Београдске новине

dnevno u j

1 z 1 az i: utro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: ■ Beograda 1 « krajev)ma zafosjednutlmodcarakolkra- C k Ijevskih £eta po cijenl od U M a Hrvatskoj-Slavonijl, BosnlHercegovlnl 1 Dalmacljl po djeni od 8 b izvaa ovog podračja . . 12 h Oglasi po

Pretplata: za 1 atjeaec n Beograda < u krajevtau zaposjedamiai ad carske I kraljevsklh £eta K 1 ’5i a Hrvmtskej-Slavoniji, BosaiHercegovfnl i Dalmacfjl K 2-4# lzvan ovog područja . K S’cijenlku. Urednišlvo: BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. broj 10 I elefou br*j t>7 Uprava i primanje preplate Topličin Venac broj 21, Telefon broi 25. Primanjc oglasa Kneza Mihajla ul bro] 3B.

rtr. 15.

BEOGRAD, srijeda 17. januara 1917.

Godina ill.

TvrdjovD Gnlflc. Zauzećem B r a i 1 e, otvoren je bio s juga put za Galac, jer Braila, kao predhodna tvrdjava Galca štiti prilaz ovoj tvrdjavi sa juga. Znacaj Galca kao tvrdjave sasvim je neobičan. Galac leži izmedju ušća Sereta i Pruta, i to od utoke Sereta 7 i pol i od utoke Pruta 15 kilometara. Sjevemo od Galca pruža se dosta značajno jezero Bratisu, koje dopire skoro do desne obale rijeke Pruta. Tvrdjava sačinjava južni krajnji stup utvrdjene Seretske linije, pa je i za vrijeme mira imala dosta jaku posadu. U njoj je sjedište zapovjedajućeg generala 3. vojnog zborai, kao i zapovjednika 5. teritorijalne divizije. Osim toga se ovdje nalaze na stanovanju dva pješađijska puka i jedan puk konjice. Daljem značajnom naoružanju tvrdjave pripada flotni arsenal i plovni dok, čime se uvećava značaj galačkog pristaništa^ 0 postrojenjima same tvrdjave i o topničkom naoružanju nema se mnogo reći. Tvrdjavski je pojas dug od prilike 15 kilometara, manji je dakle nego li pojas Foščana. Sama utvrdjenja tvrdjave vjerovatno su pojačana postrojenjem poljskih utvrdjenja. Značaj ovog mjesta najbolje se obilježava velikom izgradom saobraćajne mreže, kako vodene tako isto i suvozemne. Galac je za glavnu moldavsku željezničku prugu Moldave, Buzau - Braila - Tečučiu - Berlad - Jaš, vezan jednom glavnom prugom, tako da njome postaje linija Galac - Barbosi - TečučiuBerlad - Jaš. Osim toga postoji još i druga veza sa tom glavnom prugom, koja od G a 1 a c a vodi prema sjeveru duž zapadne obale jezera Bratisu pa ponovo dobija vezu kod već pomenutog Berlada sa velikom prugom za Jaš. Druga ide pravo za Tečučiu. Dmgi je glavni saobraćajni put od Galaca Dunavom, jer je Galac, ležeći na lijevoj obali Dunava, glavno pristanišno mjesto donjeg Podunavlja za cjelokupnu prekomorsku trgovinu i jedno od najvećih trgovinskih mjesta na Dunavu u opšte. Naročito je za Rumuniju značajno ovo trgovinsko mjesto, koje sva ostala trgovinska mjesta u mnogome nadmašuje. U mirno doba su odavde trajne i vrlo živahne saobraćajne veze sa Carigradom, njemačkim, austrijskim, talijanskim, engleskim, francuskim i belgijskim pristaništima. Položajem svojim na savijutku Dunava, Galac je bio odavna mjesto Balkana oko koga su se uvjek jako takmičili, te ono u ratnoj istoriji zauzima vrlo veliko mjesto. U borbama izmedju Rusa i Turaka bile su se ovdje u novembru 1769. i u avgustu 1789. god. velike bitke. 11. avgusta 1791 god. utvrdjeno je ovdje primirje za glavni mir, koji je zaključen 9. januara 1792. Godine 1821. Galac je igrao važnu ulogu u ratu Grka i Turaka, a godine 1828. ponovo u ratu Rusa sa Turcima. Od 1848.—1851. god. bio je Galac u ruskim rukama, tako isto u godinama 1853. i 1854., dokle septembra 1854., nisu u rijega ušli austrijanci, gdje su do 1857. ostali. I u rusko-turskom ratu 1877.—78., Galac je igrao važnu ulogu, jer su Rusi tu 22. juna 1877. god. prešji Dunav.

