Београдске новине

Br. 305.

Izlazf: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: u Beogradu i u krajevima zaposjednutim od carsko I kra- C li ijcvskib feta po cijeni od U u u Hrvatskoj-Slavonijl, Bosni* Hercegovini I Dalraacijl po cijenl od 8 h Izvan ovog podruCja . . . 12 h ■■■— r-a Oglasi po

rPretplata: za 1 mjesec u Beogradu i u krajevlma zaposjednutini od carsko i kraije vskih Ceta K I 50 u Hrvatskoj-Slavonijl, BosniHercegovlni I Dalmaciji K240 izvan ovog područja . . . K 3’cijeniku. —— : ,

l/rednlštvo: BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Telefon broj 67. Uprava t primanje preplate Topllčln Venac broj 21, Tclefon broj 25. Primanje oglasa Kneza Mihajla ui. broj 38.

BEOGRAD, četvrtak 14. decembra 1916.

Godina II.

RATNi IZV3ESTAJI. f. Izvješta] austro-usarskog Slavnog stožera. Kb. Beč, 13. decetnbra. Istočiio bojiite: Front maršala p!. Mackensena. Slomijen je neprijateljsld otpor na J a! o tn i c f. Gonimo odstupajućeg protivnika. Austro-ugarske f njemačke čete približuju se gradu Buzeu. Rumunji opet ostaviše u rašoj ruci 4.000 zarobljenilta. Front gcneral-pukovnlka nadvojVode J o s i p a: Produžuju se ruski uapadi zapadno i sjevero-zapadno od Okna; oni i jučer ostađoše bez ilcakvog uspjeha. Kod vojske general-pukovnika pl. KOvesza vladao je srazmjemi mir, pošto su se u rano jutro bili skrhali uz veiike njihove gubitke jaki ruski naleti. Front marSaia princa I, e o p o i d a b a v a r s k o g. Izuzev uspješnih krstarenja na Z i a tittoj Bistrici nije bilo značajnijih dogadjaja. Talljansko I jugoistočno bojište: Pcpromijenjeno. Zamjentk glavara generalnog stožera pl. H6fer, podmaržal. izvješta] njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 13. decembra. Zapadno bojište: Osim živahne topničire vatre, koja 6 vremena na vrijeme traje u oblastl Some i Mnase, kao i noćnih sukoba izmedju izvidnica, nema ni kod jedne vojske većih borbenih djelatnosti. (stočno bojlštet Front maršala prlnca I. e o p o I* <1 a bavarskog; Ništa osobitog. Front gcneral-pukovnilca nadvojyode J o s i p a: U šumskim K a r p a t i m a mnoge uspješne borbe naših izvidnica. Na e rd e i j s k o m istočnom frontu odbile su i juče njemačke i austro-ugarske čete napade Rusa u planini G y o r g y b i obostrano doline T r o t u s a. Obavještajna odjeienja koja su goniia uzmičućeg protivnika utvrdila su neprijateljeve velike gubitke i privela su zarobijenike. Front maršalapl. Macken8en a: Neprijateij, koji se potpomognut ruskom konjicom, još jednom upustio y borbu na nabujaloj J a 1 o m i t i, opet se naiazi u povlačenju pretna sjeveroistoku. Dunav»ka I IX. v o j s k a n a d i r e n a c i j eomfrontuza njim. Na drumit za

