Београдске новине

Izlazf:

dnevno » jutro, ponedjeljkom poslij e podna.

Prodijc se: ■ Beogradu I u krajevlma za> f iosjcdnutim od carsko I krajevsklh ćeta po cljenl od ■ HrvatskoJ-Slavonljl, BosnlHercegovlnl I Dalmaclji po cijenl od 8 h Izvan ovog podruCja . . . 12 h _ Oglasl po

P r e i p I a t a: sa 1 mjesec u Beogradu I ■ krajevima zapo«' : >’dnutim od carsko I kraljev»Kih ćeta K 1*98 ■ Hrvatskoj-Slavonijl, BosnlHercegovlnl I Dalmacijl K 2'48 Izvan ovog podrućja . . . K 3 djeniku. .T-a

Drednlštvo: BEOORAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Telefon broj 87. (Jprava I primanje preplate Toplićln Venac broj 21, Telefon broj 25. Prlmanje oglasa Kneza Mihajla ul broj 38

Godina HI.

fiATNI IZVJESTAJI izvješta] austro-usarskos Slavnog stožera. Kb. BeC, 25. januara. Istočno bojište: Kod vojske general-pukovnika pl. ’Tersztianskog preduzela su njemačka napadna odjelenja jedno u s p j e šno preduzeće. Inače nema na istočnom frontu južno od Pripjatskih jezera ništa novoga. Talijansko I Jugoistočno bojište: Nepromijenjeno. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. HOfer, podmaršal.

Izvješta] niemačkog vo]nog vodstva. Kb. Berlin, 25. januara. Zapadno bojište: Frnnt priiestolonasljednika Rupprechta bavarskog: U Artoisu, izmedju Ancre i S o m m e te na frontu A i s n e p o j ačala se s vremena na vrijeme borbena djelatnost topništva i bacala mina; U predniem je poiju dolazilo više puta do sukoba izviđničkih odjefjenja. Jugoistočno su od Berrya (sieverozapadno od Reimsa) provalile pruske I saksonske navalne snage u francuske rovove i povratile se nakon ogorčenog boja s jednim zarobljenim časnikom i 30 zarobljenika, te s 2 mašinske puške. Front njemačkog prijestolonasljedbika: Vještim je udarom uspjelo na visini Combresa dvama u izvidnoj službi se nalazećim vojnicima jednog hanoveranskog pričuvnog puka, nadvladati jednu Irostruko nadmoćniju irancusku stražu i privesti je zajedno s jednom mašinskom puškom u vlastite linije. U Vogesima te na Hilsonfirsttu izjalovio napad jednog francuskog krstarećcg odjeIjenja. Jasno je vrijeme pogodovalo obostranoj topničkoj djelatnosti. Front maršala princa L e o p o 1 d a Vavarskog. i S obje strane A a donio nam |e Je’dan naš napad više ruskih šumskih položaja u širini od deset kllometara sa 14 časnika. 1700 m o m a k a 1 13 m a š i n s k i h pušaka. Jaki protivnapadi novonadošliii ruskih pričuva nijesu nam mogli osporitl naše uspjehe. Zapadno od L u c k a prodrle su napadne čete reinskih pukova u neprijateljskl položaj kod sela SomerynkI I prlyele 14 zorobljenika. Podlistak. Juraj grof Oršlč-SIavetlćkl: Glnzba rata. R a 11.... Ko će moćl da zaboravl *ve one utiske, sve dojmove. koje su u njegovoj duši ostavile prošle godine, tnjeseci i dani, F J rvo oproštaj od doma, odlazak i spremanje. a onda poslije svega toga znatiželjno očekivana prva borba, prvi susretaj sa neprijateljem. prva puščana paljba, prvi rik topa, prvi juriš, prve žrtve. pa prvi ranjeni, mrtvl i — prvl zarobljenici! Sve su to uspomene velike, tako siino velike. Ali ima jeđno. što se meni. a 1 svakom, koji je bio na bojištu, oscbito duboko usadilo u dušu, a to je glomot. treska 1 krčanje bojnog polja glazba rata. Čini se, Ja se ovaj rat nad ratovltna osobito odlikuje oa svih ratova u prošlostisvojimglomotom I lomnjavom, koja daleko prelazi granice svake predodžbe, i što dielme „svojom glazbom" daleko savršenije. poraznije od utisaka, koje čovjek može da primi svofim očima. To je sve dokazom velike snage ovoga rata, koja prelazt sve, pa I ono najsmjelije, što sebi čovjek može da predstavlja ili zaniišlja. Mogao sam, da lie gledam, ali sam morao slušatl, Ko lioće da zna, što je rat, što je o v a j r a t, ne treba da ga vidi, ali treba da £a — č u j e. Jednako kao što riječ ka*u]e mnogo više od prostog pogleda, lako ( zvukovi avoga rata otkrivaju

Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: Ponavljaju se đnevno borbe lovačklh odjeljenja. a Isro se tako pojačava s vremena ua vrijeme topnička borba sa snijegom pokrivenini planinama. Izmedju dolina Caslnu i Putna oteli smo neprijatelju 50 zarobljenika. Front maršaia pl. Mackensena: U r u m u n J s k o 3 n i z I n I vlada kod ciče zime u giavnom mir. Uzduž D u n a v a ’opnička vatra s obale na obalu 1 stražarska čarkanja. Mače^onsko botište: Topničkl napadaji u zavijutku Cerne I boibe bez značaja u nizinl S t r u m e. Prvl zapovjednik glavnog s’jujs pl. Ludendorff. Izvjestaf butjarskog glavnog stožera. Kb. Sofija, 25. januara Maćeđonsko bojište: U području oko B i t o 1 j a traje topnički boj, jednako kao i u zavijutku rijeke Cerne. U dolini Vardara slaba topnička paljba i djelatnost letilica. Jedno je neprijateljsko odielienje pokušalo, da prodre duž desne obale V a r d a r a, ali je odbijeno i protjerano našom vatrom. Na frontu S t r u m e traje mjesHmice topnička paljba i borba izvidnica. Runmnjsko bojište: Kod Galaca traie fopnički boj. Kod T u 1 c e a podržavaju naša izvidjačka odjeljenja pješadijsku vatru i vatru iz mašinskib pušaka prema neprijateljskim odjeljenjima, koja brane desnu obalu dunavskog rukava S v. G j u r g j a. Rastjerali smo nasuprot Mahmudije, Carasuata i Prislave našom vatrom neprijateljska odjeljenja. ZOillRlljlUl sporozuniRl ftlavL Parlski „Mattn'*, jedan od najvećlh neprijatelja Nijemaca rnedju francuskim listovima. koji stoji pod uticajem engleskog ,,kra!ja štampe", lorda Nortlicliffa, otvoreno piše da čovjek. što duže traje rat, sve većma Breba da se divi Nijemcima. U Njemačkoj naime nijesu samo pojedini krugovl voljni da izdrže rat do kraja kao u sporazumnim državama, več je tamo tom voljom ispunjen cio narod. radnici. koji najviše pate od rainih tegoba. svi oni gotovi su da izdrže do onakvoga kraja, koji bi obezbijedio njihovu državu 1 mogućnost za opstanak. Sporazum već je napustio nađu, da će nje-