Kojanje Jednosa RrolJ«. Jedan je ratni dopisnik lista „NewYork Tribuna" imao razgovor s rumunjskim kraljem Ferdinandom čiju je sadržinu stavio na raspoloženje štokholmsV.om đopisniku „Germanije*. Po tom ;e rekao kralj medju ostaliin i ovo: „Amerikanci neće pojmiti, zašto sam' ja tobož bez uzroka ušao u rat protiv vladalaca središnjih vlasti, koji su u savezu s mojim stricem carem Vilhelmom. Ja nijesam čak imao moći, da taj rr.t spriječim. Ja sam samo kralj Rumunije, a kraljevstvo je kod nas skoro ćisto dekorativna stvar. Rumunj upravlja sam sobom, parlamenat je izraz njegove volje, a kralj je prema toj volji nemoćan. Sasvim je iskijučeno, da se u Rumunjskoj vodi politika protiv volje narodne. Ko poznaje Rumunjsku i Rumunje, priznaće, da ja nikako nijesam mogao sprijećiti rat. Svakako.je bila velika pogrješka rukujućih političara (tu misli kralj Take Jonesca i Filipesca), kad su računali na jedan kratak rat. Ja kao sin jednog njemačkog kneza poznajem boije Nijemce i njihovu ogromnu otpornu moć. Ja sam pokušao, da suzbijem nesrećni optimizam, kojim bijahu zanijeti rukovaoci naše politike. Ja sam opominjao šefa glavnog stožera, da se na neizvjesna obećanja ne oslanja i ne upušta u borbene operacije, čiji je kraj sumnjlv, ali moje opomene tumačene su kao strah od Nijemaca. Jedan pogled u novine iz jula i avgusta 1916. uvjeriće vas, kako bijah teško osumnjičavan Ja bih bio rado zemlji uštedio jad i čemer rata, ali Rumunjska je htjela rat, te nije bilo moguće od toga je uzdržati. Razpoloženje naroda je u nas nešto, o čemu vladalac mora da vodi računa". Došao je razgovor — veli dopisnik — na zauzeće Bukarešta od strane Nijemaca. Kralj reče, a pri tom se mogaše na njemu primjetiti izvjesan ponos. što je Njemačka njegov zavičaj: „Pad Bukarešta ntogao je samo one iznenaditi, koji ne poznaju Njemačku. Nikad nije jedan narod bio strahovitiji, nikad genijalniji u iznaiaženju sredstava za borbu, kao njemački narod u ovom ratu Neodoljivo je pomicao svoj željezni zid preko ledenih brda Transilvanskih Alpa sve dalje i dalje u Rumunjsku. Da nijesu toliko mnogi ljudi naših saveznika bili u zabludi kao da su središnje vlasti već podlegle, Rumunjska bi možda još imala mir. Pađ Bukarešta je sljedstvo žalosne samoobmane, od koje sam ja lično bio slobodan*. Odgovornost za tačnu reprodukeiju te izjave ostavljamo naravno rečenom amerikanskom listu, ali tako nevin za ovaj rat baš kao da nije bio kralj Ferdinand. U najmanju ruku on je kriv, što se pokazao nemoćan prema onima, koji su njegovu državu gonili u rat.