B u z e u zađobill smo znatni prostor I tamo smo juče i u brdima ponovo zarobili 4000 zarobljenika. MaOedonsko bojište: Poslije poraza poslijednjih jlana vlada mir na Grnoj Reki, S t r u m i i p ri m o r j u. Prvi zapovjednlk glavnog stana pl. Ludendorff. Dvile nnređ&s volstl. Istoga dana, kada je svijelu objavijeno, da je četvorni savez preko neutrainih dižava saopštio svojim neprijateljima, da je on voljan da stupi u pregovore o miru, uputili su car I kraij Karlo i car Wiiheim svojim slavotn uvjenčanim vojslcama i mornaricama naredbe, koje će predslavljati dokumente od žeijezne dokazne snage u istoriji ovoga najvećeg mediu svima ratovima. Jer ove zapovjesti donekle pređstavljaju vojničku dopunu za notu silatna sporazuma, one ponosno ukazuiu na neprekidni niz uspjeha, ko : e je postiglo ornžie središniili vlasti kao i na mir, koji Je ponudjen silama sporazuina, a pri tome izražavaju nadu, da će vojske i flote, ako bude potrebno, produžiti borbu istim junaštvom, kao i do sada. Nije se često dogodilo u ljuđskoj istoriji, da je ne pobjedieni, već pobjedilac u više maha nudio mir, a najzad postavio i formalne uslove za pregovore o miru. Ovo je dovoljno i nagiašeno u naredbama vojsci. Da je to tako, vrlo dobro znaju oni u rovovima i na ratnim brodovima, kao i oni u pozadini, ali se to s obzirom na izvrtanja od strane sporazumne štampe ne može dovoljrco naglasiti. Obje naredbe voiscl napisane su onitn istitn skrotnnim i otmenltn jezikom, kojim se od prvoga datta rata odliku u izvještaji njemačkog i austro-ugarskog glavnog stožera, one sa malo riječi daju jasnu sliku vojnog položsja i dišu onitn pravitn oduševljenjem, kakvo se može samo javljati u borbt za pravednu stvar. S toga one neće propustiti, da izvrše oćekivani utisak na njemačke i austro-ugarske vojnike, koje će oduševiti na nova junaštva, alco bi si!e sporazuma zbilia biie toliko tnalo niudre, da samo radi nje same produže ovu borbu, u kojoj više netnaju nikakvih izgleda. Pokojni car i kralj Franjo Josip vječno će živjeti u istoriji kao vladar mira, koji je samo tada činio upotrebe od ogromnih izvora snage svoje države u ratne svrlie, kada bi mu prilike prosto utisle mač u ruke, i kada bi se pokazalo, da nema drugoga ishoda nego li apel tta oružje; s toga je bila najveća tragedija u njegovome životu, punom udara sudbine, što je pred kraj svoga života uvučen u ovu strahovitu ratnu dramu. Njegov nasijednik, ntladi car i kralj, već jedva dvije nedeije po svome stupanju tta prijesto pokazuje, da se on trudi, u prkos

