Београдске новине

Sirana 2.

12. januara 1916.

Beosradske Novtat

Peiak

Broj 10.

Ijena. U Austrlji je žitna žetva nešta slabija, pa je ugovoreno, da se lz Njemačke uveze u Austriju 100.000 tona žita. Sada medjutim dobiva Austrija svoj dio iz Rumunjske. pa je uvož iz Njemačke nepotreban. Teškoča lokalne naravi Ima svuda, ali je to sigurno češći slučaj kod naših neprijatclja, nego 11 kod nas. Mišljenje je sporazumnih sila, da je naša ponuda za niir uslijedila zato, jer nam prijeti glad, isto tako neistinito, kao i mnoge druge vesti u njihovoj žtampi: Mi nemamo uzrokn, da se odnosno našeg položaja igranto skrivača, pa se osnove o izgladjenju, kojom se zanose naši neprijatelji, tsto tako malo bojimo, kao i rijihovog oružja.

Krlztt tt CrtKoI. Četvorni sporazutn i Grčka. Kb. Paris, 11. januara. Listovi izjavijuju svoje zadovolj*tvo, što je prva posljedica konierencije u Rimu pokret protivu kraija Konstantina. Odiuka, da se odmah pristupi jadu, donijeta je povoaom vrlo opširne predstavke kralja Konstantina, koja je pitra smicalica, ona je fcila I pred konlerencijom u Rimu. Llstovi str.arraju kao vrlo važno, što se Italija bez ikakvih okolišenja pridružila u svemu sporazumnim silama, te će se time utvrditi ueiazdvojna zajednica sporazumnlh sila u rrivrednom, političkotrj i vojničkoin pcgledu. Odlučnl otpor Grčke vjorovatan. '(N'aročiti br/ojav »Bsopradskih Novina«j Zurich. 11. januara. Iz Atene se javlja: Zalihe životnih namirnica u Grčkoj moćiće trajati za Četiri do pet mjeseci. Prema tome se može računati sa ođlučnim otporoin Grčke. Jedno bugarsko mišljenie. (Naročiti brzojav „BeoKradskih Novlna".) Soiija. 11. januara. ,,Mir“ donosi izjavu jednog bugarskog diplomate, u kojoj se veli, da svi znaci ukazuju na skoro predstcjeći ozbiljan obrt u Grčkoj. Danas — veli iia, diplomata — nije- niko više u sumnji. na čijoj su strani zvaniena i stara Orcka. Grčka je riješilu da se odupre. rna da ie bila prinudjena. da u nekim .tnčkama popusti eutent;. To ne izmjerjuje ntš a u fakin. da Grčka ne rređs^avlja zemlju, koja će sa da i od entente lskorišćavati. Grčki je narod gotov, da brani svoga kraija svim silania. U znamenitim danima Aiene učestvo,vaH su u podizanju barikađa i sveštenici i žene, pa su čak i pucali na Francuze. Kad su se ententine čete povukle iz Atene, čuli su se uzvici: „lzdržaćemo čitav mjesec biokadn, a donđe će nam Nijemcr priteći u pornoć!“ Što se tiče Venizelosovog priznanja od strane entente, izjavio je bugarski državnik, time se baš državni integritet ententnih država đovodi u opasnost i da naročito u Rusiji mogu zbog toga da nastanu brige. S toga će Rusija ustati protiv Venizelosa, koga u Italiji i ne smatraju drugče do kao pustolova, s kojim neće da imaju posla. Ofcoćanja četvornog spora/uma Grčkoi. Kb. Atena. 11. januara. Reuter. — U vezi sa ultimatumom sporazumne sile obećaie su Grčkoj, da će djeiatnost venizelista ograničiti na prostore, koji se sada nalaze ti posjedu s r 1 mznmnih sila. Odgovor Grčke. Kb. Atena. 11. januara. 4.30 sati po podne. Reuter. — Odgovor grčke viade sporazumnim silama je predat danas po podne. Grčk? prima ultimatum sporazunmih sila. « fl L! P 0 D L I S T A K. t NIKOLA KOKOTOVIĆ. Prošle je subote umro u Zagrebu nakon višegodišnje teške boiesti hrvatski književnik i novinar Nikola K o k o t o v i ć u 58. godini života. S pokojnim Kokotovićem poiazi u grob jedan od najstarijih hrvatskih novinara, te književnički drug pokojnog dra. Ante Kovačića, Eugena Kumičića i drugih prvaka naše književnosti iz osamdesetih godina. Kao novinar pripadao je uvijek, iako pravosiavne vjere, hrvatskoj .stranci prava, no ne ističući osobito nikada svoje strančarstvo, što je i doprinijelo, da ga je zavolio svatko, pa makar kojoj stranci pripadao. Pokojni Kokotović bio je urednikom pravaškog almanaha .Hrvatske", te više godina „Dom i Svijeta", koji je pod njegovim uredništvom bio zaista beletristički obiteljski list. Napisao je po raznim novinama i časopisima mnoštvo crtica i pripovjesti, koje su se vrlo rado još prije desetak godina čitale, pa je Kokotović bio tada poznat i popularan književnik. Ima već više od četiri godine, što je Kokotović teško obolio i nije se od onda digao iz kreveta, dok ga u subotu nije riješila blaga smrt svih tih patnja. Pokojmku neka bude laka zemlja, koju je toliko ijubio. Vjećna Mu pamjati