Rot u Rumunjskoj. Sedam kilometara pred Galrcom. (Maročrti brzoiav »Beogradskih Novina i Berlin, 16. januara. „VossischeZeitung* javljaju: Saveznici su bili 14. januara još samo 7 kilometara od Galaca udaljeni.

RATNI IZVJESTAJI izvještdj austro-ugarskos glavnog stožera. Kb. Beč, 16. januara. Istočno bojište: Front maršala pl. Mackensena: Jučer poslije podne p r o v a 1 i 1 i s u Rusi sa velikim snagama iz svojfc utvrdjenih položaja kod N o m oloase.alijenjihov napadpropao u njemačkoj topničkoj vatri. U večer je uspjelo neprijatelju, da piodre u neke dijelove naših položaja, ali je na svim tačkama opet izbačeinašim protivnapadom. Fro«t general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: Rusi i Rumunji preduzeli su jake napade protiv č‘ odmaršala R uiza izmedju Su u i doline Casin u, ali su sv gdje odbijeni. Neprijatelj je ostavio u našim rukama 2 č a s n i k a i 200 vojnika kao zar o b 1 j e n e. U blizini tunela kod M es t i c a n e prodrla su car. i kralj. izvidnička odjeljenja kroz neprijateljske prednje poiožaje do glavnih ruskih položaja i povratila su se sa 20 neprijateljskih vojnika. Froit maršala orinca L e o p o 1 d a bavarskog: Ne»a osobitih dogadjaja.'. TaUjansko bojište: Na frontu Krasa traje topnička paljba. Jngo-istočno bojište: Poiožaj je nepromijenjen. Z.imienili glnvnr;: generainog stožera oi. Uflier, podmaršal. Izvještaj njemačitoa vojnog vodstva. Kb. Berlin, 16. januara. Zapadno bojište: Odbijen je napad francuskih odjeljenja, koja su pokušala da prodru kod Beuevraignesa (južno Royena) u naše položaje. U ostalom je borbena djelatnost na cijelom frontu, izuzev mjestimičnu življu topničku vatru, bila vrlo neznatna. Istočno bojište: Front maršaki i>rinca i. e o p o 1 d a bavarskog. Nema osobitih dogadjaja. Frout general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: 1 jnčer su ostali bez svakog uspjeha neprijateljski napadi izmedju C a s i n u a i doline Susita. Protivnapadom izbačeni su Rumunji iz naših položaja u koje Podiistak. lspod moro. Putovanje ,,Deutschlanda“ u Ameriku 1 natrag. (Nastavak). Ima se jedino zahvaliti dobro smišljenoj konstrukciji i sposobnosti podmornlce) kad čovjek samo pomisli na one bume dane na Athntiku. Sve je uzdanje bilo usredsredjeno u mašinerije broda, koje su iz dana u dan radile i put se nastavljao. Kapetan se ovdje, sa puno pohvalnih riječi, sjeća ljudi iz brodogradišta, koji su doprinijeli savršenstvu ovog broda. Koliko jedan brod vrijedi nt da se ocjeniti gledajuči njegove eleganine forme u brodogradilištu; tek na putu. na dugačkom putu. u borbi sa nepogodama i u groznom hrvanju sa svim mogućim opasnostima, poznaje se prava vrijednost njegova. A to naročito vrijedi za podmornicu u ratu. Trgovački brod, pa ma kolike štrapace imao da izdrži, još uvijek inia mogućnosti da izabere sebi po nevolji luku i ua zatraži pomoći, ili najposlije luta nekoliko dana dok ue budc ljepše vrijeme. Podmornica od svega toga nema •ušta. Osim opasnosti samoga inora, ona ima opasnosti kojim joj prete neprijatoiji, neumoljivi neprijatelji. Njoj se ne smiješe luke. pa ako samo nekoliko sati postane nemoćna za plovidbu ili