već u tunogo maha dokazanih ratničkih vrlina, da produži sa oprobanotn politikom mira svoga uzvišeuog djeđa po stricu. Poznato je, da je on već kao na-^ sljednik prijestola svojim srđačnim bićem, punim najćistijeg čovjekoljublja, u najvećoj mjeri utnio da stekne ljubav svojih vojnika, a tiin će više ovi umjeti da cijene ovu njegovu naredbu, Ono, što važi za mladoga cara 1 kralja i njegovog nezaboravnog djeda po stricu, važi i o cvišenotn savezniku Austro-Ugarske, caru Wilhelmu. Njegova naredba vojsci zvuči kao ljuti čelik britke tvemačke sabije, ona izgleda čovjeku kao junački ep, ispisan krvlju, ali čiji završetak djeluje, kao kađ se čovjeku svaii kamen sa srca, kao kad se kroz tanine oblake potttaliaju prvi sunčani zraci, đok još jeduako sijevaju mutije i tulnje gromovi. Neka milostivo pro\ idjenje daruje snagesuncu mira, da potpuno razdijeli oblake; ali ako bi btii ipak još i dalje natjerani da gazimo ovo more krvi i suza, za to što sile sporazuma još nikako nijesu izliječene od svoga razoravajućega bijesa, jedno je sigurno: voiska će učiniti svoju dužnost isto onalco, kao i do sada. Pltoni! miro. Dnevna zapovjest cara VVllheima. Ugar. brzojav. urcd javlja iz Berliua: Wolffov ured saopštava: Njegovo Veličanstvo car ie izdao slijedeću dnevnu zapovjest njemačkoj vojski: Vojnicil Sa osjećajitna pobjed e, koju ste vt svojom hrabrošću izvojevali, Ja sam i vladaoci vjernih saveznih država, ponudio neprijatelju mir. Da li će se cilj, koji s tim stoji u vezi postići, to će se viditi. Vi ćete se i dalje, Božijom pqtuoću neprijateiju oduprijeti i tući ga. U glavnom stanu, 12. decembra, Wilhelm. Cornja naredba je upućena i carskoj moruariei sa slijedećom najvišom dopunom: Naredba se ;upućuje i Moioj inornarici, koia je ti zajedničkoj borbi uiožila vjerno i sa puno vrijednosti svu svoju snagu. Glasovl njetnačke štampe. Kb. Berlin, 13. decembra. „Vossische Zeitiing® piše: Ponuda mira, koju je Njemačka uputila svojim neprijateljima, jeste fakt, na koji se smije samo onaj odvažiti, koji je d ov o 1 j n o j a k, a da se ne izlaže opasnosti, da ga pogrješno razumiju. Nikakvi polcušaji izvrtanja neće moći da unište fakta, da sad jedan p o b j e d n i k, uvjenčan lavorikom, p r u ž a s v o j i m n e p rijateljima rulcu za izmirenje. Svaks po edina od još neprijateijskih natn država mora priznati, da ponudjeni usslovi, koje sada može dobiti, zavise od interesa, kalcve možemo imati u budućim odnosima s njom. Za svakoga Je razumljivo, da će po naše ontžje biti u toiiko veća korist, u koliko se više budu oteza!i pregovori, jer se njemačka ponuda oslanja na snagu i oštrinu našeg oružja. Državni icancelar je izvanredno vjerno

đao izraza duševnom raspoioženju njemačlcog ttaroda; kad je rekao: z a b o r b u 0 d I u č n i, z a m i r s p r e m n i. Ako njemački narod vidi, da je ponuda za tnir odbijena, on će tražiti, da se rat vodi i dalje svim mogučim sredstvima. Mi hoćemo, da po mogućstvu uskorimo kraj rata, bilo to ovako ili onako. A k o senećemir, koji nudimo, ml ćemoga iznuditi svitna 6ređs t v i m a s u v o z e m n o g, p o tn o rskog i vazdušnog rata. „Localanzeiger" piše: Njentački je narod juče došao do saznattja, da ne propušta nikakav pokušaj, koji se slaže s njegovira dostojanstvom, da se rat svrši. „Vorvvflrts* piše pod naslovom »Čovječansko pitanje mira“: Radnici Engleske, Francuske, Italije i Rusije stavIjeni su pred zadatak, da učine uslugu svijetu i svotne vlastitom narodu time, što bi se s njemačkim radnicima stavili na zemljište zajedničkog miroljubivog rfida. Nota Bugarske. Kb. Sofija, 13. decetnbra. Bugarska je vlada preko neutralnih vlada uputila ententi identičnu notu lcao 1 ostali saveznici. Ministar-predsjcdnik Radoslavov pročitao je po podne notu u prepunjenom sobranju i ova je dugotrajnim odobravanjem primljcna. Radoslavov je dodao, da je nota saopštena savezničkitn vojskama. Zatim je sjednica zaključena. Na ovo primječava »Bugarska Telegrafska Agentura": Alco bi se u prkos toj ponudi za mir i pomirenje borba produžila, savezničke su sile riješene, da je vode do pobjedonosnog kraja, pri čem svečano odbijaju od sebe svaku ođgovomost pred čovječanstvom i povjesnicom. Sjajno vojničko stanje saveznlka (Naročiti brzojav sBeogradskih Novina«; Berlin, 13. decembra. n T a g“ u oči govora državnog kancelara piše: Talijani očevidno spremaju novu ofenzivu protivu visoravni K r a s a, ali ni u Icoliko nijesu usta* nju, da nas zastraše. Svakako je tačna činjenica, da na zapađu englesko-francuska ofenziva miruje, daje Sarrailova ofenziva izn j e v e r i 1 a i da je R u tn u n j s k a uništena. To je stanje lcoje nam daje sad pravo, da gajimo najljepše nade. Neutralnl novinski glas. Kb. Amsterdam, 13. decembra. »N ie \v s v o n d e n D a g" piše: Još prije su prvaci političari iz logora središnjih vlasti ponovno dali prozrjeti svoju miroljubivost, ali je sad prvi put, da se zvanično i javno nude o tome pregovori. Ako se ria stvar ovako gleda, onda se ta izjava Njemačke, Austro-Ugarske, Bugarske i Turske može smatrati kao početak kra a ratu. Okolnost, što se ne nagovještava ništa o načinu uslova tnira, donekle ugušuje radost povodom tih izjava. Dokie te uslove ne znamo, dotle ne može niko tii ocijeniti, da li se prijediozi mogu i primiti. A čim se ovi doznaju, onda je skoro izvjesno, da će se i najvatrenije pristaiice rata do krajnosti u Londonu, Parisu, Petrogradu i Rimu ne dvaput predomisliti, prije no štoprosto odbiju ponudu. Središnje vlasti naravno da imaju razloga, što za sad ne objavljuju uslove.