Posilje preKldo okclie zi mir. Wllson i Švajcarska. Kb. London, 11. januara. Reuter. Wilson je lićno zablagodario švajcarskom poslaniku na ponudi Švajcarske, da potpomogne Wilsonovu tio;n. izjava Lloyda Georgea. r Kb. Amsterdam, 11. januara. Očekuje se, da će Lloyd George danas u četvrtak učinitl važnu izjavu u Guildhallu. Odgovor sporazumnih siia na Wi!sonovu notu. Kb. Paris. 11. januara. f\ ijest „Havasovog ureda 1 '.) Francuski je ministarski predsjednik B r 1 a n d primio juće u c sata poslije podne atneričkog poslanika S h a r p a i predao mu u ime svih vhda sporazumnih sila odgovor na notu, koju je 19. decembra 1916. dao prečati zaraćenim državama' predsjednik VVjlson. U isto je vrijeme predao Briand jednu drugu notu, u kojoj fc?lgijska vlada izjavljujući svoje pridruženje sporaztimnom odgovoru, izjavljuje arneričkoj vladi svoju zahvalnost ukazanim joj uslugama i u svakoj prilici dokazanim simpacijama. Belgijski je ministar spoljnih poslova B e y e u s lično prisustvovao prijemu američkog poslanika. Odgovor će se sporazunrnih sila objelodaniti u petak (t. j. danas. Op. Ur.) u jutro, i to stoga, što sporazutnne sile žele biti sigurne, da će Wilson za sadržaj saznati prije, nego li on putern Štampe bude saopšten javnosti. Kraj rata koucem ljeta? (Naročitt brzoiav JBeogracblsib Novtna’ 1 .) Stockholm, 10. januara. Ratni se dopisnik „Ruskija VVjedomosti" razgovarao sa ruskim ministrom saobraćaja, koji mu je izjavio, da se pouzdano može očekivati, da će se ratne operacije završiti koncem lj e :a 1917.

