Београдске новине

Izlazi: dnevno u Jutro, ponedjeljkom posiije podne.

Pojedini brojevi: M Bmrria I u krajolma zapotjadnutla •d s. I kr. Cota pa eljrnl od . . U HrvatikoJ-SlaroniJI, Boanl - Horcegovinl I DalmaclJI pa cljenl od...... 10 Ina. orop podruCJa pa djenl od. . . . 11 holora

■ halora

Mjesočna pretplata:

U Boogrodu o. I kr. Cota za hejnu I eiapnu psftu. U Boopradu aa dortavom u kudu

I u kralortuia i aojnu I

■ *5 U Hrritzko I -SloroalJI, Bont-HoreaMrM I * Delmaeijf .. . . p m UoitaiimirsJOTlmeAuitro-usarskamonarUla K »•-. U Ineatranatru . , | m

——— Oglasl po cljenlku.

UrednlStvo: BEOBftAD, Vuka Karadžlća uL broj 10. Telafon bro] 83. Uprava I prlmanje pietplale TopllCfn vanac broj 21. Talefon broj 28. Prlmanje oglasa Kneza Mihajla ui. broj 38.

Br. 57.

BEOGRAD, srijeda 28. februara 1917.

Godina 111.

Rotnl izvještc]!. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 27. februara. ' fnfnčrto boiiste: Mjesfimice nešto življa borbena djeJatnost. Tatljansko I jugoisiočno bolište: Položaj je nepromijenjen. Zasnjenlk glavars generalnog stožen pl. Hflfer, pcdmaršal.

Pccovl! Pacovi, koje je rječiti Winston ChuicbiH htio istjerati iz njihovih skrovišta. postaii su za Jolin Bulla sve više takva napast na moru, da on u najvećoj bojazni drži svoju džinovsku fiotu sakrivenu u sigurnim zapadnim priStaništima Škotske, čiji su uskl prllazi gotovo hermetičkl zatvoreni snažnom čeličnom mrežom I cijelim nizom torpednjača. Slično kao što car Barbarossa. po njemačkom narodnom vjerovanju. Iz svoje pećine svakih sto godina šalje svoje kepece, da vlde je li još uvijck gavranovi oblljeću nje^ovo brdo, tako se sada — naročito poslije za njih tako nesrećne pomorske bitke kod Skagerraka — i Englezl zadnvol.iavaju time, da ma!e svoje pomotske jedinice kao torpednjače 1 stražatske brodove oprezno odašilju u područje njihovih obalnih voda, da izvide, je ii uažsni njemački vodeni pa^ovi jnš uvijek obilaze oko njihovog kraIjevstva. A ,,pacovi“ su u praviiu uvijek na svcm mjestu, I to ne samo njemačke podmornice, nego i njihovi neposredni prerhodnici — neprijatni, crnl torpedni razarači sa svojom munjevitom brzinom i onim strahovitim svojim čeličnim oružjem, koje je jadnim Britima zadalo već toliko jada. Pored toga raspolažu njemački razarači daieko nadtnočmjim topništvom nego li što ga imaju engleski brodovi te vrste. Ovo su shtcvl punosiiog Albiona opet >ednom osietili u ncći od 25. na 26. febrnara, pored toga na svoje zaprep tšČenje u vcl : koj blizini svoje ,,City“; fioiila je njemačkih torpednjača prodrIa sve do ušća Themse, porazivši i rasturivšl prije toga u jednoj bitcl one engteske torpednjače, koje su stražarlle nad ulazom u engleski „zatvorem ‘ kanal. Drugl je dio njemačkih torpednjača s dobrim uspjehom bombardovao na Istoku I Jugo-istoku od Lon-