više, nego bi čovjek bio kadar da primjeti svojim okoni. Vidic sam i mnogo ih je bilo, koji su zajedno samnom ostali hldani i mlrni, gledajući rat sa svim njegovim grozotama, ali svi. svi mi jedva smo mogli da se svladamo, kada smo morali da rat slušamo. To dokazuje činjenica, a držim da je moje mišljen.ie i opravdano, da se sve straho'e rata daleko dublje i jasnije manifestiraju u svoj svojoj strašnoj zbilji daleko više pomoću sluha. Ovu će moju tvrdnju moci da pravo shvatl tek onaj u punoj mjeri, koji tnože pravo ocijeniti zvanje sluha u službi spoznaje stvarne zbilje obzirom na ostale sjetSlne organe. Da posligncmo ova] stepen spoznaJe, kojcga u životu nazivamo zbiljom. potreban nam je v I d I o p i p. Kus 1 vonj iir.adu u ovoj službi samo sporednu ulogu. Jedr.o tijelo, ili predmet. kojeg sam vidio, kojega gledam, a još ga nijesam opipao može još uvijek da je predmetom moje mašte, da je p r i k a 7. a. Istom onim časom, kada sam predmet ili tijelo. koje sam vidio i kojeg gledam I opipao. stičem sigurnost, da ono l zalsta postoji, nastupa zbilja. Kus 1 vonj mogu da otkriiu samo stanovita 0 d 1 i č j a ovog tijela i predmeta. pokazuju samo njihove stanovite značajke i ovako upoznajem ja, a može upoznati zbilju I svakl drugi na najobičniji 1 najprimitivniji način. Niko ne može reći, da su predmet koJega je opirao. a kojega vidio, dva predmeta, nego su dva posebna vrela, izyorl

mački militarizam biti satrven od štrajkujućih pobunjenih radničkih bataJjuna vlastitoga naroda. Sporazumna se štampa danas Čudi harmoniji. koja vlada Izmedju vlade i naroda. disciplini kojom se odlikuju oba dijela, jedni time što svoju vlast upotrebljuju samo u korist naroda. radi stvaranja pravednoga stanja. a drugl opet time. š«o se povinjuju vlasti t njenim odredbama, u mjesto da ozlojedjcno idu na to, da po svaku cijenu učine kraj jeđnome stanju stvari. koje Je več ođavno donjim slojevima sporazmnnih naroda dalo povoda za nemire, burne scene u parlamentirna I žućne polemike u štampi. Na suprot pozitivne konso-lidađje Niemačke, kojoj se pridružuje I nova. ratom kao podmladjena Austro-Ugarska, vidjaju se u sporazumnim državama simptoml Jednoga Izvjesnog procesa. koji se tamo počinje razvijati. Naime. tamo se može opažati u štampl izvjesna demoralizacija, a jednovremeno izvjesna klonuiost kod cenzure, koje dotle nije bilo. Tako na primjer sporazumna šiarupa bez ikakvog obzira govori o dogadjajinia u nutrašnjosti Rusije I propraća te vijestl primjedbama, koje ne pokazuju ni najmanje obzira prema tome savezniku. Tako na primjer lis: ..Italia" javlja sasvim otvoreno. da je novi konzervativni pravac, koji je u ruskoj vladl nastupio dolaskom Galjicinovim i povratkom Stflrmerovim, — za koji je pravac po tvrdjenju toga lista pridobijen i imperator I carica-majka, — u pogledu spoijne politike jako naklonjen miru. Jedan francuskl list opet ve!i. da se posljedice promjena u nutrašnjoj ruskoj politicl ne osjećaju više iskijučjvo satno u oblasti unutarnje poiitike, već da se njiliov uticaj sada opaža po maio i na spoljnoj politici ruske imperije. Ruski bi konzervativci htjeli da svrše s ratom. veli taj listi pošto Im izgleda koban zaiedničkl rad sa siobodoumnom F.ngleskom. čije državne I političke sisteme možda s pravom smatraju kao neprimjenljive na još velikim diielom patrijarhalni ruski narod. Na osnovu mogućnosti kakvoga ruskog „vrdanja". 0 kojoj govore talijanski listovl, neki taliianski polltičarl već zahtjevaju od svoje vlade, da preduzme mjere. koje bi učinile, da eventualno nastupanje takve mogućnosti ne iznenađi Italiju. No sa još većom zabnnutošću prate dogadjaje u Rusiji u trancuskoj Javnosći. Zbilja ovi dogadjaji nijesu baš takve prirode. da mogu učvrstiti uzdrmani Briandov položaj. Sporazumni narodi stekll su uvjerenje o svojim diplomatama, da oni tiižu samo pogrješke za pogrješkama. Svc su češči glasovt spoznaje za jcdan te isti predmet. Ali do sada nije nikada i sluh neposredno sudjelovao, služio spoznaji zbilje. Svako, koji ie ikad u životu obavljao težak rad, posao, znade što znači naći ri:am. jednakost ovoga rada. Dižemo li odrcdjen predmet stanovitiom jednakošću, postaje on laglji, a teret, koji je podjeđnako razdijeljen, nosimo laglje. Iloćemo li dakle svladati prirodu, potrebna je stanovita mjerajednakosti. kojom nadvladjujcmo onu nepravilnost, koja leži u prirodi. Značajno je. da se svaki pojedinac, svaki čovjek. kojl obavlja ovaj posao, zadihava i stenje, jer njegovo disanje gubi jednakost, pravilnost. kojom se InaČe odlikuje, a sve to zbog toga. jer je čovjek svu svoju sposobnost. svu svoju energiju posvetio radu, kojega cbavlja. Pravilnost je dakle princip, kojim čovjek može da svlada prirodu, a nepravilnost sadržaje u sebi onaj otpor, kojega daje priroda ovom nastojanju čovjeka. Sav taj proces priina siuh I na taj način postaie glazbeni zvuk. ton, a prctivno tome neglazbeno krčanje. Glazbenl ton prikazuje pravilnost disanja. pa je najčišći I najjasnijl odraz ne samo svega onog. što ćovjeka stavlja na prvo mjesto, nego naprotiv što ga uzdiže nad prirodu. Ono negiazbeno krčanje izraža] je još nesavladane prirode, koja se branl I opire, kojoj čovjek mora da žrtvuje svoj dah i duh, ako hoće da je podložl svoJoj volji. Glazba Je dakle u svom punom 1 pravom smlslu i značaju ono, što stavIja čovjeka nad prirodu, koja sa svoje