Austro-Usarska. Povralak cara 1 kralia Kb. Beć, 11. januara. Car i kralj se jućer vratio iz stana vrhovnog vojnog zapovjedništva i u carskom dvoru je primio u audijenciji slijedeće ličnosti: odlikovane ćinovnike dvorskih ureda, jedno izaslanstvo grada Beča pod vodstvom gradonačclnika VVeisskirchnera, ministra predsjednika grofa Clam-Martinica i druge. Poslijc audijencija car i kralj je otišao u Sclioubrunn. Zajedntčka minisfarsLa sjedniea. Kb. Beč. 11. januara. Kod ministra spoljnih poslova grofa C z e r n i n a je održana zajeđnička ministarska sjednica. koja se bavila privrednim pitanjima, koji stoje u vezi s ratom. Sjednici su prisustvovali: oba ministra predsjednika, zajednički ministri, oba ministra financija, načelnik ureda za ishranu, jedau zastupnik vrhovnog vojnog zapovjednišlva i vojni giavni guvemer Ljubljina

Borbe u KttMnlil Nepovoljnl položaj Sarraila. P'Jaročiti brzojav »Beogrudskih No . ina»J Ziirich, 11. januara ,,Tagesanzeiger“ javlja: U Maćedoniji se primjećuje. kako holandski listovi javljaju, oživijavanje djelatnosti na frontu. Prema odlnkama, koje su u Rirnu donijete, u touie treba gledati prikrivanje namjeravanog povlačenja prema Solunu. Poginuo general Boiović? (Naroeiti brzojav »BeograđskHi Novina«/ Berlin, 11. januara. ,,Lokalanzeiger“ tvrdi, da je prema izvještajima švedsk,h listova navodno poginuo genera! Bojović. (Iz ove još nepotvrdjene vijesti ne vidi se, da li se misli na generala Petra ili R a d u Bojovića. Ur.)

HI e Rt o č k s. Odlikovanie poslanika Rizova. Kb. Sofija, 11. januara. Car Wi!helm je odlikovao bugarskog posianika u Berlinu R i z o v a, ve! : kim krstom reda pruske krtme. ftnstlo. Rusk! industrljalcl ! vlada. (Naročiti br20.av »Beogradskih Novina«/ Stockholin, 11. januara. Listovl imaju iz Odese ovaj izvještaj: Kongres ruskih indtistrijsklh udruženja, u kome je biia zastupljena ruska velika industrija, održan je u Moskvi 22. decenrbra po starom kalendaru. Uslijed toga, što je redarstvo^ htjelo da prisustvuje kongresu nije ništa uzimano u pretres. Medjutim je primijena jednoglasno rezolucija, koja je brzojavnim putem saopstena ministru predsjedniku i predsjedniku dume, u kojoj se veli, da jedna neodgovorna v l a d a vodi zemlju d o prave

propasti. Kongres zahtjeva. da narod i državna duma izvcdu borbu do kraja radi obrazovanja jedne odgovorne vlade i promjene današnjega načina vladavine.

EnSieskn I kolonlle. Sto hiliada englesklh radnika vraćeno sa frorria. (Naročiti brzoiav „Beogradskih Novina".) Malmo. 11. januara. Engleska vlada vratila je sa fronta oko 20.000 rudarskih 1 60.000 poljoprivrednih radnika i zainjenila lh regrutima. Rnt na nora l pod ntsm Veća djelatnost podmornica. Kb. Bern, 11. januara. ,Le Nouvelliste de Lyon* javlja iz<Madrida, da jepristanište u Bilbao uslijed povećane djelatnosti podmornlca sa svirn umrtvljeno. Presiao je cio pristanišni saobraćaj. Strahuje se, da će nastupiti veliki poremećaj u trgovini i narodnoj ishrani. Žrtve sa B Gauloisa“. Kb. Paris, 11. januara. B Temps“ doznaje, da je španski parobrod „Palay“ na putu od Barcelone za Englesku potopijen. Isti list doznaje, da su u bolnicu u Tulonu preneti prvih 20 prvih preživjelih firodolomnika s linijskog broda „Gaulois".