Podlistak. ' Dr. Boža S. Nikolajević: SrpsKu umetnosL III. Srpsko mlnijaturno slikarstvo. Jedna veoma važna grana naŠe stare umetnosti jeste m i n i j a t u r n o slikarstvo, ne samo zbog umetničke vrednostl, koja se često naiazl I u ono n.alo poznatih mu primeraka kod nas, nego prvenstveno zato: što bl se, misltm, na osnovu njih još ponajbolje mogli postići tačni zaključci o položaju I pravcima nekadašnje srpske umetnosti. U tim prlmerclma, zaslužnim svestranog proučavanja, pored toga što su zastupljeni svi uticaji, koji su se i na ži' opisu i arhitekturi našoj očitovaii, kriju se I drugi, sopstvenL domaćl elementL Prelistavajućl srpske Uuminirane C,zastavljene“) rukopise, oseti se na prvi pogled, da njthovi inicijaU I minijature sadrže nešto, čega u veUkom živopisu nema. U njima je umetnik bio većma udaljen od utvrdjenlh uzora 1 samom sebi ostavljen, to jest pružano mu je više mogućnosti, da onde, gde bi trenutno prestao stajati j)od tudjim uticajima, unese što-šta lično svoga ili onoga, što se hjemu doi>a!o I čemu je, kao čovek I umetnik, privržen bio. On se u takvlm prilikama uprayo otimao I llčio na čoveka. koji se upinje da odagna lzvesne misli, što ga upomo saietaju; ali njegova nedovoijna otporna snaga, $ jedne, i neodoljivost

dona iežeći, daleko naprijed istaknuti Norihforeland sa gradom Margate. No najinteresantnija je činjenica u izvještaju šefa njemačkog admiralnog stožera, da njemačka torpednjačka flotila n„ svom cijelom putu osim onih rasturenih engleskih torpednjača nije naišla ni na jedan drugi ratni brod, n 1 n a jednu jedinu trgovačku lad j u. Time se s jedne strane ponovo utvrđjuje već poznata činjenica, da sa engleski ratnl brodovi ne usudjuju izlazHi iz svojih sigurnih skrovišta, a s druge strane — a to je najvažnije konstatuje, da je njemački neograničenl podmomički rat urodio gotovo apsolutnom obustavom b r odarskog prometa uSjevern o m m o r u. Najzad se iz izvještaja njemačkog admiralskog stožera razabtre, da su njemačke torpednjače prodrle do preko linije D o v e r—C a1 a i s. Englezi su na ime kanai La Manche zatvorili sa snažnom čeličnom mrežom; ostavill su tek uzane prolaze za promet onih brodova, koji moraju da plove ovim putem, no kod tih su ,,vrala“ postavili stražarske brodove. Kad su dakle njemačke torpednjaće u prkos svega toga prodrle preko zatvorene iinije, onda ili taj zatvor nije onakav, kakvim su ga predstavljali Englezi, ili njihovi stražarskl brodovl nijesa izvršili svoju dužnost. U isto je vrijeme stigla brzojavna vijest, da je veliki putnički pami brod Cunard-Line ,,Laconia“ sa 18.999 tona zapremine, kojl je dolazio iz NewYorka, potopljen od jedne njemačke po*Imc rnice. — ,,U pristaništu očekuju jedan brod sa 270 preživjelih", tako na kraju c tom potopljenju javlja „Reuterov’* ured, koji kraj toga tvrdl, kako je oval brod potopljen bez prethodne opcmene. To će i odgovaratl istinl, p> Š*o je zapovjednik podmornice bio prema objavi neograničenog podmorničkog tata za to opunomoćen. Daleko je većl dio engleskih trgovaćkih brodova naoružan topništvom, što V'še ntkl od tih brodova imaju topove l na stražnjem dijelu broda. Pored toga imaju kapetanl engieskih trgovačkih brodova naređjenje, da se u slučaju' sukoba sa podmornicom ne drže samo defenzivno, nego i ofenzivno: da svojim topovima ili unište podmornicu, ili se svom snagom zarine u nju i tako Ju pofope. Da je tako veliki brod, kao što je ,,Laconia“, bio naoružan naročitim teškim l mnogobrojnim manjim topovima, razumije se samo po sebi, kao što je razumljivo samo po sebl ! to, da bi se kapetan podmomice izvrgnuo naj-