za mir. Socijalistička grupa pristalica mira u Parisu postala le mnogobrojnlja. U Lyonu će biti priredjen sastanak francuskih i telijanskih socijalista radl razmjene mlsll o položaju. pa Hije Isključeno da će tom prilikom možda do I ćl do kakve manffestaclje za mlr. OdaI kle je ta razlika u odnosima vlada i naroda kod središnjih vlasti s Jedne, n kod sporazumnih naroda s druge strane? Kod sredisnjili vlasti postoje ! samo suprotnostl izmedju pristalica vo 1 djenja rata u ]oš oštrijoj forml i umjercnjaka. Ali tamo nema Ijudi, koj! bl buškarali protiv vlade satno za to. što ona produžuje rat. Narod' središnjih vlasti naiine vrlo dobro znaju, da za produženje rata nijesu krive njihove vlade. već četvorni sporazum. Sporazum je učinio nešto najgiuplje. što Je mogao učiniti — on je kod naroda središnjih vlasti učinio popularnim produženje rata i odttševio ih je za još žešće ratovanje. Sporazumnl narodl siute u čeniu Je stvar. To dokazuje njibova oštra kritika prema vlastitim vladama. U državnim sklopovima sporazumnih sila već se čuje neko krckanje i lomljenje. No središnje su vlasti ipak vrlo obazrive. one se ne pouzdaju na ove negativne pojave kod sporazumnib država. koje njihova javnost samo stthopamo I hroničarski bilježi. one znaju da će kao i do sada u odlučnoj borbi kazati posIjednju riječ njihovo oružje. Izvjesno Je. da središnje vlasti tie uživaju kad čuju za ove dogadjaje u Parisu i Petrogradu. Možda sporazumn! cenzorl imaju potpuno pravo. kad propuštaju ovakve vljesti, jer središnje viasti ne crpe svoju snagu iz slabosti protivnikove. One b! Istirn pouzdanjem gledafe u budućnost, kad bi njihovi protivnici i manje kuburilL nego što sada kubure, jer one ne precjenjuju značaj skanđala. Bez ikakve grozničavosti njihova iavnost samo može konstatovati. da je sporazum opet za nekoliko stepeni postao miroljubiviji. flusfrilskl Siouenl protlu slla sporazuma. Manifestaciia Slovenaca (Naročiti brzojav »Beogradskih NovinaO Gradac, 25. januara. Slovenački }e poslanik na carevinslcom vijeću Korošec došao k zemaljskom namjesniku grofu C1 a r y-u l umolio ga, da u ime Slovenaca na mjercd .vnom mjestu stavi do znanja, kako Siovenci s ogorčenjem odbijaju i samu pomisao, kao da bi oni hnalt išta zajedničkoga sa uvjeravanjima sporazumnih sila, koje se tako lako razbacuju sa takozvanim osiobodje-