Mlšijenje neutralnili dlplomata o pltanju mira. (Naročiti brzojav „Beogradskib Novlna* 4 .! Beč, 13. decembrn. Ovdašnje novine objavlju u jedaa brzojav iz Haaga podnaslovom: „Mit se bliži“, u kome se veli: U krugovima diplomata silasporazuma sa vjerujc, da će uskoro otpoćeti pregovori o miru. Tvrdi se, naime, i ako su se u Engleskoj i Rusiji obrazovali ratni kabineti, ipak će oni raćunati s time, d a i n j i li o v a d j e 1 a tnost neće biti u stanju da po* boljša nepovoljno ratno stanjesvihsporazumnifi država. Misli se, da će vlade saveznih država idućih darta istaći na ođgovarajući način pitanje, da 1i i neprijateljske države tako isto ne smatraju da je došlo vrijeme za otpočiujanje pregovora o niirtt. Neutralna diplomacija drži kao vjerojatno, da sporazumne sile ovom priiikom neće dati nepovoljan odgovor. Predpostavka o posredovanju Amerike za mir. (Naročiti brzojav sBeogradskili Novlna t Washington, 13. đecembra. (Reuterova vijest). Jedan vrlo visolct činovnilc je izjavio, da Sjedinjene Države nijesu učinile nikakav prijedlog za posredovanie i nikakve prijedloge za mir i na to u bližoj budućnosti i ne pomišljaju, osim ako bi u svjctskim dogadjajima nastupile neočekivane izmjene. Prijedlozi o miru — bezobrazluk. (Naročiti brzolav ..Beogradskib Novlna'*.) New-York, 13. decembra. (Reuter). Glavni državni branlac D a v i s je izjavio u jednom govoru u Pensylvanija Sociely, da bi prijedlozi o miru u sadanjem trenutku bili ne samo jedna g r u b o s t, nego i bezobrazI u k. Ni jedan narod nema prava, da propisuje osnove, na kojima bi zaraćeni svoje špome stvari dovodili u red. Prijedlozi o miru, koji bi se u sadanjem trenutlcu iznijeli, nebi imalidobri u čin a k.

Rflt sn Runtunjskom.