ukorenjenih tradicija, s druge strane, učinile su, da on iz te zanimljive oorbe nikad nije iziiazio kao konačan pobediiac. Pa ipak je I sama ta težnja za oslobodjenjem od stranih uzora bila dovoljna, da vaspostavi izvesnu razliku izmedju njih i srpskih minijatuira razliku koja je, naravno, više duhovna nego materijaina. Mogll su srpskim iluminatorom obladjivati. bilo uticajl zapadnjačko-romanskog, bilo istočnjačko-vizantijskog stila, pri svem tom Je u njegovira minijaturama, ma koliko da su po spoljnoj formi zapadnjačkoromaneke ili istočnjačko-vizantijske, preostajao domaćl, srpski duh. Ove pojave najbolje se ogiedaju na dvoma primercima srpskog minijaturnog slikarstva: na minijaturaina Miroslavljevog jevandjelja, čij je skupoceni ogirinal nestao posie ubistva kralja Aleksandra g. 1903., 1 na minijaturama „Srpskog Psaltira“, koji je danas svojina biblioteke u Mflnchenu. To su u isto vreme I najiepše stvarl te grane našeg staroga slikarstva. Zato ćemo se opširnije s njima pozabavlti. y » Omamentainf ukraa čuvenoga M lroslavljevog jevandjelj'a, koje je, kao uskršnje uzdarje, pok. kralja Aleksandar doneo god. 1896. iz Hiiandara I dao s:a u Beču pomoću fototipije umnožitl, bio je i ranije delimično poznat učenom svetu. Nekoliki su inicijall reprodukovanL na osnovu fotosrafskih snimaka, Jo§ u delu V. Stasova „Slovenski 1 !stočnl omamenat“, na listu XIV. 1 XV. Prvo, što u ovom srpskom divot-Jevandjelju (Prachtcodex) iz XII. Veka lz-

većoj opasnosti, kad bi brod prije potopljenja upozorio. U toin bi slučaju u mjcsto „Laconie" bila otpremljena u morske dubine — njemačka podmornica. No ne samo njemački, tešku brlgu zadaju Englezima i marljivi austrougarsk’ vodeni „pacovi". Jedan brzojav „Morning Posta“ iz Madrida )avlja o pooštrentsj djelatnosti austrougarskih podmornica u Sredozemnom inoru. Na španskim i francuskim obaiama vrše austro-ugarske podinornice energično i budno stražu i potapaju jedan spoia^iinl ili konterbandom natovarcnpHPrini brod za drugim. Tako su ,7pacovi“ saml prešli u ofenzivu i svojim oštrim zubima podgrizavaju ži'u kucavicu svakim danom sve većem broju sporazumnih brodova. Nije dakie čudo, ako je već odavno zanijemila cna naduvena engleska pjesma. koja započinje ovim izazovniin stihovima: Pule, Britannia, rule the waves, 1 ' Never wi!l be Britains slaves! (U prijevodu: Vladaj, Pritanijo, vtadij nad valovima — Nikada Englezi neće biti robovi!)