Molbe za puštanje interniranih i putovanja u neutralne države. Na osnovu naredjenja vojne giavne gubernije objavljuje se svima i svakotne, da će se uzimati u obzir samo one molbe za puštanje srpskili gradjaua, interniranih, odnosno konfiniranih u Austro-Ugarskoj. koje su predate redovnim sluzbenim putem, t. j. p r e k o nadležnog kotarskog (sreskog) i 1 i okružnog zapovjedništva radi dalje predaje c. i k. vojnoj glavnoj gubernlji. Molbe, koje će se predati neposredno c. i k. guberniji, apsolutno se neće u z im a t i u o b z i r i prosto će se uništavati. * ,i Jk Dalje se saopštavd v da se moibe za putovanja n ^eutralne države principrjoliro ncće ttsv a j a t i. Kretanje stanovništva. Izv;eštaj prijavnog ureda od 10. januara 1917.: prijavljeno 60, odjavljeno 30, seoba 38; u hotelima priiavljeno 145, 1 odjavljeno 80, ostalo 205 u hotelinra prijavljemh. Izgubljeno. Jedan časnik izgubio je u putu od Mirijevp do Beograda službenu torbu s revoiverom. Ko je nad/ifc, neka je preda redarstvu.

S životit fkeBHsb lests. Kako je poznato, uturo je 2. decembra prošle godine u Ljubljani umirovIjerti školski nadzornik. dvorski savjetnik Frančišek Levec. S njime je nestaio jednoga ođ najmarkantnijih radnika na polju slovenskc lijepe knjige. Oa je čitavih deset godina (1881.—1890.) u „Ljubljanskom Zvcnu“. kojega je uredjivao u realističnom smislu, davao smjer slovenskoj literaturi i slovenskom jeziku. a u tom je svom Tistu združio do rnala sve one. koji su u ovo vrijeme inrati šia važna da kažu siovcnskom narouu. od Janka Krsnika, Ivana Tavćara i Antona Aškerca tia lijevom, do janeza Menzigera. Frana Detela i Simona Gregorčiča na desnom krilu. Poslija Bieivveisove je smrti ostvario 1883. gjJ. u „Letopisu Matice Slovenske“ prvo znanstvcno slovensko giasiio, a po tom, kada je 1895. naturalistička struja preuzela vodstvo „Ljubljanskoga Zvona“, Levec je kao predsjednik „Siovcnske Matice'* i urednik Knezove knjižnice upiivisao na razvoj slovenske moderne knjrževnosu. Siovenski knjižcvrroi Meško i Ivan Cankar hvale Le\ ? eca kao jednoga od najsposobnijih radnika slovenske literature. Levec se je rodio 4. !u!a 1846. god. u Ježici kod Ljuhljane. Pućkti je školu i gimnaziju svršlo u Uubijani. Već se kao gimnazijaiac interesirao za literaturu, za Prešerna, „Slovenski Giasnik' 1 I za „Cvetje iz domačih m tujih logov“. Kao djak je trcće gimnazije spjevao prvu svoju pjesmu „Kamenitem lovcu“, koju je štampao „Slovenski Glasnik'*. To je bilo 1862. god. Već idućih godina, 1864.—1868. istakao se Levec svojim pjesničkim talentom. Njegova je pjesma „Cerkvici vrli gore, ccrkvlci beli“ prosto zadiviia, pa je ubrzo stekao prijateijstvo Fr. Celestina, pa Jurčiča u zmnoge ostale, koji stt svi s poštovanjem gledaii na Levca kao na svoga budućeg literarnoga vodju. Kad je Levec 1867. god. pošao u Beč na študij, slovio je več kao živa djelotvorna moć .miadoga slovenskoga literarnog pokreta, te ga je Stitar uz Jurčiča, Celestina i JoŽ. Ogninca izabrao, da preosnuju Janežičev „Olasnik“. U ovaj si je čas silnom snagom utirala slovenska omladina svoj put