Dosadašuji bilans runiunjskoga rata. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina«: Bcč, 13. decembraSa obaviještene vojničke strane donose se ovaki podad o dosadašnjem bilan^u runmnjskoga rata: Rumunji mogli su izbaciti na bojiŠte oko 700.000 1 j u d i. Od ovih dosa* da je vc-č z a r o b 1 j e n o 145.000 Ijudt, medju njima 1600 časnlka. Ovome treba pridodati broj poglnulih, ranjenih. oboljelih I razbjeg 1 i h, koji ukt.pno iznosi od prilike 155.000 Ijudi. Prema totne je rumunjska vojska od svojih dobro obučen h Četa izgutila d.o sada 300.000 Ijud Gstajc joj dakle u najboljem slučaju 400 000 ljudi. Prema jednoj vijesti francuskih Ifstova rumunjska je vojska raspolagala sa ne više od 400.000 pješačkih pušaka. Od njih je p o 1 o v i n a z a p I iJ e n j e tt a. U početku je rata Rumunjska imala najviše 800 p o I j s k 1 h t op o v a. 60 leških topova I 500 mašiuskih pušaka. P11J e n središnjih vlastt pak iznosi do sada 422 poljska t opa, 25 teških topova i 369 maš i n s k i h p u 5 a k a.

Podlistak. Borisav Stanković: BeoRrodske šetnje. Kalemegdan. Kada čovek zna: lcako je za vreme skorašnjili borbl pljuštala nad njim gvoz.dena kiša od grauata i šrapncla, sada prvi put k njemu pridolazeći člsto sa strahom dolazi očekujući da će naiči na gomilu ruševina. Medju tim svc Je irto kao I pre. On se sada s\ ojim zlmskim zelenilom kao I nekada, oivičen nasipom zelenl i prostire ispred nas. Dole kao sprečavajući ga da se ne odronjava bele se kamene stepeuice. Odmah do njih u kamenu ozldatta česma isto kao i nekada i sada itoji prazna, bez vode. Ovanto gore, Prcd glavnim ulazom predusreta nas Dosite.i na svome kamenom postolju. Gologlav, sa šešlrom u ritcl a u druEoj putničkim štapom i od vetra raširenini peševima kaputa. Kao u životu, tako i sada: večiti putnik radi prikuptjanja znanja I „svake poi«woRti“, koja Ce biti na polzu, korist njego*owe ro> d'i On kao klanjajućl vam *e pozdrav‘ia vas «a osmeltom. I 4«j »Jegov o»-

meh još jače ocrtava njegovo dobroćudno, staro, ali još mladalačko lice sa okruglim podvaljkotn 1 vezanora maramicom oko obrijanoga vrata. V sreditti, u onome kriigu, oko vodoskoka Isti red stolica I klupa. Jedino što ncma predjašnjega opštlnskoga čtivara, lcoji srećan što se kreće medju gospodom u utegnutim vojnlčkim čakširama sa zabačenim crvenim vratoni od nabreklih žiia zbog tesnog krutog okovratnika, Ide dostojanstvetio naplaeujućl taksu za sedišta. Pa 1 kada nema potrebe on se ipak šeće svak. čas zabacujuć! svoju staru sabIju, da bi mu što više zveckala I što jače ga udarala po njegovim jako razvijenim, seljačkim listovima nogu. Ma da Je odavna zlma ovde se Ipak još oseća miris od zelenila. Istina on je sada pomešan I sa mlrisotn žutoga lišća, koje poeelo vee da truli I koje nagomilatto I svakl čas sve zavejavano više slažc po ivicama aleja I olco korenja drveća. A toga mirisa, zelenila i žutoga Iišća najviše Ima oko I iza spomenika i njihovih kamenih podnožja. Njih inta malo. Tek nekoliko. Kao početak nečega. A njihov red, bit-anie mjesta, gdie će se koji postaviti, zanimljiv je i interesantan. Izgleda kao ’đa ni sama smrt ntje mogla da izmeni