Gcuor njemaćkos držaunoS Ksncsima. Kb. Berlln, 27. februara. U današnjoj sjednicl njemačkoga Reichstaga, k?.o što se to i očekivalo, uzeo je riječ njemački državnl kaneelar, pl. Bethmann-Hollweg. Dvorana ! gaierije prenatrpane su. IJ opštoj tišini započeo je državn! kanceiar gove’- sa razlaganjem, kako je Jedina tražbfna njemačkoga naroda — zahtjev za borbom I pobjed o m. Prijem je novog ratnog zajma sa tako nadmočnom većinom objavio nepokoijebljivu odluku Njemačke, da se bori sve dotie, dok njeni neprijateljl ne budu spremni na mlr. Kako če izgiedati taj mir, o tome se kcd pretresanja ratnih ciljeva mnogo gcvoriio. Bllo bl medjutim preuranjeno, kad bi se i ja već sada pridružlo toj oebati. Neprijateljski su državnici to učinili, no postigli su time samo to^da su svoju zemlju samo još više zapleli u rat. Naše sam ciijeve češće obrazlagao. TI su ciljevi Jedan trajnl mlr, koji će Njemačku cdštetiti za sve pretrpljene nepravde; mir, kojl će jakoj Njemačko] osigurati njezinu budućnost. I odnosno unutarnje politike ograiiičio se državnl kancelar samo na ncke primjedbe opšte prlrode citirajunenadjuje, jesu velike razmere početnih, iniđjainih slova, koja po katkad variraju izmedju 14—18 sm. dužinc, kao što su gotovo uvek slova P I B (na priraer ono drugo B na foliju 145). U vlzantijsklm iluminiranim rukopishna tako krupnih početnih slova nema, dok se u zapadnim, naročito u onima karlovinške epohe, često javljaju. Zatim ih nalazimo 1 u nekim rukopisima, pisanim glagoljkom na jadranskorn primorju. DaJje, i samo izvodjenjo ovih siova, koja obrazuju glavnl deo ukrasa Miroslavljevog jevandjelja, odstupa od vizantijskog načina. Ona kod njega zadržavaju svoj osnovni nacrt, samo su im krad i jezični omamentisani; zapadnl su iniđjaii, međjutirn, saČinjeni u vidu formalne sličice, tako da Je često prilično teško razabrati, koje slovo upravo označavaju. SlučaJ ovaj nije ni maio redak I u Miroslavljevu jevandjelju, gde posmatrać često mora sledeća pisana slova da pozove u pomoć, kako bl iz njihove sveze sa naslikanim početnim slovom razabrao, kakvo je ono. Jasno je, da je iiumlnatoru bila glavno ukrasna strana i da je prvenstveno težio za tfan, da rukopis bude §to raskošnije urešen. Ta težnja, pak, da se šare, bilje, živottaje, pa i sam čovek primeni kao ornamenat, takodje nije vizantijska. Nema sumnje, da Je omamentator, rišuči životinje, imao u vidu i njihovo sfanbollčko značenje kao predstavnikft raznih ljudskrh poroka 1 strastL u toliko pre, §to je u ondašnioj romansko-talijanskoj umetnosti, pod čijim Je uticajem naš omamentator stajao, simvoIlćka primena životinjskih obrazja bila Jako rasprostranjena. Otuda je ona, prcko Daimacije, prešla i u našu istovremenu

ći pri tome snažne riječi jednog vojnika-pjesnika, koji je bio najsiromašniji uo najvjerniji sin države, a onda rekao: Narodna se snaga, koja se u o\om ratu razvila, neda priklještili ni od jeJnog programa ili izbaciti iz svoga kolosjeka. Najvažnija sila prema spolja može počivati samo na čvrstoj monarhističnoj podlozl, koja crpi svoju snagu Iz žlvotnog vrela narodncg. Najzad prelazl državni kancelar na sadašnjost i upozorivši na ponudu za rriir, koju su stavile sredinšje vlasM, vcli: Ponuda za mir našla je živahnog odziva kod neutralaca. Ratna je strast kod protivnika bila medjutim Jača, nego li narodnl uzdah za mirom; ođgovor ]e blo grubiji i drskijL nego što se to moglo mislitl.

Kod neKo sjedl no duije stoiice. J. Stara ie rečenica, da onaj, koji sjedi na dvije stolice, najzad ljosne na zemlju. To bi se sada moglo da dogodl gospodinu Wilsonu. On je sebi doduše osigurao gospodstvo za dalje četiri godine, vješto prikrivajući svoje namjere i gradeći se apoštolom mira. No u tom ne ležl sve. Prava su američkoga predsjednika dosta ograničena, pa on ne može da prodre sa svakom svojom željom, ako mu se suprotstave onL koji bu pozvani da s njime dijele vlast — članovi američkog parlamenta. Prema jednoin rvashingtonskom brzojavu Exchange Company izgleda, da su članovi senata već i počeli da križaju Wilsonove račune. Senatska je komisija na ime — kako smo to već javill — odbila, da sa svoje strane preporuči senatskom plenumu Lansingov prijedlog, kojim bi se predsjedniku Wiisonu dalo puliomoćjc, da u svrhu „iznudjenja poštivanja ugovora i nacijonaJne časti upotrijebi kopnenu i pomorsku oružanu siiu američke Unije“. — drmrim riječima da smije u danom času objaviti NjemačkoJ rat Svaki je parlamentami odbor ogledalo v e ć i n e, ogledalo stranlce, koja u parlamentu ima većinu, koja vlada. Nevjerovatno je stoga, da bi plenum parlamenta primio ono, što pariamentand odbor zabaci ili protivno. I ako dakle gospodiinu Wilsonu pristoji pravo, da od parlamenta 1 i č n o zatraži po senatskoj komisiji odbijena punomoćja, ne bi mu to mnogo koristilo. Profesor će Wilson morati da traži drugi jedan fiiozofsld ,,knef“ za „odbranu nacijonaine časti“, koju nije niko povrijedlo. Izboru su „aipoštolu mira“ u velike pomogli američld socijaliste. I ako je angiofilsko radništvo u nekim dijelovima zemlje glasalo za ratobornog H u g h e s a, nije to bilo od odlučnog utjecaja, jer to an^ofilsko radništvo iščezava pred ogromnim brojem radništv'a, koje je naklonjeno internacijonali 1 „politid mira“, koju Je pred svoj Izbor propovijedao W i 1 s o n. U Minneapolisu je ovih dana