su bili prodrli, pa je ovom prilikom zarobljeno 200 vojnika i 2 časnika. Frbnt maršala pl. Mackensena: Poslije jake topničke pripreme, preduzele su brojne ruske snage napad uz obe strane Fundenia. Nekoliko stotina koraka ispred naših položaja, skršene su neprijateljske napadne kolone u našojzagradnojvatri. U veče je neprijatelju pošlo za rukom, da prodre u dijelove naših položaja, ali je opet na svim mjestima izbačen našim protivnapadom. Neprijateljski su gubici v r 1 o v e 1 i k i. Maćedonsko bojište: Položaj nepromijenjen. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorff.

Izvjestaj bugarskog glav"og stožera. Kb. Sofija, 15. januara Maćedonsko bojište: Slaba topnička vatra na cijeloni frontu. Živahna djelatnost neprijateljskih letilica u b i t o 1 js k o j oblasti, dolini V a rdara i na Strumi. Mi smo svojom topničkom vatrom primorali jednu neprijateljsku letilicu da se spusti kod Ksantija u more. Letilica je potopljena. Rumunjsko bojište: Sa desne smo obale Dunava artiljerijskom vatrom gadjali na željezničke gradnje oko Galca. Neprijateljsko je topništvo odgovaralo slabom bezuspješnom paljbom.

drčKa l dlilson. Grčka je bila prinudjena, da se pokori presudi nenadležnog suda sporazumnih sila, pošto je ona de facto nemoćna prema ilegitimnom pravnom ubijstvu, koje se vrši nad njome; do duše, ostaje joj još nada na apelaciju višem sudu, na jednu, bar kako se Grčka nada, moćniju i pravedniju instanciju — predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Ovaj će doći sada u položaj, da iz teorije o svjetskoj pravdi i liumanosti, te iz svojfli postulata o morainoj politici, povuče konzekvencije. Predsjedniku se je Wilsonu izjalovila njegova akcija za mir; on ne smije po drugi puta dopustili takav fiasko, jer bi time svojim bezobzlrnim neprijateljima u sopstvenoj zeniiji dao povoda, da mu predbace kontradikciju i besplodnost njegove politike. Neće mu stoga ostati uštedjeno, da bilo što učini za jednu podlo i mučke napadnutu

za gnuranje, evo ti neprijateljskih brodova. tih nemilosrdnih i krvožednih spasitelja. Ako se ona bezuslovno ne uzda u samu sebe, propala je. Za podmornicu znači morska bura nešto drugo, nego za drugi brod iste veličine. Dok je moguće plovi se nad morem sa uljanim mašinama. Električne se struje štede za krajnju nuždu, jer će trebati roniti i manevrisati. A!i šta znači za podmornicu ploviti nad morem po sred bure? CTm je uvijek do kuie u vodi prevaljivana talasima dignuta morskim. Ona nije laka da kao laki brodovi bude dignuta vodom. Ona je uvijek svom kolićhiom svojom u vodi i ne može, kao ostali brodovi, da istisnu još više vode, pa đa. time dobiju još veću sposobnost za plovidbu. Ona ie svega toga lišena. ,,Deutschland“ je stavljen na tešku probu. i on ju je sjajno izdr/ao. Vrijeme je nekcliko dana bjesnih. More je bičevano orkanima i zasipah' b.cd čitavini bregovima od talasa. Naravna stvar da su svi kapci na brodu morali biti zatvoreni. Nije ni u kuli bilo lijepo, ali joŠ uvijek ljepše nego u utrobi broda. I ljudi su. zatvoreni od vazduha, u neprestanom posrtanju, i strašno patili od morske bolesti. Trečeg dana nešto Dopus.i. Mote se mišalo. Svi se o vcri na brcidu ‘itvoiiše, sve se prostorljc dobro izvjetriše i isušiše. Sva slobodna momčad istria na palubu. da se dolro istesrli na sunćanom danu, da se oporavi, šro je