strane daje samo glomot. Jer na posljetku ni najliepši ni najsladji. a ni najmilijl pijev siavuja nije i ne može da bude glazba u pravom smisiu te riječi. Što znači dakle ako uzmemo u obzir sve ono, što smo dosada nabacili u kratko: da se ona disharmonija bojnog polja — rasprskavanje granata i šrapnela — dublje usadjuje u dušu,.daleko više dojima od pogibelji smrti, kojoj svaki čas giedamo u lice. Vidili smo. da je glazba slava duše naše. jcr su u njcj sadržane sve one jeđnakosti i pravilnosti daha u njihovoj najčiščoj cijelosti. što sve znači pobjedu čovjeka nad prirodom. Prema tome. čim je glomot prirodc biiži ovoj ljudskoj glazbi, što se na'bolje manifestira u pijevu ptica, prija on duši našoj, protivno pobudjuje u nama užas i strah. Glazba bojnoga polja, koja sadržaje u sebi najsirašnije I najužasnije disharmonije, djelo je samog čovjeka. koji je stvorio i najčišču glazbu, što dokazuje. da je ne samo čista harmonija, nego I najdublja disbarmonija djelo čovječije. Ra: može da bude produkat narodne duše, može da bude neka vrst potrebe u stanovitim časovima i vremenima, ali njegova se £iva manifestađja ne može pomiriti sa dnhom čovjeka, koji ga je sam izazvao. Disharmonije rata, koje se nikada ne bi mogle da reproduktuju ma ni na kojem glazbalu, oduzimaju duhu onu svaku ravnotežu. koja ga je učinila gospodarem iirirode i tvorcem gtazbe. Svaka disharmonija, koja se pojavljuje u jednom glazbenom djelu.

njem južnlh Slovena. Austrij« ski južni Sloveni hoće da i* grade svoju budućnost Jedin« pod jakim žezlom habsburški m o n a r k i J e. Istu Je izjavu dostavio za* 8tupnik Korošec ministarskom predsjed« niku Clam-Martinicu. Zaključak česke sveze. (Naroćiti brzojav »Beogradskih Novina / Beč, 25. januara. Predsjeđništvo Ceske sveze ba« vilo se u svojoj konferenciji, koja je tr* jala dva dana, notom sporazumnih sila predsjedniku WiJsonu. Konferencijl su pri« sustvovali: dr. Hruban, dr. Hflbsch« m a n n, M a s t a 1 k a, S t a n i e k, dr, Stranszky, dr. Sraeral, Tusar I U d r ž a I. Jednogiasno je zaključeno, d* se ministru spoljnih posiova grofu Czer« n i n u i ministarskom predsjedniku grofu Clam - Martinicu stavi do znanja otklanjujuće držanje „Česke sveze" pre« ma sporazumnoj noti uz istodobno po« bliže obrazloženje daljnjih koraka, kojf „Sveza" kani preduzeti protiv te note.