sudbinu i da im bolja mesta i položaje nego ono što su i za života itnali. Evo, na prvome mestu, na samotne ulazu, bista Kcste Taušanovića. On kao svakl političar l finansijer, znajući da je „vreme—novacI“, kad je došlo njegovo vreme, ne čekajuei, odmah zauzeo — po milosti svojilt političkih ortaka — prvo mesto. Medju tlm eno onanto dva najveća, Bogomdana ali zato večito nezadovoljna i buntovna pesnik^: Djura Jakšić I Vojislav Uić, tast \ zet, jer Je Vojislav bio oženjen ćerkom Djurinom. Ali kao što su za života morali se kretatl medju slrotiuiom, tako i sada njihove su biste na uiazu, odakle se ide na Mali Kalemegdan i gdje se najviše skupljaju sluškinje 1 besposleni radenici. Djttra Jakšić, pesnik prve socijalističke pesme ,.Svalja“ I najlirsklje pesnte ,,Na Liparu“, evo ga kako uzdignutog rarnena, bucmastih obraza sa rastresenom kosom po zabrinutom čelu, kosim, čisto prezrivim pogledom dočekuje pose'ioce. S proću njega Vojislav Ilić, tvorac ntoderne pojezlje, sav uznemiren 1 plahovit. LeprŠa se njegova široka pesnička marama, vezana oko dugačkoga vrata. Na tonie dugom, golom vratu jako ispala jabučica I one vrele, užagrene jagodice sa malo u neredu razbašureooiu kosorn, stisnu-

tim, dugim vilicama; sve to svedočl 0 večitoj vatri I groznicl, u kojoj je bio I kojoj Je naposletku, u najboljitn godinama i podiegao. Sproću njiit, cnatno ka giavnoj terasi ono nekoiiko sponter.ika i bista već su mirnijega izraza l stava. Eno poprsje Djure DaniČlća, najvećega filološkoga naučnika. Niegovo oštro, maio tamno i već tuberkulozom obuhvaćeuo lice pribrano 1 nekako stnireno stojl. Sa druge strane popisje Gavrilovića, bivšeg ministra, savetnika l najvećega dobrotvora učlteljskoga. Po dobročudnom, blagotn i punom Hcu sa podbratkom, koji viri iz kragne kaputa starinskoga lrroja poznaje se njegovo ministrovanje I ,,sovjetništvo“. I ova dva naučnika, akademska lika, ntalo remetl onaj treći, odmah niže Gavriiovića lik I spomenik Dr. Jovana Subotića, pesnika, dramskoga plsca a i publiciste I javnoga radenika. I to njegovo šarenilo zanimanja u životu ogleda se I na njegovom spomeniku. Portamenat mu išaran bojama sa velikcm, pesničkom iirom. Obrijano, puho lice sa iepezasto potkresanom bradom, kao I puni mtt I crnl brkovl nekako se teatralno Is>tiču.

MALI P0DL1STAR. Raznolike boje žalosti. Svijetle I jasne boje bile su omiljene u svirn vercmenima 1 nosile se vrlo rado, pa ih nije mogla ni žalost prognatL Tako ja Djevlca Orleanska iz žalostl za orleanskim vojvodoin, koji je pog.nuo, nosila beo omotač. Na engleskom đvoru uobioajena je kao boja žalost 1 jasno crvena. Tako je iza smrti kralja Edwarda VII. biia obučcna u crveno čitava dvorska tnuzika a i sav odar blo je u crvenoj boji. U Fraucuskoj odredio je kraij Lu] XI. ognjeno crvenu boiu, kao znak žaiosti, dok je Luj XV. uvco bije'.u boju za tugovanje. Napoleon I. ođredi, da se za boju žalosti uznte ljubičasta boja. To je jamačno uvedeno po prirnieru katoličke crkve, koja odredjuje kao znak žalostl uz crnu i Ijubičastu boju. To vidimo u crkvi početkom posta. kad se žrtvenicl zavješuju ljubičastim suknom. Takodjer za vrijeme konkiava nose kardinali mjesto crvenog Ijubičasti plašt u znak tuge za papom. Tek se u novije doba gotovo u cijeioj Evropl odoTiaćl'i crrta bojtt, oa i po dvorov ma; ali je zato ipak veiika zabiuda, ako b! se htjelo vjerovati da je uvijek I u sva vremena crna boja bila boja žalosti.