arhitekturu (na primer, Studenica). All umetniku Miroslavljevog jevandjelja »pak Je to bila sporedna stvar. Njegovo je zverfaije na prvom mestu zato tu, da 6« od faznih častl životinjskog teila (njuške, šije, repa i t. d.) dobije potreban sastavak kakvoga iidcijala (folio 43, 160, 161 etc.). Pa 1 onde, gde bi se neka fantastična zver (aždaja, zmaj, kondor 1 dr.) cela iipotrebila, ne javlja se zasebno, nego ill fcao ukrasna dopuna početnoga s’ova (fol. 172, 177, 189, 207 etc.), ili — što je veoma zanimljivo — sama sobom predstavlja čitavo slovo, to jest tako je postavljena, presamićena ili opružena, da je već iz njenog doMčnoga stava dobiven žeijeni inlcfjal (foj. 103, 105, 149, 219, etc.). Kroz sve ove kombinacije, često vanredno duhovite, provejava izvesna vedrina 1 veselost, izvesna — ako je izraz pogodan — radost životna, bez i najbledje primese one mističnosti, koja je svoistvena vizantijskim minijaturama toga doba. Iluminator Miroslavljevog jevandjelja niti je skolastik niti zatucanl kaludjer: on je umetnik što voli prirodu, ptice 1 zverinje, I potstaknut plemenitim nagonom umetničkfan, otaljava svoj posao očevidnom ljubavlju. Nekoji njegovi Inicijali su prava remek-deica, sročena u pogiedu crteža i bojd tako tačno i s pomnjom, da bl i u jednoj eposl s mnogo višim stupnjem estetičnosti spadaia medj valjane stvari (fol. 45, 103, 118, 129, 149, 168, 206). Njegova iznalazačka sposobnost ogleda se i u raznovrsnosti inlcijald. On se pri njihovoj izradl nije prldržavao, kao što su Činiil vizantijski HuminatorL samo odredjenog broja utvrdjcnih prapočetaka (mustara), nego je gotovo svaki drugi-treći lnicijal ožlveo

