav „Beoaradaklh Novina*.) Stockholm, 12. decembra. O stanju razbjegle rumunjske vo,ske poznati su mnogi dokumenti. U jednom se brzojavu saveza zem>tva upućenog moskovskim vunenim i pamučnim tvorniciina veli: .Poato je rumuniska viada izgubiia skladišta vojnog odijela, to semožeoček.vati, Oa će se vrlo brzo raspisati velike poruke 2 a novo odijelo rumunjskih voj-. nih zborova, koji su se povukli. Vrlo velike tvormce, koje su još u stan u da prime nove poruke, neka se i t. d.... Ali sve obaveze, koje tvorn ce lmaju piema ruskoj vo,noj u ravi, moraju se ispun.ti.* — Na ovaj poziv n.je stigao m jedan odgcvor. Rumunjsko ministarstvo vojnoobjavilo je slijedeće: „Našoj vojski, koja se povlači, potrebno je, radi novog otpora, novo odijelo. Gradjansko se stanovništvo poziva, da svo odijelo, koje ima a koje niu nije neophodno potrebno, stavi ministarstvu vojnom na raspoloženje. Svaka iole upotrebljiva od,eća biće dobro došla. Ako dobrovoi,ni darovi ne budu dovoljni, pristupiće se prisilnoj rekviziciii*. Prema pouzdanim vijestima rumunjskim vo^nicima će se staviti na raspoloženje grad ansko odijdo, da bi timeimali veću mogućnost da se spasu od zarobljavanj* Kriza u Grfko]: Odlučan grćki otpor. (Naroćiti brzojav »beogritUkih Novaiaa Kopenhagen, 12. decembra. Po jednoj vi^esti iz Atene, koju Je .Daily M a i 1“ dobio, vlada šaije municiju u Tesaliju. Laiisa izgleda, da je središie za podjeiu oružja. Vlada je već zaplijenila sva kola za vojsKu. Pričuvnici su dobili zapovjed, d a s e s t a ve p od z a s t a v u čimćuju zvukcrkvenihzvona. U jednom primorskom mjeslu je m,estni starješina jurio ulicama, vičući: Hristos je vaskrsnuo! — Izgleda da je to znak za napad, jef kad se taj znak u Lansi čuo, otpočela je pucnjava po ulicarna. Venizeiiste su silom izvlačeni na ulicu i zlostavljani. Slićni dogadjaji su se odigraii u V o 1 o i J a n i n i. Grčka mobilizadja u punom jeku. (Naročiti brzojav ,3eogradsklh Novlna“J Basel, 12. decembra. ,Daily Chronic!e“ javlja iz Pirea, da grčka mobiiizacija brzo napreduje. Prema L a r i s i s e šalju jake boračke snage. Ove se mjere preduzimaju pod ličnom upravom generala D u s m a n i s a. Grci sts posjeli sve važne strategijske tačkeublizini Atene. Svuda se kopaju streljački rovovi, n topovi se namještaju na visovima gradske okoline Grčke vojničke pripreme. (Naročiti brzojav J3eogradskib Novina“J l.ondon, 12. decembra. „D a 11 v T e 1 e g r a p h“ javlja i i R i m a, da se po cijeioj Grčkoj vrše zaniašne vojne pripreme. Nad Atenom, objavljeno je ratno stanje. Po uiicama se više ne vidjaju venizclisti. Zaivori su prepuni. ,,T e ni p s“ javlje iz S i r e pod 8. decenibra, da prema izvještajima iz Atene u gradu vlada niit, ali da se i dalje vrše vojničke pripteme. Oko Atene jc koncentrisano nekih 20.000 Ijudi. — ■ Cujc se, da su saveznički poslanicf tražili izjašnjenja povodom ovilt kon« cctitracija Četa, a da je ministar predsjednik L o tn b r o s izjavio, da su te čete sakupl;ene radi održavanja reda.

alt još prije, nego su ove rezerve stigle, uspjelo je Alipaši, da provede sebi stavljenu zadaćit. Sabac pade bez utuke a Bošnjaci, goneči ustašc pred sobom, padnu pod BeoKrad, kojemu sc serasker približavao s jugo-istočne strauc. Srbt, videči, da ncće odoijeti, diKošc grad laKumom u zrak te pobjeKnu u noćuo đoba. Sjutra-, dan unidje Alipaša Derendclija kao Kazija (pobjednik) u BeoRrad. Iza njeKa udje o grad veliki vezir Huršidpaša, koga Je siltto Jjutiio, što su ga Bošnjaci pretekli, te mii oteli moKiićnost, da se na Porti pro-, diči kao osvajač Beograda. Priča se, da se je Bošnjacima htio na taj način osve-! titi, da je njihove vodje pozvao na gozbu, trdje ih je nauntio dati poubijati, all oni, sluteči zlo, da su poveli sa sobom orttžanu pratnju i tako izbavili svoje glave. Iz Beograda krenuo je Alipaša ss 30.000 Bošnjaka na Topolu, gdje se Kara» Gjorgje utvrdio sa ostatcima ustaške voj« ske. Kada ova više nije mogla odoljeti obsadi I topovskoj vatri, navaie nstaše na Bošnjake sabljom u ruci. Mnogi od njiii' izginuše, druKi se spasiše bijegom, medju njima i vodja ovog dugotrainoz ustanka, Kara Gjorgje, kofi prebježe u Aur, striju. (3. oktobra 1813.) Drugi vodja, Miloš Obreuovič m ostavi svoj narod več osta u svoloj domovini, da s narodom dueli i tuiue daoe.