javnom životu. 1866. Je god. Izašlo Levstikovo izdanje Prešernoviii „Poezij“, 1867.—1868. Stntarjeva „Kritična pisma“ u „Slovenskom Glasniku“, 1868. „Mladika", 1869. „Siritarjeve pcsmi“, 1870. Stritarjev ,;Zvon“. Pri tom je pokretu aktivno učestvovao takodje Levec a kod „Zvona' ie (1870.) sudjelovao i kao pjesnik. God. 1871. došao je Levec kao suplenat u Goricu, god. 1874. kao suplenat na ljubijansku reaiku, gđje je 1877. god. postao profesorom, god. 1901. je naimenovan ravnateljem na ijubijanskoj učiteljskoj školi, a id03. gud. zemaljskim školskim nadzornikom. U februaru je 1916. u svojstvu dvorskog savjetnika umirovljen. Kafi se je iz Beća povratio u domovinu, razvio se je postepeno u slovenskog literarnog povjesničara. Začeo je s predavanjima o Vodniku i Prešernu, koja je ođštampao u „Slovenskom Narodu" 1872. goil. Posiije je bio kroz đesetijeća glavni biograt i ocjenjivač slovenskih književnika. Najznamenitije su njegove biografije Vodnika, Prešerna, Copa, Jenka u Stritarjevom Zvonu 1879., Erjavca i L.evstika u Ljubljanskom Zvonu (i „Zbranih spisilr"), Vaijavca u „Zbranih spisih", pa Marna u „Letopisu Matice Sloyenske“ (t894.), Koseskoga u Knezovoj Kmlžnici (1898.). Kraj toga je opisao u raznim listovirna, časopisima i zbornicima rad cijeloga niza najsposobnijih kuiturnih slovenskih • radnika, kao Ravnikarja, Čopa, Bleiwelsa, Kozlera, Trstenjaka, Hašnika, Novaka, Tolara, Kočevara, Levičnika, Macuna, Pogačara, Volca, Rudeža, Podgoriškoga, Prcšerna i dr. Priopćio je dragocjeno gradivo k Prešernovom 1 Vodnikovom životopisu („Ljubljanski Zvon“ 1882., 1888., 1889., 1890.). Izdao je takodje „Zbrane spise“ Erjavca, Levstika i Valjavca. a napisao je i više jezikosiovnih rasprava i „Slovenski pravopis" (1899.). Važnije je još i od samog njegovog literarnog rada njegovo organizatorsko djelovanje oko podizanja slovenske lijepe knjige i usavršenja slovenskog jezika. Niie biio zgode, kad se je trebalo nešto učiniti za slovensku literaturu, a da nije prvi medju prvima bio na djelu pokojni Levec. Slovenski narod dakle pravom tuguje za tim svojim velikanotn. — Pokoj njegovoj duši, a vječna slava njegovorn imenu! Prema podacima iz ,,SIov.“ B. K. J.