državu i narod, kome se uz zadnju suverenu vlast hoće da otme i nacijolnalna čast. Morat će se da eksponira i da proglasi pred cijelim svijetom presudu 0 krivici sporazumnih sila. Inače tjera vodu na mlin svojih političkih protivnika- a razočarava sopstvene privrženike. U njema^kom je gradu Gorlicama, koji je grčke čete kao goste primio pod svoj krov, priredjena jedna mala svečanost, kod koje je izmedju gostova i gostoljubivih domaćina izrečeno više srdačnih besjeda. Sada se istom jasno vidi, u kolikoj je mjeri imao pravo grčki zapovjednJk KarakaJlos. kad je pravodobno spasio svoje čete od sporazumnih pandža i povjerene mu vojnike sačuvao kraljevskom svoin gospodaru. Spomenuta se svečanost upriličila povodom grčke nove godine, a na njoj su izrečene zdravice njemačkom caru, kralju Konstantinu i kraljici Sofiji kao pokroviteljici njemačko-grčkog udruženja. Nova je godina dakle ojačala njemačko-grčke simpatije. Iz Atene dolazi jedna vijest intimnog karaktera, koju je k tome objelodanio „Reuterov" ured. Prema njoj je grčki ministarski predsjednik malo prije prijema ultimatuma imao konferenciju s talijanskim poslanikom Bosdari-em. Tome se pripis-uje okolnost, što ultimatum nije nipošto prihvaćen u potpunom opsegu i bez prigovora. Ova se vijest može samo tako razumjeti, da je Italija ojačala grčko zaledje. Interesantno je, što Reuter ne javlja ovaj dogadjaj u jednoj neprijatnoj formi, nego trezvenom konstatacijom. Šta ima da znači, da Italija nekoliko dana iza glasovitog koncila sporazumnih sila u Rimu — na kojem se je navodno postiglo potpuno vojničko i političko jeđinstvo — skreće blažim putem nego li njezina braća? Po svoj prilici to znači, da je Italiji nastup toga puta dozvoljen, kako bi se prikazala kao spasitelj 1 dobrotvor Grčke, te tako sporazumnim silama oduzela mogučnost izvršenja njihove grožnje. Sporazumne bi naime sile htjele da izgledaju mnogo više opasnije, nego li što jesu ili mogu da budu. Ova scena rasvijetljuje tamne tačke sporazumne duše i daje prava na razne zaključke. Sporazumne bi silehtjeledaiz"gledaju opasnije, negoštosuustvari. Toje dobro upamtiti. Tu je ključ onoj svjetskoj larmi, koju je sporazum intonirao u svojim odgovorima na akcije za mir; ključ onoj tobožnjoj opasnosti, iza koje se sakriva malodušnost i bezglavost zbunjenih i nemoćnih.

već mnogom jako potrebnu bilo. Umorei.i i blijedi puzili su oni iz svojih rupa. i tek što su izišli i poćeh da dišu s\ježeg vazduha, svi su već zapalili svoje lule i dimili. Kako sad na ovom putu nisu očekivali susretaj sa straniir brodovima, nasta jedno opće sušenje. Svako je iznio svoje mokre stvari, koje se dnlje u zatvorenom vazduhu nisu mogle osušiti. Sva je paluba pokrivena posteij ; n;.in. ćebetima, odijalorn i obućoni. Dolnje odijelo se leprša ućvršćeno na ogradi. Momčad se sun*a na božjem žaru- kao gušterovi. Samo su, pred vece, vidili jedan strani brcd, čiji se din; ukaza na horizontu i taj su obišli, udarivši drugim putem. Posada je bila dohre volje. Za cijelo vrijeme se čuo grainofou iz čeljadske sobe. I kod kapet;inijvc trpeze je postao taj aparat ,.kon-:ervHa muzika'*. Uostalom sad je počela mcnotona plovidba. Vrijeme je • dalje bilo povoljno, a neprijateljski se biodovi nisu očekivali. Kapetanove bilješke, sa tog odsjeka puta, glase njl- uvc, suho. mono•■cno . . . Pokadšto bi smo obišli koji brod y više dana ne bi ništa primljctili . . . Gramofoni zvrje i sve je raspoložcno . . . To je upravo prvi trenutak, da su mogli malo dahnuti. Zvjeralo se naprijed i natrag . . . Onda pisac opisuje svoja ćaskanja sa momčadima i najposlije čitavo