Posilie tiilisonoK poslonlce. Mišljenje ameriške štampe. Kb. New-York, 25. januara. »Ne w-Y o r k Ti mes* pišu:Mi smo narodima, koji sada ratuju, dali jasno razumjeti, da moraju provesti po Amerid postavljene principe, ako žele, đa i Amerika sudjeluje kod usoostavljanja mira. Dojam u Berlimi. (Naročitl brzojav ..Beogradskih Novina")< Berlin, 25. januara. Wilsonova je poslanica u Berlimi naišla na onaj prijem. koji ona zbog svojih kako izgleda iskrenih idealnih misli I zaslužuje. šta VVilson kaže o slobodl mora, to će da odobri . svald Nijemac, ali će u praksi nastati opas>nosti za tu siobodu, primjerice zbog Gibraltara i Sueza. Sloboda je religije požeijna. a to će svakako da rarvaseii ruske i rumunjske jevreje. U svojoj cjelini sadržl poslanica mnogo više tačaka. koje će bitl više neugodne sporazurnnim silama. nego U Njemačkoj, I ako se I ovdje opaža oprječnost izmedju teorije i prakse. Francuska štainna o WiIsonovoj poslanlcL (Naroćiti brzoj'av . ^eogTadskih Novina 1 *), Ženeva, 25. Januara. Pariska vladina šrampa prosudjuja s negodovanjem pcslanicu predsjednika VVflsona. i to sioga. štn «n «c Stel razlikn izmedju sporazumnih sila i središnjih vlasri. „J o u r n a 1 d e O e n e v e“ nalazi, da je posianica preuran.iena, no hvall njen zbilja otmjen dub. Riieč mira izvršuje kraj svega razmišljanja neku magičnu moć. Glasovl er.glcske štampe. (Naročiti brzo av »Heouradskih N vina«> Rotterdam, 25. januara. Engleska je šiampa jednodušna u odbijanju VVilsonovih ideja. naročito temeljne misli o miru bez pobjede.

gubi se u kasnijirn harmonijama. Drugojačije je sa dishanronijama rata. One se sve dublje usađjuju u dušu čovjeka. a nikoja liarmonija nije kadra, da ih izbriše. Dubrka je ironija. da za sve to nosl sam ćovjek svu odgovornost. Čovjek. onaj isti čovjek, pošto je nadvlačao prirodu. upotrebljava je kasnije sam protiv sebe. Govoreči vjerski, ra: je najboIji dckaz da čovjek nije bio d°stojan da nadvlada prirodu, jer Ju je upotrijebio protiv samoga sebe, prot’iv svoga bližnlega. Jednom je riječju rat osveta vanjskoga svijeta. kojega mislimo da sino nadvladali: — sam čovjek stvara požare. da ga ti niima nestane, da u njemu propadne. Rat je u najdubljem smislu riječi največi neglazbeni dogadjaj. a one akustičke neskladnosti i grozote dokazom su nesklada. kojemu svaki rat mora da bude začetnik. Shtšamo li čisti trozvuk. to čujemo, da se pojcdini zvuci med.iusobno pomažu, jedan drugoga popunjava i izgradiuje — jedan je drngome potreban. Slušamo li fijuk jedne granate. koja se kreće i pribilžt’je vazdtiliom. to taj fijuk sačinjavaju razni zvuci. koji se ne podudaraju- nego je jedan prctivan drugome. Ovo je i oper jedan simbol protivuriječja svih ratnih instrumenata, koje je stvorio čovjek. da Ih cpet upotrijebi protiv Ijudi. rrotiv samoga s e b e. Ko je slušao i imao prilike da čuje grmljavinu posiije bhke. sigurno ja osjetio, koliko ovaj govor prirode daleko više prija glazbenoj duši od lomota