Njega visokih voćaka. (Naitavak). Nu osim orezivanjem, bujnost grana i mlađara može da se reguliše i drugčije. Slabijim granama mladarima, kad se žeie pojačati. treba dati uspravniji a jačirn, da bi se osiabili, kosiji pravac. U koliko su uspravnije grane i Ijetorasti u toliko iakše kruže i sokovi i kroz njih, te se otuda i ti dijeluvi brže (bujnije) razvijaju. Po tome, ako se slabe grane usprave, sokovi će prolaziii u znatno većoj količini, pa će zato snažmje razviti i pupoljci i hšće na štetu povijenih dijelova. Kad se proizvela kruna i kađ je vočka stala na rod, onda krunu od vremena na vrijeme treba proredjivati da bi irnala što više vazduiia i svjetJosti. Iz nje treba ukloniti sve što je suvišno a zadržavati sve što docnije može koristiti. Treba ukioniLi: sve vrlo česte grane kojima se spriječava razvijanje potrebnih graua u kruni; sve grane koje dodiruju kruitu obližnjih vočaka iii promiću i u samu krunu tkad su gusto zasadjene, što naravno nije dobro); sve suve dijelove na letorastima i granaina; sve grane koje se rnedju sobom taru 1 ukršiaju da se trenjem ne bi izazvale izvjesne bolesti i da se ukrštanjem grana ne oštete rodne grane; sve grane koje su medju sobom paralelne (ravnodostojne) a pri tom im je rastojanje manje od 70 cm. (u ovakom slučajtt t.reba ukloniti lošiju granu); sve grane koJe se povijaju i kojima se iprijećava prolaz ispod voćaka npr. kod vočaka pored puteva; sve boiešljive dijelove, koje nije mogučno izliiećiti i sve izdanke iz debla i žila. , Kruna voćke zahtijeva 1 đruge njege. U mahovini i lišajima, kojj ometaju koru te ne može da vrši svoj posao, često je i leglo innogih insekata. Vlaga, koja se javlja nastanjivanjem mahovine i lišaja, uniče, te gornji sloj preiazi u truljenje a ovo je tantan povoijna pogodba za nastanjivanje raznih gljivica kojima se znatno ubrzava propadnnje takve kore. Naravno, da grane, kojima je kora prešla u truljcnje ne mogu biti tako snažne kao zdrave grane, te zato i mnogo'lakše podležu vjetrovima, olujama, pritisku snijega a i pod rodom se lakše krhaju no zdrave grane. Zato sve take parazite treba ti svoje vrijente i na najzgodniji način uklanjati Čistiti, iz krune voćaka, ponajboije metainim četkama ili strugačima. Tada treba paziti da ovi dijelovi ne padaju na zemlju već na kakav zastor, i trcba ih odmah spalitli, jer se tada uništava veliki oroj insekata i njihovih jaja 1 čaura. Na slučaj, da se i poslije toga Javijaju lišaji 1 mahovina, valja ih uništavati prskanjćm rastvorom zelene galice: na 100 litara vode uzeti 2 kgr. zelene galice; neki dodaju i malo pepela. Prskanje treba pre-