jedno malo predavanje o značaju i važnosti podmomice. Barometar je pokazivao stalno na lijepo. Stigli su na onu morsku širinu, gdje je u to godišnje doba vrijeme izvanredno ugodno. Toplota sunčanih zraka sve više grije, nisu se imali ničega da plaše. Zatim se opisuje kako su ,.pronašli‘ ; kupatilo na brodu. Konstrukcija je palube tako udešena, sa svojim otvorima, da je voda može lako da prelije i da opet napolje iscuri. Ako se ti otvori pri izlasku, ispod mora, ostave zatvoreni, onda se dobije jedan veliki bazen za plivanje. 1 kupalo se u velike. No kako se često sudovi sa uljein, pri izgnjuravanju iz vode. razbiju, to su plivači često iz vode izlazili premazani raznobojnoin svjetlošću, kao da su od nikla bili. Svaki dan su pravili pokuse sa ronenjem. A to je, pri tako lijepom vremenu, vanredno uspjevalo. Mogli su, sa najvećom mirnoćom čekaci trenutak'' kad će stupiti na amerikansku obalu. Kod ovih gnuranja doživill «u jednu (Kažesnu scenu. • Spustili su brod u vodu tako da je» kula bila neka tri metra pod vodom. Napolju je sijalo sunce tako da je i dubinu morsku osvjetljivalo. Voda je bila kao čist azur, čarobno providna kao stakki. Okolo su iskakali vazdušni mjehuri 1 vidilo se dugačko tijelo broda kako se u vodi ispružllo. Tamo daije bilo je mračnije. Izgledalo je da kljun od broda bez-

glasno provaljuje, kao opal zeleni. zid vode, koji sve jasniji i providijiviji biva. Ribe se nisu mogle viditi, al su zato meduze proljetale i zakvačavale se o ogradu broda, puštajući iz sebe čarobne boje: ružičaste, blijedo-žute i purpurne. Idućeg datia dogođilo se nešto, što je i gore moglo isipasti. A činilo im je veselje. Ovaj uspješni put toliko je već ohrabrio čeljad podmornice, da su neprestano izmišljavali sebi zabave, premazujući brod raznim bojama i varali tudje ladie. izdavajući se za sve, samo ne za trgovačku podmornicu. Jednoga dana načiniše na palubi od platna dimnjak, kuiu prevukoše nečim. tako udesiše krov od broda, da je izgledao potpuno naiik na omanju trgovačku ladju. Tako udešeni ploviii su rahat po suncem obasjanim morem, dok jedne večeri, oko polak osam, ne iskrsnu u daljini jedan brod. Vidili su da će morati mimo njih proći, ako ne svrnu drugim putem. Još više prioniše na posao. Dimnjak pomaknu nešto naprijed, a da bi baš za pravo izgledali običan trgovački brod, natope pamuk uljem, zapale ga, da bi izazvali što više dima. Ali belaj! . . Nikako dima ., . Onda donesoše pumpu. raspiriše vatru i tračak dima se javi, nestajućl lagano u — ništa . . . Nastade veselje . . . Podjoše dalje... U to*n donesoše kutiju konzerve sa smolom . . . Pumpa i opet poče da radi . . Jak dim pokulja na odžak. (Nastaviće se).