cdržana ogromna sodjalistička skup.ština, koja je zaključila porućiti Wilsonu, da sf prevareno američko radništvo ne će po< koriti objavi rata 1 da ne će stupiti u voj« sku. Oni su izabrali Wilsona u vjeri d* on u iatimi radi za ćovječanstvo i za u* postavljanje mira, a ne zato, da on, došavšl ponovno na vlast, povuče u rat i Ameriku, U daljem se zaključku sorijalističke skup« štine veli: „Eventualni rat Amerike sg NjemaĆkom ne leži u interesu čovječau« stva, pod nikojim uslovima on ne ieži tt interesu bijele rase. Ako bi se Sjedinjentt Države trmiješale u rat, b i 1 a b i Aram rlka bez sumnje u najkrać« vrljcme poplavljcna žutim radnicima, koji bl u najvišof mjerl obaiiii postojeće nad« nice". S toga razloga a4«cri Cka radniS« tvo ne bi moglo da sudjeiuje u ratu I s toga bi se razloga onim časom, eim bl blo proglašen raL američko radništvg listom okrenulo protiv Wilsona. Isto sa stanovište zauzell socijaliste u New« Yorku i Bostonu. — S tfane će morati ra« čunati u washingtonskoj bijeioj kućL jel je Amerika jedna lndustrijska zemlja, tt kojoj radništvo igra najvažniju ulogu, Kod toga rađništva, kad je u pitanjtt poglbao od popiavljenja žut* rase. koja bl obalila postojeće tarife f nadnlce, — ne može da upaljuje nikakvtt floskula o „ugroženoj nacijonalnoj časti“ ( nikakav trik, nikakav fiiozofski knif. —= 1912. godine — za vrijeme jednog raedj t« narodnog strukovnog kongrcsa u Stutt« gartu — imao Je pisac ovih redaka prilik% da razgovara sa američkim delegatomi Taj je rekao: „Amerika j e radnička zem« lja, u kojoj čovjek hoče da živi. AmeriČkf se radnik ne ođuševljava za nacijonaln« ideje; uzevši u strogom smislu američke narodnostl ni nema. Novac, r o je koa nas ono, što kod vas u Evroipl nazlvlju idealom, Polazećl sa te predpostavk% stvorili smo jalre organizacije, uredili do« bre tarife; stavljajući u opasnost u fabri« kama svoj život hoćemo da nain se l<f platt, dobro platL To Je sva naša polr« tfka, za druge iđeje mnerickog radiiik# predobid ne možete, osim — za borbtf protiv onih, koji bi htjeli da obale naše nađnice, da uklnu naše tarife, Opasnost nam za to prt« je!i ssmo s jedne strane: od kineskiif 1 japanskih radnika. Spomenite američkom radniku tu opasnost i pozovittt ga protiv nje u boj —= r e v o I u c l j a itt gotova, Imajući ovo n vidu, shvatit će se 1 neđavnl senatsid zaključak, kojfan se upr« kos Wiisonovog formalnog protesta pri« mio no\i pooštrenl aseijenički zakcn, upe< ren u giavnora protiv žutlh rađnika. Ontt bi stranka, koja bi odbila takav zakon, bila za vječna vremena onemogućena. S protivratnhn će pokretom američ« kih sođjalista morati đakle volens noleni da računa i profesor Wilson u času, kada su ord izdali paroiu, da bi u slučaju rata Amerika bila u najkraće vrijeme poplav* Ijena žutfan radnicima. To je kan‘da senaf već i uočio, te se odbijanje Wilsonovog punomoćja od strane senatske komisij«

kakvim novim modvom. Tako je 1 sam niihov rukovodni motiv (Leitniotiv) dvo gub: početno je slovo složeno bilo u ohfiku stubića, prstonaste žice (naniz od karika 111 p a v & t S) tli visoravne gre» dice, krunisane ozgo poprečnom daščicora (Eournier), bilo u vidu drveta, čije lišća (medvedja šaipa, tratorak, Accanthus moN lis) kljucaju ptice na vrhu ill su se zapleie u granju, pa kijunićima skidaju plod sa njega. KomiČne situacije nisu pri torrt nikakva retkost. Ugledate na pr. dečka kako puže uz drvo ili mu glava provimje iz granja, siično mangupčetu, što se obretef na komšijskoj voćci; golobrađa lovca, kako se grčevito pribio uz stablo, bežeći ispred nćpasti, iH Je već na dr\ r etu, pa s kopljem u rucl vreba vcpra ispod njega. Najedanput iskrsne od nekud divija zver, za njom se stuštio iav, a na ovoga kidiše zmaj — i to se sve, dok još i ne trenuste, tako živo i veselo slučl na podnožju drveta. Ovl zomorfijskl I biljni ornamentalnl motivi mogll su bitl pozafanljeni l itt vizantijskfh originaia. Oni su u srpsku ornamentaciju mogli isto tako prodretl l s# Zapada, gde ih svakako ne beše manje, nego na Istoku. All srpskom iluminatoru u opšte nije bflo potrebno, da se zarad njih obraća ovoj 111 onoj strani, jer j# isto tako mogao i na domu čuti o raznin* omadjijanim životinjama, kao što su aždaje, zmijski carevl (vasfllsri), orlovl (grifovi), zmijoglavci i bića s ptičjfan glavama. Uobrazilja 1 praznoverje srpskoga naroda umrio Je l onda, bolje nego danas, da zabačene 1 neprohodne šume naselt tim nečastivhn utvarama, o kojfana su se jezovite priče prenoslle s kolena na kole«