duzeti s jeseni ili rano s proleča, prij© no što krenu sokovi. Sa krune treba uklanjati i starn ls-< pucanu koru, jer je i u njoj 'eglo insekata. Pri odlubljivanju, ircba peziti, da se ne povrijedi zdrava, mlada, kora, a na slučaj da se to desi, valja ranu premazati blatom od smonice i govedje balege. { Kad kruna voćke nije kao što treba, t. j. kad se grane ne razvijaju po žeIji, bilo s toga što su rdjavo orezivane, što su izranije napušteue, što je s njima rdjavo postupano, što su oštećene gradom i t. d. preduzima se u doba od septenrbra do aprila orezivanje na staro drvo ili tako zvano podmladiivanje voćke, t. j. skraćivanje svekolikih grana u kruni voćke na jednu ili dvije trećine njihove dužine. Tanke grane do 2 cm. u prečniku, treba skraćivati oštrim voćarskim nožem a debije testeront. Kad se radi nesterom, vajia obratiti pažnju, -a e, i da bi se to izbjeglo, testerom treba raditi nvtjpiije ozdo na više a zatim ozgo na niže. Kođ grana, koje se žele ukloniti. mora se paziti, da se odsjeku tačno do svoje osnove, ali tako, da im osrtova oslane i da povišina zasjeka bu'le ukošena i na više okrenuta. Jer, a!to se s granom ukloni i osnova grane, rana je mnogo veća pa mnogo teže t zarašćuje, a ako se grana odsječ eiznad osnove ostaje patrij koji docnije predje u truijenje i bude uzrok da se na grant načini šupljina, t. j. manja ili veća duplja. Rane, koje u prečniku ne iznose više od 4 cm. nije potrebno nićim premazivati, već ih valja oštrirn nožem što bolje zagladiti, a ako su veće od 4 cm. treba ih premazati voćarskim voskom, ili, ako su vrlo velike, katranom. Pri upotrebi katrana vaija paziti, da se njime ne premazuju i okrajci rane, jer katran uništava zdrave uijelove. Mjesto voćarskog voska može se upotrijebiti f blato od 1 dijela smonice i 2 dijeia goveuje balege, u deoljim za 1—2 cm. koje ornotati krporn i ovu spiraino uvezaii. Ako se rra kojoj grani pojavila šupUina, onda, ako je ova rr.anja, treba očisriti trule đijelove, šupljinu ispuniti drvetom i ovo dobro utvrditi, a zaiim dio drveta iznad rane otisjećt i ranu premazati katranom. A ako je šupljina poveca, treba je, pošto se očtste truli dijelovi, ispuniti gipsom »h cementom, ili, ako je sasvim veiika, ispuniti šljunkom i zamazati gipsom ilr cementom. U kruni se vrši i prekalamljivanje voćaka ako je voćka rodila pa se vidi da sorta nije dobra. Prekaiamljivanje vrši se najradije na dvogodišnjim ili mogođišnjirn granama; preduzirna se u r artu Oi u aprilu, kad kud vocke otpo^.ije kretanje sokova. Kaiaua se u procjep, na isećak, i pod koru. U a se kaiam ne bi izlomio, vaija cla je u sredini krunc. Prve godine po kaiamljcnju može se zadržati više grana, a kad se kaiant dobro prirnio, ukloniti sve ostale grane a krunu obrazovaii od kalema. Da bi s.e cvijet saćuvao ođ mraza — slane, valja preduzea kad stt vedre noći, tako zvano dimljenje voćaka. Treba u voćnjak namjeti gomilice ujubreta, šušnja i u ops.e takvih materija, koje u gorenju jako dime, da se od dima načtni nad zemljom što gušći pokrivač — vještački oblak, jer slane ncma kad su noći oblačne. Gomile meba paliti pred zoru, oko 4 sata, jer se „pred zoru mrzne“ i produžiti Jok se dobro ne svane (do 7 časova). Da se grane voćke koja je rođila ne bi poiomile ođ težine roda, valja ih podupirati motkama ili roguijama, pri čemu valja paziti da se njinra ue povrijede grane, t. j. na dodirnom mjestu sta«viti sijena, mahovine i t. d. Berbu plodova valja vršiti rukom ili berilima, a nikako ih ne valja miauti morkama, jer se na taj način uništavaju ndni pupoijci, koji bi iduće i docnijUi godina donijeli rod, a na taj se naćin štete i lome mnoge grane, zbog čega kruna gubi pravilan oblik. Njega debla. Deblo voćaka vaija da. je snažno i đebelo, kako bi moglo da odi žava krunu i plodove na njoj. Ako je deblo prema krunr sracmierno tanko, ontta treba preduzeti paranje voćaka. Otičnim, ili za to udešenim nožem is parati koru po đužini dčbla sa istočne 1 sjeverne strane, pazeći pri tom da zasjek na deblu zahvari donekle i najniže grene. Zasjeka takvih može biti od /—4 j ako ih je više, treba paziti đa budu štc praviji i na pođjearakom odsto]an;n Zbog toga, debio će se osnažiti. jer (e se upotrijebiti cKs r a hrane za z»nlečivanje tih rana, a tims navratiti kruženje sokova na — dehlo. Paranje je zgcdno sredstvo i za vcćke kcje t ate oc! tmi lotoka, opale ili raka. pri čemu sc p.rzi da zasjek počinie i da se svršava nairranje za 10—2) cm. iznad i ispcJ olicljeiog mjesta. ' da jedau ^asjek ide rc sredini rane. Niš»i ne ma'ri, ako pri rararju nož zadje ! u drvo. Da fci deblo bilo prav / ireba /rš pri sad cnju. uz svaku voćkj pofciti i nojaču prhku. Pritke trefca da su što iravije i gia.Ke, da ne hudi 1 suviše dehele 1 da su io ,! ko utigačke u i dooru hli T »i krunc voćkine. Veza v rcke za pritku vaija u početku da je labavija, da bi se i voćka mogla spuštati sa zemljom kad se ova sieže. Kad deblo voćke raste ukoso, voćka je neugiedua, i zato. treba naći način kako da se ispravi pa da pravo raste. Da deblo voćaka ne bi švetili zeČevi, ovce, koze itd. valja odmah po sadjenju da se svaka voćka Što boljftp